DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— 129 —


Sredozemna flora u drvoredima i parkovima


na istočnim obalama Jadrana.


Napisao Marko Marčić.
(Nastavak).
Dajući prednost svagdje u Primorju vazda zelenim biljkama,
ne smije se mimoići lovoriku (Laurus nobilis).
Lovorika ne raste baš kao pravilno stablo´ već rade grmoliko.
Dosegne do 10 m. visine. Zato je osobito podesna za
puteve uže od 5 m., a posadi se gusto (3 do 3*50 m.), po
mogućnosti u dvostrukim redovima i uzgaja se kao visoka
živica (5 do 8 m.). Lovoriku nalazimo samoniklu na našim
obalama, osobitu u južnoj Dalmaciji. Obično se nalazi u
skupinama kao mali gusti lovorovi lugovi. Ovi lovornici,
navlastito u krševitim predjelima, puni su ljepote i čara. I
ako od lovorike nemamo onu korist, koja bi se mogla imati
u industriji eteričnih ulja i esencija, ipak je ova biljka u
narodu vrlo obljubljena. Mlade stabljike se upotrebljavaju
za pravljenje obruča od bačava, a lišće za razne svrhe.
Najljepši je ures za bilo koju monumentalnu zgradu ili
spomenik lovorika sa krošnjom uzgojenom poput kruglje,
na deblu visokom 1*20 cm. ili palme, o kojima će kasnije
biti govora.
Rogač (Ceratonia siliqua), srednje je visine i vrlo razgranjeno
stablo, široke ali ne odviše guste krošnje. U krajevima
kraj mora i na otocima srednje i južne Dalmacije,
raste samoniklo. Može se upotrijebiti za drvorede, ali za uže
i otvorene puteve, pošto stablo ne raste visoko i prilično
nisko se razgrana. Ovo je stablo polygamno, pak je dobro,
da se između stabala, koja nose samo ženski cvijet, posadi
i koje stablo sa muškim cvijetom, koje kad cvate prilično
neugodno miriše, i tako se može imati nešto koristi i od
ploda.
Eucalyptus globulus ne pripada našoj flori. Tek je
pred kakvih četrdeset godina unesen u Dalmaciju,* a po


* Dr. Hamm (tal. prevod N. Vučkovića) — La pianta febbrifuga, Zadar, 1877


ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 28     <-- 28 -->        PDF

- 130


tječe iz Australije. Svojedobno se je ovom stablu podavala
velika važnost za asanaciju močvarnih i malaričnih predjela
Dalmacije. Prevelike nade su bile spojene sa gojidbom Eucalyptusa,
zato je i razočaranje bilo dosta veliko, tako, da
je ova biljka dandanas skoro zaboravljena. Nu ako ne tražimo
od nje previše, osobito ne sa higijeničkog gledišta, već
je uzmemo kao biljku bujne i brze vegetacije, dosta lijepog
izgleda i prilično kod nas aklimaliziranu, moći ćemo je sa
uspjehom saditi u drvoredima, u krajevima zaštićenim od
jakih vjetrova. Mogu podnijeti studen skoro toliko kao česmina
(crnika) ili kao Pinus pinea, nu mlade biljke su
osjetljivije. Vole vlažno tlo.


U gradu Korčuli i okolici nalazi se nekoliko dosta velikih
stabala, a najveće sam vidio u selu Kućištu na Pelješcu.
Imati će po pr. 30 godina.


Sva su spomenuta stabla zgodna ne samo za drvorede,
već i za parkiranje.


Na putevima uzduž morske obale, gdje nebi uspjevao
primorski bor, uspijevati će za stalno Tamarix. Nu na
otoku Mljetu i u mnogim drugim predjelima naše obale,
koji su zaštićeni od jakih prekomorskih vjetrova, raste bor
skoro do samog mora.


Kod zasađivanja živica, bilo u parkovima, perivojima
ili uzduž puteva, bolje bi bilo da se dade prednost vazda
zelenim biljkama iz naše flore, između kojih ćemo naći nekoliko
upravo krasnih vrsti. Na primjer:


Planika (Arbutus Unedo). Vrlo krasan grm, raste do
4 m. visine. Cvate mj. listopada i studenoga bijelim cvijetnim
grozdićima, koji sjećaju na đurđice (Convallaria majalis),
a istodobno sazrijevaju plodovi u obliku ovećih crvenih
jagoda.


Leprina ili šibikovina (Viburnum Tinus) nalazi se
vrlo često samonikla u našim šumama. Cvate u rano proljeće
(veljača-ožujak),




ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 29     <-- 29 -->        PDF

I


— 131 Mrča
ili jurovika (Myrtus italica) raste svagdje u
našim šumama, a u južnim krajevima i sitnolisna mrča (M.
tarentina). Cvate ljeti. Lišće je vrlo bogato eteričnim uljima.


Lovorika (Laurus nobilis), ružmarin (Rosmarinus
officinalis), veliki vrijes (Erica arborea), leandar (Nerium
Oleander), divlja komorika ili oštrika (Quercus
coccifera), zelenika (Phyllirea média). 1 ove potonje biljke
rastu kod nas, neke samo u južnim predjelima. Odlikuju se
ljepotom lišća, cvijetova ili plodova, nekoje i ugodnim mirisom,
ili imadu neku važnost sa gospodarskog i industrijalnog
gledišta.


Od velike je važnosti, da se što više rasprostrane vazda
zelene biljke, osobito sa gledišta prometa stranaca. To
neka drže na umu i naša društva za poljepšanje, pošto se
mnoga mjesta mogu nadati prometu stranaca najviše u zimsko
doba, radi svog blagog podnebja. Ovakovi krajevi postaju
daleko ugodniji i slikovitiji kada su opkoljeni sa vazda
zelenom vegetacijom, makar samo uzduž puteva.


Između mora i puta, koji iz Stona vodi, nalazi se jedna
vazda zelena samonikla šuma, koja kraj puta izgleda kao
bujna visoka živica ; ta je šumica dobro sačuvana i srećom
nije još nikomu palo na pamet, da popravi tu krasnu prirodu
i tako je taj put ostao još i danas jedan od najljepših
na našim obalama.


*


Tek poslije vazdazelenih stabala i grmova mogla bi se
uzeti u obzir i druga stabla sa padavim lišćem, a to u
krajevima udaljenim od obale, gdje neke vazda zelene biljke
iz naše južne flore slabije uspjevaju.


Od tih je u prvom redu spomenuti murvu (dud —
Morus alba), koja svagdje kod nas dobro uspijeva. U svakom
omanjem mjestu naći ćemo barem jedno veliko stablo
murve na zgodnome mjestu. Nju svak čuva i časti. Ispod
nje se sastaju na sjelu starci, a i seoske dangubice. Murvino
se lišće upotrebljava za hranu svilenih buba, drvo za




ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 132 gradnju
brodova, plod za hranu životinja, a plod od crne
murve (M. nigra) i za hranu ljudi.
Za drvorede se mogu murve saditi u razmaku od 8
do 10 m.


Znamenite su murve na Pilama kod Dubrovnika.


Ko stela (Celtis australis) je kod nas dobro poznato i
omiljelo stablo. Vrlo zgodno za drvorede i u krševitom tlu.
Usred varoši Vrgorac nalazi se nekoliko dosta velikih kostela,
gdje izgledaju kao da rastu iz samoga kamena. U
selu Žrnovu kod Korčule raste jedna oriiaška, do 20 m. visoka
kostela, ali je na žalost počela propadati, jer ju je svu obrasao
bršljan.


Bagren (Robinia pseudoacacia) raste kod nas svagdje,
čak i kao podivljala samonikla biljka. Razvija se dosta brzo,
krošnja se dade prilagoditi raznim oblicima, kao n. pr. poput
kišobrana, posude, kugle i t. đ. Uspijeva i u suhom
kamenitom tlu.


Hrast (dub Quercus pedunculata i Q. pubescens)
raste polagano, ali se razvija do ogromne veličine i debljine.
Podesniji je za drvorede uz ceste. Amo tamo po zagorju i
na Pelješcu naći ćemo ogromnih hrastova. Zaslužuju spomena
hrastovi na sustjepanskom groblju u Janjini, za koje
se drži, da su već oko 1000 god. stari. U selu Plavnu kod
Knina nalazi se znameniti hrast Dositeja Obradovića, koji je
zaista najveći u Dalmaciji. U drvoredima rijetko ćemo naći
hrastove, više ih nalazimo okolo starinskih seoskih crkava
i u šumama, gdje mu je baš i pravo mjesto. Da je ovo
stablo od davnina bio u velikoj cijeni kod našega naroda
svjedoče mnogobrojna geografska imena, kojima je korijen
riječi „hrast" ili „dub."


Brijest (Ulmus) i papir nj a k (Broussonetia papyrifera),
koji potječe iz Japana, najčešće nalazimo u drvoredima
naših gradova i varoši i po perivojima zajedno sa bagremom
i murvom. Rijeđe nalazimo javor (Acer) i jasen
(Fraxinus excelsior), premda u našim šumama samoniklo




ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 31     <-- 31 -->        PDF

— 133 —


rastu (fraxinus ornus). Od javora najčešće susrećemo maklen
(Acer monspessulanum). Inače za aleje su zgodnije
vrsti A. pseudoplatan us, platanoides i campestre.
Brijest je rijetko naći samoniklog na našim obalama ili po
otocima, premda se mnogo spominje u geografskim imenima
(Brist, Bristova, Brijesta i t. d.) Za drvorede se obično upotrebljava
Ulmus campestris, kojega imade nekoliko suvrsti.
Ova stabla zahtjevaju malo bolju i vlažniju zemlju.


Lipa (Tilia macrophyla) je na našim obalama dosta
rijetka, i to kao kultivirano stablo. Samonikla raste samo
gdjegdje u zagorskim predjelima. Gdje tlo nije odviše sušno,
uspijeva dosta dobro. Naći je po koju lipu u parkovima i
perivojima, te izgleda, da se je dosta dobro prilagodila prilikama
tla i podnebja. Radi ljepote i trajnosti stabla, obilne
paše, koju svojim cvijećem pruža pčelama, pa i radi samog
drveta, koje je izvrsno za rezbarske radnje, dobro bi bilo,
da se i lipa gdjegod je moguće kod nas rasprostrani.


Pred šest godina posađen je jedan drvored lipâ uz
novi put kroz mjesto Blato na otoku Korčuli. Uspjeh je bio
dobar i ako su stabla bila posađena tekar u proljeće, dakle
prekasno. Do danas te lipe lijepo napreduju, premda bi bilo
poželjno, da njega i zaštita istih bude malo bolja.


Gdje zemlja ne oskudjeva vlagom može i p lat an
(vodoklen — Platanus) posve dobro uspijevati. Ta tko nije
čuo za dva ogromna platana (P. orientalis) u Trstenome
kod Dubrovnika, koji su već dosegli svojim dimenzijama
veličinu orijaških platana u Bôjuk-Dere na Bosporu. Veći
platan ima 13 m. široko deblo u opsegu. Pripovijeda se, da
su ovi platani bili doneseni sa istoka god. 1682 i tu posađeni.
Sada dakle imadu 234 godine. Koncem mjeseca kolovoza
god. 1911. slomila se je usljed vlastite težine jedna
od najvećih grana na većemu platanu. Ova je grana bila
duga 25 m., na prelomljenom kraju mjerila je u opsegu
555 m. a težila je preko 30 tonelata. Prava šteta, što se
ovo nije na vrijeme predusrelo, jer je poznato, da se kod




ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 32     <-- 32 -->        PDF

- 134


platana lasno događa, da se grane slome usljed vlastite te


žine. Zato je potrebno, da se sve deblje grane podupru


kamenim ili gvozdenim stupovima, kao što se to može vi


djeti u Topčiderskom parku kraj Beograda.


U jednakim okolnostima može uspijevati topol a (Po


pulus alba), jagnjed (P. nigra), trepeti j ika (P tremula)


i jablan (P. pyramidalis) i vrlo bujno se razviti.


Vrlo lijep drvored jablana nalazi se u Jelsi na otoku
Hvaru, put izvora žive vode.1 Na državnom imanju u Vrani
posađeni su drvoredi jablana vrlo gusto uzduž vodenih jaruga,
poradi obrane od vjetrova. Pošto je tamo tlo crnično
i dosta vlažno, ovi su jablani u dvadesetak godina ponarasli
već do 15 m. visine.


*


Ne može se govoriti o drvoredima i o uresnom drveću,
da se ne dotaknemo i palma. Ove krasne biljke i ako ne
pripadaju našoj flori, imaju osobitu važnost za naše obale
i otoke, gdje se dadu posve dobro prilagoditi. Svaki naš
kraj poprimi osobitu slikovitost i proizvede vanredan utisak
na svakoga ljubitelja prirode, ako se .uz vazdazelenu floru
nađe i po koja palma. Palme su nam najbolji dokaz blage
zime. Pogled na palme ublažuje nam neugodni dojam tmurnih
i kiševitih zimskih dana.


Uzduž dalmatinske obale naći ćemo najčešće palmu
Phoenix dactylifera, pa i u najsjevernijim, ali zaklonjenim
krajevima.* Prvu ćemo naći u vrtu franjevačkoga
samostana Sv. Eufemije na otoku Rabu. Ova je već odavna
prevalila svoj prvi vijek. Imat će oko 6 m. visine. Na otoku
Ugljanu između sela Preka i Kali nalazi se u privatnom
vrtu jedna dosta velika palma. Sto dalje idemo na jug, to
je češće sretamo, dok je na otoku Hvaru i Visu nalazimo
već u skupinama, a u okolici dubrovačkoj nađeno je u svakom
važnijem vrtu i to dosta velikih egzemplara. U Orebiću


1 Valjda da i ime mjesta Jelsa, potječe od jalša (joha — Alnus glutinosa),
koja najrađe raste kraj potoka.


* Neću uzeti u obzir one palme i druge subtropske biljke, koje se nalaze sjevernije
od Raba, n. pr. u Opatiji i Lovrani, ali koje treba zimi zaštititi od studeni.


ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 33     <-- 33 -->        PDF

— 135 raste
jedna palma preko 150 god. stara. U Kućištu u vrtu
pok. kapetana Miha Bjelica, u godinama sa toplom i suhom
jeseni dozriju datulje, samo što nijesu tako velike i sočne
kao one što dolaze s juga. Plodovi su posve razvijeni, jer
se uz ovu palmu sa ženskim cvijetom nalazi ne daleko
jedna druga sa muškim cvijetom.


Palmu bi trebalo što većma rasprostraniti, barem u zaklonjenim
krajevima naše obale i otoka. Na francuskoj Rivijeri
mogu se vidjeti čitave aleje palma, koje su izvanrednog
efekta, a kod nas imade krajeva sa kud i kamo blažom
zimom nego li tamo, te palme mogu još bolje uspijevati.


Zadnjih godina počela se je saditi iPhoenix canari
en si s, koja je još krasnija od prve.


Chamerops humilis nalazi se skoro svagdje pojavnim
i privatnim perivojima i parkovima, te je kod nas posve
aklimatizirana.


Osobite je ljepote i veličanstvena izgleda P rit s eha rdia
fi li fer a. Najazimo je vrlo često u perivojima na Pilama
u Dubrovniku. U perivoju vile Rubrizius nalazi ih se
nekoliko vrlo lijepog izgleda i dosta visokih. U vrtu stare
kuće Zore na Posatu nalazi se jedna Pritschardia, koja je
radi debljine trupa jedan za nas rijetki botanički egzemplar.


Pred pročeljem poljodjelske učione u Splitu posađen
je red Pritschardia, koje posve dobro napreduju.
Osim palma vrlo je obljubljena u perivojima južne


Dalmacije jedna cykadea (Cycas revoluta), koja u dubrovačkoj
okolici dosegne ogromne dimenzije.
II.
Napretkom ljudske kulture i rastom pučanstva sve se


većma proširuje površina obrađene zemlje, a donekle se
umanjuje površina šuma. Pa i šume se racionalnije goje, te
se nastoji proširiti i umnožiti samo stanovite vrsti drveća,
koje su u stanovitim prilikama korisnije nego druge. Sume
se dakle racionalno uzgajaju određenim obilaženjem redovite
sječe i što jednoličnijim rastlinstvom. Naravne livade




ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 34     <-- 34 -->        PDF

— 136 —


pretvaraju se u oranice i umjetne livade, pašnjaci u livade
i šume i t. d. tako, da je u osobito naprednim i napučenim
krajevima, teško naći kutić zemlje, koji bi nam pokazao
pravu, prvobitnu i barem donekle potpunu floru onoga kraja
u kojoj ne bi bilo unesenih biljaka, već bi se nalazila prava
primitivna vegetacija sa svima korisnima, nekorisnima pa i
štetnim biljkama i travama. To dandanas sve to rijeđe
nalazimo. Pošto je to od štete i od smetnje za proučavanje
flore stanovitoga kiaja, počeli su mnogim državama osnivati
naravne parkove za pojedina carstva flore, gdje se
na nekoj površini uzgaja naravna flora, prepuštajuć
samoj prirodi vrhovnu upravu nad parkom, tako, da
ona skoro sama po sebi obraste onu zemlju onakvom
vegetacijom, koja je tu od vajkada najbolje uspijevala. U
takim parkovima mogu botaničari i svi prijatelji prirode
proučavati dotičnu floru i naći sve biljke, koje istoj pripadaju.


Pred nekoliko godina bilo je pokrenuto pitanje, da se
u Dalmaciji osnuje jedan naravni park, i to na otoku Mljetu,
ali, čini mi se, sa negativnim uspjehom.


Nu, ako pitanje nije uspjelo za Mljet, imade na našim
obalama i drugih predjela, koji bi se dali urediti kao naravni
parkovi, tim više, što je u tom smislu već nešto i učinjeno.
Da vidimo dakle, kakvih donekle naravnih parkova ima već
sada u pokrajini. Počet ćemo sa sjevera.


Komorčar na otoku Rabu, u blizini samoga grada,
zaprema površinu od kakovih 15 ha. Prostire se od podnožja
širokog i dugog brežuljka sa prostanom visoravni na
vrhu (do 27 m. nad morem). Po svoj prilici je nekada služio
tamošnjoj mletačkoj posadi kao vježbalište, zbog čega je
dobio talijansko ime Campo Maržo (Marzio). Pred trideset
i više godina bio je ovaj kraj pošumljen borovima
(Pinus halepensis) i stavljen u branjevinu. Borovi su izvrsno
uspijevali, a uz njih se spontana vegetacija bez smetnje
razvijala, tako, da dandanas rabski Komorčar sa okolicom
pruža dosta potpunu sliku naše flore.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 35     <-- 35 -->        PDF

- 137 -


Pogled sa Komorčara na Kvarnerolski zaljev prekrasan
je, a vrlo je slikovit i pogled na otok Rab. Trebalo bi
samo, da se na najvišemu mjestu podigne gvozdena 12 do
15 m. visoka piramida, pošto šuma već zatvara vidike.


*


Mrljan ili Marjan je danas najveći i najvažniji- naravni
park u Dalmaciji. Njegova je flora vrlo bogata i zanimljiva.
I na Marjanu ima najviše borova (Pinus maritima,) koji su
se tu rasprostranili najviše pošumljivanjem. Floru Marjana
već je proučio i opisao prof. Hire u „Glasniku hrvatskog
prirodoslovnog društva," Ovdje ćemo spomenuti samo nekoliko
biljaka što ih isti spominje u opisu Marjana (iz Hircova
djela Zemljopis Hrvatske, I. dio) i što bi imale
biti karakteristične. Uspevši se sa morskog žala susreću se
ove biljke: Crithmum maritimum (petrovnjak, mator ili
motrika), Glaucium luteum (morski mak), Salvia officinalis
(kadulja), Marrubium candidissimmum (bijela
marulja, bijeli teterljan), Teucrium Polium, Helichrysum
angustifolium (smilje), Scolymus hispanicus (brumbeč
i brmbeč), Inula candida (bijeli pelim), Opuntia nana
(žabica), Ephedra (kositernica), Osyris alba (metva metličasta),
Centaurea ragusina (kitica ili zečina sukrugla),
Campanula pyramidalis (mliječna zvončika i prostjenak),
Satureia montana (bresina) i t. d.


Na prvi vrh do Marjana vodi široki kolni put do restauracije,
a odanle je veličanstven pogled na Split i okolicu,
Pošto je pak ovaj park dobro poznat kod nas i drugdje,
barem od strane prijatelja prirode i flore, ne ćemo se tu
zaustavljati, već ćemo dalje put juga.


(Nastavit će se).


Osobne vijesti.


Previšnja odlikovanja. Njegovo cesarsko i apostolsko kraljevsko


Veličanstvo je blagoizvoljelo Previšnjim riješenjem od 2. ožujka t. g.


. priznanje marnog službovanja za vrijeme rata premilostivo podi