DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 16     <-- 16 -->        PDF

-118


zgrbljenog slugu, kako povezuje i omotava gospodaru svome
noge, da ne ozebu; to su šumske parije, robovi, koji su
samo zato tu, da hrane i poboljšavaju tlo visokom hrastu,
koji ohol nema kada, da se i zato pobrine" . . .


Opaska urednika.


Iz ovoga se članka vidi, kojim interesom prate u susjednoj
Ugarskoj bolest „hrastovu medljiku," radi ogromnih šteta,
koje ova bolest prouzrokuje. A što se u tom pogledu kod
nas radi? Već godine 1913. predao sam preko rektorata kr.
sveučilišta kao onovremeni učitelj predmeta bolesti drvlja na
kr. šumarskoj akademiji, a na poziv kr. zemaljske vlade,
odjel za unutarnje poslove od 18/1. 1913. br. 208. strukovnjačko
mnijenje od 10/IV. 1913., da medljika, naročito ako
napadne mladi list poslije obrštenja prvog lista po gusjenicama,
može hrastove sastojine prema okolnostima dijelom
oštetiti, a dijelom uništiti. Da se točno ustanove okolnosti,
pod kojima ta bolest jače ili slabije nastupa, predložio sam,
da se jednom strukovonjaku povjeri, da motri razvoj bolesti
u svim područjima Hrvatske i Slavonije i da ta svoja opaženja
priopći onda kr. zem. vladi, koja bi na temelju tog
opažanja mogla preporučiti odnosno propisati neke preventivne
mjere proti širenju te bolesti u šumsko uzgojnom,
uređajnom ili i u stojbinskom pogledu (odvodnje*. Neznam
sudbinu tog predloga, ali sudeć po činjenicama, našao je
mjesta »među spisima."


Jedan slučaj štete načinjene po ličinkama osice
Nematus abietum Htg.


Početkom svibnja o. g. dobio je kabinet za čuvanje
šuma kr. šumarske akademije u Zagrebu jednu pošiljku, koja
je sadržavala nekoliko ovogodišnjih smrekovih izbojaka. Na
još posve nježnim iglicama tih izbojaka nalazila se sva sila
svjetlo-zelenih (poput mladih smrekovih iglica), golih, gusjenicama
sličnih Učinaka, koje su znatan dio tih iglica već




ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 17     <-- 17 -->        PDF

- lig


dobrano obgrizle, tako da je od svake iglice preostalo još
gotovo samo t. zv. srednje rebro u obliku kovrčavog crvenkastog
končića.


Pošiljka ta prispjela je od šumske uprave vlastelinstva
Novi Dvori kraj Zaprešića. Ustanovio sam, da to nijesu
nikakove gusjenice, i ako na oko izgledaju gusjenicama
posve slične. Čim je naime koja od njih dodirom uznemirena
bila, postavila se odmah u oblik slova S, što čine
samo ličinke (neprave gusjenice) osa listarica (familija
Tenthredinidae). Osim toga imale su spomenute ličinke sa
svake strane samo po jedno crno, piknjasto oko, dočim
prave gusjenice imaju sa svake strane po nekoliko u
polukrug poredanih sićušnih, piknjastih očiju.


Preostao je dakle samo još izbor kojega pripadnika ove familije,
a taj izbor pao je baš na gore spomenutu Nematus
abietum Htg. Od osa listarica dolaze naime na smreki samo
ličinke rodova Lyda, Lophyrus, i Nematus, a ličinke tih
rodova razlikuju se međusobno ovako :


I. Ličinka živi unutri u zapretku. Ticala su joj dugačka.
1. Ličinka ima samo 8 nogu i to 6 prsnih (pravih) i
2 trbušne (neprave), koje se potonje nalaze na zadnjem
abdominalnom (trbušnom) segmentu, te služe kao odupiraljke.
Zdropljena ličinka ne odaje nikakova vonja: Rod Lyda.
II. Ličinka živi slobodno na iglicama, a ne u zapretku.
Ticala su joj vrlo kratka, jedva primjetljiva.
2. Ličinka ima 22 noge i :6+16: ). Na svakom segmentu
ličinkinog tijela nalaze se po tri bradavice, koje ne izlučuju
nikakove ljepive mase. Zdropljena ličinka ne odaje nikakova
vonja: RodLophyrus.
3. Ličinka ima 20 nogu t. j . 6 prsnih i 14 trbušnih.
Između trbušnih nogu nalaze se bradavičave žlijezde, koje
izlučuju neku ljepivu masu, te služe za prihvaćanje. Zdropljena
ličinkasmrdi poput zdropljene stjenice: Rod Nematus.
Svojstva nazočnih ličinaka odgovarala su samo svojstvima
roda Nematus. No od ovoga roda dolaze na smreki




ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 18     <-- 18 -->        PDF

- 120


4 vrsti i to : Nematus Saxeseni Htg., Nematus compressus
Htg., Nematus ambiguus Fall. ´Nem. parvus Htg.), i Nematus
abietum Htg.


Ličinke svih ovih četiriju vrsti vrlo su jedna drugoj slične.
One su naime jednobojne, svjetlo-zelene i gole, te imaju posve
crne oči. No ličinke prvih triju vrsti nastupaju uvijek samo
u posve neznatnom broju. One se razlikuju od ličinaka vrsti
Nematus abietum po tome, što su ove potonje znatno veće
(15 — 16 mm dugačke). Osim toga žderu ličinke prvih triju
vrsti većinom pupove, koji se nalaze tek u stadiju istjerivanja,
dočim ličinke potonje vrsti (Nem. abietum) ogrizaju
samo iglice na već posve istjeralim izbojcima. Izbojci
ovi izgledaju nakon toga, kao da ih je mraz ofurio.


Kako je spomenuti štetnik u smrekovim sastojinama
gore navedenoga vlastelinstva koli lanjske toli i ove godine
mjestimice u veoma velikom mnoštvu nastupio, to ću ovdje
radi informiranja naše šire šumarske javnosti, koja se ne
nalazi u posjedu opsežnije stručne literature, navesti po najnovijim
podacima njemačkih autora u kratko sve, što se o
životu toga štetnika i o njegovom štetnom djelovanju znade.


Osica liječe i pari se koncem travnja i početkom svibnja.
To biva najviše oko podneva (od 10 sati dopodne do 2
sata popodne). Ženka odlaže sićušna, vanredno tankom
lupinom proviđena jajašca na iglice mladih, tek istjeralih
smrekovih izbojaka i to u sitne zareske, što ih u tu svrhu
svojim svrljkom na jednome od igličnih bridova načini.
Odlaže ih samo na mlada smrekova stabla i stabalca (ispod


60. godine starosti), a najrađe na stabla između 10, i 60,
godine i to odlaže ih samo na iglice, koje se nalaze blizu
vrha takovih stabala, te su izložene potpunom pristupu svjetla.
Naskoro — za topla vremena već iza nekoliko sati —
izmile iz jajašaca ličinke, te obgrizu mlade smrekove iglice
na opisani način. Cesto ih znadu i posvema t. j . sve do
baze njihove (kratkoga izbojka) požderati. Nakon 3-4 tjedna
spuste se ličikne na tlo, zakopaju se u nj nekoliko centi




ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 19     <-- 19 -->        PDF

— 121 —


metara duboko, omotaju se čvrstom i gustom čahuricom, te
se u travnju slijedeće godine u toj čahurici zakukulje, a
koncem travnja izleti već odrasli imago (osica).


Gdje se štetnik jedanput pojavi, biva ga kroz nekoliko
godina sve više, a onda najednom za duže vremena gotovo
sasvim iščezne.


Obgrižene mlade iglice pocrvene, osuše se i otpadnu,
te dotični izbojci ostanu goli. No kako pupovi njihovi ostanu
uvijek neozleđeni, to iz njih slijedeće godine potjeraju novi
izbojci, pak šteta prema tome sastoji obično samo u gubitku
prirasta. Samo kod jakog nastupa štetnikova ugine vrh stabalca
(stabla), kao i vrhovi nekih grana, a iz adventivnih pupova
potjeraju onda grmasto mnogi postrani izbojci. Tako nastanu
rašljasta stabla i stabla sa više vrhova. Rijetko — i to samo
kod ponovnog vrlo snažnog nastupa štetnikova — ugine i
cijelo stablo, a i to biva gotovo samo u ravnici i na stojbinama,
koje uzgoju smreke ne pogoduju.


Spomenuo sam, da ličinka poput stjenice neugodno
smrdi. Stoga je ptice neće da jedu. Obrana smrekovih sastojina
od toga štetnika mogla bi se prema tome protezati
samo na štrcanje vrhova t. zv. insekticidima, kamo spadaju:
benzinova ili petrolejska emulzija (15 lit. vode, 10 lit. petroleja
i 1 kg sapuna), vapneno mlijeko, neutralizovana rastopina
modre galice i karbolineum.


Međutim ni ova sredstva obrane nijesu do sada nigdje
osobito koristila, a osim toga je provedba njihova razmjerno
vrlo skupa, tako da se protiv ovoga štetnika ne isplaćuje
uopće nikakova direktna borba. Najuspješnija i najjeftinija
obrana sastoji u uzgajanju smreke na stojbinama, koje joj
od naravi prijaju, dakle ne u ravnici niti u najnižim položajima
gorskih predjela.


Prof. Dr. Antun Levaković.