DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 37     <-- 37 -->        PDF

za pojedince, kao i za cijeli stalež više učiniti nego ma i
najsposobniji pojedinci, lato neka nam bude svima zadaća:
Valjana organizacija šumarske službe, što
zgodnije uređenje našega društva i stvaranje
što moćnijih središta, oko kojih ćemo
se kao strukovnjaci okupiti moći.


Opažanja o prirodnom izlučivanju stabala u
debljinske i vrijednosne razrede u hrastovim,
bukovim i borovim sastojinama.


Napisao prof. Dr. Andrija Petračić. * I.


I. Uvod.
U mladim čistim sastojinama, gdje su sva stabalca
podjednako stara, opažamo već u prvim godinama opstanka
nejednakost u razvoju pojedinih stabalca što se debljine i
visine, a i što se njihova oblika tiče. Ovu nejednakost u
razvoju opažamo jednako u sastojinama, koje su naravnim,
kao i u sastojinama, koje su umjetnim putem pomlađene,
jednako u gustim i rjeđim sastojinama. Bez dvojbe je, da
ima više uzroka ovom nejednakom razvoju pojedinih individua
u sastojini, no ovi su nam još do danas većim dijelom
nepoznati. Mi vidimo, da i u samim spravama za klijanje,
gdje su vanjski odhošaji za sve sjemenke jednaki, kliju nekoja
zrnca poslije 7, a nekoja tek poslije 20 dana. Uzrok
ove nejednakosti u klijanju, a kašnje i u razvoju u visinu i
debljinu biljke leži poglavito u unutarnjim svojstvima pojedinog
sjemenog zrnca i stabla. K tome znademo, da su u prirodi
nekoja stabla bolje situirana od drugih, što se hrane,
topline i svjetla tiče, a to je onda uzrok, da se u sastojinama
ta nejednakost u razvoju još više očituje. Ovaj nagliji
razvoj pojedinih biljčica ne smeta u prvoj mladosti ni druge
slabije biljke u razvoju, no drugčije je od ono doba, kada
ponestaje dovoljno mjesta za daljni razvoj nadzemnih i pod


* Prevod autorove istoimene radnje iz njemačkog jezika. Miincheu 1908


ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 38     <-- 38 -->        PDF

I


m


m


zemnih organa za sve biljke. U to vrijeme započimlje među
biljkama međusobni boj za mjesto u zemlji za razvoj korjenja
i za mjesto u zraku za razvoj krošnje. Od naravi slabije, ili
uslijed vanjskih stojbinskih odnošaja slabije razvijene biljke
budu od jače razvitih prerastene i potištene, one moraju
uslijed toga sve više u rastu zaostajati, dok se konačno
uslijed daljnjeg pomanjkanja na svjetlu, vodi i hrani ne
osuše. U toj borbi propadnu mnoga po obliku vrijedna stabalca,
a ostanu manje vrijedna granata stabla. Hoćemo li
da uzgojimo što vredniju sastojinu nužno je, da od vremena
do vremena zahvatimo u tu borbu, da posječemo neka manje
vrijedna stabla, da time zaostalim individuima stvorimo povoljnije
uvjete za uspjevanje. Važno je pitanje u njezi sastojina,
u kojoj starosti sastojine, u kojoj mjeri i u korist kojih
stabala je nužno da se čovjek sjekirom u tu borbu umješa,


t. j . da sastojinu proredi, jer o tom ovisi cilj cijeloga nam
gospodarenja, t. j . da u najkraće vrijeme, sa što manje novčanih
žrtava uzgojimo što vredniju šumu.
Važnost ovoga pitanja je priznata od svih šumara, od
doba intenzivnijeg šumskog gospodarenja; to nam dokazuju
mnoge metode proređivanja šuma, to nam dokazuju i danas
mnoge rasprave u stručnim časopisima o toj temi. I pravo
je, da se ovom važnom pitanju u njezi šuma posvećuje tolika
pažnja, jerbo dobro uzgojena, a prema tomu i vrijedna
šuma je najljepša svjedočba našega stručnoga rada.


Da polučimo bržji prirast stabala u visinu i ljepši im
razvoj debla, ne diramo obično u naravni razvoj sastojine
(osim možda u prvoj mladosti čišćenja sastojine od inovrsnih
stabala) većinom prvih 20—30 godina, a gdjekada i dulje.
Zato je ne samo od interesa, nego je i važno znati, kako
se prije porede obavi naravni razvoj, t. j . naravno izlučenje
takovih mladih sastojina obzirom na broj stabala i obzirom
na razvoj istih u debljinske i vrijednosne razrede, jer od
toga ovisi odgovor: u koliko upliviše na kasniji
razvoj sastojine dulje ili kraće čekanje na
umjetnu proredu, t. j . dali je kasnije započeta
proreda za razvoj sastojine bez upliva, ili je
možda štetna, a moguće i korisna.


V




ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 39     <-- 39 -->        PDF

1


II. O broju stabala u sastojini u opće.1
Nema dvojbe, da je pravi odgovarajući broj stabala u
jednoj sastojini visoke šume u njenim raznim dobama starosti
od zamašnog upliva na sam razvoj sastojine. Rasprave o
važnosti gustoće sastojine (obrasta) vuku se kroz šumarsku
literaturu kao crvena nit sve tamo od polovice prošlog stoljeća
pa do danas, ali ni sada nije to pitanje posve rješeno.
Kod ustanovljenja najpovoljnije odgovarajućeg broja stabala u
nekoj sastojini moramo uzeti obzir na slijedeće faktore:


1. Vrst drva.
Svakoj vrsti drveća odgovaraju u raznim njihovim dobama
različiti brojevi stabala, da se kod uzgoja postignu
što bolji rezultati. Dr. Haug2 kod rasprave o gustoći sastojine
veli, da razvoj naravnoga izlučivanja stabala, kada sastojina
doraste do potpunoga sklopa, ne ovisi samo od
vanjskih odnošaja, nego i od unutarnjih svojstava pojedinih
stabala koja leže u tom, da se neka stabla bržje razviju
od ostalih stabala. No to svojstvo bržjeg razvitka pojedinih
stabala nije opet jednako razvito kod svih vrsti drveća. Kod
nekih vrsti drveća razviju se u brzo mnoga stabla u jaka,


t. zv. nadvladala stabla, kod drugih vrsti preraste razmjerno
mali broj stabala ostala stabla, a kod trećih vrsti razvijaju
se u opće sva stabla podjednako. Izlučenje sastojine napreduje
kod prvih vrsti drveća brzo, kod drugih vrsti polaganije,
a kod trećih vrsti u opće polagano, tako, da se cijela
sastojina radi međusobnog smetanja pojedinih stabala polagano
razvija. Ovu sposobnost bržjeg ili polaganijeg razvitka nazvao
je Dr. Haug „Ausbreitungsvermôgen", a nadšumar
Augst;i „Ausladungsvermogen", pojedinih vrsti drveća.
Poznavajuć ove sposobnosti drveća dođemo lahko do
zaključka, da drveće sa većom sposobnosti razvitka treba u


1 Schuberg : Das Oesetz der Stammzahl, Baurs forstw. Zentralblatt
188 ´, str. 213.
Schuberg : Untersuchungen iiber das Verhalten der Bestandesfakt- bei
verschied. Stammzahl der Bestânde. Isti list 1882, str. 137.
Haug: Die Stammzahlfrage und ihre Bedeutung fur Bestandespflege. Allg.
horst- und Jagdzeitung 1899, str. 8. 2 Dr. Haug: Ueber das sogenannte Ausbreitungsvermôgen unserer Holzarten.
´Augst : Zum sogenannten Ausbreitungsvermôgen unserer Holzarten.
Oboje „Allg. Forst- und Jagdzeitung 1905,




ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 40     <-- 40 -->        PDF

mladosti gušće sastojine, t. j . veći broj stabala, odnosno da
su za vrsti drveća, koje se slabije razvijaju, rjeđe sastojine
povoljnije. Od naših domaćih vrsti drveća ubraja Haug hrast,
bukvu i bor, a osobito prve dvije vrsti među one, za koje
su nužne i korisne guste kulture, naročito ako rastu na
hladnom, vlažnom ilovastom tlu. Ariš i breza su prilično
indiferentne prema gustoći njihovih kultura, one se lijepo
razvijaju kod gušćega ili rjeđega obrasta. Joha i pitomi kesten
približuju se vrstama sa malom sposobnosti razvitka u
koje broji" naročito smreku i jasen. Za ove dvije su guste
sastojine upravo nepovoljne, te ih moramo rano prorediti.


2. Vrst sastojina.
U čistim sastojinama, gdje su zahtjevi za razvoj nadzemnih
i podzemnih organa za sva stabalca jednaka, ne
možemo nikada uzgojiti toliki broj stabala kao u mješovitim
sastojinama od dvije ili više vrsti drveća, koje imaju razna
uzgojna svojstva.


3. Stojbina.
Na boljem tlu teče cijeli razvoj i izlučenje sastojine
mnogo bržje nego na lošijem tlu, zato je na boljem tlu broj
stabala (koja gornji sklop čine) u sastojim već u 20. godini
manji nego na lošijem tlu, pa tako to ostaje do veće starosti.


4. Nadmorska visina.
Prema Schubergu1 imaju sastojine, uzev u obzir jednako
dobro tlo, u višim položajima veći broj stabala. Dali ta
tvrdnja stoji, ne možemo kazati, jer je neki niječu. Dr. Haug
je kod svojih opažanja došao do istih rezultata. On kaže
da broj stabala do visine od 1100-1200 metara raste, al
od ove visine da naglo pada.


Upliv broja stabala na uspjevanje sastojine kod istih
stojbinskih odnošaja očituje se u:


1. Prirastu drvne mase
2. Prirastu u vrijednosti sastojine.
1 Schuberg : Das Gesetz der Stammzahl und die Aufstellung von Waldertragstafeln.
Forstwissenschafti. Zentralblatt 1880.


2 Haug: Die Stammzahlfrage und ihre Bedeutung fiir die Bestandespflege
Allg. Forst- und Jagdzeitung 1899.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 41     <-- 41 -->        PDF

Na prirast drvne mase uplivaju prirasti drveća u debljinu
i visinu, a na prirast u vrijednosti sastojine upliva oblik
pojedinih stabala sastojine.


Ad 1. Već se odavna opazilo, da sastojine sa gušćim
obrastom ne daju veće drvne mase, a to je danas i sa pokusima
dokazano. Schuberg veli u napred spomenutoj radnji,
da broj stabala stoji u obratnom omjeru sa polumjerom
aritmetski srednjeg stabla, dakle da je u sastojini sa velikim
brojem stabala promjer srednjeg stabla manji, nego u sastojini
sa manjim brojem stabala. Naravno je, da to vrijedi
samo do nekog minimuma na broju stabala, kod kojeg je
još osjeguran normalni sklop sastojine. Broj ovih nužnih
stabala može se ustanoviti samo empiričkim putem, prem
imade pisaca, koji hoće taj broj i matematskim putem ustanoviti.
1 Na temelju mnogih pokusa, naročito saških i švicarskih
pokusnih postaja znademo danas, da je najpovoljniji
razmak kod sadnje smrekovih biljka, već prema stojbini
1—1*5 metra.


Broj stabala, koji je najpovoljniji za prirast biljka u
visinu nešto je veći, nego broj stabala nuždan za najpovoljniji
prirast u debljinu. Ali i ovdje ne smijemo naprosto ustvrditi:
„čim je veći broj stabala, tim je veći prirast u visinu."
Schuberg kaže, da u sastojinama sa manjim brojem stabala,
ako je još zadržan normalni sklop, imadu stabla popreko
veće visine nego stabla u gustim sastojinama.


Ad 2. Današnji principi uzgoja šuma neidu za uzgojem
što veće drvne mase, nego za uzgojem što vrednijih stabala,
koja će nam dati što više sortimenata za svjetski trg. Umjetnim
putem (rezanjem grana) ne možemo* to postići, nego
samo sa odgovarajućom gustoćom sastojine, kod koje ćemo
uzgojiti debla čista od grana, a taj je obrast veći nego
onaj,vkod kojeg možemo producirati najveću drvnu masu.


Želimo li uzgojiti što vrednija stabla, koja će ujedno
imati što veću drvnu masu, trebamo poznati neki popreki
broj stabala između onog broja potrebnog za uzgoj što veće
drvne mase i onog, potrebnog za uzgoj što vrednijeg


1 Die Theorien der Bestandesdichte von W. Jager in „Holzbestandesregelung
und Ertragsermittelung dér Hochwâlder 1854, und von J. H. von Thiinen
in „Der isoliertt Staat (§.< 19 „In welchem Verhâltnis steht der Zuwachs
des Baumes zu dem Raum, der ihm gegeben wird.)


Dr. R. Weber : Die Stammzahlen auf ein Hektar und die Gesetzmâssigkeit.
der Stammzahl-Verminderung. Forsteinrichttmg 1891, stf. 216.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 42     <-- 42 -->        PDF

materijaia. Takove brojeve trebamo znati kod umjetnog pomlađenja,
kao i kod proređivanja sastojina. Te brojeve ne
znamo mi još danas, a dok isti ne budu ustanovljeni, mnije
Dr. Haug, -„imademo u našoj šumarskoj znanosti jednu neugodnu
prazninu, a do to doba manjkati će šumarskoj praksi
sjeguran putokaz za proredne radnje."


(Nastavit će se )


Na Bjelolasici.


Napisap: Zlatko Turkalj, kot. šumar.
Tko bi rekao, da se u duši čovjeka lovca krije toliko
strasti i okrutnosti, a u drugu ruku toliko osjećaja, nježnosti
i mirnoga promatranja, te nam se duša lovčeva ukazuje tako
mnogostranom. Doduše poznata je rečenica, da su lovci plemeniti
ljudi i da boravak u prirodi uopće na dušu čovjeka
dobro djeluje.
Da li to uistinu opstoji ili je tek samo onako idealno
rečeno, sudite po slijedećoj zgodi dvaju lovaca, koju ću
vam ovdje pripovjediti.
Prvi od njih bio je šumar, „činovnik", čovjek sa akademskom
naobrazbom, .^ drugi lugar, „službenik", svršio
pučku školu, odrasao u prirodi, krsno mu ime Ivan. Oba su
lovci i u tome nikakove rangovne klase ne mogu činiti među
njima razlike.
Onaj prvi nalazio se na vanjskom službovanju u Begovom
Razdolju i kad je obavio svoje poslove, a bilo pred
svetak, kaže Ivanu:


— Sutra ćemo na Bjelolasicu, da se naužijemo vidika!
Zora međa, prebace ogrtače i puške te pođu iz Razdolja
preko Duge i Vrbovske Poljane i počnu se uspinjati
prema Bjelolasici. Taj uspon trajao je oko dva sata.


Bio lijep proljetni dan, šuma listala, a planinsko cvijeće
mirisalo. Sto su se više uspinjali, ukazivala se vegetacija
slabijom, bukva sve niža i kržljavija, dok pod samim vrhom
priličila niskome grmu, ispreplitala tanke i žilave grane tik
nad zemljom i stiskala se jedna do druge, da laglje odoli
mrazu i buri na visinama.


Još čas, nestalo i bukve, a onda se ukaza gola glavica
Bjelolasice, obraštena tek grubom visokom travom i ponekim