DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 34     <-- 34 -->        PDF

- 88 -


Sredozemna flora u drvoredima i parkovima
na istočnim obalama Jadrana.*


Napisao Marko Marčlć.


1.
Kad nastanu normalna vremena, bez dvojbe će se sa
podvostručenim silama nastaviti gradnjom puteva na našim
obalama i otocima, te će se napokon udovoljiti davnim željama
pučanstva, da se pojedina mjesta spoje dobrim cestama
za prometne i kulturne svrhe. Pored trgovinskoga i
kulturnoga značaja u mnogim se mjestima važnost ovih puteva
shvaća i sa gledišta unapređenja prometa stranaca.
Mnogo je mjesta kod nas, koja se od toga nadaju boljoj
budućnosti. Stoga se nastoji ne samo da se novi putevi
provedu kroz najlepše i najzanimljivije krajeve, već se na
vrijeme pomišlja i na to, da se poljepšaju zasadom drvoreda,
koji će u velike krasiti cijelu panoramu, a prolaznike
zaštititi od ljetne pripeke i rđava vremena.


Prije nego li započnemo govoriti o izboru stabala za drvorede,
neće biti suvišno, da se upozore zanimani činioci
i na ove općenite prilike.


U prvom redu treba razlikovati drvorede za gradske
ulice, za parkove i perivoje, te drvorede uz ceste. U prvom
i u drugom slučaju izabrat će se stabla manje ili srednje
visine, dočim uz ceste vazda stabla velike trajnosti i visokog
uzrasta.


Drvoredi trebaju biti jednolični; jesu li pak sastavljeni
od više vrsti drveća, tada treba da su ta ukusno izabrana i
ispremiješana. Ne izgledaju lijepo stabla sa padavim lišćem,
kad su ispremiješana za vazda zelenim stablima.


Treba unapred ustanoviti udaljenost stabla u drvoredu.
Ova može biti različita, n. pr. od 4 m. (za čemprese), do
preko 10 m. za hrastove.


* Ova je jadnja bila tiskana god. 1911. u zadarskoj „Smotri dalmatinskoj",
te je sada prenašamo nešto preuređenu, popravljenu i popunjenu od istoga
pisca. (Uredništvo).


ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 35     <-- 35 -->        PDF

-m -


Stabla se, kako koja, sade na 1 do 2 m. daleko od
puta, a i prema širini same ceste.


Jame za sadnju priprave se. ljeti, a treba da su 1 do
1*50 m. široke i 0-80 do 1 m. duboke. Kraj svake jame
treba pripraviti nešto dobre zemlje, pak je i iz daljega donijeli,
ako je tlo odviše kamenito.


Prije sadnje treba spraviti i ponešto gnoja, n. pr. 30
do 50 kg. dobrog stajskog gnoja i 2 do 3 kg. Thomasove
drozge za svaku jamu. Glib sa ceste može posve dobro
poslužiti za ispunjavanje jama, osobito ako je pomiješan sa
zemljom crvenicom.


Sadnja se ima izvršiti preko jeseni. Svako stablo moramo
privezati uz kolac. Korijen stabla ne smije biti u zemlji
dublje zakopan, nego li je prije bio. Stabla moraju biti
jednako visoka, t. j . imaju se razgranjivati na istoj visini
iznad tla.


Oko stabla treba iskopati za 1 ih. široku udubinu (zdjelicu),
koja će se ispuniti šljunkom (žalićem). Još je bolje
ako se zemlja okolo stabla nadigne u promjeru od 60 cm.
tako, da zdjelica bude udubljena na jednom 20 do 25 cm.
nadignutom humku zemlje, čije su strane obraštene gustom
travicom (n. pr. engleskim ljuljem — Lolium perenne), što
će bolje zaštititi posađeno stablo, da mu prolaznici ili kola
ne bi i nehotice nanijeli kakvu štetu


Stabla se, osobito prve godine, moraju više puta dobro
zalijevati, i to pred večer. Ako je cesta puna prašine, dobro
je i krošnju isprati sa štrcaljkom dosta jakim štrcanjem.


Na kraju zime mlada stabla treba oklaštriti, okopati i
pognojiti razvodnjenom osokom i umjetnim gnojem. U proljeću
se krošnja uredi i pročisti od suvišnih grana i izdanaka.


Slomi li se, bilo s kojeg razloga, koja grana, treba je
odmah odsjeći, ostavivši na stablu sasvijem glatku ranu.


Gradovi, koji imaju oduljih drvoreda, prostranih parkova
i perivoja, moraju imati i vješte radnike, koji svaku
radnju na vrijeme i valjano izvode. Kod sadnje uresnih


.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 36     <-- 36 -->        PDF

- .. —
stabala treba se vazda postarati o potrebnoj svoti za obra


đivanje i uzgajanje tih stabala, a ne samo posaditi ih, pak
ih prepustiti sudbini.


Posađena stabla treba valjano nadzirati i obraniti ih ne
samo od raznih zareznika, već osobito od zapuštene i zlobne
dječurlije, koja nemilosrdno i na vandalski način lomi i
kvari posađena stabla uz puteve. Mnogi gradovi na našim
obalama mogli bi se dičiti krasnim drvoredima, da nemaju
ovu pravu rak-ranu. To je dokaz pomanjkanja uzgoja, estetskog
čuvstva i plemenitosti srca!


Predpostavljajuć, da će se spomenutim uvjetima udovoljiti,
te da postoje preduvjeti za dalnje uzdržavanje drvoreda,
dolazimo na najvažnije pitanje, naime na izbor vrsti
stabala. U tome se obično mnijenja jako razilaze, te više
puta prevladaju ona, kojima se doduše sa estetskog gledišta
ne bi imalo što prigovoriti, ali, pošto se pri tome nijesu
dovoljno uzele u obzir mjesne prilike podneblja i tla,
uzrokom su ne malenih razočaranja, tim više, ako se je za
tu svrhu potrošio znatan novčani iznos. Kod izbora stabala
za drvorede mora se imati na umu ovo :


Stabla moraju u mnogim slučajevima odoljevati jakom
vjetru i to osobito vjetru, koji dolazi s mora ili preko mora.
Mnogi su naši krajevi izloženi bilo jugovini, zapadnjaku,
majištralu ili buri, koji vjetrovi kod nas dosta žestoko duvaju.
Ovima ne mogu odoljevati stabla ovećega ili mekanoga
lišća, kao n. pr. pavlovnija, hipokastan (divlji kesten),
lipa, brijest i t. d.


U sušnim krševitim krajevima rte uspijevaju platani,
pavlonije, hipokastani, jablani i t. d., pak u tim okolnostima
ne odoljevaju žestokoj ljetnoj pripeci.


Sa estetskoga i praktičnoga gledišta bolje je izabrati
vazda zeleno drveće i to iz naše flore (Sredozemnoga mora),
koje ne treba da se tek aklimatizira i koje će, osobito u
zimsko doba, dati dotičnome kraju vrlo ubav i pitom izgled,
te mu neće ništa oduzeti od prirođenog južnog karaktera.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 37     <-- 37 -->        PDF

-* Ui -


Osim to.^a u mnogim´mjestima treba uzeti u obzir i
kulturno stanje pučanstva i nerazvijeno estetsko čuvstvo (ne
izuzev ni gradski svijet), što sve dovodi do oštećenja stabala
i drvoreda na razne načine. Zato moraju stabla biti
što žilavija protiv lomljenju grana, udarcima od kamenja i
rezbarijama pomoću raznog kovinskog oruđa.


Drvorede divljeg kestena sa zagrebačkog Prilaza, iz
Graca, sa praterske Hauptallee, brijestove iz Schônbrunna
nećemo nikada uspjeti uzgojiti u našim primorskim
krajevima, osobito u južnoj Dalmaciji, ali zato ćemo
ipak moći uzgojiti jednako lijepe, dapače još ljepše drvorede
vazda zelene, široke i guste krošnje, koji će odoljevati
vjetrovima, suši, žegi i slabom kamenitom tlu, a uz to braniti
nas zimi od jakih vjetrova.


Nekoji prigovaraju vazda zelenim drvoredima, da njihova
vegetacija ne pobuđuje onaj osjećaj pramaljeća što ga
pobuđuju stabla sa padavim lišćem, kada u proljeću propupče.
No, u koliko bi taj prigovor bio umjestan, treba
predpostaviti, da su na našim obalama zime relativno blage
i sa malo snijega, pa vegetacija ne može pobuditi u nas u
proljeću takav dojam kao n. pr. u centralnoj Evropi, gdje zimi
vegetacija skoro potpuno spava, tako, da se ono proljetno
buđenje vegetacije osobito dojimlje. Ako takovi osjetljivi
estetičari kod raznih nuança zelenila na vazda zelenom
stablu, kad se u rano proljeće pomlađuje, ostaju ravnodušni,
neka skrenu sa gradskih šetališta u bližnju okolicu, u prirodu,
i tu će imati prigode, da im mlada proljetna vegetacija
opaja dušu i pobudi rafinirana, ali uspavana čuvstva.


Vazda zelena flora sa obala Sredozemnoga mora pruža
se na našim obalama dosta više na sjever nego li na zapadnoj
obali Jadrana, a to ponajviše uslijed tla, koje je kod
nas vapnenasto i toplo, dočim je tlo na talijanskoj jadranskoj
obali nepropusno i hladno. ,Nu, pošto se brda naokolo
Jadrana visoko dižu odmah do mora, može se kazati,
da nigdje nije tako nagao prelaz iz kontinentalne na po




ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 38     <-- 38 -->        PDF

*-: .


ftlorsku klimu —- đaklcod flore centralne Evrope ha floru
obala Sredozemnoga mora — kao ovdje. Jedva koju stotinu
metara povrh mora prestaje potpuno utjecaj mora, | vlada
kopnena klima sa velikim zimskim i ljetnim ekstremima."*
Dosta je na više mjesta da samo prođemo prvi lanac brijegova,
koji strše nad morem, da nam se pruži posve druga slika vegetacije.
U tom pogledu je vrlo interesantna šetnja iz Dubrovnika
preko Srđa.


*


Jedno od stabala Sredozemne flore, koje najbolje odgovara
za drvorede jest svakako česmina ili crnika (Quercus
ilex), koja se kod nas može naći u skoro svim šumama.
Tu ona obično grmoliko raste, jer joj sjekira ili kozji zub
ne da, da se bujno i pravilno razvije kao stablo, i jer se
obično pomlađuje iz starog panja, a ne iz sjemena. Nu,
gdje se racijonalno goji, tu se razvije kao divno ogromno
stablo, široke, pravilne, tatnno-zelene i guste krošnje. Raste
doduše dosta polagano, ali je zato stablo vrlo trajno, a
drvo dragocjeno. U šumama Dundo i Kalifront (Čelo)
na otoku Rabu, ima česmina (crnika) velikih opsega, čak
do 3 m. Vrlo lijepih primjeraka može se naći i u Crnoj
Gori na Pelješcu.


Jedan od najlepših predjela u Napulju svakako je
Acquario i Via Caracciolo. Tu su krasni drvoredi od
same česmine. U toj hladovini, zaštićeni od vjetrova, zimi
i u proljeće se na hiljade stranaca odmaraju i zabavljaju.


I u glasovitim
kupalištima Viareggio na Tirenskoj obali su
uz ceste zasađeni dugi drvoredi česmina, kojima se krošnje
s jedne i s druge strane spajaju u jedan zeleni tunel.
I u svim većim parkovima, kao u Giardino Boboli
u´Firenci u Villa Borghese na brijegu Pincio u Rimu
i t. d. česmina je jedno od najomiljenijih stabala, koje svojom
bujnoiji krošnjom i u zimsko doba podaje koliko čara
i draž onoj divnoj prirodi.


* Prof. Filip Lukas — Jadran. Rijeka 1911.


ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 39     <-- 39 -->        PDF

- 93 —
Česmini dakle imala bi se dati prednost kod sadnje
drvoreda, osobito u krajevima pri moru i na otocima, gdje
skoro u svakom tlu posve dobro uspjeva.


U Zadru se je već popunjavati drvorede na gradskim
mirinama sa česminom, što je vrlo dobro učinjeno.


Iza česmine prvo mjesto bi morali zauzeti borovi. Bor
uspjeva kod nas svagdje. Najobičniji sn: Pinus halepensis
L., Pinus maritima Lamb, Pinus austriaca, Pinus pinaster i
Pinus pinea.


Potonji bi se imao najviše rasprostraniti za drvorede,
pošto je posve uspravna rasta, pravilne, guste i široke krošnje
poput kišobrana, te vrlo impozantnog izgleda. Od ploda
i drveta može se imati znatne koristi. Krajevi gdje raste
pinjol (slatki ili pitomi bor), vrlo su slikoviti (okolica Rima,
San Rossore kraj Piše i t. d). Osim toga gdje rastu borovi,
tu udišemo sa zrakom i borovu esencu, koja je vrlo zdrava
i ugodna mirisa.


Da slatki bor može kod nas vanredno dobro uspijevati,
imamo krasan dokaz u odlomku Vignju (Kovačevića
selo) općine Orebić. Tu raste jedan pinjol od preko 17 m.
visine; deblo mu je u opsegu od 3-96 m. debelo, a krošnja
19 m. široka. Deblo mu je posve uspravno, a krošnja pravilna.
To je najveći primjerak u pokrajini, a doista je i jedan
od najvećih na obalama Jadrana (vidi si. 1.).


Nekoliko orijaških pinjola može se također vidjeti u
Boci kotorskoj, n. pr. u Luštičkoj općini u predjelu Žajnica,
na Srbini kod Hercegnovoga, a osobito kod susjednog manastira
Savine, gdje raste jedan orijaški pinjol, koji se dimenzijama
približava onomu u Vignju.


Drvoredi pitomoga bora su izvanrednog efekta i neopisive
ljepote. Ako je između borova posađen i koji čempres,
to će još većma povisiti slikovitost dotičnog kraja.


Ostale vrste borova nijesu posve zgodne za drvorede,
ali su zato vrlo zgodne za parkiranje i za pošumljivanje.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 40     <-- 40 -->        PDF

— 94 —


Spomena je vrijedan jedan orijaški primorski bor u Brelima
kod Makarske, što ga tamošnje pučanstvo zove „Bjankovićev
bor" na uspomenu Bjankovića, koji se u njegovoj
hladovini odmarao. Drvo primorskoga bora je izvrsno
za gradnju brodova, a osobito ono sa otoka Korčule i
Mljeta.*


Čempres (Cupressus sempervirens) raste kod nas samoniklo,
osobito u južnoj Dalmaciji. Do pred malo godina postojala
je u blizini Orebića krasna šuma čempresa od kakvih
7 ha. površine, ali je na žalost izgorjela. O ovoj šumi
čempresa ima spomena i u dijelu „Dalmacija opisana i
ilustrovana."


Čempres je krasan i veličanstven, bilo kao osamljeno
stablo, bilo u skupinama. Ta koga se nijesu dojmile glasovite
Bôcklinove slike?


Na otoku Korčuli ima nekoliko čempresa, koji su vrijedni
spomena, n. pr. ogromni čempres pred župnom crkvom
u Kčari, koji ima 330 m. opsega u deblu (SI. 2.), i
skoro isto tako veliki pred župnom crkvom u Smokvici. Jedan
od najslikovitijih krajeva blizu grada Korčule jest svakako
Glavica Sv. Antuna, do vrha koje vodi krasan
drvored starih čempresa posađenih godine 1708.


Vrlo krasnih predjela zasađenih čempresima imade u
okolici Dubrovnika, osobitu u Lapadu. Ogromne čemprese
na starom grobištu u Kuni ovjekovječio je slikar Medović
svojim kistom. U dvorištu franjevačkog samostana u Hvaru
nalazi se jedan stari čempres, koji se odlikuje osobitim
oblikom krošnje; sve su mu grane svinute k zemlji u tolikoj
mjeri, da je tako što kod čempresa, pa i kod vodoravnog
čempresa (C. sempervirens horinzontalis) prava rijetkost.
Zato je ovaj čempres na glasu, te ga svaki posjetitelj
Hvara pogleda.


* Zadnjih godina počelo se saditi u Dalmaciji kanarski bor (Pinus canariensus),
koji se odlikuje bujnom vegetacijom, pravilnim uzrastom i lijepom zelenom
bojom proljetnih izdanaka, koja se prelijeva na ljubičasto.


ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 41     <-- 41 -->        PDF

- 95 —
Za drvorede je zgodniji »Cupr es s us sempervirens
pyramidalis, nego li C. sempervirens horizontalis,
jer je prvi bujnije krošnje i slikovitijeg oblika. U zadnje
vrijeme se je tu i tamo posadilo nekoliko reda čempresa.
Na nekim mjestima su im podkresali donje granje, da brže
raste u vis, što je vrlo neukusno i bez smisla, jer se prava
ljepota čempresa sastoji baš u tomu, da bude skoro od podanka
razgranjen, dakle na niskom deblu.


U nekim mjestima naše obale sade čemprese samo u
grobištima, i smatraju to stablo samo za tu svrhu, k-ae n. pr.
u sjevernijim krajevima žalosnu vrbu (Salis babilonica). Nu
dosta je pogledati slikovite krajeve u južnoj Dalmaciji, da
se o čempresu dobije sasma drugi dojam; tu čempres rade
pobuđuje na razmišljanje, nego li na turobnost.


Ako se drvoredi čempresa posade izmjenice sa pitomim
borom, panorama će izgledati kud i kamo življa i krasnija.
(Nastavit će se.)


Osobne vijesti.


Imenovanja u šumarskoj službi. Ban kraljevina Hrvatske,
Slavonije i Dalmacije imenovao je apsolventa kr. šumarske akademije
Adam a Mikić a šumarskim vježbenikom sa sustavnim berivima
kod ogulinske imovne općine; šumarskog vježbenika B o zidar
a Neuhold a kotarskim šumarom u X. činovnom razredu u
privremenom svojstvu sa sustavnim berivima kod ogulinske imovne
općine; šumarskog vježbenika Mihajla Brankovića kotarskim
šumarom u X. činovnom razredu sa sustavnim berivima kod I. banske
imovne općine.*


Premještenja u šumarskoj službi. Ban kraljevina Hrvatske,
Slavonije i Dalmacije obnašao je iz službenih obzira premjestiti kr.
kot. šumara Slavka Zastavnikovića od kr. kotarske oblasti u
Čabru k onoj u Delnicama.


Imenovanja u Zemaljsko gosp. povjerenstvo za šumske
proizvode u Zagrebu. Ban kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije
obnašao je u „Zemaljsko gospodarsko povjerenstvo za šumske
proizvode u Zagrebu" imenovati za skupinu 1) §-a 11. naredbe od


22. siječnja 1918. broj IV—3468-1917., o uređenju prometa šum*
Pošto ja „S, L." bio već prije štrajka tipografskog osoblja sJožen, izaći
će novija imenovanja u broju za svibanj i lipanj.