DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 23     <-- 23 -->        PDF

naših šuma. Kad znademo, da se samim i isključivim stajskim
timarenjem ne dade marvogojstvo radi tuberkuloze,
valjane, selekcije itd. uspješno unapređivati, onda su u prvom
redu gospodarstveni krugovi (ekonomi) dužni, da pitanje
paše u zemlji uopće urede. Ta dužnost je po nje tim aktuelnija,
što su oni kao stručnjaci zvani, da odrede sućnost
same paše kao i zato, što uslijed svojedobnih segregacija
upravo kod nas stoje na raspoložbu površine, koje su u tu
svrhu svojedo no izlučene.


Neima dvojbe, da te površine ne stoje svagdje u pravom
razmjeru prema seljakovoj potrebi, bud što su ti pašnjaci
plošno premaleni, bud što selo takovog uopće neima. Činjenica
je nadalje, da mnoga sela raspolažu sa pašnjacima na
tako velikim površinama, da ih razložno niti iscrpiti ne mogu.
Stoji ali, da svi postojeći pašnjaci za svrhu kojoj bi imali
služiti nisu nikako uređeni, da su podvrgnuti najekstenzivnijoj
uporabi, odakle i sve zlo potiče, koje je u nas s pitanjem
te i takove paše spojeno.


Ondje, gdje selo pašnjaka uopće neima, pa niti u najmanjoj
izmjeri, koju za dotični broj blaga agronomi drže
potrebno, valjati će se poskrbjeti, da se takav bezuvjetno
bud kupom nabavi, bud od inog zajedničkog posjeda (šume,
livade itd.) izluči. To je tim potrebitije, što će se samo na
taj način sve ostale vrsti težatbe (usjevi, livade, šumske
branjevine itd.) od popašne najezde (da vas samo potsjetim
na noćnu pašu, ugon pašnog blaga u livade do u kasno
proljeće, ugon blaga na popašu tik pred košnju trave itd.)
ovlašteno i snažno moći zaštititi, jer će se svagda moći
prstom uprjeti na površinu, koja je za potrebnu i ovlaštenu
pašu jur određena i priređena. Ovu okolnost morati će i
oblasti pri svojim rješitbama i svojem sudovanju osobito da
uvaže. Tamo pako gdje su pašnjačke površine znatno veće,
no predvidna potreba to opravdava, tamo će se morati ti
plošni pretičci od popaše izlučiti i privesti drugoj, unosnijoj
vrsti težatbe. Potonje s toga, što u novoj državi ne smije
biti mjesta za komotni, neproduktivni način gospodarenja,
za gospodarstveno pasivne eksistencije, za neizcrpljene, a
produktivne površine, ako hoćemo, da u što kraćem vremenu
stignemo u red ostalih kulturnih naroda — gdje nam ima
među prvima da bude mjesto,