DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 3 <-- 3 --> PDF |
Broj 9. i 10. RUJAN I LISTOPAD 1918. GOD. XLII. ŠUJWHR5KI LI5T Pretplata za nečlanove K 12 na godinu. — Članovi šumar, društva dobivaju list bezplatno — Članarina iznaša za utemeljitelja K 200. — Za članove podupirajuće K 20. — Za redovite članove I. razreda K 10 i 2 K pristupnine. — Za iugarsko osoblje K 2 i 1 K pristupnine i za »Šum. liste K 4 u ime pretplate. — »Lugarski viestnik« dobivaju članovi lugari badava. Pojedini hroj »Suffi, lista« stoji 1 K. Članarinu i pretplatu na list prima predsjedništvo društva. Uvrstbina za oglase : za 1 stranicu 32 K ; za pol stranice 18 K ; za trećinu stranice 14 K ; za četvrt stranice 12 K. — Kod višekratnog uvrštenja primjereni popust. Klima i šuma u međusobnom odnošaju. Pučko sveučilišno predavanje dra Andrije Petračića, prof. kr. šum. akademije.* Jamačno je mnogi od cijenjenih slušaoca pošao bar jedanput na obale našeg lijepog Jadranskog mora, možda sve tamo na jug do koljevke Gundulića, do našeg Dubrovnika, da u tamošnjoj blagoj klimi nade odmora od svagdanjih briga i napora i da upozna i taj kraj naše domovine. Tko je tamo bio, nije vjerojatno propustio prigode posjetiti bližnji otok Lokrum, i na daleko poznati park grofova Gozze kod samog Dubrovnika. Našao je tamo mnoge biljke i mnoga vazda zelena hsnata i četinjava drveta, koja ovdje kod nas ne rastu, a tamo ih u obilju ima. Nađemo tamo mnoštvo raznovrsnih palma, agava, drveta magnolia, vazda zelenog hrasta, lovorike, masline, cypresa i t. d. No ne trebamo ići ni tako daleko na jug, jer već i u našem najbližem primorju, a naročito u Opatiji i Lovrani, nađemo mnogo napred navedeno drveće. Uspnemo li se od Rijeke željeznicom, vožnjom od 1—2 sata do hrvatske Švice, Gorskog Kotara, ne ćemo tamo naći ni jednu od napred pomenutih vrsti drveća, nego ćemo u nižim položajima susresti bukvu i jelu, a u višim i smreku, sve do glavica najviših brijegova (1500—1700 m,), * Održano dne 14, ožujka 1918. u kr. sveučilištu Franje Josipa I. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 198 gdje pravih šuma više nema, tek nađemo po koji puzavi bor - klekovinu (Pinus montana). Kako vidite, već u našoj maloj otačbini nađemo obilne promjene u sastavu šuma, a naravno je, da je ta promjena osobito velika, uočimo li cijela kopna staroga i novoga svijeta. Uvjeren sam, da je svakome od vas poznat razlog ovakove promjene u sastavu šuma, naime, da je uspjevanja pojedinih vrsti drveća ovisno u glavnom od klime, t. j . od geografske širine, od nadmorske visine i od udaljenosti» mjesta uspjevanja od mora, pa današnje moje predavanje „o klimi i šumi u međusobnom odnošaju," nema možda svrhu, da vas na to tek upozorim, nego ću nastojati prikazati vam rezultate novijih istraživanja na tom polju. U raznim starijim djelima nađemo tumačenja o uplivu šume na klimu i obratno, klime na šumu, koja se ne podudaraju sa novijim istraživanjima. Razlog je tome, što stariji istraživaoci na tom polju nisu imali pregleda preko dalekih krajeva, te su istom današnje prometne prilike takova proučavanja na širokim i dalekim područjima omogućile. Profesor šumarstva na munchenskom sveučilištu, sada već pokojni Heinrich ...., bavio se u novije doba također tim pitanjem. Mayr je imao prigode dva puta kroz dulje vrijeme proučavati te prilike u šumama Amerike i Azije, pa nam je svoja opsežna opažanja o tom pitanju objelodanio u knjigama: Waldbau auf naturgesetzlicher Grundlage, die Waldungen von Nordamerika i u knjizi Fremdlandische Wald Parkbaume fiir Europa. Ja ću nastojati, u opsegu koje mi određeno vrijeme ovog predavanja dopušta, upoznati vas sa rezultatima tih istraživanja, te ću u prvom dijelu predavanja prikazati upliv klime na eksistenciju šuma, a u drugom dijelu, upliv šuma na klimu svoje okoline. I. Motrimo li zemljopisnu kartu, koja nam prikazuje vegetaciona područja na kontinentima, a koja se nalaze u sva |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 199 — kom atlasu, opazit ćemo, da na svakom kontinentu ima područja, gdje šuma s prirodnih razloga nema, nego tamo vladaju tundre sa vegetaciom niskog grmlja, stepe i prerije, sa obilnom vegetacijom trava, ili vladaju pustinje bez ikakve vegetacije. Glavni su razlozi tomu pomanjkanju šuma u temperaturi i vlazi, a tek na izloženim glavicama pojedinih brijegova, a i nekih primorskih krajeva i jaki vjetrovi. U kojem smjeru može temperatura biti uzrokom pomanjkanju šuma u opće ? Ima li predjela, gdje možda radi apsolutnog maximuma, ili obratno, možda radi apsolutnog minimuma u temperaturi šuma nema? Niti jedno, niti drugo. Biljne tkanine propadaju, ako se ugriju preko 54° C, a temperatura zraka dosegne maximum od 50° C tek u centrumima velikih kontinenata, u zračno suhim predjelima. Osim toga gornje stanice biljka odvode toplinu primljenu od zraka na hlade nutarnje stanice, a tim se vanjske stanice ohlađuju. Prema tome vidimo, da visoka temperatura zraka ostaje uvijek ispod granice usmrčenja svih biljnih tkanina, naravno onih, koje su u potpunom svjetlu odrasle. Visoko ugrijanje 11 a sunčanim zrakama može doseći do 70° C, naročito tamo, gdje je odvađanje topline u dublje slojeve tla teško, gdje manjka vlaga u tlu, a gornji slojevi tla imaju uslijed primjese humusa tamnu boju. Tako ugrijano tlo može biti zapreka za uspjevanje biljaka, jer kod te temperature propada svaka biljna klica. No bilo bi neispravno tvrditi, da je vrućina tla pravi uzrok pomanjkanju šuma na tim mjestima. Trebamo samo takova mjesta umjetno natapati, pa će nam tu uzrasti lijepa šuma. U pustinji Sahari, gdje vladaju visoke temperature, i gdje se pješak ugrije na 70° C, ne manjka šuma možda radi vrućine, nego radi pomanjkanja vlage, što dobro možemo viditi na nekoliko onih naravnih oaza, gdje nađemo drveta palma, tamarixa, akacije, a još bolje to vidimo na oazama, stvorenim umjetnim naplavljenjem. Spomenut ću odmah ovdje, da se najviše temperature ne javljaju na equatoru, nego puno sjevernije od njega, na . |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 200 širokim kontinentima sa kontinentalnom klimom, tamo oko rakovog obratnika, kod 20-23" sj. širine, dakle baš u samoj Sahari, a to radi razmjerja kopna i mora, t. j . radi veće zračne vlage u područjima južno od rakovog obratnika. Ne smijem propustiti spomenuti, da i na prostranom kopnu Sibirije zabilježe termometri po koji put najviše temperature od 50° C baš tamo, gdje opet zimi vladaju najviše temperature od 50--55" C. Naravno je, da je ova niska temperatura apsolutno ubitačna za sve biljke, koje rastu u blažem podneblju, sve tamo do 40° sj. širine. Jedna jedina noć sa —30° C bila bi dovoljna, da sve te biljke propadnu. Ali ima drveća i od njih cijelih šuma, koje podnose i temperature i od —30° C. To su od glavnijih vrsti smreke, breze, ariši, cirbelji i vrbe. Prema tome ne stoji ni mišljenje onih, koji drže, da šuma na glavicama visokih brijegova nema radi toga, što temperatura tamo znade biti vrlo niska. Ni najniža temperatura ne može smetati uzrastu šume. Temperature su ali vrlo odlučne za vrsti drveća, koje šumu sastavljaju. Za uspjevanje šuma je zračna temperatura odlučna po vremenu, kako dugo ta temperatura traje. Dakle stupnjevi temperature i vrijeme trajanja te temperature su dva faktora, o kojima ovisi uspjevanje šuma. Ni najpovoljnjija temperatura ne daje uvjete za uspjevanje šume, ako njeno djelovanje ne traje dovoljno vremena, kako to vidimo na visokim brijegovima i u sjevernim predjelima, koji prekratko vrijeme ljeta imaju. Ako šumom smatramo onakove sastojine, koje mogu narasti bar 8 m visoko (niže sastojine brojimo u grmlje), onda možemo uztvrditi, da na cijeloj zemlji nema šuma tamo, gdje popreka temperatura kroz 4 vegetaciona mjeseca, kod nas u svibnju, lipnju, srpnju i kolovozu, ne iznosi najmanje barem + 10° C. U krajevima, gdje je popreka temperatura u ta 4 mjeseca manja od 10° C, prelazi šuma u grmlje, a u krajevima sa višom poprekom temp. od 10" C u to vrijeme, mijenja šuma svoj karakter tako, da ju kod |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 201 sve veće poprjeke temperature sastavlja sve više vrsti drveća. Da vidimo, kako je obzirom na sada spomenuto, sa uspjevanjem šuma na sjevernoj i južnoj polukruglji ! Na sjevernoj polukruglji ima 2 i pol puta više kopna nego mora, dok je na južnoj polutci daleko više vode nego kopna t. j . kopna ima 10 puta manje nego na sjevernoj polutci. Stog razloga imaju kopna sjeverne polukruglje (osim primorskih krajeva) više karakter kontinentalne klime, sa vrućim ljetom i hladnom zimom, a kopna južne polutke imaju više oceansku klimu, sa blagom zimom ali i hladnijim ljetom nego sjev. polukruglja. Na sjevernoj polukruglji imaju predjeli na granici šuma, t. j sa 10° C poprijeke temperature u 4 vegetaciona mjeseca, popreku godišnju temperaturu od +3° C, a popreku temperaturu u zimskim mjesecima —5° C. Na južnoj polutci iznosi na granici šuma poprijeka godišnja temperatura ne +3° C kao na sjev. polukruglji, nego +8° C, a popreka temperatura u zimskim mjesecima ne -5° C kao na sjevernoj polutci, nego 4-5° C. Prema tome vidimo, da na južnoj polutci prestaju šume uspjevati već kod popreke godišnje temperature od +8° C, dok na sjevernoj polukruglji kod popreke godišnje temperature od 4-8° C najljepše šume uspjevaju. Razlog je tome taj, što sjeverna polukruglja ima uslijed kontinentalne klime vrućje ljeto nego južna polutka sa oceanskom klimom. Pošto je ali baš ljetna toplina odlučna za uspjevanje šuma, rastu šume na sjevernoj polutci mnogo dalje na sjever i višje na brijegove nego na južnoj polutci. Možemo kazati, da na sjevernoj polutci na evropsko-azijskom i na amerikanskom kopnu uspjevaju šume popreko do 60e sjeverne širine, a na južnoj polutci nađene dobro obraslih šuma tek do 40° južne širine. Rekao sam popreko, jer n. pr. na Skandinavskom poluotoku nađemo šuma i sjevernije od 60°, no tomu je uzrok topla morska struja Gôlfstrim, koja svojim ogromnim masama vode sa temperaturom od 27° C temperaturu okoliš |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 8 <-- 8 --> PDF |
- 202 — nog zraka povećana i cijelu vegetaciju dosta na sjever pomakne. Isto tako i zapadnu obalu Amerike obijena jedna topla struja, i vegetaciju na sjever pomakne. Obratno je na istočnim obalama i starog i novog svijeta. Tamo struji uz obadva kopna hladna morska struja, koja okolišni zrak ohlađuje i šume južnije od 60° zadrži. Prema tome leži sjeverna ili polarna međa šuma na istočnim obalama kontinenata u onim širinama, gdje na zapadnim obalama još lijepe šume rastu. Kako pojedinih vrsti drveća, a konačno i cijelih šuma nestaje, kada idemo iz toplijih južnih krajeva sjeverne polutke u hladnije sjevernije predjele iste polutke, tako to isto opažamo i kada se iz nižih položaja penjemo u brijegove. Taj prirodni zakon očituje se lijepo već na zagrebačkoj gori. Dok na podnu gore na južnoj strani nađemo cijele šume pitomog kestena, nestaje ovoga već prije Adolfovca, a slijedi ga hrast, a onda bukva, dok od sanatarija prema piramidi prevladava jela. Polazeći od sjeverne ili polarne mede šuma prema jugu, uspinju se pojedine vrsti drveća, a i međa šuma sve više u brijeg, te u području rakove obratnice, oko 20—23° sj. širine, dosegne visinu od 3800 m. Odavde prema jugu i preko equatora pada planinska međa šume sve niže, dok se između 40° i 50° južne širine ne pusti na nizine i niske brežuljke. Prema tome vidimo, da se planinska međa šuma ne uspinje na equatora najviše u brijegove, nego dosta sjeverno equatora, a to opet poradi razmjerja kopna i mora, t. j . poradi kontinentalne klime sjev. polukruglje i oceanske klime južne polukruglje. Ta razlika u klimama je i uzrokom, da su šume južne polutke sasma drugčije od šuma sjev. polutke. Na sjevernoj polutci uvijek zelenu lisnatu šumu vrućih pojasa slijedi prema sjeveru zimi gola lisnata šuma, t. j . šuma sastavljena od drveća, kojemu zimi otpada lišće, ovu još sjevernije zamjeni uvijek zelena četinjava šuma/ a od međe šuma dalje na sjeveru raste |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 203 zimi golo lisnato i uvijek zeleno četinjavo šikarje. Na južnoj polutci, gdje je temperatura u zimi puno veća i ugodnija nego na sjevernoj polutci a i vlaga veća, raste posvuda, t. j . na cijeloj južnoj polutci, u glavnom tek samo vazda zelena lisnata šuma, a nad međom šuma raste uvijek zeleno lisnato grmlje. Zimi gole lisnate šume i naših vazda zelenih četinjavih šuma nema tamo u zatvorenim šumskim kompleksima. Najbolje bi mjerilo za prosuđivanje potrebe pojedinih vrsti drveća na toplini bilo, da za svaku vrst ustanovimo poprijeku temperaturu za vrijeme njene vegetacije, bez obzira na trajanje vegetacije. Do sada se ustanovilo, da na najvišim Alpama, gdje još ariš može uspjevati. traje toplo ljetno vrijeme, a prema tome i vegetacija 1.7*—2 mjeseca i to od sredine lipnja do početka kolovoza, a to je ujedno minimum vremena za svršetak vegetacije jednog stabla. Srednja temperatura toga vremena od 17* 2 mjeseca iznosi tamo 14° C. U topliji kraj zasađen ariš, n. pr. kod nas, započimlje svoju vegetaciju sredinom travnja, a svršava sa građom goda koncem kolovoza. Srednja temperatura u tom vegetacionom vremenu iznosi također 14° C. U onim predjelima, gdje je popreka temperatura za vrijeme vegetacije preko 14° C ili za vrijeme od 17*—2 mjeseci ispod 14° C, ne uspjeva ariš. Isto tako znademo već danas, da za uspjevanje bukve treba za vrijeme vegetacije popreka temperatura od 16° C, a za hrast 17UC. * Drugi važni faktor klime, o kojem ovisi uspjevanje šuma je vlaga. Ova dolazi za uspjevanje šuma u dva oblika u obzir: prvo kao vlaga zraka, relativna vlaga, koju označujemo u % ; ta nam relaktivna vlaga pokazuje odnošaj množine vođenih para u zraku prema onoj množini istih, sa kojima bi zrak kod iste temperature bio zasičen tako, da bi se pare počele pretvarati u tekućine ; drugo kao apsolutna vlaga, t. j. kao oborine, koje mjerimo sa mk. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 204 — Kako pomanjkanje šuma iz hidrometeoroloških uzroka ovisi o udaljenosti vrela vlage od stanovitog područja, moramo kod prosuđivanja upliva vlage na eksistenciju šuma u prvom redu znati, gdje se za uspjevanje šuma potrebna vlaga stvara, t. j . koje su vrela vlage. Gesto još dandanas čujemo mišljenje, da je ishlapljivanje vode iz šuma mnogo odlučno za davanje vlage potrebne za kišu u nekoj okolici. Moram odmah ovdje kazati, a kašnje ćemo još jedamput ćuti, da je ishlapljivanje vode iz zemlje i iz bilja, naročito iz šuma, u koliko god je isto dosta znatno, gotovo izčezavajuće vrelo za dovoljnu vlagu, prema onoj vlazi potrebnoj za kišu, koju nam površine mora daju. (sparivanje vlage iz ogromnih površina mora je ono vrelo, koje velike površine kopna sa vodom napaja, te svim bićima životinjskog i biljnog carstva život daje i uzdržava. Kopno ima svojstvo, da morsku vlagu na se privlači. To svojstvo proizlazi iz nejednakog ugrijavanja kopna i mora po suncu i to razno u raznim godišnjim dobama. Za vrijeme ljeta ugrije se kopno bržje nego more, a uslijed toga se ugrije jače i zrak nad kopnom, nego onaj nad morem. Ugrijane čestice zraka dižu se u vis i udaljuju od kopna, t. j . struje prema hladnijem moru. Uslijed toga tlak zraka nad kopnom pada, a nad morem raste, jer se zrak nad morem u visini pagušćuje sa dostrujalim zrakom iz kopna. Nad pučinom morskom počme uslijed toga obratni proces, t. j . gušći i hladniji zrak iz mora počme strujiti prema kopnu, nastaju vjetrovi, koji pusu od mora na kopno. Zimi je more toplije od kopna, manji tlak zraka leži nad morem, a veći nad kopnom, a vjetar se giblje iz kopna na more. Europa, sa iznimkom južnih krajeva, stoji pod uplivom atlanskog oceana, odakle pusu u Europu u glavnom zapadni vjetrovi. Vjetrovi, koji dolaze iz južnijih morskih krajeva su kod više temperature parama zasičeni. Kada ti vjetrovi dođu na kopno, gdje se uslijed teraina moraju´dizati, |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 205 — oni se ohlađuju i daju obilnu kišu. Iz sjevernih Širina dolazeći vjetrovi su hladni i kad dođu na kopno, oni se ugriju, postaju relativno suši, te prouzrokuju suhu klimu. Prvi, južni vlažni vjetrovi, pogoduju uspjevanju šuma, a drugi, suhi vjetrovi, čine za uspjevanje šuma nepovoljne odnošaje. Kao što su zračne struje, t. j . vjetrovi, od velikog utjecaja na eksistenciju šuma, tako isto ovisi uspjevanje šuma na mnogim mjestima kontinenata i od vodenih, morskih struja. Imademo zato očit primjer na zapadnim obalama južne Afrike i Amerike. Ove obale obtiču hladne morske struje, i voda je na daleko od obale vrlo hladna. Vjetar, koji iz mora puše prema kopnu je hladan, na kopnu postaje topliji i relativno suši, a oborina nema. Uslijed toga je tamo vlaga premalena i šume ne uspjevaju ; ima ih istom na visokim brijegovima, gdje se ti vjetrovi još više ohlade i gdje kiše padaju. Da ustanovimo minimum zračne vlage i oborina, koje su nužne za eksistenciju šuma, potrebno je znati upliv vlage na život pojedinog drveta, odnosno cijelih šuma. Svako stablo započitnlje život kao osobito nježna biljčića. Za njeno uspjevanje je vlaga veoma važna u prvoj mladosti, a sa većom staroti biljke se umanjuje pogibelj od osušenja radi pomanjkanja vlage*. Opasnost osušenja biljke radi male vlage u tlu je tim veća, što je zračna vlaga manja, a množina oborina smije biti tim manja, što je zračna relativna vlaga veća. Ovaj odnošaj između zračne vlage i množine oborina je vrlo važan za naravno rasprostranjenje šuma na zemlji, kao i kod svakog umjetnog pošumljenja postojećih gqljeti. Odnošaji između zračne vlage i oborina nisu direktno proporcionalci. U prerijama sjeverne Amerike, između gorja Stjenje i rijeke Misouri, padne za vrijeme 4 vegetaciona mjeseca, svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz kod 45% relativne vlage 100% kiše, a prerije na obalama južne Kalifornije imaju kod 72% relativne vlage tek 40"W kiše u isto vrijeme. U obim ovim predjelima nema šuma. Opažanjem na međi šuma oko prerija sjeverne Amerike i istočne Azije dovela |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 206 — su do zaključka, da šume manjkaju tamo, gdje u 4 vegetaciona mjeseca padne manje od 50% oborina, makar je zračna vlaga dosta velika t. j . veća od 50%, a manjka šuma zato, što svako sjeme drveća, koje vjetrom ili inim načinom dospije u ove predjele, ubije suša kod klijanja. Ovakovo područje, gdje je oborina mala, a zračna je vlaga dovoljna, pače češće i velika i gdje šuma nema, proteže se na zap. obali sjeverne Amerike od 40° sjev. širine prema jugu, uz velik dio obale sve do Patagonije, a takav je kraj i zapadna obala Afrike južnije od equatora. Isto tako nema šuma tamo, gdje je relativna vlaga zraka manja od 50%, a oborina je manje od 100%, a nema ih iz razloga, jer je u tim krajevima radi male zračne vlage veće isparivanje, koje iscrpi ove povećane oborine. Ako u krajevima sa manjom zračnom vlagom od 50%, padne oborine više od 100%., onda mala zračna vlaga ne može smetati uspjevanju šuma. Manje od 50% zračne vlage i manje od 100% oborina imaju prerije zapadno od gorja Stijenje u sjevernoj Americi, stepe južne Rusije, stepe zapadne, srednje i istočne Azije, stepe južne Amerike i stepe južno zapadne Afrike i Australije. U predjelima, gdje je zrak za vrijeme vegetacije ma kako suh, možemo umjetnim natapanjem tla uzgojiti šumu, koja se, kada odraste, može i sama naravnim putem pomlađivati, jer je pod krošnjama šumskih sastojina zračna vlaga veća nego na otvorenom polju, pa prema tome sjeme može klijati i neće ga suša ubiti. U predjelima, gdje za vrijeme 4 vegetaciona mjeseca ne padne ni 50% oborina, a zračna vlaga padne ispod 50%, nestaje i prerija, a pomalja se pusta zemlja, bez prave vegetacije. Ovakovo golo tlo raznosi vjetar, nastaju pustinje. To stanje nađemo u sredini velikih kontinenata, u sjevernoj Americi pustinja Desert, u Aziji pustinja Gobi, u Africi pustinja Sahara. Naravno je, da bi se i ta mjesta, kada bi ih mogli umjetno naplavljati, mogla pretvoriti u kulturno tlô. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 13 <-- 13 --> PDF |
- 207 — Kako daleko na samom kopnu djeluju vlažni i topli morski vjetrovi, t. j . kako daleko od morske obale leži granica šuma, ovisi o množini vlage, koju ti vjetrovi nose, te o konfiguraciji samog tla, kojim ti vjetrovi prolaze. Ako je tlo više ili manje ravno ili se lagano i postepeno uspinje, zalazi morski vjetar daleko u unutrašnjost kopna, te daje uslove za eksistenciju šuma na 1000 kilometara od obale. Takove prilike vladaju u Europi, u istočnoj poli sjeverne Amerike, u Braziliji i u istočnoj Africi. Imade li na kopnu visokih brijegova, ne smetaju ovi gibanju vjetra, ako se pružaju paralelno sa smjerom vladajuceg vjetra. Manja brda ispod 800—900 metara visine, makar stajala i okomito na smjer vjetra, ne stavljaju u tom pogledu veće zapreke; vjetar ih što no riječ »pregazi." Paralelno sa smjerom glavnog vjetra iz Atlanskog oceana leži u Evropi gorje Pireneji, Alpe, a donekle i Karpati. U sjevernoj Americi leži gorje Alegani usporedno sa vlažnom strujom iz Meksikanskog zaljeva. Manja brda, koja su položena okomito na smjer vjetra, imadu na strani odakle puše vjetar više kiše nego na obratnoj strani, što ima za posljedicu, da su Šume na vlažnijoj strani] sastavljene od drveća druge vrsti nego na sušoj strani. Proteže li se visoko gorje više ili manje usporedno sa morskom obalom, a okomito na smjer morskih vlažnih vjetrova, ohlađivati će se ti vjetrovi kod uspona, a relativna vlaga bit će im veća. Posljedica je, da će taj vjetar izgubiti na morskoj strani brijega mnogo vlage ; na obratnoj strani brijega spušta se vjetar niz brijeg, bude topliji, relativna vlaga biva kod spuštanja sve manja, oblaka i magle nestaje, a kiše padne manje nego je potrebno za uspjevanje šuma. Tu vladaju prerije. Osobito lijep primjer za potkrijepu sada navedenog imademo na zapadnoj obali sjeverne Amerike, na profilu nešto sjevernije od 40´ sjeverne širine. Tu nađemo tri brijega sve jedan iza drugoga, koji teku usporedno sa morskom |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 14 <-- 14 --> PDF |
- 208 — obalom, a okomiti su na smjer morskog vjetra ; drugi brijeg je višji od prvoga, a treći je opet višji od drugoga. Prvi brijeg spada u Primorsko gorje, sa 900 m visine, drugi u Kaskadsko gorje sa 1200 m. visine, a treći u Stijenje-gorje sa 2700 m. visine. Zapadni vjetar, koji puše od Tihog oceana, a vlagom je zasičen, udari, kad dođe na kopno, najprije na prvi poprijeki brijeg, ohlađuje se kod uspona, tim izgubi veliku množinu vlage na morskoj strani brijega, gdje je šuma sastavljena od mnogih vrsti drveća, a odlikuje se velikim prirastom. Kada vjetar pređe vrh, spušta se u nizinu, bude relativno manje vlažan, kiše ima premalo, zato ovdje vladaju prerije, koje se prostiru do u dolinu, a na suprotnom brijegu kascadskog gorja dopiru opet do iste visine, gdje je na prvom brijegu šuma prestala. Onda opet od ove visine na ovom drugom višjem brijegu započimlje šuma, jer se vjetar još više ohlađuje, bude relativno vlažniji, a posljedica su oborine. Na obratnoj strani ovog drugog brijega vladaju opet prerije zbog pomanjkanja vlage, a na trećem još višem brijegu gorja Stjenje započimlju šume u visini drugog brijega. Iza ovoga trećeg gorja vladaju opet prerije, jer je vjetar, koji dolazi od Tihog oceana suh. Sa vjetrom iz vrlo udaljenog Atlanskog oceana dođe doduše ovamo još nešto vlage, ali tako malo, da ta vlaga za vrijeme suše, uslijed obilnog ishlapljivanja nije dovoljna za uspjevanje šuma. Brzog nestajanja šuma iza visokih brijegova nađemo i u južnoj Americi istočno od Anda, te u Aziji iza Himalaje. Iza ovakovih brda može biti šuma ako ima drugih vrela za vlagu, kao što su velika jezera. U blizini morskih obala djeluju u maloj mjeri na uspjevanje šuma i vjetrovi, koji nastaju uslijed razlike temperature tla i mora po danu i noći. Po danu se kopno ugrije od sunca više nego more, a u noći se kopno više ohladi nego more. Jače ugrijanje kopna po danu ima za posljedicu, da . |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 209 po prilici 4 sata nakon izlaza sunca počme sa morske strane strujati vlažan, svjež morski zrak, a noćju struji zrak, doduše nešto slabije nego onaj po danu, obratnim smjerom t. j . od kopna na more. Ovi vjetrovi nosë često po podne u toplijim krajevima kišu sa nevremenom. Sto je zrak u pojedinom kraju vlažniji, a oborine obilnije, to su u tom kraju ljepše šume, cijelo šumsko gospodarenje je laglje, jer se laglje provode svi oni poslovi, koji se odnose na pomlađenje i njegu šuma. Vlažni zrak ublažuje ekstreme u temperaturi, umanjuje pogibelji od mrazova i požara. Prema tomu je šumsko gospodarenje laglje u primorskim krajevima, naravno u koliko tamo ne djeluju za uspjevanje šuma nepovoljni opasni vjetrovi, nego u unutrašnjosti kontinenata, gdje vladaju ekstremi u temperaturi-i vlazi. Iz istog razloga je laglji uzgoj šuma i u gorovitim predjelima nego u nizinama. Ova dva glavna faktora klime, t. j . temperatura i vlaga, određuju područja naravnog rasprostranjenja pojedinih vrsti drveća. U jednakim klimatima uspjeva drveće sa jednakim ili bližim biološkim svojstvima. .... navada 6 klimatskih pojasa : tropski pojas, gdje palme najbolje uspjevaju, sub tropski pojas, gdje najbolje uspjevaju vazda zeleni lovori i vazda zeleno hrašće; topliji umjereni pojas sa kestenom, hrastom i bukvom, hladniji umjereni pojas, sa jelom, smrekom i arišom, te studeni pojas sa grmljem gorskog bora. Posve je jasno, da kod uzgoja šuma i drveća, naročito kod sadnje stranih vrsti (eksota), moramo osobito paziti, da ih uzgajamo u onakovim područjima, koja u klimatskom pogledu odgovaraju klimi njihovog naravnog rasprostranjenja, jer smo samo u tom slučaju osjegurali toj vrsti drveća uspjevanje, a čim je klima bliža optimumu prvotne klime, osjegurali smo toj vrsti to veći prirast u masi drva i njenoj vrijednosti. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 210 II. U drugom dijeiu ovog predavanja predočit ću, u koliko šume uplivaju na klimu svoje okolice. Moram odmah spomenuti, da je literatura o ovoj temi vrlo bogata, daleko veća nego ona o uplivu klime na existenciju šuma. Od početka 19. vijeka nađemo u francuskoj i njemačkoj stručnoj literaturi mnoštvo djela o tom predmetu, a i iz prijašnjih stoljeća nađemo mnoge pisane dokaze o tome, što su ljudi u ono doba držali o uplivu šuma na klimu dotične zemlje i pojedinog kraja. Davno su ljudi naime opazili, da sa uništavanjem šuma nastupaju u tim krajevima razne promjene, koje mogu biti za dotični kraj sudbonosne. Već Plato izvješćuje o „oboljenju zemlje" uslijed krčenja šuma. Mnogi mornari iz 16. stoljeća opisuju svoja opažanja u tom smjeru na obalama raznih zemalja. Govore o plovitbi oko Jamaike, gdje da su velike površine šuma, a radi toga su kod plovitbe bili izvrgnuti čestim kišama, ali su uživali svjež zrak. Isto tako, vele oni, bilo je prije posječe šuma i na otocima Madeiri, Kanarskim i Azorskom otocima, ali otkada su tamo mnoge šume posječene, i kiše su postale rjeđe. U opisu gospodarske politike Kurfursta Augusta I. saskoga (f 1586) kaže pisac advokat Rossig : August I. je opazio također, da krčenje šuma može biti od velike štete za cijele krajeve, ne samo radi oskudice na drvu, nego i radi toga, što u predjelima sa iskrčenim šumama nastupa nerodica u opće. Sume, veli on, naplođuju tlo brijegova, a od toga ima korist i tlo na nižim položajima, zato je i nerodica nekih krajeva u Italiji posljedica iskrcenja šuma na okolišnim brijegovima. Što znači opustošenje šuma za narodno gospodarstvo, osjetila je najbolje Francuska, gdje su za vrijeme revolucije uništene goleme površine šuma. Godine 1803. izjavlja društvo za agrikulturu u Marsilli slijedeće: Uslijed posječe šuma zime su strožje, ljeta toplija i suša, blagotvorne proljetne i ljetne kiše su slabijt. Potoci, koji teku od istoka prama |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 17 <-- 17 --> PDF |
211 zapadu, t. j . iz opustošenih gorskih krajeva, nabujaju kod najmanjeg nevremena tako, da poplave i zasipaju pjeskom i kamenjem najbolje livade, a kroz 9 mjeseci u godini njihovo je korito suho, jer je sa nestajanjem šuma nestalo i vrela; nepravilno u svako doba godine nastaju opasni vjetrovi, a kiše je malo kroz cijelu godinu. Moram napomenuti, da je bilo i takovih ljudi, koji su tumačili, da šume čine klimu stanovitog kraja oporom i hladnijom. Tako g. 1805. zahtjeva bavarski savjetnik Hazzi, da se državne šume prodaju i da ih se što više posječe, da tim opora klima gornje Bavarske postane blažja, a drugi su opet tumačili, da će vinogradarstvo moći u Njemačkoj tek onda napredovati, kada se što više šuma posječe. Važnost šuma za zaštitu plodnog tla na brijegovima, za zaštitu protiv nastajanju opasnih bujica u planinskim predjelima, kao što i proti opuzinama u nižjim brijegovima, njihova važnost za podržavanje vodenih nakupišta i vrela tako je velika u narodno gospodarskom pogledu, da su gotovo sve države zakonom uredile uživanje planinskih šuma, t. j . ne smiju se sječi golom sječom, nego se samo pojedina stabla preborom iz šume vade. Korist šuma za pojedini kraj u tom pogledu je nenadoknadiva, pa jao si ga onom kraju, gdje se je drugčije gospodarilo. Gorko iskustvo u tom pogledu imamo i mi u našem Primorju i u Lici, a ne budemo li svom strogošću provadali šumski zakon i kod sječe šuma na drugim višjim brijegovima u ostaloj Hrvatskoj i Slavoniji, dogodit će se slično i tamo. Izlučimo, li ali pitanje o nepovoljnom djelovanju posječe šuma na okolicu u mehaničkom pogledu, moramo naglasiti, da su mnogi precjenjivali upliv šuma na klimu njene okoline. Trebalo je razna mnijenja, dobivena na putovanjima, a koja se nisu mogla kontrolirati, zamjeniti sa podacima znanstvenih istraživanja, a takova su zaista u novije doba u raznim zemljama provedena po šumsko-meteorološkim postajama. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 212 — Ta su istraživanja vođena u 2 smjera: 1. O uplivu šuma na temperaturu zraka i tla; 2. O uplivu šuma na vlagu zraka i tla. ad 1. Rezultati istraživanja o uplivu šuma na temperaturu zraka pokazuju, da u šumama može biti zrak za naj vrućih ljetnih dana i za 5° C hladniji od okolišnog zraka, (naravno i ovdje u hladu mjerenog), no popreko uzeto možemo kazati, da je zrak u šumi za vrućih dana ljeta hladnije za 3° C od zraka na hladovitom mjestu u polju. Za vrijeme najjače studeni je zrak u četinjavim šumama topliji za 3—4° C, a u lisnatim se šumama razlika u temperaturi spram temperature zraka u polju zimi jedva opaža. Pepreka razlika u temperaturi između šumskog i poljskog zraka za vrijeme cijelog ljeta mogla bi se označiti, da je noći u šumi za 72 1" C veća, a danju za 1" manja. U kraškim i brdskim predjelima je ta razlika veća, a u nizini manja, a povećava se ta razlika kod vrlo hladnih noći za vrijeme proljetnih mrazova. Prema tomu vidimo, da šume djeluju ublažujući na extreme temperatura svog vlastitog zraka, a ta je činjenica vrlo važna za uzgoj onih vrsti drveća, koje trpe od kasnih proljetnih mrazova. Mi takove vrsti pomlađujemo pod zaštitom starog drveća, ispod kojih, kada su im krošnje razlistane, nema u kasnom proljeću, t. j . u mjesecu svibnju, opasnih mrazova. I vrsti drveća u šumi uplivaju na razliku temperature između šumskog zraka i onog u polju. Ta je razlika najnajveća ljeti između temperature poljskog zraka i temperature zraka u bukovoj šumi, nešto je manja u smrekovoj a još manja za borovoj šumi. Zimi je u bukovoj šumi zrak hladniji nego u smrekovoj ili jelovoj šumi istog položaja. Evo nekoliko brojčanih podataka: |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 19 <-- 19 --> PDF |
- 213 — Razlika u temperaturi šumskog i poljskog zraka u C" u razno doba dana prema mjerenju postaje u Eberswaldu u vrijeme od 15.—30. lipnja. U polnoči Prije pod. U podne Po podne 12" 2" 4" & 8" 10" 12. 2" 4" 6* 8. 10* -+-+ + — — — — ^- —: — — + 042, 044, 051, 0-48, 061, 082, 089, 094, 085, 125,1 15,0*43 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 214 ^-v Razlika apsolutnih maxima zračne temperature u srpnju u šumi i na polju, t. j . u najvrućim danima srpnja bio je zrak u šrimi hladniji od zraka u polju za C°: , ´ Postaja Bbers-Schmiede-Marien-Holle-\ Hagenau Neumath Srpanj Fritzen walde i´eld thal rath ---. --» i :n» "T 1 --» . i c e 5 mkros kros c c c a 5m.r kros 5 m 5 m E ,E . godina o o o ! . m m IH »O -SS 1. *" | 3 — : . 3 3 -| 3 1 . ~ ; s !: "" ; 1886. 3-i ; 2-6 3-5 2-5 2 0 18,5 0 38 5-8 4-9 21 5-3 31 2-0 1887. 2-8 20 3-6 2. 30 2-8 56 30 57 5-3 67 31 2-4| 1-61 1888. 2-9 1-9 2-6 2 1 4i 3-4: 3-6: 30 34 3-3 55 1 4 3-4 2-1 i 1889. 25 -1-7 1-6 |-5 24 2-51 3-8! 2-8 4-1 3-4 60 2-0 21 1-6 1890. ´ 21 08 30 21 4-3 3-2 ! 3-0 ! 2-6 4-9 44 6-6 0-4 3-8 28 1891. 44 37 34 1-7 1-4 0-8 3.4: 3-8 2-3 26 5-6 30 24 1-4 1892. 3-7 30 3-3 29 1-3 1-5 ´ 52i 5-9 66 59 57 1-3 3-3 26 1893. 5-1-2-9 1-7 | 57 1 j 6-1 i 5-5 2-6 1894. 2-7 2-1 1-8 j-3-2´ 6-6 8-0 50 1895. 1-8 2-4 02 Il 5° ! 4-0 | iT 84 37 ´ Srednja razlika 31 2-2 28 22 22 23 ".4-41 36 5H\ 43 60 24 32 20 Razlika apsolutnih minima zračne temperatura u siječnju u šumi i na polju, t. j . u najstudenijim danima siječnja bio je zrak u šumi topliji od zraka u polju za C°: 1886. | 13 1-5 1-6 1-6 4-5 46 4-1 56 \ 1-3 2-5 F* 08 1-8 ! 1-4 1887. i 1-5 1-5 1-3 07 3-9 3-5 .-. 27 0 6-02 0-2 0-4 \ 0-5 ! 0-6 1888. ! 0-2 -0-6 1-5 02 5-3 5-5 4-8 47 34 30 0-5 1-3 1 08 0-3 1889. i 1-9 1-5 1-9 1-4 3-3 34 07 10 1-4 17 0-6 0-2 -0-4 -0-5 1890. 0-2 .-. 1-1 1-1 2-8 28 4-0 4-1 00 -02 0-9 0 1 i-05 ]-0-5 . (1891. -01 -02 07 0-6 4-8 49 52 4-9 08 04 -3-4 2-61-1 6 4-91 1892. 108 -0-6 1-9 1-2 .-. .-. 21 22 1-5 1-4 -0-4 -0-5 li 0-9 0-6 1893. 31 1-8 5-3 0-5 2-4 .-. l-o-i 1894. 1-2 0-3 0.2 ! 0-0 -0-7 o-o . i 1895 -0-9 0-9 32 1-5 li 10 I II i-3 2-0 Srednja razlika 0-9 i 05 13 10 36 4 0 27 3-6!.! 12 1-2 0 4 0 7 0 2! 01 Najviša temperatura u srpnju u razdo-Najniža temperatura u siječnju u razbiju od 1886.—1895. god. dobiju od 1886.-1895. god. ´ U bukovim sastojin je manja za 4-37° C i. Toplija za 1-25° C „ smrekovim , „ .. 3-38" C „ „ 268° C . borovim . , ´ . „ 2-85° C , „ 1-25" C nego zrak na polj u. V . : * : |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 21 <-- 21 --> PDF |
- 215 ad 2. Što se tiče upliva šuma na zračnu vlagu moramo odmah konstatirati, da je relativna zračna vlaga pod krošnjama šumskog drveća, a naročito u blizini tla, veća nego relativna vlaga zraka na otvorenom polju i to kroz godinu najmanje za 3, a najviše za 10%. Ljeti je ta razlika veća, zimi manja. To ublaženje extrema vlage pod krošnjama pogoduje naravnom pomlađenju šuma, zato je, kao što smo već napred napomenuli, u većim šumskim kompleksima laglje voditi šumsko gospodarstvo, nego na malim parcelama. Razlika u temperaturi i vlazi zraka šumskoga i onoga u polju, naročito u doba kada je ta razlika veća, ima za naravnu posljedicu, da u neposrednom okolišu većih šuma struji ljeti i danju hladniji, a noćju i zimi (osobito zimi iz četinjavih šuma) nešto topliji i vlažniji šumski zrak na polje, koje strujanje u najbližem okolišu šume djeluje, doduše moram naglasiti vrlo malo, na ublaženje extrema u temperaturi i vlazi. 1 u ovom pogledu, u koliko su šume u brdovitom terenu, moramo strujanje zraka, što se osobito dobro osjeća pod veće, pripisati djelovanju brda, a ne šume. Da se ljudi jako rado nasele u okolišu šuma, nije jamačno uzrok povoljno djelovanje šuma u ovom smjeru, jer je taj učinak kako sam rekao vrlo malen, nego se ima pripisati više zaštiti po šumama od hladnih sjevernih i istočnih vjetrova, kao i drugih neposrednih koristi, koje šuma čovjeku daje. Važno je pitanje, koje se često raspravlja, dali i u ko-* liko šume djeluju na množinu oborina u dotičnom kraju. Napred smo već spomenuli, da mnogi tvrde, da u nekom kraju manje kiša pada, odkada su tamo šume posječene. I u tom su smjeru obavljena opsežna motrenja i mjerenja, no ista nisu do danas donjela pozitivnih rezultata, jer kod toga uplivaju prelazličiti faktori, pa je zaista dvojbeno, dali će se na to pitanje u opće kada moći bez prigovora odgovoriti. Šume su ponajviše na brijegovima, pa upliv brijega na ohladenje zraka na višim položajima, (t. j . za svakih 100 m.. za 05°)/ a tim i na povišenje relativne vlage zraka, pripisuju |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 21H mnogi uplivu šuma. Šume ishlapljuju doduše mnogo vlage. Hônel navada, da velika breza za vrijeme ljeta ishlapi 7000 litara vode, ili na dan 38 litara. Jedna 110 godišnja bukva ishlapi preko ljeta okruglo 9000 litara vode, a 1 hektar takove šume ishlapi preko 30.000 hl. vode kroz ljeto, što * odgovara množini oborina od 30 cm. Radi toga velikoga ishlapljivanja vode mnogi i danas još drže, da veća vlaga u šumi mora imati za poslijedicu veće oborine u samoj šumi, barem u neposrednoj okolici iste. Kod veće vlage zraka, tumače oni, je dostatno i manje sniženje temperature, daše vodene pare u kapljice pretvore. No oni, koji tako misle, su previdili, da i tlo polja ishlapljuje mnogo vlage i da je temperatura na polju izvan šuma mnogo niže i puno bržje padne nego u šumi, da je prema tome mogućnost za nastajanje magle i kiše na polju veća nego u šumi, što na nižim položajima, naročito na livadama, ljepo opazimo za hladnijih večeri. Manjka nam danas doduše još točno opažanje o vlazi iznad krošanja šuma, no znademo, da se razlika u vlazi već 10 m. iznad krošanja šuma, spram vlage u polju, ne opaža. A u koliko može onda ta vlaga djelovati na postanak kiša, kad se pomješa sa suhim zrakom u visinskom prostoru od 3 kilometra, u kojoj visini nastaju oblaci. Kada bi šumska vlaga jače djelovala na množinu kiše nad sobom u neposrednoj svojoj okolici, morala bi se šuma neprestano šiiriti na svojim međama spram područja, gdje uslijed pomanjkanja vlage šuma nema, a pošto je za takovo rasprostranjenje šuma bilo vremena do sada na tisuće godina, ne bi danas zaista smjelo biti krajeva, gdje šuma manjka uslijed pomanjkanja vlage. Šuma može djelovati na pomnožanje oborina nad vlastitim područjem tek u toliko, što su visoka Stabla šumskih sastojina zapreka za gibanje vjetra, te sile vjetar, kada dođe do šume, da se digne nešto u vis, možda . dvostruku visinu stabala, a tim se vjetar nešto ohlađuje, a njegova relativna vlaga povišuje. No i taj upliv šuma na povećanje oborina je minimalan. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— ~2. ~ : Možemo jošte pripomenuti, da je osobito korisno djelovanje šuma u podvodnim ravnicama. Sume podržavaju tamo, uslijed većeg ishlapljenja razinu podzemne vode dosta nisko tako, da je tlo, dok su šume tamo, dosta suho. Čim se šume na takovim mjestima posjeku, izbije podzemna voda na površinu tla, nastaju močvare, koje šire vlažni zrak po cijelom kraju, te su leglo svakojakih bolesti, a tim nepovoljno djeluju na klimu cijeloga kraja. Tim završujem moje predavanje. Predoçio sam u prvom dijelu, zašto na velikim površinama kontinenata i na glavicama brijegova nema šuma, a u drugom dijelu, u koliko šume djeluju na klimu stanovitog kraja. Ako i nisam mogao pripisati šumama veliki upliv na klimu, naročito na temperaturu zraka i na množinu oborina, nisam jamačno tim umanjio veliku važnost šuma za gospodarstvo cijelih krajeva. One čuvaju plodno tlo na brijegovima, ne puste da se voda od kiša i snijega naglo spušta u doline i poplave ih, čuvaju da vlaga iz tla naglo ne ishlapi kao na otvorenom polju, nego ta voda u šumama polahko prodire u tlo, napaja izvore i potoke, a tim blagotvorno djeluje na cijeli kraj. Čim jedna zemlja ima manje šuma, tim manje ima i vrela i potoka, a tim je i siromašnija. Njegujmo i čuvajmo zato naše šume, naročito u ovo ratno vrijeme, kad se od njih u financijalnom pogledu mnogo očekuje. One zapravo i nisu naše, nego su imetak domovine, koja nam to svoje blago daje tek da ga uživamo, a ne da ga potrošimo. O podizanju i proširenju tračnica na zavojima stabilnih šumskih željeznica. Napisao ing. Le vin Heisinger, nadšumar L. O. Gj Poznata je činjenica, da se kod koturajučih kola, kaja prelaze iz ravne pruge u krivulju, pojavljuju u gibanju neke nepravilnosti. Te nepravilnosti prouzrokuje ponajprije uz |