DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1918 str. 37     <-- 37 -->        PDF

— 37 —


pjeskuija, ali je pokusom nedvojbeno dokazano, da se iste i
bez kremične kiseline potpuno normalno uzgojiti dadu. Od
drveća sadržaje najviše kremične kiseline bukva i hrast.


Ugljična kiselina i voda rastapaju samo one tvari, koje
se uz kremičnu kiselinu u pijesku nalaze, te koje služe biljci
za hranu. Nu sve su te količine mineralnih hranivih tvari
nedostatne i neznatne za normalni razvoj biljke, prema onima,
u ilovastom tlu uzgojilišta.


Iz svega toga proizlazi, da je sistem korjenja u razmjeru
sa tjelom biljke, uzraste na uzgojilištu u ilovastom tlu, mnogo
i mnogo premalen, da može opskrbljivati biljku iste veličine
sa vodom i mineralnom hranom na pjeskovitom tlu, koje je
pet i više puti slabije od onog ilovastog.


Razmjer između površine doticaja korjena i tla mnogo
je premalen naprama masi biljevnog tijela, koje treba korjenje
hraniti, apstrahirajući od klimatičkih odnosaja, koji su
na pjeskuljama mnogo nepovoljniji.


Da je korjenje sadenice jače i´svrsi shodnije razgranjeno,
te više prilagođeno pjeskovitom tlu, dovađalo bi za vegetaciju
potrebnu vodu i mineralnu hranu i iz udaljenijih i
dubljih partija. Dobro bi nadalje na gornji razmjer upJivala
okolnost, što bi veličina tijela biljke uzrasle na pijesku bila
manja.


Ta sva svojstva, koja su nužna biljci za život na pjeskovitom
tlu, nema borova biljka uzgojena na ilovastom tlu,
ili barem ne u dovoljnoj mjeri, s razloga, jer joj izgradnja
takvog rasprostranjenog sistema korjenja nije bila na dobrom
i vlažnom tlu od nužde. Samo se po sebi razumije, da se
proces tvorbe novog i na droge prilike priučenog korjenja
ne može u tako kratkom vremenu provesti, da bi se opstanak
biljke mogao osigurati*


Prema tome si kod sadnje na pjeskuljama moramo konstruirati
biljku, kod koje će stabljika i lišće naprama korjenu
stajati u obratnom razmjeru, nego li je to slučaj kod one.