DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 43 <-- 43 --> PDF |
bijelim cvijecima, a na samome vrhu ni toga, nego goli bjelkasti kamen vapnenac. Sjedoše i odahnuše. H. P. D. označilo sa crvenom bojom na jednom kamenu najvišu kotu i napisalo 1533 met. nad morem. Pred njima pukao veličajan pogled uokol naokolo na same gorske sklopove, čitave pučine gorâ, na kojima se odbijale sjene pojedinih oblačića sa nebesa. Veliko sunčano svijetlo, jasne zrake i oštri obrisi vrhova, grebena i kosa. A kakav li je kraj hrvatski! Eno kamene glave starca Kleka, ali je ostao daleko dolje ispod Bjelolasice. Eno Bijelih Stijena, načičkanih oštrim i kamenitim vršcima, kao češljevima, jedan do drugoga poput nebrojenih šiljatih -tornjića. Samotni su to dvori, gdje runolist cvate, a međedica mečad doji. Posebne su to vrsti građevina, to je Božji stil. Između tih planina, pukle zelene uvale, u njih se otišli vijenci bijelih kućica, sela, Razdolje, Ravnagora i tako sve dalje. A preko svih tih gorâ, tamo iza najzadnjega sklopa, koji se u dubinu spustio, sjaji sunčana zraka, titra i blišti, kao svijetla providna maglica, pa opet tamo dalje, već na samom rubu obzorja, nešto se nejasno uzdiže i s nebom veže. On prinosi staklo k očima i gleda. — Ono je more, i jedan se otok vidi ! — Otok Krk! — dodaje Ivan. — A more, naše more! — Vele, da je naše! Spustiše se odatle grebenom na drugi niži i pređoše po visoravni pod treći goli vrh Bjelolasice. Po toj vispoljani bilo suhe trave od prošlih godina, koja je nekošena polegla i sačinjavala debelu, mekanu naslagu. Kad su išli preko toga mekanog saga, njima se pričinjalo, kao da je zemlja živa i kao da ti bubrezi dižu. Do bure u dragi bilo još snijega, u kamenu ima vode, a oko nje po čistini rasao lepuh i čremuš. Tu su razvezah dprtače i počivali, dokgod je pripeka trajala. A kad sunce okrenulo padati, digoše se i pođoše natrag kući kraćim putem, okomito niz strmu Bjelolasicu. Istom se hvatiše prvih stabala i guštine na sunčanoj strani, kad prhnu ispred njih poplašeno velika ptica i sa |