DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 44     <-- 44 -->        PDF

štropotom upade u visoku bukvu oko stotinu koraka ispod
njih.


— Što je to? \
Ivan se malo sagnu i pogleda na bukvu.
— Tetrebica !
— A! Gdje, gdje je?
Ivan upre svojom puškom.
— Gledajte po pušci, na onoj desnoj grani u vrhu,
glava joj je zaklonjena, samo se vide prsa i noge !
— Vidim, vidim ! A kako je to šarena ptica, posve
drugačija od pijevca !
— Niste je u ruci, ubijenu, imali ?
— Nisam !
— Pa pucajte !
— Ne može se ! Lovostaja Ivane, trajna lovostaja kroz
čitavu godinu !
— A što za jednu kokoš, koliko ih samo kune i lisice
preko godine rastrgaju, pa ni lovca nema u ovome kraju,
koji je već nije ubio !
— Bit će nam žao Ivane. Idemo radije naprijed, da
je izbliza promotrimo !
— Bliže ne možemo, dignut će se !
— Da pucam, velite?
— Pucajte !
— Sa ekspanzion kuglom ne mogu, raznijeti ću je !
— Promijenite naboj !
On malo promisli i odluči se.
— Pucati ću, ako će dotle čekati, dok prenabijem pušku.
A za to vrijeme prosto joj je, da se ukloni pogibli!
Skine sa ramena lijepu „Mannlicher-Schoenauer repetirku",
otvori zapor na pušci, izvadi patronu, doda je Ivanu
i metne drugu sa kuglom posve obvijenom čelikom.


Ptica je još uvijek na grani sjedila i nemirno preko
druge grane glavom okretala.


On još jednom pogleda na Ivana, i kad je spazio na
njegovu licu gotovu odluku, mirno prinese pušku k oku,
uhvati cilj usred prsiju i zapali.


Hitac tvrdo i oštro odjeknu planinom. Čupor sitna perja
odskoči, vidjelo se i nekoliko većih u zraku. Ptica naglavce
pade i udari muklo o zemlju.


*