DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1918 str. 32     <-- 32 -->        PDF

— 32 -
Na koji bi se način mogao podići uspjeh
sadnje borovih biljaka na letećem pijesku.


Napisao šum. ing. Levin Heisinger, šumar 1. O. Gj.*


Poznata je činjenica, da se pjeskuije u našoj domovini
vrlo teši(Pinus ausrriaca). Rezultati polučeni prigodom sadnja gotovo
su uvijek minimalni, jer se vrlo malen postotak borovih
biljaka prime. Pokušano jest na raznim mjestima sa sadnjom
jedno, dvo i trogodišnjih biljka, uz povećani nadzor, nu
uspjeli sadnje ostao je uvijek slab.


Držim, da je tomu pojavu kriv uzgoj borovih biljaka u
šumskim vrtovima ili bolje rekuč osnivanje samih biljevišta.
Ta su biljevišta osnovana većim dijelom po uputama i savjetu
nekih autora, koji se bave kultiviranjem pjeskulja i.
koji preporučuju osnivanje istih na dobrom tlu misleći, da
će biljke biti tim otpornije prigodom sadnje čim im se više
dade prilike, da jače i bujnije uzrastu u .samom biljevištu.


Pošto takovog tla na letećem pijesku, a niti u neposrednoj
blizini ne ima, nalaze se ta biljevišta udaljena
10—20 klrn. od pjeskulja. -*


Tlo biljevišta je obično plodna ilovača, a i klimatski
odnošaji biljevišta su donekle drugačiji od onih, koji vladaju
na letećem pijesku.


Pretna tomu su borove biljke uzgojene na sasma drugoj
stojbini, nego li je ona na pjeskuljama, gdje biljka ima
dalje živiti. Moram ovdje iztaknuti, da se skoro svaka biljka
nakon sadnje manje ili više primi, pa tekar u mjesecu lipnju
i srpnju ili kolovozu usljed pomanjkanja vode i slabe mineralne
hrane ugine. F^rimanje biljaka pospješuju proljetne kiše
za vrijeme sadnje, kao što i kiše neko vrijeme iza sadnje.
U pijesku se nalazi neko vrijeme iza sadnje primjerena količina
vlage, koja se opaža već nekoliko centimetara izpod površine.


* Predavao mtor u Klubu Siiniarskih akademičara.
nm




ŠUMARSKI LIST 1-2/1918 str. 33     <-- 33 -->        PDF

33 --
Uslijed vjetrova i raširsće sunča^ie žege SL ia vlaga iz pijeska
sve više i više gubi, a iiUKJge biljke uslijed pomanjkanja
viage niorcijii uginuti, jer si nisu dosta brzo mogle razviti
onakovo k(\-jenje, koje odgovara novim stojbinskim prilikama,
kc; vladaju na pjeskuljama.


Reč< iiid navode pokušat ću dokazati, prateći borovu
biljku ; ijenom razvoju na uzgojlMštu i pjeskuiji.


Pomislimo zdravo sjeme crnoga bora posijano na uzgojilištu,
čije se tio sastoji iz plodne ilovače. Uvjeti klijanja
toga sjemena jesu toplina i vlaga, uz pristup zraka.


Kod klijanja^ koje nastupa obično nakon izminuća nekog
vremena mirovanja, izađe ponajprije kroz mikropy!u vršak
glavnog korjena, zatim se razvijaju kotiledoni, dignu sjeme
u vis i izsišu svojim šiljcima potpuno rezervne tvari iz sjem„
ena, te služe kao prvi listići klicovne biljke.


Daljnje razvijanje pojedinih dijelova mladih organa borove
biljke, kao što su to korjen, stabljika i lišće, obavlja
se produljivanjem stanica na stanovitim zonama pojedinih
organa i množenjem stanica Za život stanica je nužna stanovita
napetost u njoj, koja potiče od množine staničnih
sokova. Potrebita zato količina staničnih sokova ovisna je
0 množini vode, koja se biljci može dovađati. Oduzme li se
rastućoj biljci ona kchlčina vode, koja je nužna za napinanje
staničnih stijena, prestaje svaki rast.


Borova biljka, uzrasla u šumskom vrtu, imala je tamo
već prema fizikalnom svojstvu dobrog ilovastog tla, dovoljnu
količinu vode, za svoj normalni uzrast i razvoj.


Ta je nužna vlaga ilovastog tla šumskog vrta osigurana
normalnim popriječnim godišnjim oborinama.


Nakon što je glavni korjen izgrađen, koji je kod crnog
bora osobiio dobro razvijen, razvija se postrano ili -adventivno
korjenje. Ovo korjenje nastaje uvijek iz nutarnjeg tkiva,
probušenjem* partije vanjskog tkiva.


Potrebitu vodu za stvaranje staničnog soka kao što i




ŠUMARSKI LIST 1-2/1918 str. 34     <-- 34 -->        PDF

- 34


u vodi rastopljene hranive tvari iz ilovastog tla, prima borova
biljka kroz korien. Najsitnije česti korjenja, koje zovemo
niti ili dlake, dolaze u neposredni doticaj sa česticama zemlje
i u njoj nalazećom se vodom. Nekoje su tiranjive tvari već
otopljene u vodi, koja se u tlu nalazi, te dolaze sa vodom
lahko u stanice korjena. Druga vrst hranjivih spojeva nalazi
se u tlu vezana, tako, da ih voda ne može otopiti i isprati,
nu bilina ih zato ipak može pomoću kiselina rastopiti i
absorbirati. To su baš za hranenje biljka potrebiti spojevi,
koji su vezani tlu u obliku fosfata, željeza, kahja i amonijakovih
soli.


Primanje tih u krutom stanju se nalazećih hraniva, omoćuje
se biljci time, što najsitnije česti korjena, dakle niti ili
dlake, sa česticama zemlje u pravom smislu riječi srastu i tu
hranu iz čestica zemlje izvlače. Ove niti korjena , naskoro
obamru, aii se opet na novom vrhu korjena pomlađuju, a
tim se hranu primajući dio korjena sve dalje u zemlju pomiče.
Množina tih niti jest vanredno velika, te iznosi 100—200
komada po četvornom milimetru.


Da korjenje može primati hranu iz tla ovisi o povoljnoj
temperaturi tla. Uslijed prevelikog ohlađenja tla je djelovanje
korjena spriječeno.


Biljka, uzrasla na uzgojilištu u plodnom ilovastora tlu,
ima u izobilju vode i ostale mineralne hrane tako, da se
je mogla bez osobite borbe za opstanak normalno, dapače
bujno razvijati.


Radi toga izgradila si je borova biljka tomu odgovarajući
slabiji sistem glavnog i postranog korjenja, koje je u
stanju biljku potpuno opskrbljivati sa vodom i ostalom mineralnom
hranom na ilovastom tlu.


Drugog proljeća, iza sjetve sjemenja, vade se te biljke
iz vrta i šalju na leteći pijesak. Prigodom vađenja biljaka
iz ilovastog tla, trpi korenje uslijed trganja najsitnijih česti,
dakle niti. Radi toga nije to korjenje u stanju primati nakon




ŠUMARSKI LIST 1-2/1918 str. 35     <-- 35 -->        PDF

~ 35


presacinje istu koiičiiui vode i hrane, kao što na uzgojilištu.
Prigodom transporta uvene uslijed proljetnih vjetrova mnogo
sitno korjenje borovih biliaka.


Pomislimo si sada bujnu, na iiovastom tlu uzraslu biljku,
koja uslijed presađivanja ima ozledeno korjenje, presađenu
na leteći pijesak, koji veže 3 puta m^anje vode od ilovastog
tla, i koji upija 26 puta manje vodenih para od ilovače.
Osim toga dolazi ovdje još i ta okolnost u obzir, da su
srednje godišnje oborine na pjeskuljama mnogo manje, negoli
na uzgojiiištu. Vjetrovi pogoduju također u velikoj mjeri
isušenju pjeskovitog tla. Nadalje se na pijesku gornji sloj,
ako je izvrgnut sunčanim zrakama, kod temperature zraka
od 27*^—3P C. m„ože ugrijati do topline od 55 C Prema
tome se pijesak ugrije za 24^ C više od zraka. Na sreću ta
toplina ne prodire duboko u tlo, jer je pijesak !oš vodič
topline. U protivnom slučaju bila bi svaka vegetacija na
pijesku nemoguća. Konačno posjeduje leteći pijesak 5 i više
puta manje hranivih mineralnih tvari, koje su za normalni
razvoj borove biljke nužni, od onog ilovastog tla.


Prema tome će presađene borove biljke trebati na novo]
svojoj stojbini započeti očajnu borbu za svoj opstanak i
malo ih bude, koje će biti tako otporne, da će tu borbu
izdržati do kraja, a sve to poglavito radi pomanjkanja vlage.


Kako je poznato, potrebno je presadnici za njen daljni
rast u prvom redu voda, s´ razloga, da može uzdržati
u pojedinim dijelovima organa t. zv. turgor tlak. Ako
se biljci ta potrebita količina vode ne dovađa, prestaje
svaki rast. Nedostatnu količinu vode za uzrast upotrijebljuje
biljka lih za svoje uzdržavanje, te životari dok ne dođe
vrijeme, kada će pijesak opet primiti potrebitu količinu vode,
nužnu za uzrast.


Ugrije li se vanjski dio borove biljke uslijed sunčane
topline do stanovite temperature, naoiupiti će izparivanje
vode iz nje. U početku ne će to niti najmanje štetno




ŠUMARSKI LIST 1-2/1918 str. 36     <-- 36 -->        PDF

— 36 —


djelovati na biljku i to s razloga, sto je na raznim mjestima
biljke i množina vode razna, te će uslijed toga voda kolati
iz vlažnih mjesta na suha, To se kolanje zbiva uslijed nejednakog
tlaka, koji vlada u staničnom soku. Ako dakle
mjestimično nastupi pomanjkanje vode na staničnim stijenama,
izjednačuje se ono potpuno iz partija, gdje vode ima. To
se. izjednačivanje proteže sve do partija, koje vodu primaju.


Nastupi li pako pomanjkanje vode većih kompleksa
staničnih stijena, stanice omlohave, kažemo da biljka vene.


Glavni uzrok pomanjkanju vode na pjeskuliama je u
prvom redu velika propustnost pjeskovitog tla za vodu. U
drugom redu dolazi u obzir veće isparivanje vode iz pjeska,
što je ovisno o toplini i vjetrovima. Osim toga od velike su
važnosti po množinu vode godišnje oborine, llovasto tlo
ima-u zasičenom stanju 52i7o vode od svoje težine u
apsolutno suhom stanju; humozno tlo ima 467o, a pjeskovito
tlo tek 20´8"/o. Kada biljke počmu venuti, veže ilovasto
tlo još 8",6, humozno tlo još 12´37o, a pjeskovito tlo još
l´5´7o te vode. Prema tome može dakle zasićeno ilovasto
tlo dati vode 52i—8 = 44i7o, humozno 46 ]2-3 = 33-77«,
a pjeskovito tlo 20-8-—1´5= 19-37o vode iz zasićenog stanja.


Konačno pospješuje propadanje borovih sadenica nestašica
mineralne hrane. Kako se iz raznih analiza letećih pijesaka
može razabrati, nalazi se u pjeskovitom tlu više puta do
957o kremične kiseline, koja ne dolazi kao hrana u obzir,
a preostatak od kojih 57o otpada tek na hranive mi-neralne
i ostale, tvari. Osim toga se kremićna kiselina ne topi u
nijednoj kiselini osim fluorovodičnoj i to vrlo polako.


,
,, Prema tome voda kišnjica sa dušičnom kiselinom iz
zraka i ugljična kiselina, nisu kadre rastapati kremičnu kiselinu,
sve da bi i došla kao hrana u obzir.


Međutim se ipak kremična kiselina nalazi u pepelu
nekih bilina, nu nije potrebna za hranu istih. Osobito je
mnogo imade u pepelu slame žitarica i nekih trava iz


mmmmi




ŠUMARSKI LIST 1-2/1918 str. 37     <-- 37 -->        PDF

— 37 —


pjeskuija, ali je pokusom nedvojbeno dokazano, da se iste i
bez kremične kiseline potpuno normalno uzgojiti dadu. Od
drveća sadržaje najviše kremične kiseline bukva i hrast.


Ugljična kiselina i voda rastapaju samo one tvari, koje
se uz kremičnu kiselinu u pijesku nalaze, te koje služe biljci
za hranu. Nu sve su te količine mineralnih hranivih tvari
nedostatne i neznatne za normalni razvoj biljke, prema onima,
u ilovastom tlu uzgojilišta.


Iz svega toga proizlazi, da je sistem korjenja u razmjeru
sa tjelom biljke, uzraste na uzgojilištu u ilovastom tlu, mnogo
i mnogo premalen, da može opskrbljivati biljku iste veličine
sa vodom i mineralnom hranom na pjeskovitom tlu, koje je
pet i više puti slabije od onog ilovastog.


Razmjer između površine doticaja korjena i tla mnogo
je premalen naprama masi biljevnog tijela, koje treba korjenje
hraniti, apstrahirajući od klimatičkih odnosaja, koji su
na pjeskuljama mnogo nepovoljniji.


Da je korjenje sadenice jače i´svrsi shodnije razgranjeno,
te više prilagođeno pjeskovitom tlu, dovađalo bi za vegetaciju
potrebnu vodu i mineralnu hranu i iz udaljenijih i
dubljih partija. Dobro bi nadalje na gornji razmjer upJivala
okolnost, što bi veličina tijela biljke uzrasle na pijesku bila
manja.


Ta sva svojstva, koja su nužna biljci za život na pjeskovitom
tlu, nema borova biljka uzgojena na ilovastom tlu,
ili barem ne u dovoljnoj mjeri, s razloga, jer joj izgradnja
takvog rasprostranjenog sistema korjenja nije bila na dobrom
i vlažnom tlu od nužde. Samo se po sebi razumije, da se
proces tvorbe novog i na droge prilike priučenog korjenja
ne može u tako kratkom vremenu provesti, da bi se opstanak
biljke mogao osigurati*


Prema tome si kod sadnje na pjeskuljama moramo konstruirati
biljku, kod koje će stabljika i lišće naprama korjenu
stajati u obratnom razmjeru, nego li je to slučaj kod one.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1918 str. 38     <-- 38 -->        PDF

- 38 —
uzrasle na ilovastom tlu i koja bi osim toga biia priučena
na stojbinske i ostale prilike, koje vladaju na letećem pijesku.


Osim toga bi broj najsitnijih česti korjenja, dakle niti,
morao biti na jedinici površine mnogo veći, nego li je to
kod biljke uzrasle na uzgojilištu.


Ti se svi zahtjevi dadu djelomično polučiti odgovarajućim
uzgojeni.
SubSumirajući sve do sada uglavljene činjenice, moramo
u kratko zaključiti, da treba uzgojiti biljku, čiji će organizam
biti dovoljno potporan, da će moći odoljevati nestašici mineralne
hrane, kao sto i sunčanoj toplini, te istim skopčanim
pomanjkanjem potrebite vode, odnosno vlage u pijesku.
Gornjem zahtjevu moglo bi se na najjednostavniji način
udovoljiti time, da osnujemo uzgojilište direktno na letećem
pijesku. Nu to je posve nemoguće. Sjeme bi doduše uz
dovoljnu vlagu i temperaturu niklo, samo bi život potomaka
bio ugrožen onim časom, kada bi ponestalo rezervne hrane
iz sjemena. Mlade bi dakle biljke poginule uslijed pomanjkanja
vlage i hrane.
Pošto bi gornje sredstvo kod postignuća konačnog cilja
posve zatajilo, treba pokušati sa preostalima, koja nam stoje


nabiljkutome
raspolaganju i kod kojih bi. narav sama imala
što otpornijom za borbu, koja joj predstoji.
bi mogli upotrijebiti:
1. Sadnju biljaka sa busenom;
2. Tvorbu primarnih i sekundarnih uzgojilišta;
3. Osnivanje konbinovanib uzgojilišta.
učiniti
Prema
1. Sadnj a biljak aAko želimo polučiti uspjeh
sa busenom .
kod sadnje takovih biljaka


na pjeskuljama, moraju biti biljke uzgojene u prvom redu
na tlu, koje posjeduju dovoljno skupnosti, tako, da se busen
u cijelosti sačuvati dade. Sipka i pjeskovita zemlja ne posjeduje
to svojstvo skupnosti, te se usHied toga nesmije
rabiti. Nadalje valja pripaziti prigodom vađenja biljaka na




ŠUMARSKI LIST 1-2/1918 str. 39     <-- 39 -->        PDF

„„ 39 ™~


uzgojiiištii, da busen sadržaje čitavo korjenje i to netaknuto.
Stoga razloga mora to busenje biti kod sadnja na letećem
pijesku mnogo šire i dublje od onog, kod inih vrsti sadnja.
Ovaj način sadnje bio bi na pjeskuljama prilično siguran,
jer bi imala biljka odmah na početku dovoljno hrane i više
vlage na raspolaganju, a korjenje bi se tijekom vremena
polako i prema potrebi u pijesku razvijalo. Biljka bi se
dakle postepeno priučila na novu stojbinu,


Procenat sađenica, koji bi se nakon takove sadnje posušio
uslijed pomanjkanja vlage, bio bi puno manji.


Uprkos sigurnijeg rezultata kod tog načina sadnje, mora
se isti na letećem pijesku zabaciti i to radi velike skupoće.
Sadnja biljka sa busenom mogla bi doći u obzir jedino kod
popunjivanja osobito suhih i izloženih mjesta,


2.
Osnivanje primarnih i sekundarnih uzgojilišta.
Pod primarnim uzgojilištem imade se razumjevati mjesto
na dobrom tki^ na.kojem su biljke nikle i uzrasie u vremenu
od godine dana. Drugog proljeća presadile bi se te biljke
na novo osnovano uzgojilište, dakle na sekundarno, koje bi
bilo osnovano na letećem pijesku. Svrha bi tog postupka
ležala u tome, što bi si biljka uz odgovarajuću njegu, koju
bi imala na uzgojilištu, kroz razdoblje od godinu dana, polako
izradila sistem korjenja potreban za novu stojbinu tako,
da bi bila prigodom sadnje otpornija za daljnju borbu za
opstanak.
Ta njega na sekundarnom odgojilištu sastojala bi se
u dovađanju nužne vode za rast biljaka, kao što i u obrani
istih protiv suncožara.
Tim načinom sadnje postigli bi veći procenat primanja
biljaka kod sadnje. Doduše i na sekundarnom uzgojilištu
odigrao bi se u glavnom isti proces, kojeg smo imali prigodom
direktne presađuje borovih biljaka, uzraslih na ilovastom
tlu, to jest, mnoge bi biljke propale mjesto na letećem
pijesku, na sekundarnom uzgojilištu. Razumije se^ da




ŠUMARSKI LIST 1-2/1918 str. 40     <-- 40 -->        PDF

— 40 bi
to propadanje biljaka bilo uslijed odgovarajuće njege
umanjeno. Kod biljaka, koje bi borbu za opstanak na sekundarnom
uzgojilišh! prebrodile, moglo bi se računati i na
povoljniji uspjeh prigodom sadnje na letećem pijesku.


Međutim nebi stajao trošak oko osnivanja i njege tih
dviju biljevišta, kao što i dvokratno presađiva/|-biljaka, u
nikakvom, razmjeru prema uspjehu sadnje, te se uslijed toga
mora taj način sadnje kao nepodesan napustiti.


3.
Osnivanje kombinovanih uzgojiiišta na letećem
pijesku. ^
Svrha je tih uzgojiiišta, da se^ sjemenju dade prilika da
nikne i da mladoj biljci osjeguramo razvoj na biljevištu, te
dalnji razvoj na letećem pijesku. Na taj način bi mogli uzgojiti
biljku, koja će razvijati, odnosno izgraditi svoje korjenje,
a tim u savezu i preostali dio tijela, prenja potrebi i
prilikama, koje vladaju na pjeskuljama, te koja bi bila mnogo
opornija kod borbe za opstanak, koja joj predstoji.


U tu svrhu izvadili bi gornji sloj pijeska do neke
dubine, te ga zamijenili sa plodnom zemljom. Prema tome
bi biljka nikla u plodnom sloju, u kojem bi imala i dovoljno
vode i mineralne hrane, a korjenje bi se razvijalo u
početku u plodnom, a kasnije u manje plodnom sloju, koji
se sastoji iz letećeg pijeska.


Osim. toga bi pijesak ispod sloja plodne zemlje donekle
promjenio i svoje fizikalno svojstvo, jer bi ostao uvijek
vlažan.


Prema tome bi biljka bila uzgojena na kombinovani
način, t. j . uzgojena na tlu, koje je slabije od plodnog, a
bolje od samog letećeg pijeska, pa bi se uslijed toga moralo
računati i na veći uspjeh prigodom sadnje.


Samo se po sebi razumije, da-bi biljke na takovom
uzgojijištu, koje se nalazi na letećem´pijesku, morale imati i
odgovarajuću njegu u pogledu dovadanja vode i obrani protiv
suncožara,




ŠUMARSKI LIST 1-2/1918 str. 41     <-- 41 -->        PDF

— 41
Ta bi nam vrst biljevišta preuzela u neku ruku ulogu
sadnje biljaka sa busenom, koju smo uslijed skupoće morali
napustiti, s razlikom, da nam kod toga predstavlja busen tlo
čitavog uzgojilišta.


Pošto kod naših pjeskulja sunčana žega za vrijeme
ljetnih dana izsuši pijesak najviše do dubine od 15—20 cm.,
dostatno je, da u vrtu uzgojimo biljku sa duljinom korjena
od kojih 20—25 cm.


Moglo bi se prigovarati, da bi kod tog kombinovanog
uzgojilišta biljka razvijala svoje korjenje sasma ili barem
većim dijelom u plodnom sloju, gdje imade na raspolaganju
u obilnoj količini mineralne hrane, jer je poznata činjenica,
da narav biljku kod borbe za opstanak potpomaže.


Prema tome nebi donji sloj pijeska došao iMti do uporabe,
uslijed čega bi tvorba tih kombinovanih biljevišta
postala bezpredmetna. No ta predmjeva jest uslijed dvaju
razloga posve nemoguća i to:


1. Uslijed upliva teže, radi koje glavni korjen raste
ovjesno u zemlju. Pošt(T se postrano korjenje razgranjuje iz
glavnog, to je i dubina postranog korjenja ovisna o onoj
glavnog korjena. Međutim, bude i to postrano korjenje uplivano
težpm, ali teža djeluje na isto samo tako dugo,
dok ne čini stanovit kut sa horizontom. Nakon postignuća
tog stanovitog kuta, ne savija se postrano korjenje više
prema dolje, vec raste dalje u kosom smjeru, a ono u
blizini razine zemlje raste skoro u horizontalnom smjeru.
Prema tome je sasma isključena mogućnost, da bi se
korjenje razvijalo samo u plodnom sloju, dapače će se -u
pljesku razvijati do veće dubine, nego li u plodnoj zemlji.


2. Uslijed slabe debljine nasutog plodnog sloja.
Nameće nam se pitanje, kako bi se ustanovila debljina
tog plodnog sloja? Za riješenje tog pitanja pratit ćemo
razvoj korjenja
prema naravi.
Prigodom klijanja sjemenja, kao što i daljnjeg razvoja




ŠUMARSKI LIST 1-2/1918 str. 42     <-- 42 -->        PDF

42


biljke, ustanovljeno je, da rast korjena nije jednolično^ podijeljen
na čitavn duljinu. Na vršku (kod kapice), kao što i
na gornjem djelu korjen.a, jest rast u duljinu mnogo manji,
skoro nikakav spram partije, koja se nalazi u sredim.


Prema tome možemo kod rastućeg korjena razlikovati:


1. Partiju na vršku korjena, koja se sastoji iz prameristema
ili embi\ona!nog tkiva, u kojem je rast t. j . povećanje
i promjena oblika stanica sasma neznatan; dijelenje
stanica slijedi brzo. Ovdje se provadja tvorba novih dijelova.
2. Partiju u sredini korjena; ovdje nastupa izdašan
prirast u duljinu (4-8 puta veći od 1. i 3. partije), kod čega
se osobito povećaje prostor, kojeg zaprema sok stanica, što
im.a za poslijedicu živahno primanje vode rastućeg tkiva.
Dioba se stanica u toj partiji jošte obično provada. Ovdje
započimlje diferenciranje tkanina.
3. Partiju na gornjem kraju korjena u smjeru prema
razini tla. To je izrasli dio, is kojem već nikakovo produljivanje
ne nastupa, tek se nutarnja tvorba tkiva upotpunuje.
Proces rasta korienja tjekom vremena provađa se na taj
način, da ta treća partija korjena, t. j . uzrasli dio, siže sve
dublje u zemlju, jer se prva i druga partija korjena pomiče
neprestano napred. Drugim riječima bi mogli kazati, da nakon
izminuća stanovitog vremena iza klijanja, prirašćuje korjen
u duljinu kod vrška. Zato se i potonji nazivlje točkom
vegetacije.


Posijano sjeme niči će dakle i razvijati se prigodom
klijanja i neko vrijeme iza toga posve u plodnom sloju, gdje
će naći u izobilju vlage i ostale hrane, potrebite za daljnji
razvoj. Pri tom će glavni korjen rasti uslijed upliva teže
okomito u zemlju, dočim će se istodobno razvijati i postrano
korjenje i to u kosom smjeru prema dolje.


Nakon izminuća stanovitog vremena, prerasti će glavni
korjen plodni sloj, te će se uslijed toga prva partija istoga,
sastojeća iz prameristema, kao što i druga partija u kojoj




ŠUMARSKI LIST 1-2/1918 str. 43     <-- 43 -->        PDF

43


nastupa uslijed rastegnuča stanica obilni prirast u duijinu,
nalaziti već u samom pijesku, iz kojega će morati crpsti
vodu i ost.^hi hranu.


Prema tomu bi se mog!o kazati, da je onim časom
nastupio kombinovani uzgoj biljke, čim se je glavni korjen
počeo razvijati u pijesku. Uslijed toga će biljka jedan dio
hrane primati iz plodne zemlje, a drugi pako iz samog
pijeska, te će prema tome biljka sama razvoj, odnosno veličinu
korjena i ostalih organa udesiti.


Na isti će način tijekom vremena i postrano korjenje
prerasti plodni sloj, te će se djelomično razvijati u pijesku.
Prigodom toga će nastupiti slučaj, da će jedna polovica
toga korenja crpsti svoju hranu iz plodnog, a druga polovica
iz manje plodnog sloja, naime pijeska. Biljka će u potpunom
smislu riječi, na strogo kombinovani način primati
potrebitu vodu i mineralnu hranu, obzirom^ na vrsnoću tla
gornjeg i donjeg sloja biljevišta.


Uslijed manje hrane u donjem sloju pijeska, morati će
biljka razvijati mnogo jače i veće korenie, nego !i u gornjem
plodnom sloju, a uslijed toga će razvoj ostalih organa biljke
usporiti. Riječju, biljka će se postepeno prilagođivati pjeskovitom
t!u.


Konačno će nastupiti slučaj, da će sistem čitavog korjenja
biljke prerasti plodni´sloj zemlje i dalje se razvijati u pijesku.
Prema tome će se suma svih ili barem suma većeg dijela
vegetacionih točaka korjena nalaziti u donjem sloju pijeska,
dočim će se ona treća partija, t. j , uzrasla partija korjena
nalaziti u plodnom sloju. Pošto stariji dijelovi korenja ne
posjeduju više niti (dlake, Wurzelhaare), ne dolazi u pogledu
hranenja biljke ta partija korjena više u obzir. Prerna tomie
će biljka primati vodu i mineralnu hranu lih samo iz letećeg
pijeska, koji se nalazi ispod plodnog sloja.


Uslijed toga, što korjenje u pijesku ne će u neposrednoj
blizini biljke imati dovoljno vkige i mineralne hrane na




ŠUMARSKI LIST 1-2/1918 str. 44     <-- 44 -->        PDF

— 44 —


razpoiaganju, razvijat će se dublje i u većoj mjeri, nego li
je to slučaj kod plodnog tla, nu na račun ostalih organa,
koji se nalaze iznad razine zemlje. Tako ćemo uzgojiti manje
više kržljavu biljku, nu koja će biti tim otpornija kod borbe,
koja joj predstoji nakon presadnje na leteći pijesak.


Međutim će stojbina biljke na biljevištu biti ipak nješto
blaža od one na pijesku i to s razloga, što pijesak ispod
plodnog sloja zadrži stanovitu količinu vlage, kvoja se vlaga
osim toga zaljevanjem biijevišta može povisiti.


Prema tome će biljka doživjeti tek. prigodom sadnje
pravi prelaz između dobre i ioše stojbine u potpunoj mjeri.
Biljci je dano dakle dovoljno vremena, da se postepeno
na novu stojbinu priuči.


Mimogredce moram ovdje jošte istaknuti, da bi bio
skroz pogriješan nazor, da bi voda bila kadra raztopive
hranive tvari, nalazeče se u gornjem plodnom sloju, donašati
u donji manjfe plodni sloj pijeska i to s razloga, jer tlo te
hranive tvari absorbira.


Zemlja jest dakle kadra raztopine krutih tvari pridržati,
tako, da prigodom fiitracije kroz zemlju skoro čista voda
otiče, dočim soli zaostaju. Tu činjenicu nije moguće potpuno
razjasniti. Može se predmijevati, da bi taj pojav mogle
prouzročiti fizikalne ili molekularne sile.


Debljina tog gornjeg hranivog sloja imade se u svakom
slučaju opredijeliti experimentalno, na većem broju
pokusnih mjesta i to obzirom, na uspjeh u biljevištu, kao
što i prigodom sadnje na letećem pijesku.


Osnujemo li plodni sloj sa većom debljinom, polučiti
ćemo nedvojbeno i veći procenat bolje uzgojenih biljaka,
doči^n će kod same sadnje taj omjer biti obratan, U protivnom
pako slučaju ćemo uzgojiti manji broj biljaka na
uzgojilištu, a postotak primanja biljaka prigodom sadnje će
biti povoljniji. Prerna tome će biti najbolje ustanoviti debljinu
gornjeg plodnog sloja pokusnim putem.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1918 str. 45     <-- 45 -->        PDF

— 4f) —


Samo se po sebi razumije, da će se stanoviti procenat
biljaka i na tom kombinovanom uzgojilištu posušiti. Ovo će
potonje nastupiti u ono vrijeme, kada će biljka biti upućena,
da cijelu mineralnu hranu, kao što \ vodu prima iz donjeg,
manje plodnog i vlažnog sloja pijeska„. Tom prigodom će
propadati slabije i manje otporne biljke, koje bi svakako
propale i prigodom sadnje. Na taj bi se način biljevište u
neku ruku samo od sebe očistilo od nepodesnih exemplara,koji
bi prigodom sadnje prouzročili samo suvišni trošak.
No taj bi procenat bio daieko manji nego ii je to slučaj
kod sadnje borovih biljaka direktno na letećem pijesku^ a
uzgojenih na plodnom tlu.


Držim, da bi se tim načinom uzgoja borovih biljaka,
mogao postotak primanja istih prigodom sadnje na letećem
pijeskUj´^u znatnoj mjeri povisiti.


Slične vrsti biljevišta preporučivao je već Wessely u
svom djelu ,,Der Europaische Flugsand und seine Kultur."
ali sa intencijom posve protivnog srnjera. On doduše ne
objašnjuje potanko uzrok tvorbe istih, međutim im je svrha
skroz jasna.


Wesse!y je išao sa tog stanovišta, da dade biljci priliku,
da se može razvijati čim jače i bujnije, misleći ju time učiniti
što otpornijom kod sadnje na letećem pijesku.


Prema njegovom shvaćanju imade se uzgojiiište osnovati
na letećem pijesku. Nu pošto je pijesak za tvorbu biljevišta
skroz nepodesan, izvadi se do stanovite dubine,
koja je ovisna o duljini korjena biljke, sloj pijeska, te se
zamijeni so plodnom zemljom. Ta se zemlja prekrije sa
tankim slojem slabo plodnog pijeska, na kojem je jošte vegetacija
moguća. U tom sloju pijeska klije sjeme i razvija
se korjenje biljke u dovoljnoj mjeri dokle je jošte vlažan,
a kasnije se razvija u plodnoj zemlji. Za nastupa velike
sunčane žege udomljeno je korenje već posve u plodnoj
zemlji, tako, da mu niti potpuno osušenje gornjeg sloja




ŠUMARSKI LIST 1-2/1918 str. 46     <-- 46 -->        PDF

- 46 —
pijeska ne škodi. Obje te naslage posipijti se konačno do
visine od V5--2 cui. sa posve neplodnim pijeskom, sa
svrhoin, da se prepriječi širenje drača.


Kako se iz gornjih navoda razabire, pružena je biljci
kod tih biljevišta priiika, da se može razvijati tek samo za
vrijeme klijanja na. letećem pijesku. Kasnije se razvijala
prema tome i svoje korjenje izgrađuje lih samo u plodnom
tlu- Onaj .dio korjena, koji prigodom rasta ostaje trajno u
sloju letećeg pijeska jest uzrasli dio, u kojem već nikakov
prirast u duljinu ne nastupa, već se samo tvorba nutarnjeg
tkiva upotpunuje.


Na torn dijelu korjena ne nalaze se više dlake, koje
opskrbljuju biijku sa vodom, i minerahiom hranom, pa stoga
i tvorba obih gornjih slojeva, radi cdpornijeg uzgoja biljke,
ne odgovara toj svrsi. Najgornjem sloju, sastojećem iz posve
neplodnog pjeska, priznao je i sam autor sporedno značenje,
te ga spominje tek sajmo kao obranbeno sredstvo biljevišta
protiv širenja drača. Kod takovog načina uzgoja biljke nastupa
nam prigodom presađuje isti slučaj, kojeg smo imali
kod sađenica, uzgojenih na biljevištu sa ilovastim tlom.


Wessely je kod svog načina tvorbe biljevišta išao sa
tog stanovišta, da uzgoji čim veću i bujniju biljku, misleći
ju time učiniti što otpornijom prigodom sadnje, dočim sam
ja protivnog nazora, naime, da treba uzgojiti slabiju biljku,
koja će ali imati po mogućnosti šio jače i u većoj mjeri
razgranjeno korjenje, koje će biljka trebati prigodom borbe
za opstanak na letećem, pijesku i koje će se moći iz pjeskovitog
doinjeg sloja laglje t j . bez oštećenja sitnog korjenja
izvaditi, nego iz ilovastog tla sadanjih vrtova.