DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1918 str. 41     <-- 41 -->        PDF

— 41
Ta bi nam vrst biljevišta preuzela u neku ruku ulogu
sadnje biljaka sa busenom, koju smo uslijed skupoće morali
napustiti, s razlikom, da nam kod toga predstavlja busen tlo
čitavog uzgojilišta.


Pošto kod naših pjeskulja sunčana žega za vrijeme
ljetnih dana izsuši pijesak najviše do dubine od 15—20 cm.,
dostatno je, da u vrtu uzgojimo biljku sa duljinom korjena
od kojih 20—25 cm.


Moglo bi se prigovarati, da bi kod tog kombinovanog
uzgojilišta biljka razvijala svoje korjenje sasma ili barem
većim dijelom u plodnom sloju, gdje imade na raspolaganju
u obilnoj količini mineralne hrane, jer je poznata činjenica,
da narav biljku kod borbe za opstanak potpomaže.


Prema tome nebi donji sloj pijeska došao iMti do uporabe,
uslijed čega bi tvorba tih kombinovanih biljevišta
postala bezpredmetna. No ta predmjeva jest uslijed dvaju
razloga posve nemoguća i to:


1. Uslijed upliva teže, radi koje glavni korjen raste
ovjesno u zemlju. Pošt(T se postrano korjenje razgranjuje iz
glavnog, to je i dubina postranog korjenja ovisna o onoj
glavnog korjena. Međutim, bude i to postrano korjenje uplivano
težpm, ali teža djeluje na isto samo tako dugo,
dok ne čini stanovit kut sa horizontom. Nakon postignuća
tog stanovitog kuta, ne savija se postrano korjenje više
prema dolje, vec raste dalje u kosom smjeru, a ono u
blizini razine zemlje raste skoro u horizontalnom smjeru.
Prema tome je sasma isključena mogućnost, da bi se
korjenje razvijalo samo u plodnom sloju, dapače će se -u
pljesku razvijati do veće dubine, nego li u plodnoj zemlji.


2. Uslijed slabe debljine nasutog plodnog sloja.
Nameće nam se pitanje, kako bi se ustanovila debljina
tog plodnog sloja? Za riješenje tog pitanja pratit ćemo
razvoj korjenja
prema naravi.
Prigodom klijanja sjemenja, kao što i daljnjeg razvoja