DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1918 str. 104     <-- 104 -->        PDF

— 354 —


Nakon toga je sjednica zaključena, a zapisnik ima se u slijedećoj
sjednici ovjeroviti.
Predsjedatelj: Tajnik:


M.
de Bona v. r. Kern v. r.
Majnarić v. r. Dr. Nenadić v. r.
Stališke vijesti.


Dne 8. studena o. g. sastali su se u društvenoj čitaonici šumari,
iz Zagreba i okolice, njih preko 30 na broju, da dadu, oduška
radosti, što smo postali slobodan narod u slobodnoj jugoslavenskoj
državi i da se posavjetuju o aktuelnim stališkim pitanjima. Prisutne
pozdravio je prof. dr. Andrija Petračić slijedećim govorom:


Velepoštovana gospodo kolege!


Sporazumno sa nekojom gospodom kolega sazvao sam vas
danas u društvenu čitaonicu radi toga, da pokrenemo malo življi
stališko-društveni međusobni saobraćaj barem onih šumara, koji
stalno borave u Zagrebu, da dozovemo sve domoljubne šumare, da
postanu članovi našeg šumarskog društva, da pozovem članove
društva, da dođu češće u društvenu čitaonicu, u kojoj će biti izloženi
svi stručni časopisi, pa da se češće ovdje u većem broju sakupimo,
da se tom prilikom porazgovorimo o našim stručnim i stališkim
prilikama.


Za današnji sastanak namislio sam, da ga proglasimo svečanim
sastankom, da si međusobno čestitamo, da smo doživjeli čas, da
smo poslali narod svoj na svojem, i da si kao šumari čestitamo, što
nam je nestalo kr. ug. državne šumarske uprave.


Svršio se svjetski rat. Ostali su pobijedjeni oni, koji htjedoše
nas Slavene pobjediti. Mi se više ne trebamo bojati ni za naš jezik,
ni za naše more, ni za naše državne šume. Jezik i more smo još
donekle dosada branili i obranili, ali državne šume — to mez´mče
nas šumara — smo davno već izgubili. Došle su uslijed političkih
smicalisa naše bivše nazevi braće Madžara najprije kao vrelo prihoda
pod upravu zajedničkog ministra financija, a kasnije, kad su
šume morale preći pod poljoprivrednu granu uprave, u kojoj smo
mi bili i do sada autonomni, nisu naši zastupnici ni delegati mogli
zapriječiti Madžare, da iste ne stave pod upravu madžarskog ministra
za poljodjelstvo, niti su uspjeli izvojevati, da pređu pod hrvatsku
zemaljsku upravu. Svi znademo, kakove je to imalo posljedice.
U materijalnom pogledu imala je naša domovina malu korist od
tih šuma, jer se je njihov prihod iskazivao vrlo malenim. U socijalnom
i u narodnosnom pogledu djelovala je ta okupacija naših
šuma upravo porazno. Cijela uprava povjerena je ^stranom elementu,
a tek po koji naš čovjek, koji je svr?io nauke u Šćavnici, bio je u
državnoj šumskoj upravi namješten. Kroz punih 30 godina nije
mogao ni jedan apsolvet domaćih šumarskih škola, ni apsolventi
križevačkog zavoda, ni apsolventi šumarske akademije u Zagrebu,




ŠUMARSKI LIST 11-12/1918 str. 105     <-- 105 -->        PDF

— 355 —


dobiti riamještenje kod državne šumske uprave, tek su nam se Madžari
pred 5 godina smilovali, te su od onda četvoricu naših apsolvenata
namjestili u državnu šumarsku službu.


Mi šumari Hrvati i Srbi nismo u svojoj vlastitoj kući mogli
dobiti državnog namještenja, tek smo popunjivali ono malo mjesta
u zemaljskoj i imovno-općinskoj službi. Vlastiti naš kruh i to najbolji,
jeli su strane, a nama su prepustili, da se zadovoljimo sa
korom. Dok smo mi, domaći sinovi, nakon 16—17 godina službovanja
sjedili još u X. činovnom razredu, a naši apsolventi križevačkog
zavoda bili odsuđeni, da cijeli svoj život prosjede u njem,
dotle su stranci kod nas unapfeđeni u toliko godina službovanja
do VIII. č. razr, a i dalje. Za ilustraciju navadam, da je od 240 činovnika
autonomne i imovno-općinske uprave tek jedan, i to šef
zem. šumarske uprave u VI. čin. razredu, a kod državne su šumske
uprave od 80 činovuika 1 u V. i 1—5 u VI. činovnom razredu.


U poznatim političkim prilikama Khuenovog sistema odgojeni,
uz blagu našu slavensku ćud, susretali smo tuđince šumare učtivo
kao kolege u struci. Primali smo ih u naše šumarsko društvo,
dodijeljivali im redovno mjesta u predsjedništvu i odboru društva.
Zato smo bili od većeg dijela šumara stranaca, koji su ćutjeli vlast
u svojoj ruci, susretani nekolegijalno, a mnogo puta i sa prezirom.
Nesmijemo zaboraviti, da je jedan od njih imao smionosti, naravno
poznavajući nasu janjeću, kmetsku ćud i to kao odbornik hrvatskog
šumarskog društva, prigodom nedavne ekskurzije u okolicu Nove
Gradiške, članove hrv-slav.-šum. društva, u šumi vlastelinstva cerničkog,
na međi državne šume — oružanom silom svojih lugara
zadržati, da ne pređu jednim puteljkom do natovarišta vlastelinske
žicare i to iz jednostavnog razloga, što aranžer izleta nije znao, da
je natovarište pred kratko vrijeme preneseno iz vlastelinske u državnu
šumu, pa nije zamolio prelaz tim putem.


Oni su branili, kao što je pred par godina bio slučaj u Vinkovcima,
da državni činovnici ne smiju drugovati sa šumarima
imovnih općina, s koj´tn su u istom mjestu zajedno živili, pače su
pojedini upravitelji zahtjevaii, da i Hrvati činovnici međusobno
madžarski razgovaraju. Te sam primjere morao spomenuti, jer su
zaista takovi, da nijedan narod, koji drži do svoje časti, ne bi smio
takove ljude trpiti u svom društvu, a mi smo preko toga mučke
prešli, sve smo to trpili za volju neke lude i nerazumljive bojazni,
da nebi društvo izgubilo uz njih i više članova.


Vlast tih ljudi pokopana je za uvijek, a uništena je našom
krvlju, ali izgleda, da će mnogi od takovih Iju ji, koji su nas do danas
vrijeđali, htjeli ostati i nadal.e ovdje u službi. Uvjeren sam, da će
mnogi cd njih otići, da služi svojoj domovini, ali će mnogi htjeti
ostati, a za takove držim, da moramo ozbiljno zahtjevati, da se što
prije povuku iz naše domovine i da prepuste nama skrb oko boljka
naših šuma. Mi ih ne trebamo, jer ćemo dobrom organizacijom i
podjelbom rada, zajedno sa drugovima Slavenima, koji su već u
državnoj šumarskoj službi i sa onim šumarima Hrvatima i Srbima,




ŠUMARSKI LIST 11-12/1918 str. 106     <-- 106 -->        PDF

- 356 —
koji će se iz Madžarske povratiti u domovinu, sami moći s tim šumama
upravljati.


Ne trebamo ni lugara Madžara, koje su državni šumari u Hrvatskoj
namjestili, jer mi sami imamo dosta ljudi, naročito isluženih
podčasnika i naših invalida, koji su svršili lugarske tečajeve, a koji
na namještenje željno čekaju.


Naše ljude, šumare i lug>re, treba namjestiti u državnu šumsku
i pravu, jer to zahtjeva pravednost spram vlastitoga naroda, zahtjeva
zdrav razum, zahtjeva na* narod, koji u tuđince nema povjerenja.


Preko prošlosti naših državnih šuma prevucimo crni plašt zaboravi,
a njihovoj „kr. ugarskoj upravi" klikn:mo : „Pokoj joj vječni!"
Znadem, da se nijednom od nas neće oros ti oči za tim gubitkom.


Privinimo gospodo naše državne šume kao izgubljeno dijete
na povratku na naše tople šumarske grudi, čuvajmo i njegujmo ih,
nama na diku, a domovini na korist.


Svi su se prisutni šumari priključili ovoj izjavi sazivača sastanka
te su zaključili, da se u tom pogledu povede snažna akcija
kod Narodnog Vijeća.


Pošto su raspravili još neka važnija stališka pitanja — zaključili
su, da će se svake subote u većem broju sastati u društvenoj
čitaonici od 5—7 sati po podne, što se ovim putem vanjskim šu-
n arima saopćuje.


Na opetovanom sastanku šumara dne 16. studena povela se
debata o tom, kojim pu em bi se Nar. Vijeću 5a strane domaćih
šumara što prije izrazila želja, da se strani šumari iz državne službe,
naročito oni neslavenske narodnosti, stave na raspoložbu ugarskom
ministarstvu za poljodjelstvo, a ispražnjena mjesta da se popune
domaćim stručnim silama.


Pošto se izvanredna skupština šumarskog društva ne moie tako
brzo sazvati, zaključeno je nakon podulje debate, da se odmah iz
ovog sastanka izaberu petorica izaslanika, koji će već sutradan saopćiti
želje šumara povjereniku N. V. za narodno gospodarstvo. Me
đutim zatražili su svi prisutni posebnim podneskom na predsjedništvo
društva, da se izvanredna sjednica obzirom na nove prilike u šumarstvu
što prije sazove. Dne 17. studena izvršili su izaslanici i te:
zem. šumarski nadzornik Andrija Koprić, žup. šum. nadzornik Rudolf
Erny, vlastelinski nadšumar Jure Dražić, kot. šumar Albin Leustek i
prof. na šumar. alademiji Dr. Andrija Petračić svoj mandat. Sum.
nadzornik Koprić obradožio je gospodinu povjereniku dru Živku
Petričlću želje domaćih šumara po prilici slijedećim govorom :


Gospodine povjerenice!


Osvanuše dani slobode, dani narodne sreće ! Svaki od nas u
slobodnoj državi Slovenaca, Hrvata i Srba smjelo gleda u lijepu budućnost,
koju ćemo i polučiti, ako uzčuvamo slobodu; ako svojski
i marno prionemo uz rad, koji nas čeka u svim granama narodnog
gospodarstva.


A tko od nas da se ne lati po?la u našoj mladoj Jugoslaviji?
Ta obdarena je svim krasotama prirodnim, ima plodnih poljana.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1918 str. 107     <-- 107 -->        PDF

— 357 —


vinorodnih gora, ima rijeka mora ima zelenih i prostranih šuma,
tih miljenica našeg naroda.


U njima je naš narod kroz vijekove, pjevao i kukao, u nje se
sklonuo pred svojim neprijateljima, da si očuva život i ono malo
imanja, iz njih je srtao na svoje dušmane, daim se odhrva i konačno
se je odhrvao i slobodan sjedinio.
» Život je našeg naroda usko vezan sa šumama one su mu vrelo
privrede, izvor blagostanja, one su jednom riječi narodno blago, u
koje je uprla oči i naša mlada država, kao u čvrstu uzdanicu svog
budućeg kućanstva — O povjerenice! Jasno je kao bijeli dan, da
se gospodarenju naših šuma ima prikloniti osobita briga i skrb.


Na žalost našu gospodarili su u velikom dijelu naših šuma
šumari tuđih narodnosti, pa kako su to strani ljudi strane ćudi, koji
nemogu imati osjećaja za potrebe našeg naroda, ne može im se gospodarenje
sa šumama i nadalje povjeriti.


Naš narod treba da u šumama vidi svoga sina. koji će mu biti
savjetnikom i učiteljem ne samo u šum. gospodarenju, već i u inim
prilikama svakdanjega života.


Na domjencima nas Hrvata i Srba, a članova hrv. -slavon. šumarskog
društva, koje smo ovih dana držali u Zagrebu, iznesena su
mnoga pitanja i misli o našim stališkim prilikama, o budućem uređenju
te struke, a poglavito o tome. kako da se šum. gospodarenje
uopće podigne, te riješi dosadanjih spona; da postane slobodno i
gipko, te čvrsta uzdanica države SHS u njezinom budućem kućanstvu.


Odlučili smo na tim sastancima, da što skorije sazovemo izvanrednu
skupštinu šumarskog društva, da i ono spremimo na rad u
tom smjeru. No kako se ta skupština ne može odmah sastati, a neka
su pitanja vrlo prešne naravi, izaslali su nas kolege k Vama g. povjerenice
s molbom, da se naše žalosne stališke prilike što prije
poprave, a gospodarenje u šumama povjeri domaćim sinovima,
prožetim osjećajima za ujedinjeni narod Slovenaca, Hrvata i Srba i
zauzetni za njegove potrebe


Podjedno molimo, da se u svim važnim pitanjima, koja duboko
zasjecaju u opće šumsko gospodarenje, pa bilo u kojem smjeru,
sasluša prije odluke i naše hrv. slavon. šumarsko društvo, koje je
po društvenim pravilima zemaljskoj vladi na njezin zahtjev i dužno
davati stručna mnijenja, te uza to ovlašteno stavljati shodne predloge
radi unapređenja šumar, struke.


Hrvat, slavon. šumarsko društvo svijestno si svoje zadaće, biti
će vazda sretno, kad za dobrobit Jugoslavije doprinese po koje zrnce
a članovi će društveni time steći poticaj za što izdašniji dalnji rad.


*


Q. povjerenik primio je izaslanike vrlo ljubazno, te je u odgovoru
naglasio, da mu je svaki strukovni predlog dobro došao jer
mu je mnogo stalo do povoljnog razvoja našeg šumarstva. On će
naše želje ispitati i nužno učiniti. Doći ću. kazao je, ako mi bude
moguće, na izvanrednu skupštinu šumarskog društva, da na vrelu
čujem vaše želje i potrebe Na skupštini, koja je, kako se iz oglasa