DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1917 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 224 — 3. Otpor uslijed vijuganja korita. 4. Otpor uslijed nepravilnosti korita. 5. Otpor uslijed sadržaja taloga. 6. Otpor zraka i zračnih struja. Ustanoviti brzinu gibanja vode u koritu je u dinamici jako- komplicirano. Teoretičkim putem ne može se do tog zakona doći, nego se svi ti zakoni ustanovljuju empiričkim i experimentalnim putem, a to su obavili Eitelwein, Bazin, Darsy, te Ganguillet i Kutter. Najbolje i najtočnije su formule od Ganguilleta i Kuttera, jer su nađene na temelju ećperimentalnih kanala. Slika 5. Brzina vode je put, što ga oticajuća voda u jedinic vremena provali. Ona je ovisna: 1. od relativnog pada, 2. od oblika popriječnog prosjeka, 3. od oblika i materijala stijena korita. Popriječni prosjek vodotoka je prosjek vertikalne ravnine, položen okomito na maticu korita. On je omeđašen sa visinom vode t i stijenama korita, a označuje se sa F. Obod korita zovemo „omočeni obod" = u = abcd F (slika 5.), a razmjer između —- = R označuje nam hidraulički radius. Čim je veći omočeni obod kod stanovite površine, tim je manja brzina, a veće trenje i obratno. Čim je veći hydraulicki radius, tim je veća brzina. Čim je manja dubina, tim je i manja brzina. Za hydrotehniku su od najveće važnosti srednje brzine vode, jer nam ta brzina služi za proračunavanje množine vode kod svakog kanala. Srednja brzina je poprečna brzina u cijelom profilu. Označimo li množinu oticajuće vode sa |