DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 44 <-- 44 --> PDF |
štropotom upade u visoku bukvu oko stotinu koraka ispod njih. — Što je to? \ Ivan se malo sagnu i pogleda na bukvu. — Tetrebica ! — A! Gdje, gdje je? Ivan upre svojom puškom. — Gledajte po pušci, na onoj desnoj grani u vrhu, glava joj je zaklonjena, samo se vide prsa i noge ! — Vidim, vidim ! A kako je to šarena ptica, posve drugačija od pijevca ! — Niste je u ruci, ubijenu, imali ? — Nisam ! — Pa pucajte ! — Ne može se ! Lovostaja Ivane, trajna lovostaja kroz čitavu godinu ! — A što za jednu kokoš, koliko ih samo kune i lisice preko godine rastrgaju, pa ni lovca nema u ovome kraju, koji je već nije ubio ! — Bit će nam žao Ivane. Idemo radije naprijed, da je izbliza promotrimo ! — Bliže ne možemo, dignut će se ! — Da pucam, velite? — Pucajte ! — Sa ekspanzion kuglom ne mogu, raznijeti ću je ! — Promijenite naboj ! On malo promisli i odluči se. — Pucati ću, ako će dotle čekati, dok prenabijem pušku. A za to vrijeme prosto joj je, da se ukloni pogibli! Skine sa ramena lijepu „Mannlicher-Schoenauer repetirku", otvori zapor na pušci, izvadi patronu, doda je Ivanu i metne drugu sa kuglom posve obvijenom čelikom. Ptica je još uvijek na grani sjedila i nemirno preko druge grane glavom okretala. On još jednom pogleda na Ivana, i kad je spazio na njegovu licu gotovu odluku, mirno prinese pušku k oku, uhvati cilj usred prsiju i zapali. Hitac tvrdo i oštro odjeknu planinom. Čupor sitna perja odskoči, vidjelo se i nekoliko većih u zraku. Ptica naglavce pade i udari muklo o zemlju. * |