DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1917 str. 6 <-- 6 --> PDF |
*- 216 kako je poznato, podnašaju neke vrsti drveća vlagu u većoj, a nekoje u manjoj mjeri, a nekoje vrsti zahtjevaju upravo vlažno tlo, pa je od nedogledne važnosti znati i razumjeti, u kolikoj se mjeri imade koja šuma odvodniti, odnosno niveau podzemne vode sniziti. U protivnom bi slučaju lasno mogli promašiti svrhu odvodnje, dapače bi mogli lako učiniti pogriješku, koja stoji u protuslovju sa melioracijom šumskog tla. Sve te okolnosti nisu ostalim kulturnim tehničarima u tolikoj mjeri poznate kao šumarskom osoblju, pa za to ni ne može od njih u istoj mjeri zahtjevati obzirom na pomanjkanje šumarske prakse. Kulturnim tehnicima prepustit ćemo izvedenje kanalizacija prvoga reda, te svih preostalih drugoga reda, izuzev odvodnju šuma, za koje je jedini šumar pozvan da ih provađa. Izvedenje tih kanalizacija iziskuje savjestan rad i potpunu znanstvenu spremu projektanta, pak se nikako nepreporučuje predati je na izvedenje kojemu empiričaru. Duljina pojedinih kanala tih šumskih kanalizacija, odnosno kanalizacija drugoga reda, varira obično između 1.5—6 kilometara. Kada je kanalizacija drugoga reda u šumi već provedena, preostaju jošte pojedini jarci, čistine i ostala niže ležeća mjesta, u kojima voda stagnira, jer joj preprečuju otok do kanala razne uzvisine u terenu, poznate pod imenom „greda". Da se tom z\u doskoči, prosjeku se te „grede" odvodnim jarcima, a voda se spusti u kanal. To je tako zvana detailna kanalizacija, a pojedini ti kanali postignu obično duljinu od 50—1000 met. U koliko su mi odnošaji naših nizinskih šuma poznati, većim su dijelom kanalizacije prvoga reda, prolazeći kroz šume ili pako prolazeće kraj šuma, bezprikorno izvedene. Kanalizacija drugoga reda učinjeno je mnogo manje, a detailne kanalizacije se nisu u opće izvađale. |