DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 45     <-- 45 -->        PDF

---* Gotova je! — reče Ivan.


On skinu pušku sa lica i uzdahnu:


— Nismo trebali pucati !
— To je, što je, idemo po nju !
Spuste se do pod stablo, nađu perja, ali ptice nema.
— Odkoturala se niže, velika je strmina ! — govori
Ivan.
Pođoše stazom nizbrdo, kuda je perje padalo i nađoše
u travi i po kamenju trag od krvi, koji je okrenuo sa staze
i vijugao kroz šikaru, čas desno, čas lijevo.


— Ima krvi, kao od srnjaka ! — kaže Ivan.
— Teška je rana ! — potvrdi on.
Idući tragom dođoše u visoku gustu travu, kad im tik
ispod nogu potrči ranjena ptica, javljajući se : ha, hl, ha . . .
Oba krila je spustila, perje oko vrata i na glavi nakostrušila,
kljun otvorila, a za njom trag od krvi ostajao. Bilo
je tu očaja i samoobrane, baš kao da gnijezdo od dušmanina
brani.


Oni nastaviše potjeru za njom, no kad bi joj se približili,
ona bi sve onako ranjena pobrzala i s očiju im se izgubila,
đok je opet ponovno ne bi tragom pristigli.


Ivanu dosadi to proganjanje, i on konačno oštro potrči,
preskoči preko klade i upravo sjede na nju.
- — Evo je u granama poda mnom, hodite ovamo, dignite
si lov ! - kazao je.
On se osjećao krivcem i nije mu se dalo uzeti pticu
u ruke.
Ivan je digne ispod sebe, a onda je obim rukama obuhvati
izvana po krilima.


— A šteta je, stara je koka, teška je! — govorio je
Ivan noseći veliku pticu sa lijepim, tamno izšaranim perjem.
— Možda bi živila ! — rekao je.
Ivan je okrene u rukama i popusti jedno krilo". Kugla
udarilu usred prsiju i prošla ispod krila van uz nogu, tu je
ostala velika rana.


— Daj amo, da je prikoljemo !
On je ponese prema njemu.
U taj čas ptica se stane tresti i drhtati.
Sunce tonulo za Bribirske Laze i gubilo se prema
Rišnjaku.