DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 33     <-- 33 -->        PDF

-m


možebit iskočila iz tračnica, pala u potok, več na protivnu
stranu, u ovom slučaju na cestu, uzvisio sam tračnicu kraj
potoka. To neznatno uzvišenje u ravnom pravcu nije niti
najmanje smetalo kod vožnje a nisu niti kola sve do dana
današnjega iskočila na tom potezu iz tračnica. To uzvišenje
mislim na toj pruzi sigurnosti radi pridržati trajno, jer teren
sastoji iz puzotina.


Uzvišenje tračnice može se izvesti, da se vanjska kolotečina
posvema digne, ili da se nutarnja tračnica posvema
spusti1 ili pako, da se vanjska tračnica za polovicu uzvišenja
digne, a nutarnja pako za polovicu uzvišenja spusti.
Ovaj bi posljednji način bio sa teoretskog gledišta najispravniji,
jer se težište kola ne diže, a pad je .kod vožnje
za polovicu manji nego li kod drugih načina izvedenja. Međutim
se u praksi rabe redovito druge dvije metode i to
zato, jer se laglje izvedu i jer i kod toga barem jedna
tračnica odgovara kotama uzdužnog prosjeka trase, što
olahkoćuje nadzor i reguliranje pruge. Ja sam prigodom
gradnja uzkotračnjh željeznica redovito dao dići vanjsku
tračnicu, dočim sam nutarnju pustio kod svoje visine.


Za odmjeru povišenja vanjske tračnice služi letva sa
libejorn, proviđena na jednom kraju sa vertikalnim, na milimetre
razdijeljenim krakom.


C. O proširenju rastečine.´
Poradi centrifugalne sile taru se u zavojima kolobari
kotača na tračnici, uslijed čega nastaje gubitak vozne snage
i brzine. Da se ovo trenje prepriječi, i da željeznička kola,
usprkos nepomičnosti svojih osovina, uzmognu prolaziti
kroz zavoje jačeg zaokruženja, proširi se (u kružnicama
razmak rastečine.
Gore navedeno trenje kotača može se tumačiti na slijedeći
način;
Vanjska tračnica stanovitoga zaokruženja je dulja od
one nutarnje i to u razmjeru