DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1918 str. 104     <-- 104 -->        PDF

— 354 —


Nakon toga je sjednica zaključena, a zapisnik ima se u slijedećoj
sjednici ovjeroviti.
Predsjedatelj: Tajnik:


M.
de Bona v. r. Kern v. r.
Majnarić v. r. Dr. Nenadić v. r.
Stališke vijesti.


Dne 8. studena o. g. sastali su se u društvenoj čitaonici šumari,
iz Zagreba i okolice, njih preko 30 na broju, da dadu, oduška
radosti, što smo postali slobodan narod u slobodnoj jugoslavenskoj
državi i da se posavjetuju o aktuelnim stališkim pitanjima. Prisutne
pozdravio je prof. dr. Andrija Petračić slijedećim govorom:


Velepoštovana gospodo kolege!


Sporazumno sa nekojom gospodom kolega sazvao sam vas
danas u društvenu čitaonicu radi toga, da pokrenemo malo življi
stališko-društveni međusobni saobraćaj barem onih šumara, koji
stalno borave u Zagrebu, da dozovemo sve domoljubne šumare, da
postanu članovi našeg šumarskog društva, da pozovem članove
društva, da dođu češće u društvenu čitaonicu, u kojoj će biti izloženi
svi stručni časopisi, pa da se češće ovdje u većem broju sakupimo,
da se tom prilikom porazgovorimo o našim stručnim i stališkim
prilikama.


Za današnji sastanak namislio sam, da ga proglasimo svečanim
sastankom, da si međusobno čestitamo, da smo doživjeli čas, da
smo poslali narod svoj na svojem, i da si kao šumari čestitamo, što
nam je nestalo kr. ug. državne šumarske uprave.


Svršio se svjetski rat. Ostali su pobijedjeni oni, koji htjedoše
nas Slavene pobjediti. Mi se više ne trebamo bojati ni za naš jezik,
ni za naše more, ni za naše državne šume. Jezik i more smo još
donekle dosada branili i obranili, ali državne šume — to mez´mče
nas šumara — smo davno već izgubili. Došle su uslijed političkih
smicalisa naše bivše nazevi braće Madžara najprije kao vrelo prihoda
pod upravu zajedničkog ministra financija, a kasnije, kad su
šume morale preći pod poljoprivrednu granu uprave, u kojoj smo
mi bili i do sada autonomni, nisu naši zastupnici ni delegati mogli
zapriječiti Madžare, da iste ne stave pod upravu madžarskog ministra
za poljodjelstvo, niti su uspjeli izvojevati, da pređu pod hrvatsku
zemaljsku upravu. Svi znademo, kakove je to imalo posljedice.
U materijalnom pogledu imala je naša domovina malu korist od
tih šuma, jer se je njihov prihod iskazivao vrlo malenim. U socijalnom
i u narodnosnom pogledu djelovala je ta okupacija naših
šuma upravo porazno. Cijela uprava povjerena je ^stranom elementu,
a tek po koji naš čovjek, koji je svr?io nauke u Šćavnici, bio je u
državnoj šumskoj upravi namješten. Kroz punih 30 godina nije
mogao ni jedan apsolvet domaćih šumarskih škola, ni apsolventi
križevačkog zavoda, ni apsolventi šumarske akademije u Zagrebu,