DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 21     <-- 21 -->        PDF

- 75


je g. pisac svoju zadaću potpunoma, te ću ju svi intefesovani
krugovi objeručke prihvatiti, a u našoj oskudnoj šumarskoj
literaturi zauzimat će vidno mjesto. Moje gore iskazane
primjedbejmaju poslužiti istoj svrsi, kojoj je g. pisac
u obilnoj mjeri poslužio, a to jest: čuvanju i unapređienju
naših šuma.


Ne samo šumaru u praksi, nego i slušačima kr. šumar,
akademije dobro će doći ova „Zbirka" kod učenja predmeta
šumarski zakoni, pa im zato istu najtoplijepreporučam.


Knjiga se može dobiti kod ravnateljstva pomoćnih ureda
kr. zem. vlade, odjela za narodno gospodarstvo.
Prof. dr. G j. Nenadić.


O uporabi § § 3. i 4. priloga D. š. z.


Napisao prof. dr. Antun Levaković.


U prošlogodišnjem „Šumarskom listu", broj l.i2., napisao
je kr. župan, šumar, nadzornik gosp. Dragutin Gtirth
raspravu pod gornjim naslovom. U toj raspravi nastoji gosp.
nadzornik Gurth rastumačiti § 4. priloga D. tako, da hrvatski
tekst toga paragrafa — u koliko ovaj govori o odsijecanju,
odrezivanju i otrgavanju vršika, ogranaka i granja —
uzmogne i nadalje doslovce služiti za obračunavanje odštetnoga
iznosa, a da se ipak prisvojitelju spomenutih objekata
ne nanosi time nepravda, koja se kosi sa ustanovom §-a 72.
općeg šumskog zakona.


Kako je mene na kr. šumarskoj akademiji zapala zadaća,
da slušačima šumarstva tumačim također ustanove
priloga D, to u interesu svojih slušača kao budućih šumarskih
upravnika smatram svojom dužnošću osvrnuti se na
izvode gosp. nadzornika Giirtha u navedenoj raspravi.


Spomenuti dio §-a 4. priloga D glasi u hrvatskom
tekstu :


„Ako se oštete prouzroče time, što je tko odsjekao,
odrezao ili otrgao vršike, ogranke ili granje, bilo ili ne bilo




ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 22     <-- 22 -->        PDF

— rana
njima lišća ili iglica, ima se naknada odmjeriti jednaka
cijeni, koja odgovara vrsti * i dvostrukomu kubičnomu sadržaju
oštećenoga drvlja."


Naravno da se provedbom ove odredbe nanosi posvojitelju
vršika etc. velika nepravda i zato su izdavači Borošić-
Gogliine zbirke šumarskih zakona dodali na koncu §-a 4.
tumačenje ove odredbe, koje polazi sa stanovišta, da je ta
odredba iz njemačkog t. j . izvornog teksta šumskog zakona
na hrvatski jezik krivo prevedena. Oni dakle vele, da se
pod izrazom „oštećenog a drvlja" ima razumijevati izraz
„prisvojenoga drvlja" (njemački: des gefrevelten
Holzes).


No gosp. nadzornik Giirth ide u svojoj raspravi i dalje,
te u zaglavnoj stavci drži, da se i ovakovom provedbom
§-a 4. priloga D počinitelju Štete nanosi nepravda. Narod
naime prisvaja prevršivanjem i kresanjem ne samo sitnije
drvne sortimente (metlovinu, šibe, gužve, palice, obručeve
i t. d.), već i krupno, t. j . za građu i bolji ogrjev sposobno
drvo, pak upravo ova okolnost potiče gosp. nadzornika
Gtirtha na spomenuto mnijenje.


Njemu se čini nepravednim, što se po tumačenju spomenutih
izdavača od prisvojitelja kakove krupne i vrlo vrijedne
vršike etc. zahtijeva, da vlasniku šume kao odštetu
za neposredni njegov gubitak plati vrijednost dvostruke
količine prisvojenog drva, dočim § 72. o. š. z. doznačuje vlasniku
šume kao odštetu za neposredni njegov gubitak
samo vrijednost zbiljne količine prisvojenog drva.


Stoga on drži, da ni ovakovo tumačenje spomenute
stavke §-a 4. ne odgovara intenciji zakonodavca, pak da se
tumač ovoga paragrafa ima potražiti u samom zakonu.


U tu svrhu luči on vrhove, ogranke i grane u dvije
porabne kategorije : u vrhove, ogranke i grane sposobne za
krupnije (vrjednije) drvne produkte t. j . za građu i ogrjev,


* Bolje : raxvrstbini (njemački : der Sorte).


ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— 77 —


te u vrhove, ogranke i grane sposobne za sitne (manje vrijedne)
drvne produkte t. j . za metlovinu, šibe, gužve, palice,
otanke obručeve i t. d.


Vrhove i grane prve porabne kategorije nazivlje on glavnim
šumskim užitkom ili u kratko drvom, a vrkove i grane
druge porabne kategorije nazivlje nuzgrednim šumskim užitkom,
te mnije ujedno, da se na njih ne smije također protegnuti
naziv „drvo". ^


Ovu razliku između jačih i slabijih vrhovâ etc. postavlja
gosp. nadzornik Gurth samo u svrhu, da uzmogne upotrebu
§-a 4. priloga D ograničiti isključjvo na prisvajanje vrhova
druge posebne kategorije, dočim na vrhove i grane prve kategorije
želi on protegnuti upotrebu §-a 3. priloga D.


Početna stavka §-a 3. glasi naime: „Kada se ukradu
drva, nego se pri tom ne odsijeku ili ne otrgnu vršci,
ogranci ili granje, ili ne budu odnesene niti oštećene mladice,*
ima se odšteta svagda dati polag cijena u~tarifi propisanih."


Zaista je čudno, kako je gosp. nadzornik Gtirth mogao
doći do gornje razlike u nazivlju vrhova, ogranaka i granja.


Ako se ovi objekti u jednom slučaju smiju nazivati drvom,
zašto se tako ne bi smjeli nazivati i u drugom slučaju,
kad oni to i u ovom drugom slučaju svakako jesu. A
da oni to i u ovom potonjem slučaju zbilja jesu, svjedoči
nam i sam gosp. nadzornik Gurth, kad na str. 36. u 1. alineji
doslovno veli : „ sve ostalo iz šume proizlazeče je
manje vrijedni užitak. U potonji ubraja se i sitno drvlje


t. j . šibje, metlovina, palice, obbruči i t. d."
Da je i zakonodavac vršike, ogranke i grane u svakom
slučaju smatrao drvom, vidi se jasno baš iz citiranih
stavaka §§-â 3. i 4. priloga D.


§ 3. priloga D smatra naime u početnoj stavci krađu
vršika, ogranaka i granja, te krađu mladih biljki (mladica)


* Bolje: mlade biljke (njemački; junge Pfanzen). Mladicama nazivlju se i
mladi iz boj ci odraslih stabala.


ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 24     <-- 24 -->        PDF

— 78 —


posve jasno posebnim slučajevima krađe drva. Pri tom ne
pravi on razlike između drva sposobnog za krupne i drva
sposobnog za sitne drvne sortimente, jer inače ne bi i mlade
biljke među drvo ubrajao.


Naročito pak spomenuta stavka §-a 4. jasno označuje
vršike, ogranke i granje u svakom slučaju drvom.- Jer
oštećenje drva (stabla) bilo odsijecanjem bilo odrezivanjem
ili otrgavanjem vršike, grana ili ogranaka ne bi se moglo
ni zamisliti, kad dotična vršika ili grana ma u kojem slučaju
ne bi također bila drvo.


Da vrhovi etc., koji su sposobni za metlovinu, šibe,
gužve, palice, slabije obručeve i t. d., predstavljaju manje
vrijedni drvni užitak, o tome ne može nitko dvojiti. No
manje vrijedni drvni užitak nije još ni izdaleka isto, što i
šumski nuzužitak, kako to hoće gosp. nadzornik GUrth.


Ta svi šumarski autori bez razlike označuju bilo kakovo,
pa i najsitnije sirovo drvo glavnim šumskim užitkom, u koliko
se ono kao drvo i upotrebljava. Pri tom oni ne prave
nikakove razlike u pitanju, da li to drvo potječe iz dozrele
ili iz mlade šume. Tko bi pak mogao reći, da se napred
navedeni sitni drvni sortimenti ne upotrebljavaju kao drvo?
Gayer dapače specijalno nabraja ove sitne drvne sortimente
kao glavni šumski užitak.*


Zašto citirana stavka §-a 3. izričito veli, da se u §-u 3.
sadržane ustanove ne protežu na prisvojenje vršika, ogranaka
i granâ, te mladih biljki (mladica), nije doduše vidljivo
iz samog §-a 3., ali nam biva na prvi mah vidljivo, čim
nešto pozornije pročitamo cijeli prilog D.


O prisvajanju drva govore naime tri paragrafa i to § 3.,


4. i 5. priloga D.
§ 3. govori o prisvajanju cijelih stabala u osovnom
i oborenom stanju, zatim o prisvajavju pojedinih dijelova
stabla, koji bilo s kojeg razloga na tlu već leže, te o prisvajanju
iskrčenih panjeva.


* Forstbenutzung, 10. izdanje 1909., str. 107., 108., 427. I 430.


ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— 79 —


§ 4. govori o prisvajanju odsječenih, odrezanih ili otrg


nutih vršika, ogranaka i granâ, a § 5. o prisvajanju


mladih drvnih biljki (u njemačkom tekstu : Holzpflanzen).


Naravno da je sa prisvajanjem drva spomenutog u §-u


3. toč. 2a.i ... skopčan relativno manji posredni gubitak za
vlasnika šume, nego sa prisvojenjem vršika, ogranaka i granâ,
te je stoga morao zakonodavac o prisvajanju vršika etc. posebno
govoriti.
A jer je sa prisvojenjem vršika etc. skopčana uvijek i
stanovita ozleda dotičnih stabala, to je onda sasvim shvatljivo,
što je zakonodavac ustanovu glede odsječenih, odrezanih
ili otrgnutih vršika etc. prenio u § 4., koji gotovo isklju
čivo govori o svim vrstima ozledâ na stablu.


§ 3. doznačuje vlasniku šume kao naknadu za neposredni
njegov gubitak uslijed prisvojenja drva po štetočinitelju
cijenu dotičnoga drva po cjeniku. I § 4. čini isto,
no on radi većeg posredno g gubitka skopčanog sa prisvojenjem
vršika etc. uzimlje za temelj obračuna veću količinu
drva, nego što ju je prisvojitelj uzeo, t. j. dvostruku
količinu.


Mlade biljke pak same po sebi reprezentiraju mnogo
manju vrijednost, nego što iznosi neposredni gubitak šumovlasnika
uslijed njihova prisvojenja po štetočinitelju. Poznato
je naime, da uporabna (prodajna) vrijednost mladih
biljki kud i kamo zaostaje za troškovnom vrijednošću
njihovom, te se stoga za mlade biljke ne smiju
upotrijebiti cijene sitnih vrsti drva iz šumskoodštetnog cjenika,
kako to pripisuje § 3. i § 4. priloga D.


Stoga je zakonodavac morao naravuo i ustanove glede
naknađivanja prisvojenih biljki posebno navesti, a to je učinio
u §-u 5.


No jer je obračunavanje troškovne vrijednosti pojedinih
biljki prilično zamršen i dugotrajan posao, koji ne bi
stajao u razmjeru sa vrijednošću biljki, to je zakonodavac




ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 26     <-- 26 -->        PDF

— 80 mjesto
obračunavanja troškovn e vrijednosti izabrao i u
§-u 5. propisao mnogo jednostavniji i brži, a ipak donekle
približni način obračunavanja.


Kad je dakle zakonodavac ustanove glede naknađenja
prisvojenih vršika, ogranaka i granâ, te mladih biljki iz
§-a 3. već isključio, morao je dakako tu okolnost već u
prvoj stavci §-a 3. izričito naglasiti, da ne bi tko pobunom
ustanove §-a 3. i na spomenute objekte protegnuo.


Pođimo nešto dalje ! Prema § 59. i prema izričitoj jednoj
opaski u početnoj stavci § 60. o. š. z. doiazi gledom na
povrede sigurnosti šumskog vlasništva u obzir najprije uporaba
općeg kaznenog zakona. Tek onda, ako se ovaj zakon
na spomenute povrede ne može upotrijebiti t. j . ako se
te povrede (u slučaju prisvojen j a šumskih proizvoda) ne
mogu kvalificirati kao krađa, onda tek sačinjavaju one šumski
kvar, te se kazne po općem šumskom zakonu.


Međutim opći kazneni zakon ne govori nigdje specijalno
o drvu, a naročito ne navada nikakovih potanjih
oznaka drva, po kojima bi se moglo prosuditi, da li prisvojenje
drva sačinjava krađu ili ne.


Taj zakon govori samo općenito o krađi, te razlikuje
dvije vrsti krađe: krađu kao zločinstvo i krađu kao prestupak
(prekršaj). Krađu prve vrsti kvalificira on minimalnom
vrijednošću ukradenog objekta t. j . iznosom od 100
kruna. „Pri tom nema nikakove razlike, izlazio taj iznosak
ili ta vrijednost iz jednoga ili više čina učinjenih u isto
doba ili ponovljenih u različito vrijeme, bio ukraden jednom
gospodaru ili više njih, učinila se tatbina na jednom ili više
predmeta. A vrijednost ima se računati ne po hasni tata,
nego po šteti okradenoga " (§ 173. k. z.).


Svako prisvojenje u ukupnoj vrijednosti iznad 100 kruna
čini dakle krađu zločinstvom, a svako prisvojenje u ukupnoj
vrijednosti ispod 100 kruna čini krađu prekršajem,
koji se" također kazni po kaznenom zakonu. (§ 460.).




ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 27     <-- 27 -->        PDF

- 81 —
Dok je krađu prve vrsti lahko razlikovati od šumskog
kvara, nije to prema slovu samog zakona, moguće glede
krađe druge vrsti. U tom je pogledu i opći kazneni zakon i
opći šumski zakon nepotpun.


Ovu prazninu međutim ispunjuje donekle poznata vladina
naredba od 7. srpnja 1891. broj 35.869., koja određuje,
da se prisvojenje svakog drva sa srednjim promjerom
do uključivo 10 cm ima smatrati šumskim kvarom, a
prisvojenje svakog drva sa srednjim promjerom iznad 10
cm da se ima smatrati krađom.


Ova naredba ne govori doduše ništa o odsječenim odn.
odrezanim vršikama i granama, ali iz nje jasno proizlazi
jedna u tom pogledu važna činjenica : kod prosuđivanja na



ime, da li stanovito drvo može biti objektom krađe ili samo
objektom šumskog kvara, polazi ova naredba sa stanovišta,
koje kulminira u pitanju, da li dotično drvo ima znatnu
ili pak — „pogledom na svoju kratkoću i tankoću".— samo
neznatnu dotično nikakovu tehničku vrijednost.
Budući da i vršike, pa i same grane znadu prema prilikama
imati znatnu tehničku vrijednost, to se dakako smisao
ove naredbe nedvoumno proteže i na prisvajanje vršika
i grana u koliko im srednji promjer premašuje 10 cm.


Prema tome ne stoji tvrdnja gosp. nadzornika Gurtha,
da prisvajanje vršika etc. sačinjava u smislu zakona uvijek
samo šumski kvar, a nikada krađu.


Iz te tvrdnje izvodi gosp. nadzorriik dalje, da je zakonodavac
pod prisvajanjem vršika etc. jamačno imao pred
očima samo prisvajanje onih vršika, ogranaka i grana, koje


. su sposobne za metlovinu, šibe, gužve, palice, otanke obručeve
i t. d., a ne i prisvajanje onih vršika etc., koje su sposobne
za građu i ogrijev.


Da je ovaj navod skroz neispravan, vidi se najbolje iz
samog §-a 60. o. š. z., koji u točki 3. spominje odsijecanje,
odrezivanje i otkidanje vršika i granâ, a zatim opet u




ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 28     <-- 28 -->        PDF

- 82


točki 4. posebn o navada nabavljanje t. j . odsijecanje
i prisvajanje metlovine, šiba, gužvi, palica, obručeva i t. d.


Zakonodavac je dakle uzimanje ovih sitnih drvnih sortimenata
smatrao kao poseban slučaj prevršivanja i kresanja,
što se još bolje vidi iz §-a 4. priloga D, koji također
nešto dalje veli: „Metlovina, šibe, gužve, palice, otanki
obručevi i t. d. imadu se, ako budu uzeti od ležečega drvlja
i oko za njih nema osobitih cijena, računati kao šibarje*,
a ako su uzeti od stojećih stabala i prutova, kao odsječeni
ogranci i grane, a ako se upotrijebe za to mladi, stablići,
računaju se kao mladi rasadi od drvlja."


Drugim riječima veli ta stavka ovo: „Metlovina, šibe,
gužve, palice, otanki obručevi i t. d. imaju se, ako budu uzeti
od stabala, koja već na zemlji leže, i ako za njih nema oso- *
bitih cijena, naknaditi po §-u 3. toč. 1. a., budu li pak uzeti
od osovnih stabala i prutova, naknađuju se po §-u 4., a
ako se upotrijebe za to mladi stablići, imaju se naknađivati
po §-u 5."


Da je dakle zakonodavac pod prisvajanjem odsječenih
ili otrgnutih vršika etc. imao na umu samo prisvajanje onih
vršika, koje su sposobne za metlovinu, Šibe, gužve, palice
i t. d., ne bi on uzimanje ovih sitnih sortimenata sa osovnog
stabalja naveo kao poseban slučaj prisvajanja odsječnih
vršika, ogranaka i grana.


Ovo je posvema jasni dokaz, da je zakonodavac bez
iznimke svako prevršivanje i kresanje osovnih stabala u odštetnom
pogledu stavio pod udar §-a 4. priloga D, te da
se stoga po §-u 4. priloga D ima obračunavati naknada ne
samo za one vršike etc., koje su sposobne za sitne drvne
sortimente (metlovinu i t. d.), nego i naknada za one vršike,
koje su sposobne za građu i ogrijev.


Okolnost, da prilog D navada prekršaje protiv sigurnosti
šumskog vlasništva po prilici istim redom kao i § 60.


* Zapravo: kiče (njemački: Reisig).


ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 29     <-- 29 -->        PDF

- 8S —
š. z., nije također baš nikakav dokaz za tvrdnju gosp. nadzornika
GUrtha, da § 60. u točki 3. raspravlja o vršcima,
ograncima i granama kao o nuzgrednom šumskom
užitku, te da se vršike i grane samo kao nuzgredni užitak
imaju naknađivati po §-u 4. priloga D, a inače po §-u 3.
istoga priloga.


Da je zakonodavac u prilogu D. održao po prilici isti
poredaj kao u § 60. o. š. z., sasvim je naravna stvar, jer se
prilog D upravo i temelji na §-u 60. i jer on govori o naknadi
za sva ona prisvojenja i oštete, što ih nabraja § 60.
Ta okolnost međutim ne sadržaje u sebi nikakova daljnjeg
značenja.


Gosp. nadzornik Giirth upire se pri tom očito o okolnost,
da točka 1. §-a 60. sadržaje riječ „drvlja", dočim
točka 3. te riječi ne sadržaje.


Koliku dokaznu snagu ova okolnost ima, znamo već.


A sada pređimo na riječi „freveln" i „Frevel". Riječ
„freveln" u pravnom smislu znači samo „prestupiti (prekršiti)
zakon", a riječ „Frevel" znači prema tome „prestupak"
ili »prekršaj" t. j . isto, što znače i njemačke riječi
„Vergehen* i „Ubertretung". Tako veli o tome Hess:*


„Unter Forstfreveln (Forstvergehen) versteht man
aile durch das betreffende Landesforststrafgesetz
verbotenen und mit Strate belegten Handy
lungen (oder Unterlassungen). Regelmassig stehen Handlungen
dritter in einem fremden Walde, durch welche dem
Waldeigentumer ein Nachteil zugefugt oder sein Interesse
mindestens gefahrdet wird, in Frage."


Sa riječju „Nachteil" u savezu može se također protumačiti,
zašto je riječ „Forstfrevel" u hrvatskom tekstu šumskog
zakona označena kao „šumski kvar".


Kako šumski zakon u §-u 60. nabraja razne zabranjene
čine, koji se odnose koli na prisvajanje šumskih pro


Forstschutz, 4. izd., 1916., II. sv„ str. 33.


ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 84 —


izvoda toli i na njihovo oštećivanje, to dakako riječ „frevern"
znači jednako „oštetiti" kao i „prisvojiti", jer se i jednim i
drugim činom krši zakon.


U stanovitim slučajevima, gdje se zabranjeni čini protežu
ili samo na oštećivanje šumskih proizvoda ili samo na
njihovo prisvajanje, lahko je pogoditi značenje riječi „Frevel"
i „freveln". No prisvojenjem odsječenih, odrezanih ili otrgnutih
vršika i grana krši se zakon u oba spomenuta smisla, te
je stoga potrebna stanovita mjera opreznosti, da se za riječ
„Frevel" u ovom slučaju uzmogne ustanoviti baš ono hrvatsko
značenje, koje je i´ zakonodavcu u ovom slučaju bilo
pred očima.


„Pri svoj en je" proteže se naime kod prevršivanja odnosno
kresanja osovnih stabala samo na-odsječene vršike i
grane, a „oštećenje" proteže se na cijeli preostali, neprisvojeni
dio stabla.


Kad to znamo, onda možemo zamisliti ovaj slučaj:
Netko je sa velikog i krasnog, za finu građu sposobnog
stabla odsjekao i prisvojio jednu jedinu slabiju granu, koja
je sposobna samo za lošiji ogrjev. Kubični sadržaj dotične
grane iznosi npr. 0-25 m8, od čega je 0i 5 m3 uporabivo
za ogrjev II. klase a 2 krune po m3, dočim je 0"10 m8 sposobno
za ogrjev III. klase a 1 kruna po m". Preostali pak


dio
stabla iznosi 4´50 m3, od čega je
P50 nr! uporabivo za građu I. klase a 40 K po nf
1 UU „ „ „ „ II. „ „ ZU „ „ „


´ "" » n » » l´*>. » r> *.´"´ » » »


0-50 „ „ „ ogrjev I. „ „ 3 „ „ ,


´´ ^. » » » „ « ,, . ",«´..» n
U ZO „ „ „ „ .. „ „ 1 „ „ „


Ako bismo u ovom slučaju za obračunavanje naknade
upotrijebili prvobitni hrvatski tekst priloga D sa izrazom
„oštećenoga drvlja", onda bi prisvojitelj spomenute grane
morao vlasniku šume u novcu naknaditi dvostruku količinu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 31     <-- 31 -->        PDF

- 85


cijeloga preostalog dijela stabla t. j . morao bi mu platiti
184 krune 50 filira, dočim dvostruka količina prisvojenoga*
drva vrijedi samo 80 filira.


Koji se dakle hrvatski izraz u uvodno citiranoj stavki
§-a 4. ima na mjesto njemačkog t. j . izvornog izraza „des
gefrevelten Holzes" upotrijebiti, o fom može sada lahko
odlučiti svaki čitaoc.


Na strani 79. spomenuo sam, da je sa odsijecanjem i
prisvajanjerii vršika, ogranaka i grana spojen razmjerno
veći posredni gubitak nego sa prisvajanjem osovnog drva
spomenutog u §-u 3. priloga D pod točkom 2.a i ..., te
da stoga zakonodavac u §-u 4. priloga D doznačuje vlasniku
šume odštetu u dvostrukoj količini po štetočinitelju
prisvojenog drva.


Da se o ovoj tvrdnji glede veličine posrednog gubitka
uzmognemo uvjeriti, valja posredni gubitak u jednom i u
drugom slučaju međusobno sravniti.


U slučaju prisvajanja osovnih stabala prema §-u 3. priloga
D točka 2. a. i 3. a. proteže se posredni gubitak samo
na postanak praznina u sklopu krošanja, te na posljedice,
koje s time stoje u savezu. Ovamo spada izvrgavanje tla nepovoljnom
uplivu sunca i s time skopčano prejako osušenje
tla, pojavljivanje korova i t. d., u kratko: umanjivanje plodne
sposobnosti tla. No i stabla, koja se na rubu takove čistinice
nalaze, izvrgavaju se također pogibelji uslijed jačeg pristupa
svjetla samo s jedne strane. Grane, koje se na toj strani
nalaze, mogu se jače razviti, krošnja može uslijed toga postati
nesimetrična, a popriječni prerez debla ekscentričan, pače
u stanovitim slučajevima može se i kora na deblima rubnih
stabala sa obasjane strane upaliti, osušiti i otpasti i t. d.


Iste te štetne posljedice za tlo i za okolna stabla mogu


nastupiti i kod prevršiv.anja odn. kresanja osovnih stabala,


a naročito u četinjavim šumama.


No kod prevršivanja odnosno kresanja trpi osim toga i


samo prevršeno odnosno okresano stablo manje ili više




ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 32     <-- 32 -->        PDF

— 86 znatnu
štetu. Ova šteta leži u tome, što prevrŠeno odn.
okresano stablo izgubi uslijed ozleda manje ili više od
svoje tehničke vrijednosti, a osim toga zaostane manje ili
više u prirastu.


Čamovo, za jarbol sposobno stablo izgubi npr. uslijed
prevršenja tu uporabivost, a time odmah i nešto od svoje
vrijednosti. Osim toga bude stablo na mjestu ozlede izvrgnuto
pristupu štetnih gljivica i nepovoljnom uplivu atmosferilijâ
(osobito zakisivanju), uslijed čega vrijednost- stabla još
više padne.


Slične posljedice skopčane su često i sa kresanjem i
to osobito kod kresanja jačih grana, u kojem slučaju ozlede
uslijed velike površine ne mogu za vremena zacijeliti.


Također je jasno, da i prirast prevršenoga odn. okresanoga
stabla mora uslijed gubitka asimilatornih organa
manje ili više zaostati, a taj gubitak na prirastu stoji dakako,
kao i sve druge štetne posljedice prevršivanja i kresanja,
u upravnom razmjeru sa drvnom masom oduzete
krošnjevine.


Naravno da je zakonodavac za ovaj veći posredni
gubitak, koji je skopčan sa prevršivanjem i kresanjem, morao
šumovlasniku doznačiti primjerenu naknadu.


Neposredni gubitak po Štetočinitelju prisvojenoga vrha
odnosno grane nije zakonodavac pozivom na § 72. š. z.
mogao šumovlasniku naknaditi drugačiie nego zbil j nom
vrijednošću po štetočinitelju prisvojenoga objekta.


Sve pak štetne posljedice prevršivanja odn. kresanja —
osim gubitka na prirastu — naknađuje zakonadavac šumovlasniku
ponovnom potpunom vrijednošću dotičnog objekta,
tako da odšteta u vrijednosti, koja odgovara vrsti (razvrstbini)
i dvostrukom kubičnom sadržaju prisvojenoga drvlja,
predstavlja odštetu za neposredni i za jedan dio posrednog
gubitka.


Drugi pak dio posrednog gubitka t. j . izgubljeni prirast
na oštećenom stablu, koji gubitak u razmjeru naprama vri




ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 33     <-- 33 -->        PDF

jednosti odsječenog, odrezanog ili otrgnutog objekta znade
biti prilično znatan, doznačuje vlasniku šume posebna stavka
§-a 4., koja glasi:


„Nego ako ima razloga bojati se, da će u opće zaostati
rasten je ozleđenih stabala, imadu se tad pomenute naknade
platiti poldrugi put, a dvaput ili dvostruko, ako se je
bojati, da će ozleđena stabla usahnuti."


Temeljem ove potonje odštete ima se dakako uzeti ne
zbiljna količina odsječenog odn. otrgnutog objekta, već dvostruka
količina tog. objekta, kako to i iz samog smisla priloga
D jasno proizlazi.


Međutim ima slučajeva, da počinitelj štete bilo s kojeg
razloga prisvoji samo stanoviti dio odsječene krošnjevine.


Neposredi gubitak proteže se u tom slučaju bez
dvojbe samo na prisvojeno drvo, no posredni gubitak
ne stoji sa količinom prisvojenog drva u nikakovom razmjeru.
On je naprotiv tim veći, čim je veća količina odsječen
e krošnjevine.


U ovakovom slučaju odgovara duhu pravednosti i zakona,
da štetočinitelj kao odštetu za neposredni gubitak
naknadi vlasniku šume novčani iznos, koji odgovara zbirjnoj
količini prisvojenog drva.


Kao odšteta za sve štetne posljedice nedozvoljenog
čina osim gubitka na prirastu pripada vlasniku šume
novčani iznos, koji odgovara ukupnoj količini odsječen e
granjevine (krošnjevine), a za odštetu gubitka na prirastu
ima se kao temelj obračuna uzeti zbroj odsječenog i prisvojenog
drva.


Postupak je sličan i u slučaju, ako je netko samo prevršio
odn. okresao jedno stablo, ali uslijed zapriječenja po
lugaru nije mogao ništa odnijeti. U tom slučaju plaća počinitelj
štete vlasniku šume samo odštetu za ukupni posredni
gubitak.