DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 37 <-- 37 --> PDF |
za pojedince, kao i za cijeli stalež više učiniti nego ma i najsposobniji pojedinci, lato neka nam bude svima zadaća: Valjana organizacija šumarske službe, što zgodnije uređenje našega društva i stvaranje što moćnijih središta, oko kojih ćemo se kao strukovnjaci okupiti moći. Opažanja o prirodnom izlučivanju stabala u debljinske i vrijednosne razrede u hrastovim, bukovim i borovim sastojinama. Napisao prof. Dr. Andrija Petračić. * I. I. Uvod. U mladim čistim sastojinama, gdje su sva stabalca podjednako stara, opažamo već u prvim godinama opstanka nejednakost u razvoju pojedinih stabalca što se debljine i visine, a i što se njihova oblika tiče. Ovu nejednakost u razvoju opažamo jednako u sastojinama, koje su naravnim, kao i u sastojinama, koje su umjetnim putem pomlađene, jednako u gustim i rjeđim sastojinama. Bez dvojbe je, da ima više uzroka ovom nejednakom razvoju pojedinih individua u sastojini, no ovi su nam još do danas većim dijelom nepoznati. Mi vidimo, da i u samim spravama za klijanje, gdje su vanjski odhošaji za sve sjemenke jednaki, kliju nekoja zrnca poslije 7, a nekoja tek poslije 20 dana. Uzrok ove nejednakosti u klijanju, a kašnje i u razvoju u visinu i debljinu biljke leži poglavito u unutarnjim svojstvima pojedinog sjemenog zrnca i stabla. K tome znademo, da su u prirodi nekoja stabla bolje situirana od drugih, što se hrane, topline i svjetla tiče, a to je onda uzrok, da se u sastojinama ta nejednakost u razvoju još više očituje. Ovaj nagliji razvoj pojedinih biljčica ne smeta u prvoj mladosti ni druge slabije biljke u razvoju, no drugčije je od ono doba, kada ponestaje dovoljno mjesta za daljni razvoj nadzemnih i pod * Prevod autorove istoimene radnje iz njemačkog jezika. Miincheu 1908 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 38 <-- 38 --> PDF |
I m m zemnih organa za sve biljke. U to vrijeme započimlje među biljkama međusobni boj za mjesto u zemlji za razvoj korjenja i za mjesto u zraku za razvoj krošnje. Od naravi slabije, ili uslijed vanjskih stojbinskih odnošaja slabije razvijene biljke budu od jače razvitih prerastene i potištene, one moraju uslijed toga sve više u rastu zaostajati, dok se konačno uslijed daljnjeg pomanjkanja na svjetlu, vodi i hrani ne osuše. U toj borbi propadnu mnoga po obliku vrijedna stabalca, a ostanu manje vrijedna granata stabla. Hoćemo li da uzgojimo što vredniju sastojinu nužno je, da od vremena do vremena zahvatimo u tu borbu, da posječemo neka manje vrijedna stabla, da time zaostalim individuima stvorimo povoljnije uvjete za uspjevanje. Važno je pitanje u njezi sastojina, u kojoj starosti sastojine, u kojoj mjeri i u korist kojih stabala je nužno da se čovjek sjekirom u tu borbu umješa, t. j . da sastojinu proredi, jer o tom ovisi cilj cijeloga nam gospodarenja, t. j . da u najkraće vrijeme, sa što manje novčanih žrtava uzgojimo što vredniju šumu. Važnost ovoga pitanja je priznata od svih šumara, od doba intenzivnijeg šumskog gospodarenja; to nam dokazuju mnoge metode proređivanja šuma, to nam dokazuju i danas mnoge rasprave u stručnim časopisima o toj temi. I pravo je, da se ovom važnom pitanju u njezi šuma posvećuje tolika pažnja, jerbo dobro uzgojena, a prema tomu i vrijedna šuma je najljepša svjedočba našega stručnoga rada. Da polučimo bržji prirast stabala u visinu i ljepši im razvoj debla, ne diramo obično u naravni razvoj sastojine (osim možda u prvoj mladosti čišćenja sastojine od inovrsnih stabala) većinom prvih 20—30 godina, a gdjekada i dulje. Zato je ne samo od interesa, nego je i važno znati, kako se prije porede obavi naravni razvoj, t. j . naravno izlučenje takovih mladih sastojina obzirom na broj stabala i obzirom na razvoj istih u debljinske i vrijednosne razrede, jer od toga ovisi odgovor: u koliko upliviše na kasniji razvoj sastojine dulje ili kraće čekanje na umjetnu proredu, t. j . dali je kasnije započeta proreda za razvoj sastojine bez upliva, ili je možda štetna, a moguće i korisna. V |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 39 <-- 39 --> PDF |
1 II. O broju stabala u sastojini u opće.1 Nema dvojbe, da je pravi odgovarajući broj stabala u jednoj sastojini visoke šume u njenim raznim dobama starosti od zamašnog upliva na sam razvoj sastojine. Rasprave o važnosti gustoće sastojine (obrasta) vuku se kroz šumarsku literaturu kao crvena nit sve tamo od polovice prošlog stoljeća pa do danas, ali ni sada nije to pitanje posve rješeno. Kod ustanovljenja najpovoljnije odgovarajućeg broja stabala u nekoj sastojini moramo uzeti obzir na slijedeće faktore: 1. Vrst drva. Svakoj vrsti drveća odgovaraju u raznim njihovim dobama različiti brojevi stabala, da se kod uzgoja postignu što bolji rezultati. Dr. Haug2 kod rasprave o gustoći sastojine veli, da razvoj naravnoga izlučivanja stabala, kada sastojina doraste do potpunoga sklopa, ne ovisi samo od vanjskih odnošaja, nego i od unutarnjih svojstava pojedinih stabala koja leže u tom, da se neka stabla bržje razviju od ostalih stabala. No to svojstvo bržjeg razvitka pojedinih stabala nije opet jednako razvito kod svih vrsti drveća. Kod nekih vrsti drveća razviju se u brzo mnoga stabla u jaka, t. zv. nadvladala stabla, kod drugih vrsti preraste razmjerno mali broj stabala ostala stabla, a kod trećih vrsti razvijaju se u opće sva stabla podjednako. Izlučenje sastojine napreduje kod prvih vrsti drveća brzo, kod drugih vrsti polaganije, a kod trećih vrsti u opće polagano, tako, da se cijela sastojina radi međusobnog smetanja pojedinih stabala polagano razvija. Ovu sposobnost bržjeg ili polaganijeg razvitka nazvao je Dr. Haug „Ausbreitungsvermôgen", a nadšumar Augst;i „Ausladungsvermogen", pojedinih vrsti drveća. Poznavajuć ove sposobnosti drveća dođemo lahko do zaključka, da drveće sa većom sposobnosti razvitka treba u 1 Schuberg : Das Oesetz der Stammzahl, Baurs forstw. Zentralblatt 188 ´, str. 213. Schuberg : Untersuchungen iiber das Verhalten der Bestandesfakt- bei verschied. Stammzahl der Bestânde. Isti list 1882, str. 137. Haug: Die Stammzahlfrage und ihre Bedeutung fur Bestandespflege. Allg. horst- und Jagdzeitung 1899, str. 8. 2 Dr. Haug: Ueber das sogenannte Ausbreitungsvermôgen unserer Holzarten. ´Augst : Zum sogenannten Ausbreitungsvermôgen unserer Holzarten. Oboje „Allg. Forst- und Jagdzeitung 1905, |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 40 <-- 40 --> PDF |
mladosti gušće sastojine, t. j . veći broj stabala, odnosno da su za vrsti drveća, koje se slabije razvijaju, rjeđe sastojine povoljnije. Od naših domaćih vrsti drveća ubraja Haug hrast, bukvu i bor, a osobito prve dvije vrsti među one, za koje su nužne i korisne guste kulture, naročito ako rastu na hladnom, vlažnom ilovastom tlu. Ariš i breza su prilično indiferentne prema gustoći njihovih kultura, one se lijepo razvijaju kod gušćega ili rjeđega obrasta. Joha i pitomi kesten približuju se vrstama sa malom sposobnosti razvitka u koje broji" naročito smreku i jasen. Za ove dvije su guste sastojine upravo nepovoljne, te ih moramo rano prorediti. 2. Vrst sastojina. U čistim sastojinama, gdje su zahtjevi za razvoj nadzemnih i podzemnih organa za sva stabalca jednaka, ne možemo nikada uzgojiti toliki broj stabala kao u mješovitim sastojinama od dvije ili više vrsti drveća, koje imaju razna uzgojna svojstva. 3. Stojbina. Na boljem tlu teče cijeli razvoj i izlučenje sastojine mnogo bržje nego na lošijem tlu, zato je na boljem tlu broj stabala (koja gornji sklop čine) u sastojim već u 20. godini manji nego na lošijem tlu, pa tako to ostaje do veće starosti. 4. Nadmorska visina. Prema Schubergu1 imaju sastojine, uzev u obzir jednako dobro tlo, u višim položajima veći broj stabala. Dali ta tvrdnja stoji, ne možemo kazati, jer je neki niječu. Dr. Haug je kod svojih opažanja došao do istih rezultata. On kaže da broj stabala do visine od 1100-1200 metara raste, al od ove visine da naglo pada. Upliv broja stabala na uspjevanje sastojine kod istih stojbinskih odnošaja očituje se u: 1. Prirastu drvne mase 2. Prirastu u vrijednosti sastojine. 1 Schuberg : Das Gesetz der Stammzahl und die Aufstellung von Waldertragstafeln. Forstwissenschafti. Zentralblatt 1880. 2 Haug: Die Stammzahlfrage und ihre Bedeutung fiir die Bestandespflege Allg. Forst- und Jagdzeitung 1899. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Na prirast drvne mase uplivaju prirasti drveća u debljinu i visinu, a na prirast u vrijednosti sastojine upliva oblik pojedinih stabala sastojine. Ad 1. Već se odavna opazilo, da sastojine sa gušćim obrastom ne daju veće drvne mase, a to je danas i sa pokusima dokazano. Schuberg veli u napred spomenutoj radnji, da broj stabala stoji u obratnom omjeru sa polumjerom aritmetski srednjeg stabla, dakle da je u sastojini sa velikim brojem stabala promjer srednjeg stabla manji, nego u sastojini sa manjim brojem stabala. Naravno je, da to vrijedi samo do nekog minimuma na broju stabala, kod kojeg je još osjeguran normalni sklop sastojine. Broj ovih nužnih stabala može se ustanoviti samo empiričkim putem, prem imade pisaca, koji hoće taj broj i matematskim putem ustanoviti. 1 Na temelju mnogih pokusa, naročito saških i švicarskih pokusnih postaja znademo danas, da je najpovoljniji razmak kod sadnje smrekovih biljka, već prema stojbini 1—1*5 metra. Broj stabala, koji je najpovoljniji za prirast biljka u visinu nešto je veći, nego broj stabala nuždan za najpovoljniji prirast u debljinu. Ali i ovdje ne smijemo naprosto ustvrditi: „čim je veći broj stabala, tim je veći prirast u visinu." Schuberg kaže, da u sastojinama sa manjim brojem stabala, ako je još zadržan normalni sklop, imadu stabla popreko veće visine nego stabla u gustim sastojinama. Ad 2. Današnji principi uzgoja šuma neidu za uzgojem što veće drvne mase, nego za uzgojem što vrednijih stabala, koja će nam dati što više sortimenata za svjetski trg. Umjetnim putem (rezanjem grana) ne možemo* to postići, nego samo sa odgovarajućom gustoćom sastojine, kod koje ćemo uzgojiti debla čista od grana, a taj je obrast veći nego onaj,vkod kojeg možemo producirati najveću drvnu masu. Želimo li uzgojiti što vrednija stabla, koja će ujedno imati što veću drvnu masu, trebamo poznati neki popreki broj stabala između onog broja potrebnog za uzgoj što veće drvne mase i onog, potrebnog za uzgoj što vrednijeg 1 Die Theorien der Bestandesdichte von W. Jager in „Holzbestandesregelung und Ertragsermittelung dér Hochwâlder 1854, und von J. H. von Thiinen in „Der isoliertt Staat (§.< 19 „In welchem Verhâltnis steht der Zuwachs des Baumes zu dem Raum, der ihm gegeben wird.) Dr. R. Weber : Die Stammzahlen auf ein Hektar und die Gesetzmâssigkeit. der Stammzahl-Verminderung. Forsteinrichttmg 1891, stf. 216. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 42 <-- 42 --> PDF |
materijaia. Takove brojeve trebamo znati kod umjetnog pomlađenja, kao i kod proređivanja sastojina. Te brojeve ne znamo mi još danas, a dok isti ne budu ustanovljeni, mnije Dr. Haug, -„imademo u našoj šumarskoj znanosti jednu neugodnu prazninu, a do to doba manjkati će šumarskoj praksi sjeguran putokaz za proredne radnje." (Nastavit će se ) Na Bjelolasici. Napisap: Zlatko Turkalj, kot. šumar. Tko bi rekao, da se u duši čovjeka lovca krije toliko strasti i okrutnosti, a u drugu ruku toliko osjećaja, nježnosti i mirnoga promatranja, te nam se duša lovčeva ukazuje tako mnogostranom. Doduše poznata je rečenica, da su lovci plemeniti ljudi i da boravak u prirodi uopće na dušu čovjeka dobro djeluje. Da li to uistinu opstoji ili je tek samo onako idealno rečeno, sudite po slijedećoj zgodi dvaju lovaca, koju ću vam ovdje pripovjediti. Prvi od njih bio je šumar, „činovnik", čovjek sa akademskom naobrazbom, .^ drugi lugar, „službenik", svršio pučku školu, odrasao u prirodi, krsno mu ime Ivan. Oba su lovci i u tome nikakove rangovne klase ne mogu činiti među njima razlike. Onaj prvi nalazio se na vanjskom službovanju u Begovom Razdolju i kad je obavio svoje poslove, a bilo pred svetak, kaže Ivanu: — Sutra ćemo na Bjelolasicu, da se naužijemo vidika! Zora međa, prebace ogrtače i puške te pođu iz Razdolja preko Duge i Vrbovske Poljane i počnu se uspinjati prema Bjelolasici. Taj uspon trajao je oko dva sata. Bio lijep proljetni dan, šuma listala, a planinsko cvijeće mirisalo. Sto su se više uspinjali, ukazivala se vegetacija slabijom, bukva sve niža i kržljavija, dok pod samim vrhom priličila niskome grmu, ispreplitala tanke i žilave grane tik nad zemljom i stiskala se jedna do druge, da laglje odoli mrazu i buri na visinama. Još čas, nestalo i bukve, a onda se ukaza gola glavica Bjelolasice, obraštena tek grubom visokom travom i ponekim |