DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1917 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 330 — Posavske hrastove šume kao žirovnjače Predavao 31. siječnja 1917. u Klubu hrvatskih šumarskih akademičara u Zagrebu, ing. Andrija Perušlć, kot. šumar. Pođimo na žale divnog našeg mora, naći ćemo gdje se Pinus marittima — crni bor — iz sivca kamena promolio, gdje mu je suha i žestoka pura izobličila krošnju, pa ju je tužno i ukočeno spustio prema ažurnom moru i čitav svoj život i oblik akomodirao uplivu strašnog primorskog elementa i suhog tvrdog tla. Uspnimo se do Hrvatske Švice, Gorskog kotara, prođimo mirisavim tamnozelenim četinjačama, sivim bukvicima do najvišeg visa u našoj domovini, Bjelolasice (1532 m.) pa ćemo na njoj naći sitnu klekovinu, Pinus montana. Spustimo se Kupom, Savom prema Gradiški, Brodu, Zemunu, doći ćemo konačno do tihog ozbiljnog starca, orijaša — hrasta. Po cijeloj domovini neobično šarenilo, svuda obilne ljupke promjene, u kojima šumar, prijatelj prirode, nalazi nezaboravno uživanje. Premda je historija dosta nepouzdana, ipak je vjerojatno, da je Slavonija bila vanredno šumovita zemlja. Dok se još čovjek nije usudio da digne ruku na šumu u njoj je boravio — Bog, jer je bila originalna, beskrajna, vječna, neoskvrnjena, puta života, čara, ljepote, poezije, — mira i sreće. — Bog je šumu kašnje ostavio, jer je u nju unišao čovjek, da je uživa na svoj način. Stao ju je paliti, sjeći, krčiti, praviti kuću, dobavljati vatru, Dok se dosad prašuma obnavljala sama i bila uvijek velika i snažna, sasjekoše ljudi šume, napraviše branjevine ..´,. izmjeriše sve šume, razdijeliše ih na velike i male komade, šumarije, gospodarstvene jedinice, odjele, odsjeke... Naše najstarije hrvatske strpaše u rubriku „sastojine od 140 godina i više." . . . |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1917 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 331 — Kad su u šumu unišla gospodu sa strojevima, učiniše poeziji kraj. * * * Na naučnim izletima upoznao sam osim podravskih mnoge naše stare posavske Hrastike. Pobliže sam ih promatrao u svojem šumskom kotaru Okučani, gradiške imovne općine i kr. šumskog erara. U blizini siječe se oveći državni kompleks Prašnik, imovinsko Podložje i Kamare. Sastojine su u glavnome iste, jer su tlo, podneblje i sve okolnosti gotovo iste. Po Dru. Mayru* spada slavonska ravnica bezuvjetno u šumsku zonu hladnijeg castanetuma. Tlo je, razumljivo, nešto bogatije, klima nešto prijatnija u Srijemu između dviju rijeka na njihovom ušću, nego recimo, na početku Slavonije. Varijacija u visini odnosno debljini, obliku, zdravosti, kvaliteti, obrastu, smjesi, nastala je osim neznatne razlike u tlu i klimi donekle i uplivom čovjeka, koji je od kolosjeka do starosti drveća neprestano uzimao iz šume što mu je bilo najbolje. Radi općenito slabih industrijalnih, gospodarskih i gotovo nikakvih naših prometnih prilika bilo je u Posavini obilje zrelih hrastovih šuma. Počelo se ih eksploatirati tek pred više decenija, a naročito poslije izgradnje željeznice kroz Posavinu, koja nas je vezala sa svijetom i podigla vrijednost čitavoj Slavoniji. Krajiška investicionalna zaklada je 30.000 rali prodala, erar će biti za koju godinu gotov, pa će imovne općine još koji decenij ostati jedini vlastnici starih hrastovih šuma. Priložena fotografska snimka predočuje nam takav stari rijetki hrastik. (Slika 1.) ´ * Dr. Mayr: Waldbau auf rmtureesetzlicher Grundlage. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1917 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 332 - Na jednoj rali ovakovih rijetkih hrastovih šuma ima poprečno 20 do 30 stabala. Visoka su 15—25 m, Prsni im je promjer 80—120 cm. Visina krošnje iznaša Vs do V* potpune visine. Širina krošnje je za 10-15 puta veća od srednjeg promjera. Poprečna sadržina za građu sposobnog drveta je 6—8 m3. Slika 1. Poprečna sadržina za gorivo sposobnog drveta je 2—3 m.s Rasprostranjenost korijenja odgovara donekle širini krošnje. Krivo sam očekiveo, da ću ustanoviti napadno veliku produkciju drvne mase u deblovini u zadnjim decenijama. — Prirast je slab radi takvog obrasta i starosti. Polazeći s posve znanstvenog stanovišta, došao je i Max Wagner prije do sličnog rezultata. Po dru. Wagneru nastaje asimilacija u lišću djelovanjem direktnog i odraznog sunčanog svjetla na lišće. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1917 str. 31 <-- 31 --> PDF |
- 333 - Kako je odrazno svjetlo slabije, akomodiralo se ono lišće, na koje ne može podati direktno svjetlo, tim drugačijim prilikama tako, da je površina takvog lišća tanja i veća, proširenija, te ima nešto drugčiju anatomsku građu, nego tako zvano sunčano lišće. Wagner piše, da se stalno pokazalo, da najveći drvni prirast nastaje djelovanjem odraznog, a nipošto direktnog svjetla. Analogno tumačenju Wagnera slabo prirašćuju naši stari hrastici za to, Što na veći dio krošnje pada direktno sunčano svjetlo. Wagner je imao pred očima u prvom redu studij proreda, a mi stare, vrlo rijetke šume, dakle posve ekstremne tipove, pa ne možemo ništa izvjesna zaključiti; već treba istraživati odnošaje prirasta u krošnji šume žirovnjače. U praksi se naime tumači napadno slabo prirašćivanje u deblu time, što se sav asimilatorni rad potencirano upotrijebi za izgradnju krošnje, koja biva sve veća i deblja, te. na izgradnju takvih dijelova stabla, koji mu trebaju osigurat1 što čvršći osamljeni položaj. S razvojem se krošnje moramo pobliže upoznati. Bez svjetla nema organskog života na zemlji. Čovjek izdiše, ugljičnu kiselinu, a ovu bilina rastvara, da životinja može živjeti, odnosno, da se uzdrži satus quo u prirodi. Od najranije mladosti sastojina, od gustog mladika, dok god sastojina u gušćem sklopu živi, odigrava se najteža borba za opstanak ili u našem slučaju, točnije, borba za svjetlom. Guste sastojine odlikuju se svojom čistom i idealno ravnom sastojinom i rastenjem u vis, pogotovo, ako tomu pogoduje dobro tlo. Čim se stane sastojina proredivati naravnim ili umjetnim načinom, popušta rastenje u visini, a krošnja nastoji da nastalu prazninu ispuni, i stablo počne razmjerno prirašćivati bolje u debljini. Čim je stablo više osamljeno, tim nastaje za njega veći zadatak, da taj novi položaj osigura. Ako stablo dođe naglo u osamljen položaj, razvija čitavom dužinom nove grane, a prirast u vis jest mini- i |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1917 str. 32 <-- 32 --> PDF |
m maJan. Po Čitavom naime deblu ima slijepih pupova, koji su u gustom sklopu nepotrebni, jer stablo upotrebi svu svoju energiju, da krošnju uzdrži na površini. Ako nastupi nagli podražaj npr.´ svjetla, ti se pupovi otvore. Razvoj i oblik ne samo krošnje nego i čitavog stabla tumačimo jedino korelacijom organa, i Ako stablo postepeno dolazi iz gušćega obrasta uredi, nastaju postepeno i promjene u njegovom obliku. Takav je slučaj bio i s našim hrasticima. Oni su postepeno, kako su se štete pravile ili odstranjivanjem pojedinih ljepših individua i izumiranjem stabala, bez reda po čitavoj šumi, došli do današnjeg vrlo rijetkog obrasta. Najgornji dio stabla _— krošnja — sastoji od glavne centralne osi, produžene deblovine, glavnih nuzgrednih grana, njihovih ogranaka i grančica. Tatav sam jedan tipičan egzemplar snimio. (SI. 2.) U gornjem dijelu krošnje pružaju se grane koso u vis i to kosije prema vršku, manje koso prema srednjem dijelu krošnje. U srednjem dijelu krošnje grane su više manje horizontalne. U najdonjem, koji znade sizati do drugog metra visine, spuštaju se grane koso prema tlu. Sematičnosemože predočiti položaj grana ovako : (SI. 3.) Ovo nejednolično pružanje grana po deblu tumačimo tim, suka 2. što lišće na svim |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1917 str. 33 <-- 33 --> PDF |
—´ 335 — granama teži, da što bolje iskoristi difuzno refleksno svjetlo, a lišće najdonjih grana, da iskoristi svjetlo sa najbližeg reflektora — tla zemlje. Grane, ogranci i grančice se suše, ako na njima nema lišća, to jest, ako ovo propadne, jer ne-dođe na nj dovoljno direktnog i indirektnog sunčanog svjetla. Propadaju i oni slabiji dijelovi krošnje, što u borbi s kroš Slika 3. njom susjednog stabla podlegnu. Više su puta ovakvi hrastovi „suhovrhi." Korelacija organa donekle nam tumači sušenje time, što slijepi pupovi djeluju razorno na organizam biljke, jer naglo izbiju i bujno napreduju i jer je cijela pojava nagle ili prevelike osamljenosti abnormalna. Obilnost produkcije cvjetanja i roda jest posljedica obilnog djelovanja sunčanog svjetla. Rani hrast obilno „resa" t. j svake godine početkom proljeća. Uspjeh oplodnje ovisi o proljetnom vremenu, navlastito o mrazu, velikim kišama i suhim vjetrovima, a osobito pogoduje blaga klima. Poprijeko uzeto kod nas je svaka treća godina žirorodna. Ako je u šumi dobro zemlja prerovana, pospješuje se tim cirkulacija zraka, plinova, izmjena sokova i hranivih sastojina u korijenju i žilju hrastova. Moguće, da rovanje upliva i na rod hrasta. Jedan hrast rodi ´ zdravoga žira u žirorodnoj godini po prilici 1 do P5hl. Kako u Podložju ima po prilici 400 jutara stare šume, na jednom jutru oko 25 stabala, rodilo je tamo god. 1916. na 100.000 stabala najmanje 5.000 hl. žira. Po H. Czubati u Ceutralblatt fur das gesammte Forstwesen od god. 1880. predočena je ovako hraniva vrijednost žira: Komuške žira nemaju hranive vrijednosti, imajući skoro 50% celuloze; jezgra je opet siromašna na proteinima, ali |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1917 str. 34 <-- 34 --> PDF |
- 336 zato bogata na ugljičnim hidratima, stoga je uz primjesu ine hrane (kao što je kod rovanja npr. korijenje, crvi, gujavice, puževi, kukci, gljive,) vrlo hraniva. Razmjer dušičnih spojeva prema inim spojevima izražen je sa 1 : 18 u jezgri, dočim je obični poznati razmjer hraniva 1 : 4, a baš se zato ne može isključivo žirom uspješno hraniti. Quercus pednuculata (lužnjak) ima u žiru 10—177° rastopivih, a 48 82% netopivih tvari i 40% vode. Po Dru. Dillu „Centralblatt fiir das gesammte" Forstwesen od god. 1882. jest analiza žira ova: škroba 20-28%, sladora 18-00%, trijeslove kiseline ´2*867«, staničevine 2´867o, i vodenog ekstracta 51*7./.. — Po Borošić-Nenadićevu koledaru god. 1917., str. 162. jest kemička analiza o hranivosti žira, ova: (Vidi str. 337.) Po Pavlu Stôgeru u časopisu kranjsko-primorskog šumarskog društva g. 1895. jest hranivost žira jednaka 0-40, a ona bukvice 0-44 hranivosti raži (odnosno 1 Hl. raži: 1 Hl. žira = 1 :22. Svinje najvole žir hrasta lužnjaka. * * U ovakovim je šumama redovita pojava grmlje i trave, jer radi rijetkog obrasta ima u obilju prozrake, svjetla. Nuzgredno ovdje po Wagneru spominjem, da hrast nije nikakva „svjetlo ljubeča vrst drva," jer svako drvo ljubi svjetlo, te´k svaka vrst drva na svoj način znâ, da na različitim stojbinama absorbira i iskoristi svjetlo. Hrastik već u sklopljenom stanju ima pod sobom „nešto zelenila," grmlja i trave, jer je hrastova krošnja reda, te propušta pače i direktno sunčano svijetlo. Najobičnije grmlje jest; |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1917 str. 35 <-- 35 --> PDF |
- 337 - Surove hranive tvari |Probav. hran. tvari O « L« i H c o it — 4> ´il Is 4) >; " dušičn st rova iSt dušičn strat. t > C Vrst. « p . c str. rova ikna «I > _ o * :.* * « Si 3 t» v O .c en a a. i-o i— o 3 -rt . s 3 >-3 č "" "* O. i-M . 2 .. ex »! E a>je ..^ C 1) !. "> "O çy {§ o/ ; o/ P3 °/ /0 /0 ; /0 /0 r* o> a. .. m a. 0/ 0/ /0 /o /o /0 /0 /o /o t/3 Žir svjež, neljušten 500 .-. 2-4!36-.! 6 8 12 2-7 1-9 32 6 4-1 95 2-2 40-4 Zir napola suh, neljušten, ... . 350 43 3 21 47-1 8-9 1-5 3-5 2-5 424 53 95 2-7 524 Žir sušen, neljušten, 150 57 4*1 61-6 H-6 20 4-6 3-3 555 7-0 95 3-8 69-9 „ svjež, ljušten 350 49 35´50-1 4-5 2-0 39 31 46-1 2-8 98 32 565 ! „ suh, ljušten, 15-0 65 4-6 65 5 5-9 2-6 52 4-0 603 4-8 98 4-2 75-0 Bukove pogače iz 1 neljuš. sjemena 151 18-7 8 5131-5 21-5 4-7 139 7-7 160 3-4 88 134 444 Bukove pogače iz ljuštena sjemena 105 36-3 9 5 290 7-7 7-0 320 86 220 1-9 97 310 71-6 < Klen, žestika, grab, joha, vrba, kruška, trnovača, trnjina, trnovac, bagrem, lijeska, pasjakovina, glog/ dren crveni, dren crni, dren svib, hudika crvena ili bekovina, hudika crna, bazga crna, bazga crvena ili zova, kurika ili mašljikovina, likovac obični, zimolez ili kalina, žuka ili metljika, bršljan, ruža, kupina, berberika ili žutika, veprinac bodljikasti. Na hrašću raste parasit, imela žuta ili ljepak. Osim obilnog direktnog svjetla pogoduje boljem uspijevanju trave izvrsno tlo, kakvo je upravo u Posavini. Mislim, da nije potrebno trave posebno nabrajati. Svinje jedu ove trave : jezičac, slak ili popanac, djetelina crvena i bijela, mekuša, pirika, bujad (i korijen) u brdu, šalatara, bokvica ili trputac, sitni šaš, koštan, žabnjak. Marva jede gotovo sve, osim koprivu, ljutiku, šaš, piriku, djetelinu, koštan, metvicu. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1917 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 338 — Ima i ljekovitog bilja, koje na žalost gotovo nikako ne dolazi do porabe, premda u Ugarskoj nosi milijune. Tlo je duboka, naplavljena, pjeskovita ilovača, vrlo bogata hranivim supstancijama, što ih periodične poplave nanose. Humusa u takvim šumama zapravo i nema, jer se radi osobito povoljnih uvjeta rastvorbe, zraka, svjetla, vlage odmah preko ljeta rastvori, što vanredno povoljno djeluje na razvoj trave. Narod zove takve šume žirovnjače, a ja bi ih obzirom na pašu nazvao t r a v n j a č e. Otvorena šuma može biti travnjača, ako ima veliku površinu, a pase ju manji broj domaćeg blaga, odnosno bolja je travnjača, čim je taj broj u većem obratnom razmjeru s površinom šume. * * * Naš Posavac osobito cijeni šume žirovnjače i travnjače, jer su od vanredne poljsko-gospodarske vrijednosti. Takvo na oko extensivno šumsko gospodarstvo van redno dakle pogoduje našem, na žalost, još dosta extensiv nom poljskom gospodarstvu Posavca, jer on veli da „bez šume ne može da živi." „Bušu," svinje i konje drži u većem broju, nego je u skladu s njegovim gospodarstvom. Šuma blago ishrani, konji im rade, zemlja ga prehrani, a suvišak priroda i blaga proda, pa utrškom namiruje javne daće i ine potrebe. Kad žir urodi i počne padati zdravo sjeme, a treba žira za kulture, zabrani se potrebna površina i kupi birani žir samo sa ranih stabafa radi medljike, jer lišće u toliko ojača, dok se medljika u svibnju pojavi, da mu mnogo ne može naškoditi. Pravoužitnici već koncem rujna dogone svinje iz čitave okolice takvih šuma i naprave u šumi „konake" ili „svinjske stanove." |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1917 str. 37 <-- 37 --> PDF |
- 330 - Negdje imadti stalne konake (Rajićani). Za vrijeme žirovine ponesu. „svinjari" u konake hrane za sebe, a za svinje soli. Svaki nastoji ukonačiti se pod hrastom do vode, da češće tjera svinje na vodu, jer se rado „upale" od žira i pocrkaju. Svinje budu prema množini žira odnosno broja svinja po 30 do 60 dana u žirovini, a zatim se razilaze. Iz bližega ostaju i duže radi tlovne žirovine, a domaći ostaju stalno do velike zime. Plandište za marvu i svinjski konak izgleda po prilici ovako ; (SI. 4.) Slika 4. Žirovina traje prosječno 66 dana od 15. X. do 15. XII. Za to vrijeme poždere svinjče pp. 818 1. žira što odgovara #* 375 1. raži. Pavao Stôger u spomenutom članku piše među inim, da se je za vrijeme žirenja svinja moglo opaziti ovo: 1. Sve svinje jedu prvih dana vrlo lakomo, izgledaju nadute, trpe mnogo na nutarnjoj vrućini, piju mnogo vode |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1917 str. 38 <-- 38 --> PDF |
- 340 i dišu teško. Zatim lakomost popušta i svinje leže po čitave sate u blatu. Ako ne ima blata, izruju one u zemlji ležaj, da se tu ohlade. 2. Druge nedelje jedu svinje malo, izgledaju umorne i lijene, piju mnogo vode i nerado ostavljaju svoj ležaj. 3. Pri kraju treće nedelje već su se svinje priučile na promijenjeni način života, jedu redovito, blato rede traže, vodu manje piju, te traže više mira. 4. Pete nedelje opaža se, da svinje debljaju. Debljanje postepeno napreduje, izuzev u slučaju, da u žirenju nast?.nu kakve neprilike. Svinje mnogo leže, a malo vode piju. 5. U prvih 14 dana parne najviše svinja i to više kod žirenja bukvicom, nego kod žirenja hrastovim žirom. Slabiji komadi uginu skoro beziznimno, isto tako pod kraj žirenja ugibaju boležljive i predebele svinje. Ovo je ugibanje vrlo različito, nu može se poprečno uzeti sa 9°/0. Po dovršenom žirenju zaklane svinje imale su bez razlike meso debelih vlakanaca, nešto preraslo i smeđe crvene boje. Masti je bilo najviše na vratu i hrptu. U večini slučajeva nalazilo se u slanini krpica mesa. Mast je prilično čvrsta, bijelo siva, odsijeva plavkasto i prska kad se topi. Mast od bukvice razlikuje se čvrstoćom od žirovne masti. Od bukvice je mast, kad ohladi, više uljena i mekana, izgleda kao mast od guske, samo što je sivo-bijela i tamnija (bleiartig.) Masti je bilo poprečno: 1. Kod žirenja hrastovim žirom: I. razred od 100 kg. očišćenog svinčeta 40 kg. masti; II 35 .. „ » » » !? » ^. >! » 2. Kod žirenja bukvicom : II. razreda od 100 kg. očišćenog svinjčeta 34-5 kg. masti; .< n » ., » » » ĆX* *0 „ „ |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1917 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 341 - Kod toga nije uzet u obzir ,na rov, jer se vrijednost ovoga ne da izravno ustanoviti. Da se ipak upliv rova na žirenje može ustanoviti učinjen je ovaj pokus: Uzelo se 12 komada srednjih krmaka, te sve zatvorilo pod vedrim nebom u pletenom ograđeni prostor. Od tih 12 jelo je 6 žir, a 6 bukvicu, vode im je dano koliko su htjeli, samo rovati nijesu mogli: Rezultat hranenja bio je: I. nedelja po 7 dana 128´3 lit. žira ili 137-7 lit bukvice; II. » » » n 83-3 H » n 104-9 „ ».. » » » » 93.4 n » n 122-2 „ .> IV. » » » » 98-6 n n n Hl *— „ n V. » » » . 95-1 n n » 116-3 „ n VI. » » » » 87-6 n » n 112-9 „ n VII. n » 73-7 n » » 109-1 „ » n >l VIII. » » .) n 69-3 n J? » 104-8 „ » IX. » » 10 dana 75-8 n n n 1431 „ » Ukupi 10 66 ( lana 805-5 1 . žira ili 1061-4 1. bukvice, što čini prosječno na dan 12-2 1. žirć i ili 16*1 1. bukvice. U vrijednosti raži izraženo odgovara to kod žira 366 1. a kod bukviee 425 1. raži. Svinje, hranjene žirom kod kuće, dakle su na 100 kg. čiste težine samo 16 kg. masti, premda su bile l-9 puta teže, nego prije zatvora. Meso je ponajviše zrnato preraslo, dugih vlakanaca, sa čvrstom slaninom. Mast je prilično čvrsta, žućkasto bijela, sa plavkastim odsjevima. Svinje hranjene bukvicom, dale su meso debelih vlakanaca, ništa ili samo malo preraslo mekanom slaninom. Mast je meka, siva i tamna. Svinje su postale teže za 1-8 težine prije zatvora, a dale su zaklane na 100 kg. težine 21 kg. masti. Za vrijeme tovljenja pokazale su svinje isto držanje,, kao i one u šumi žirene. Žira i bukvice više su žderale, ali su manje masti dale dok je ukupna težina po tovljenju malo različna. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1917 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 342 — Iz toga se vidi, da je žirenje krmaka u šumi, gdje imaju »z žir i rov, za tovljenje mnogo povoljnije, te da potpuno odgovara tovljenju svinja zrnjem i korijenjem. Svinje trebaju tim više žira, čim mogu manje rovati, nu tim se podjedno umanjuje i proizvodnja masti (a uvećava opasnost crkavanja opaska pisca.) To tumači i ljubav seljaka za žirenje krmaka u šumi, tim više, što je tu i njega manja. Znatno pomaže tovljenju svinja, ako im dajemo nedeljno 10—15 grama soli. Glavno žirenje počima općenito polovicom listopada i svršava se oko Božića. Poslije toga puštaju se u žirovinu, koju neki pisci navode sa 16 nedelja, samo one svinje, koje se žele jeftino preko zime prehraniti. Ove svinje proizvode malo ili ništa masti, ali na težini ne gube. Pošto obično preostane malo žira iza glavnog žirenja i da bi se naknadno žirenje isplatilo i jer se tada moraju graditi zimski svinjci u šumi, a i svinjari veću plaću traže, to naknadna žirovina često izostane. Ako je šumar podjedno i lovac, rado prepušta ove ostanke žira divljači. Prema tome, kako koje gtidine žir urodi, razlikujemo obilnu žirovinu, ako je od 10 stabala 8 urodilo: srednju, ako su od 10 stabala 4 urodila : slabu, ako su 10 stabala 2 urodila i ožiricu, (vrlo slabu žirovinu), ako je od 10 stabala 1 urodilo. Prerijetka šuma žirovnjača nije dobra, jer svinje moraju mnogo trčati; više gladne i žeđaju. Sumovlasnici, koji nijesu opterećeni servitutom žirovine, ili koji ne trebaju žirovinu za sebe, izdaju je u zakup. Zakupnina se može izračunati prema naprijed istaknutom računu, uzevši u račun sve izdatke za nabavu svinja, čuvanje i konačnu vrijednost utovljenih svinja. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1917 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 343 — Godine 1916. bio je žir u vanrednoj cijeni. U državnoj šumi Prašnik plaćeno, je zakupom pp. 20 K za 1 q žira. U Austriji moglo se prodati 1 q žira po 50 K, a u. Njemačkoj još više, postavno u vagon. Koga izbliže zanima ova rasprava neka pročita spomenuti članak. »Šumska žirovina i žiropaše (rov)*, što ga je štampao Šum. list god. 1900. u broju 8. Poslije nabrojene literature raspravlja pisac o dnevnom potrošku žira, opisuje učinjene o tom pokuse, bavi se detaljno procjenom vrijednosti zirovine, ustanovljenjem žirovne pristojbe, procjenom zirovine po površini, po broju stababa i po drvnoj gromadi. Na stablu jedu žir vjeverice, zebe, kreštelice i druge ptice. Na zemlji jedu ga osim pitomih svinja, divlje svinje, srne, jeleni, miševi, divlje patke. * Spomenimo u kratko i druge nu z gre d ne šumske produkte u žirovnjačama. Jer ima obilje žira, ima u žirovnjači i obilje šiške, koja nastaje ubodom ose Cynips calicis u kapicu žira. Žir se često pretvori u šišku možda zato, jer se u velikoj mjeri osa namnoži, ili jer je rod lošiji, ili jer vrijeme pogoduje osi. Radi obilne sadržine tanina (oko 31% tanina prema 6.°/. u levantinskim Aleppo šiškama) plaćala se šiška po 1 q a 36 K, dovezena na skladište. Jer je zatvoren ulaz taninove kiseline, koju u ratu osobito treba za preparaciju koža, došla je šiška na vanrednu cijenu tako; da se sabire i babuška Cynips terminalis, koja ima samo oko 5% tanina. Kako su hrastovi stari, nađe se u njima šupljina, pa se tamo obično u velikoj mjeri nasele pčele. Seljaci ih izsijecaju iz hrastova i pretjeraju u trnke (pletene zvonolike košnice.) U Kamarama na 150 rali stare šume imali su god. 1913. Rajićani oko 1.000 komada pčelača, na žalost u trnkama, jer o pčelarenju s pokretnim saćem nema govora, |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1917 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 344 — Što ima šumovlasnik od takvih šuma? Koristi u tom, Što stabalje biva deblje, ogrijeva više, što se više producira osobito . skupe drvne mase, što ima obilnih nuzužitaka u žirovini paši, šiški .. . Štetuje tim, što drvo biva tehnički lošije, jer izbijaju grančice iz slijepih pupova i što se krošnja širi na štetu čiste deblovine. Slika 5. Kraj rijetkog obrasta ostaje šumovlasniku bez direktne koristi ogroman nepošumljen prostor, koji bi se inače bolje iskoristio. Kad pomislimo na potonju štetu, namiče nam se pitanje, je li još danas, naime na izmaku hrastika aktuelno, i ako jest, kako bi raspoloživi zemljišni prostor mogli prije uporabe stare sastojine što racionalnije izrabiti; konačno ne bi li tim imovne općine došle u sukob sa svojim ovlaštenicima. , Treba riješiti pitanje, kroz koje će se prethodno doba iskoristiti stare sastojine. Do danas nemamo za to nikakve stalne direktive. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1917 str. 43 <-- 43 --> PDF |
- 345 — Uporaba još neposječenih starih stabala zavlači se u zadnje vrijeme iz financijskih razloga svuda, gdje su te šume još zdrave i gdje nema novčane potrebe, napose iz razloga, jer slavonska hrastovina radi svoje finoće postaje „luksus drvo." S moje bi strane preporučio, da se stare, zdrave hrastove šume, makar minimalno prirašćuju, ostave za što kasniju porabu, jer im je prirast skupoće sve veći. Svjetski je rat u početku prouzročio stagnaciju u trgovini drvom, koje opet nestaje. Kad pomislimo na ekonomski zakon o potrošnji i ponudi robe, te na to, da smo u pogledu trgovine drvom upućeni na export, onda nam je napadno i prodavanje i kupovanje velikih sječina kod krajiških zajednica. Ovu abnormalnost tumači nam veliko obilje raspoloživog novca, slabije potpisivanje ratnih zajmova, tendencija na pretvorbu novčanog u zemljišni odnosno drvni kapital i konačno spremanje velikih zaliha takve drvne robe, koja će neposredno iza rata imati osobitu prođu. Svršio se rat kako bilo, mi smo upućeni na izvoz. Nema dvojbe, da će se poslije rata još življe nego prije nastaviti trgovina. Po mišljenju Dra. Zeliska (Vidi broj 9. 1915. Osterreichische Forst und Jagd-Zeitung) treba da se iza rata oporave svi obrti, koji drvo troše. Novčani kapital, koji je sada čvrsto angažovan, mora postati raspoloživ, nagomilane pred ratom, za vrijeme rata možda prikupljene zalihe drva, moraju naći prođu. Proći će dakle više godina, dok nastavimo. Dotle ćemo živjeti od potrošivih i nepotrošivih glavnica, odnosno baviti se lokalnom malom i velikom prodajom one robe, koja momentano najviše treba. Prema tomu moglo bi negdje proći i 20 godina, dok se zadnji ostatci ne posjeku. Uzmimo posjek od 10 godina. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1917 str. 44 <-- 44 --> PDF |
- 346 — Što bi mogli kroz tih 10, pa recimo i 20, 30 godina da učinimo? G. H. predlagao je gradiškoj imovnoj općini god. 1897. (Šum. list broj 7.), neka zasadi takve površine u šumama žirovnjačama, imitirajući prirodu, jasenom, brijestom, jalšom, vrbom, topolom, javorom, klenom i grabom, prema lokalnim okolnostima. Lužnjak, dokazuje H., ne će biti ugrožen, jer ga spašava čista sječa takve prelazne sastojine, a poslije sječe hrastika prelazno poljsko gospodarenje. Pri tome je predlagač zaboravio na krčenje bezbrojnih sitnih i gustih panjeva, što bi se teškom mukom provelo i tamo, gdje je narod vanredno oskudan na poljskom zemljištu. Zaboravljeno je na preslabu populaciju, extensivnost šumskog gospodarstva kod imovnih općina uopće, na poteškoće uređivanja uprave i čuvanja u takovim dvokolim sastojinama, it.d. Mislim, da bi i za šumovlasnika i eventualno njegove ovlaštenike prema našim današnjim prilikama bilo najsigurnije i najkorisnije, da se što bolje iskoristi uživanje nuzgrednih užitaka, žirovine, žiropaše i pašarine, da se i povećaju odstranjivanjem grmlja, sječom pregustih, bolesnih stabala, odnosno umanjivanjem obrasta, ali do izvjesne granice. Prema spomenutoj vrijednosti žirovine i pašarine, te prema količini tih nuzgrednih užitaka, koja bi se imala svake godine posebno ustanoviti — neka se propišu pristojbe za pravo — i nepravoužitnike, odnosno prije svega uredi kataster za uživanje nuzgrednih šumskih produkata po ovlaštenicima, gdje to do sad nije učinjeno. Ove sam godine predložio gospodarstvenom uredu samo limitiranje žirovine za Podložje i došao do čistog dobitka od 15.000 K, na 400 jutara; dakle po 1 jutru na skoro 40 K. Predlog, naravno, nije mogao biti uvažen, jer se u ratno vrijeme mora izbjegavati, da narod opterećuju njegove vlastite institucije bez osobite nužde. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1917 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 547 - Dobar račun šumske statike pokazat će nam pravi put. Državna šumska uprava prakticira s ogromnim predzabrana, gdje se uvijek ne može ni danas govoriti o racionalnom gospodarenju. Vidi o tom članak pokojnog Kozarca : „Dunkle Punkte in der Bewirtschaftung der slavonischen Eichenwalder" u Osterreichische Forstzeitung 1886. br. 201.202 (Šum. List 1887. br. 1.) Šumski nuzužitci tamo redovito propadnu, jer ih vlasnik ne može lako iskoristiti. Kod imovnih općina prakticira se čista sječa s naknadnom sadnjom žira pod motiku, uz eventualno prelazno poljsko gospodarenje, što (Tržimo, da je najbolje. Praksa nam je dokazala, da u sječinama zasađenim samo žirom, dobijemo opet mješovitu sastojinu. Napisao sam mali prilog opisu naših starih hrastika. Bilo bi dobro, da prikupljamo što više materijala, kako bi mogli kod zadnjih sječa napisati i ostaviti potomstvu dostojnu novografiju našem ponosu — hrastu. Osobne vijesti. Odlikovanja. Njagovo cesarsko i apostolsko kraljevsko Veličanstvo blagoizvoljelo je prevjšnjim riješenjem od 30. kolovoza 1Ô16. premilostivo podijeliti u priznanje zasluga, stečenih oko emitovanja ratnih zajmova, Jov i Metlašu , nadšumarniku i upravitelju petrotrovaradinske imovne općine, viteški krst reda Franje Josipa. Isto previšnje odlikovanje dobili su do sada : nadšumarnik i upravitelj II banske i imovne općine Antu n Renne r i nadšumarnik i upravitelj gjurgjevačke imovne općine Slavoljub Slapničar. Imenovanja. Ban kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije imenovao je nadšumara Josipa Biondić a šumarnikom u VIII. činov nom razredu, a Jaroslava Fant u geodetom u X. činovnom razredu kod otočke imovne općine; nadšumare Josipa Kiseljaka, Mateja Ko va čin u, Teodora Solarića i Mirka Maj era šumar nicima u VIII. činovnom razredu, a kot. šumara Josipa Crkvenc a nadšumarom u IX. činovnom razredu kod križevačke imovne obćine ; nadšumara Vaclava Fuks u šumarnikom u VIII. činovnom razredu, kotarskog šumara Vladimira O d žic a nadšumarom u IX. činovnom razredu, apsolventa kr. šumarske akademije Marijana M a j |