DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 42 <-- 42 --> PDF |
materijaia. Takove brojeve trebamo znati kod umjetnog pomlađenja, kao i kod proređivanja sastojina. Te brojeve ne znamo mi još danas, a dok isti ne budu ustanovljeni, mnije Dr. Haug, -„imademo u našoj šumarskoj znanosti jednu neugodnu prazninu, a do to doba manjkati će šumarskoj praksi sjeguran putokaz za proredne radnje." (Nastavit će se ) Na Bjelolasici. Napisap: Zlatko Turkalj, kot. šumar. Tko bi rekao, da se u duši čovjeka lovca krije toliko strasti i okrutnosti, a u drugu ruku toliko osjećaja, nježnosti i mirnoga promatranja, te nam se duša lovčeva ukazuje tako mnogostranom. Doduše poznata je rečenica, da su lovci plemeniti ljudi i da boravak u prirodi uopće na dušu čovjeka dobro djeluje. Da li to uistinu opstoji ili je tek samo onako idealno rečeno, sudite po slijedećoj zgodi dvaju lovaca, koju ću vam ovdje pripovjediti. Prvi od njih bio je šumar, „činovnik", čovjek sa akademskom naobrazbom, .^ drugi lugar, „službenik", svršio pučku školu, odrasao u prirodi, krsno mu ime Ivan. Oba su lovci i u tome nikakove rangovne klase ne mogu činiti među njima razlike. Onaj prvi nalazio se na vanjskom službovanju u Begovom Razdolju i kad je obavio svoje poslove, a bilo pred svetak, kaže Ivanu: — Sutra ćemo na Bjelolasicu, da se naužijemo vidika! Zora međa, prebace ogrtače i puške te pođu iz Razdolja preko Duge i Vrbovske Poljane i počnu se uspinjati prema Bjelolasici. Taj uspon trajao je oko dva sata. Bio lijep proljetni dan, šuma listala, a planinsko cvijeće mirisalo. Sto su se više uspinjali, ukazivala se vegetacija slabijom, bukva sve niža i kržljavija, dok pod samim vrhom priličila niskome grmu, ispreplitala tanke i žilave grane tik nad zemljom i stiskala se jedna do druge, da laglje odoli mrazu i buri na visinama. Još čas, nestalo i bukve, a onda se ukaza gola glavica Bjelolasice, obraštena tek grubom visokom travom i ponekim |