DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 24     <-- 24 -->        PDF

Kad bude jednom pašnjačko pitanje kod nas tako i dotle
dotjerano, tada će se morati pristupiti nečemu, čega na žalost
dosadanja naša agrarna politika jošte ne poznaje, pa niti
provela nije, a to je — amelioriranje tih pašnjaka. Upravo
mi šumari moramo to njegovanje selskih pašnjaka naglašivati
i uporno tražiti, jer je to jedino sredstvo, kojim ćemo naše
šume (mislim u prvom redu na zabranjene njihove djelove)
od puste paše odteretiti, te ih sačuvati od oštećenja i uništenja.
Kada bude svako selo imalo svoj kultivirani pašnjak,
kada budu ti pašnjaci valjano ograđeni, đubreni, u stanovitom
poredku uživani, tada će selsko pašno blago imati
sasma određeno mjesto za svoj boravak barem za stanovito
doba dana (a i noći). Ono će imati u dostatnoj izmjeri potrebne
pašnjačke krme, pa će imati i određeno mjesto za
svoje plandovanje. U tom slučaju ne će se sve to morati
istom prepustiti dnevnom traženju, slučajnom pronalasku, a
često i zlobnom prisvojenju diljem naših šuma.


Neklimajte glavom vrlo štovana gospodo, te me ne
proglašujte s ovih mojih zahtjeva sanjarem. Ako je mogao
njemački gospodar da predusretne uvozu od circa 4% potrebe
na mesu već time, što je svoje raspoložive pašnjačke
p vršine time povećao, da ih je ameliorirao — dakle povećao
samo njihovu produkciju, ako se je Holandija, Nizozemska
mogla takovim udesbama vinuti na prvo marvogojstveno
mjesto, onda ne može biti dvojbe, da se to može
izvesti i kod nas, te da će se već samim kultiviranjem postojećih
pašnjaka povećati i njihova površina. Tad ali nebude
potrebno, da se u tu svrhu oduzmu druge ploštine, koje
mogu biti aktivnima u inim granama agrarne proizvodnje.
Da se pako kod nas mogu sve amelioracione radnje na
pašnjacima izvesti (krčenje, prekapanje, zasijavanje plemenitim
vrstama trave, natapanje itd.) o tome neima dvojbe,
ako se uvaži, da naš seljak u četiri zimska mjeseca (studeni


— Veljača) uslijed pomanjkanja svake kućne industrije, u
pretežitom dijelu skoro ništa ne proizvodi. Upravo zato može
se njegova slobodna radna snaga u njegove vlastite svrhe
odlučno upotrebiti i izcrpsti. Imade biti stvar agrarnog za7
konodavstva, da ga tim vrstima rada prinudi. Ono će morati
u tom pogledu sadržavati odlučnih odredbi, tim više, što će
biti osobita dužnost svakog člana naše nove države pa i