DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 46     <-- 46 -->        PDF

— A umrijet će, umrijet će, lijepa ptica !
Kakogod je sunce tonulo, tako je ptici oko gasnulo, a
vrat i glava sve dublje i dublje padala, dok nije posve nemoćno
klonula.


Ivan je sve laganije i laganije rukama držao i popuštao,
podižući je prema svijetu, za suncem, kao da joj želi život
povratiti, dok mu konačno nije posve otvoreno ležala na
dlanovima. Htio je da slobodno ili bar onako, kako joj to
samoj najbolje prija, umire, kad već umrijeti mora.


— Ah izdahnula je ! Gotova je !
On je tek tada uzeo pticu u ruke i dugo je, dugo pozorno
motrio.


— Badava je sve — progovorio je šumar ptica je
lijepa samo dotle, dok je živa !
Pravo govorite! Ja sam ubio par pijevaca — nadoveza
Ivan — dok sam mlađi bio, a sad toga zaništa učinio
ne bih. Ja volim izgubiti noć, biti u zoru na Bucalima, priskočiti
pijevcu i slušati ga, gdje pjeva; pa kad sunce izađe,
on se sav na grani bliješti, kao da je iz ocala, perje mu se
prelijeva sad na modro, sad na zeleno ... . Pa i vi proljetos,
kad ste pijevca ubili, cio dan ste žalili ....´ .


Hlad pade na Samarske Stijene.


U isti mah izronila sa protivne strane iza Kose velika,
blijeda, okrugla ploča mjesečeva i pratila veličanstvenim
sjajem mrtvu putnicu niz bočinu strme Bjelolasice.


A kad se primakli selu, on izvadi papirnatu banku iz
džepa i pruži je svome lovcu sa riječina : — Kupite Ivane
strihnina na jesen, i pomećite meke po vašemu srezu, da
grijeh umanjimo i da nam se prije oprosti


Agrarna reforma i naše sume.


Na zadnjoj odborskoj sjednici šumarskoga društva, koja
je obdržavana dne 8. veljače o. g. raspravljeno je i pitanje
agrarne reforme obzirom na šume, koje važnu ulogu igraju
u "cijelom kompleksu pitanja, koja danas pod imenom „socijalizacija
proizvodnje" kod uređenja kraljevine SHS svakako
najvažnije mjesto zauzimaju.


Društveni .odbor nije bio voljan u ime društva konačno
svoje stanovište zauzeti, nego je stvorio zaključak, da se u




ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 47     <-- 47 -->        PDF

„Šumarskom listu" tok ovih opsežnih rasprava objelodani,
a svi članovi društva pozovu, da pismeno saopće svoje stanovište
i da nakon toga odbor iz ovih raznih mnijenja zauzme
stanovište u onom smjeru, koje će odgovarati stanovištu
većine članova, kao strukovnjaka.


Raspravu je otvorio predsjednik Bogoslav Kosović i
pozvao tajnika da razloži predmet, koji se imade raspraviti.
Tajnik S. Majer razlaže sva moguća stanovišta u pitanju


agrarne reforme obzirom na šume te izvađa slijedeće;


Ushjed revolucije u jeseni prošle godine, koja je izazvala
slom starog režima i stvorila novu državu Srba, Hrvata
i Slovenaca, izbile su na površinu ne samo političke potrebe,
nego i razne društvene, bolje r-ekuć socijalne potrebe, koje
apodikticki zahtjevaju svoje uređenje. Kraljevskim reskriptom
stavljena je u izgled provedba agrarne reforme, koja subsumira
i pitanje šuma, prem to pitanje nije u uskoj vezi sa
samom agrarnom reformom, ali pošto je od velike važnosti
za naše gospodare, to će rješenje agrarne reforme izazvati
i rješenje šumskoga pitanja. Mi kao strukovnjaci možemo
biti u stanovitom dijelu ovoga pitanja jedini zvani, da kažemo
svoje mnijenje, a što se provedbe reforme šumarstva tiče,
to je isključivo strukovno pitanje, pak je stoga i nužno, da
u prvom redu razmotrimo sve eventualne mogućnosti, a
zatim prema znanju i stečenom iskustvu prihvatimo ono
stanovište, koja će vremenima, koja nas susreću, najbolje
odgovarati.


Danas možemo kod rješavanja agrarnih i šumskih pitanja
ustanoviti u glavnom tri smjera: komunistički, socijalni i
kapitalistički ili razne smjerove, koji su nastali uslijed kombinacije
ovih bitnih načela.


Kapitalistički smjer, ovako ga nazivam, pošto su baš
kapitalisti glavni zagovornici nepovredivosti prava vlasništva,
zahtjeva, da ovo pravo vlasništva ostane temeljem i sadanjem
društvenom poretku, prema tomu, da se i agrarna reforma
odnosno reforma šuma, provede na temelju dosadanjih principa
kupa i prodaje, kao jedino zakonitog sredstva za prenos
prava vlasništva. O ovom smjeru ne ćemo imati mnogo za
raspravljati, pošto nam je svima i predobro poznat, jer smo
na ovim načelima odgojeni, te cijelo predratno naše mišljenje
jedva da je mnogo i to u pojedinim zgodama od ovoga




ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 48     <-- 48 -->        PDF

4b


smjera odstupalo. Znademo ali vrlo dobro, da je tisuće i
tisuće sitnih i velikih zapreka bilo, da se iole pravedno rješi
bilo agrarno bilo šumsko pitanje. Novac je bio jedini faktor,
koji je važnu ulogu igrao, bez novca nije moglo biti govora


o bilo kakovoj reformi, a bio je baš uvijek taj slučaj, da
oni, radi kojih bi se bilo kakova reforma provađati imala,
redovito novaca imali nijesu — a time je za njih i pitanje
reforme rješeno bilo. Država nije mogla u tom pogledu
mnogo učiniti, jer je i javno mišljenje bilo na strani kapitalističke
grupe državljana, koji su uz veliko svoje bogatstvo
mogli i javno mišljenje tako skretati na svoju stranu, kako
su to već interesi kapitala zahtijevali. Svakako ali moramo
uvažiti, da ovaj smjer još i danas igra najvažniju ulogu kod
rješavanja sviju ovih pitanja, jer cijelo naše shvaćanje, sve
naše škole, naša sprema i naš sveukupni dosadanji rad bazira
na kapitaličkom svaćanju društvenoga poretka, pak nije
moguće, bez ogromnoga posla i mnogo vještine i znanja,
odstupiti od ovoga smjera. Svaki odstup mora se temeljiti
na valjanom poznavanju duše narodne i svaćanju, koje danas
prevladava, jer ono, što većina ljudi drži da je dobro, to
je zapravo i zakon v samo ustanoviti ono što ogromna većina
drži valjanim, čini za danas jedine poteškoće. Otstupiti
jednim mahom, od kapitalističkog društvenog poretka znači
stvarati revoluciju, koja bi mnoge i mnoge ekzistencije uništila,
a bez da bi u velike koristila onima, koji bi tu revoluciju
proizveli. Time smo ukratko ocrtali smjer kapitalističkog
društvenog nastojanja, koje mora bezuvjetno biti ishodištem
za svaki drugi društveni poredak, bez obzira na to, kako
daleko zalazimo u socijalizaciju države.
Drugi ekstremni smjer društvenog poretka jest komunizam
ili kako se općenito danas naziva, boljševizam. Komunizam
je antipod kapitalizma, te je u glavnom onakav društveni
poredak, kod kojega privatno pravni odnošaji prestaju,
a vlasnikom sveukupne imovine postaje država. Prema tome
i pojedini državljani sudjeluju na dobitcima proizvodnje u
onoj mjeri, koliko radne snage u tu proizvodnju ulažu. Kod
agrarne reforme bi to značilo, da jednim mahom prestaje
dosadanji vlasnik biti vlasnikom svojeg posjeda, ali bi imao
i dalje obrađivati svoju zemlju, a od proizvodnje bi toliko
dobio, koliko je rada u ovu proizvodnju uložio, odnosno,




ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 49     <-- 49 -->        PDF

4?


koliko je drugoga rada za općenitost razvio. U šumskopolitičkom
pogledu razumljivo je, da sve šume postanu vlasništvo
države, koja vodi brigu oko njihovog uzgajanja i
uređivanja. Prestaju jednim mahom imovinske šume, prestaju
šume zemljišnih zajednica, privatne, crkvene i sve ine po
privatno pravnom načelu nastale šume. Vlasnikom šume
postaje država, .- suvlasnicima svi državljani u onom omjeru,
koliko su kadri rada u korist općenitosti (države) uložiti.


Time su ocrtana dva ekstremna smjera, između kojih je
moguće staviti na tisuće raznih drugih smjerova, koji svi
mogu početi kod kapitalističkog smjera, a završiti kod koje
komunističke ustanove.


Najizrazitija od svih mogućih smjernica, koja varira
između kapitalizma i komunizma jest ona, koja pod imenom
socionalne reforme dolazi do izražaja. Ona se u glavnome
sastoji u tome, da se dosadalji zemljišni posjed razdijeli
među one, koji će tu zemlju obrađivati. Oni bi i dalje ostali
vlasnici toga zemljišta, ali nebi mogli posve po svojoj volji
u pitanju otuđenja raspolagati. Kod šumarstva bi to značilo,
da bi se dosadanje sve seljačke šume arondirale prema potrebi
seljaka t. j . šume zemljišnih zajednica povećale bi se
na leret sadanjih vlastelinskih šuma, odnosno crkvenih, a
imovinske na teret sadanjih državnih šuma. Preostatak vlastelinskih,
crkvenih i državnih šuma činio bi buduće državne
šume.


Iz ovoga proizlazi, da moramo i mi, odalječi.v se donekle
od kapitalističkoga smjera, tražiti oslona na socialnoj
smjernici, približiv se donekle komunističkom smjeru. To već
i pravda zahtjeva, jer niti naše cijelo društvo nije izrazitog
svaćanja u bilo kojem od naznačenih smjerova, jer jedni
naginju kapitalizmu, drugi komunizmu, a većina socializmu,
već prema tomu, kako je tko odgojen ili bolje rekuć, kako
je koga sudbina u životu više ili manje milovala ili proganjala.
Mi dakle moramo potegnuti jednu crtu od kapitalizma
do komunizma ili na bezbroju njenih točaka micati ćemo
se napred, a stati ćemo tamo, gdje se bude najviše sila
koncentriralo o jednu točku.


Naša je zadaća ustanoviti za reformu šumarstva onaj
smjer, koji najbolje odgovara shvaćanju i potrebama državljana
u kraljevini SHS, jer samo u tom slučaju imati će ta




ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 50     <-- 50 -->        PDF

reforma trajnu vrijednost, ako će moći svojim efektom udovoljiti
potrebe velike većine naših državljana.


U debati, koja se je nastavno razvila, uzeo je prvi riječ
član Dr. Gjuro Neaadić i razložio svoje stanovište ovako:


Današnji duh vremena traži, da se posjedovni odnošaji
šuma stave na druge temelje, nego što su dosada bili. Važnost
šuma se danas ne prosuđuje samo sa p^rivatno__gosrjodarskfig,
nego i sa općega narodno gospodarskoga gledišta.
Sume daju direktne i indirektne koristi, a često su ove poslednje
za mnoge krajeve daleko važnije od prvih, pa zato
djiavLjie_^miXe„.YiŠE„xlozvoliti, da privatni posjednici šuma
sa njima gospodare i raspolažu po svojoj miloj volji, bez
obzira na interese cjeline, odnosno bez obzira na indirektne
koristi, koje šuma svojim opstankom okolišnom pučanstvu
pruža. Suma nije obiekat spekulacije, nego je objekat od
velike i stalne vrijednosti, kojemu vrijednost konstantno, ali
stalno raste. Kako znamo za mađarsko-njemačke vlade kod
nas mnoge su šume u kratkom vremenu kao loš groš promjenile
više Vlasnika, a svaki se novi vlasnik nastojao iz
šume obogatiti, bez obzira na ugrožene interese pučanstva
dotičnog kraja. Da je pitanje državnog nadzora i slobodnog
raspolaganja sa šumama bilo kod nas uređeno kako
treba i kako je u interesu naroda potrebno, to se ne bi
moglo dogoditi, kao što se nažalost dogodilo, da su najljepše
šume kneza Schamburg-Lippea na desetke tisuća jutara, sastojeće
se od najljepših mladih šuma, po špekulantima od
reda posječene, a tlo pretvoieno u močvaru, na golemu
štetu sadanje i buduće naše generacije. Cjelina naroda ima
prava i interesa tražiti, da se sa zemljištem u državi, koje
se ne može teritorijalno proširiti, bez obzira na vlasnika gospodari
tako, kako bi se od njega polučio najviši mogući
prihod. Dali se najviši mogući prihod od šumskog zemljišta
može polučiti, ako sa šumama upravlja država ili privatna
osoba, to se mišljenja o tom razilaze. Sposobni i savjesni
državni šumarski činovnici, mogu iste, ako ne i bolje uspjehe
pokazati u šumskom.gospodarstvu od privatnih šumar, činovnika.
I u šumskom gospodarstvu, kao i u svakom drugom
gospodarstvu, sve ovisi o svrsi shodnoj organizaciji
rada te u nadzoru sposobnih stručnjaka nad vanjskim gospodarenjem
u šumi, a ne samo u ispitivanju unutarnjeg uredskog




ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 51     <-- 51 -->        PDF

uredovanja. Ima država sa naprednim šum. gospodarstvom,
u kojima su prihodi iz državnih šuma veći od onih privatnih
šuma. Privatnih šuma ima kod nas u Hrvatskoj više od


700.000 jutara, s kojima se vrlo različito gospodari. Ima
privatnih šuma, s kojima se dobro gospodari, a većim dijelom
gospodari se nemarno i loše. Ovaj prigovor naročito
tereti šume mrtve ruke ili crkvene šume, kojih ima oko
74.000 jutara. Njikovi uživaoci nastoje iz šuma izvući što
veću korist, a malo ili ništa u šumsko gospodarstvo investirati.
Odatle nastale štete trpe ne samo njihovi nasljednici,
nego trpe i opći narodni interesi..
Privatni šumski posjed je u Hrvatskoj, vrlo različito
razdijeljen. Tako u županiji varaždinskoj zaprema privatni
šumski posjed 72%, u virovitičkoj 70%, u požeškoj 48% u
modruško-riječkoj 52% od svih šuma u županiji. U Zagorju
ima sela, gdje se međašni znaci šuma nalaze u seljačkom
dvorištu. Svi ti posjedovni odnošaji nužno sile, da država
preuzme stanovite korekture na privatnom šumskom posjedu,
jer svi ovakovi, kakovi su danas, znatno smetaju razvitku
slobodnog i naprednog seljačkog stališa.


U nijedno doba nije se više priznavala ..važnost opstanku
državnih šuma kao danas.^ lL~~sviiT društvenih slojeva čuje
se govoriti, da se državni šumski posjed proširi. U velikom
dijelu ima se to pripisati danas vladajućem državnom socijalizmu,
jer se danas općenito zahtjeva, da država čini ovo
ili ono ; od države se očekuje svaka pomoć na svim poljima
socijalnoga života. Prije 100 godina sve se dobro očekivalo
od rada pojedinca, a danas naprotiv sve očekuje od državnog
i komunističkoga rada.


Početkom 19. stoljeća mnogi su nacionalni ekonomi
zagovarali prodaju državnih šuma. Primjer je za to dala
Francuska, te tada vladajuće mišljenje, da je država kao
svaka druga korporacija nesposobna za valjano iskorišćivanje
šuma. To shvaćanje o nesposobnostima države za vođenje
šumskoga gospodarenja širilo se uporedo s naukom
glasovitoga nacionalno-ekonom. pisca Adama Smitha i u
Austriji, gdje je prodaja državnih šuma od početka prošlog
vijeka do g. 1874. bila na dnevnom redu, te zbog koje u
današnjoj Ćeskoj i Moravskoj nema skoro ništa državnih
šuma. Kako sam spomenuo danas svi obrazovani ljudi, a ne




ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 52     <-- 52 -->        PDF

samo mi šumari, imaju posve drugo shvaćanje o važnosti
državnih šuma. U šumskoj politici se danas uči, da državne
šume predstavljaju jezgru, oko koje se privatne i općinske
šume mogu slagati. U svim naprednim zemljama državna
šumska uprava u tehničkom pogledu predstavlja uzorak, po
kojem se gospedarenje u drugim šumama mora voditi. Kod
nas se ne smije reakcionarna i nazadna državna šum. uprava,
vođena po Mađarima upoređivati s najboljom šumskom upravom
veleposjednika.Povećanje državnog šumskoga posjeda
opravdano je u toliko, u koliko kod toga ne će interesi
malih ljudji, općina trpiti. Kako će država svoj šumski posjed
proširiti ali tako, da će upravu nad šumskim veleposjedom
uzeti u svoje ruke ili da će šume od privatnika odkupiti,
te da li takovu transakciju dozvoljavaju financijalna.
srestva države, to je pitanje, koje ne ćemo riješiti mi šumari.
Po mojem mišljenju naša je dužnost, da iz ovih šuma
polučimo što veću korist, jer je drvo naših šuma zlato, za
koje ćemo u zamjenu dobiti drugu robu, koju sada nužno
trebamo, te ´ pomoću kojeg ćemo popraviti našu i onako
klimavu valutu. Uz eksistenciju državnih šuma imaju svojraison d´etre na opstanak i općinsk e šume i šume malih
privatnika. Sa šumsko političkoga gledišta dolaze općinske
šume po svojoj važnosti u isti red sa državnim šumama,
no one svoju zadaću izvršuju nešto u manjem opsegu Iskustno
je pokazalo, da općinske šume izvršuju svoju funk-.
..
čiju samo onda, ako su one vlasraost što manje općine ili
sela, a ne od više sela ili opcina.f-Naš narod je vrijednost
ôvakovih šuma najbolje karakterisao sa riječima: „Svačije i
ničije."


Naše imovne općine kao velike organizacije od mnogo
političkih općina pokazale su svojim dojakašnjim životom,
da se među pravoužitnicima jedne imovne općine nije razvio
osjećaj solidarnosti u zaštićivanju i unapređenju interesa cjeline,
nego svaki pravoužitnik nastoji, da iz zajedničkih šuma
izvuče što veću korist za sebe. Fakat jest, da se u duši
pravoužitnika imovne općine nij´e razvio živi osjećaj zajednice
interesa, nije se razvilo ono, što bi Nijemac označio
sa riječi „Gemeinsin." Što više odmiče vrijeme od postanka
imovnih općina, to više blijedi slika njihovog prvotnoga
stanja, te je prijeka potreba, da se imovne općine reorgani




ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 53     <-- 53 -->        PDF

ziraju ne samo gledom na njihovu unutarnju upravu, nego i
gledom na svrhu, za koju su osnovane. Imovne općine su
jedinstvene institucije, kojima nema sličnih na cijelom svijetu,
te koji su u našem nacijonalnom životu igrale važnu
ulogu, što su spriječile da se tuđi živalj nije uvukao u posjed-
imovne... općine., Uvažujući sve to što sam rekao o imovnim
općinama, te sa šumsko-političkoga gledišta polazeći,
morati će se imovne općine razdijeliti najLejOsJiSjopcine ili
zemljišne zajednice, te svakoj dati potrebnu joj površinu
šuma. A pošto su im. obć. nepravedno segregirane, to će se
od državnih šuma morati uzeti potrebni dio i površina svake
zemalj. zajednice zaokružiti sa dovoljnom količinom šuma.
Razdiobu imovnih općina predviđa i zakon s imovnim općinama.
Isto tako se moraju segregacije obnoviti u bivšem
Provincijalu i ovđe pod tuđinskom vladom nanesene nepravde
narodu našem popraviti. $vjiko selo mora dobiti dovoljnu
površinu šuma, u kojima upravu i čuvaje mora preuzeti
država. Preostali dio državnih i crkvenih šuma mora
činiti državni šumski posjed. A preostali dio veleposjeda,
nakon obavljene sepregacije ima se ostaviti njihovim
vlasnicima, jer i mi kao napredna i kulturna država
moramo štititi pravo privatne svojine, no država kod toga
mora imati pravo intervencije, koja se sastoji u tome, da se
slabi prema jakima zaštićuju. Osobito to vrijedi u onom
slučaju, ako privatni šumski posjed gospodari nemarno4 i na.
štetu općih narodnih interesa. Položaj, koji privatni šumski
posjed u jednoj državi zauzima jest različit, te ovisi o tomu,
da li je više zastupan veliki ili mali seljački posjed.


Mali ili seljački šumski posjed je od vanredue važnosti.
Posjed šume za seljaka znači štedionu ili rezervnu glavnicu,
kojom se on pomaže u nuždi i koja mu diže kredit, te kod
raznih obiteljskih razračunavanja prigodom nasljedstva, udaje
i t. d. sprečava raskomodacije posjeda.


Osim toga se pokazalo, da u onim krajevima, gdje postoji
mali seljački posjed, da su općinske i državne šume
bolje sačuvane, da narod šumu više čuva i pazi.


U izloženom pravcu zagovarat ću kao član povjerenstva
o agrarnoj reformi, riješenje šumskog pitanja.
Iza toga iznaša odbornik Andrija Perušić svoje stanovište
te ga bazira na absolutnoj socialnoj pravednosti, tvr




ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 54     <-- 54 -->        PDF

.2


deći, da sve reforme, koje se oslanjaju na kapitalističkoj
smjernici, neće moći za dugo udovoljiti željama naroda. On
zahtjeva, da se što dalje udaljimo od privatno pravnih načela
i približimo se što jače komunističkom smjeru, jer će
time naša reforma trajnije značenje dobiti, u predpostavi,
da razvoj svijeta teče prema komunističkom uređenju društva.
On zahtjeva da bi član društva Dr. Nenadić, koji je član
odbora za agrarne reforme, u tom odboru iznio stanovište
šumarskoga društva onako, kako će to društvo zaključiti.
Većina odbornika se ne slaže s tim stanovištem, nego želi,
da* u odboru za agrarne reforme sudjeluju posebni izaslanici
šumarskog društva.


Predsjednik predlaže, da bi se izabrao posebni pododbor,
koji bi stajao u kontaktu sa delegiranim članom, te
bi davao upute svome delegatu, koje bi on stanovište u ime
šumarskog društva zastupati imao, ujedno predlaže, da se
meritorno raspravi pitanje reforme šuma. Na to tajnik iznaša
slijedeće svoje stanovište :


U kraljevini S H S razlikujemo šume državne, imovinske,
zemljišnih zajednica, crkvene, općinske, raznih korporacija
i privatne, bilo slobodne, bilo opterećene sa služnostima.
Ove* šume imadu potrebe sveukupnog žiteljstva u
državi S H S namirivati. U cijeloj državi razlikujemo u
glavnom selsko i gradsko žiteljstvo. Selsko žiteljstvo čini po
prilici 80°/o pučanstva, a gradsko 20. Tako bi se i šume
razdijeliti imale. Specijalno za Hrvatsku i Slavoniju držim,
da bi najshodnije bilo, da svaka općina dobije svoju šumu.
Te bi se šume dodjeljivale općinama iz dosadanjih šuma
imovnih općina i zemljišnih zajednica, a u koliko nisu dosta
velike, to bi se povečale iz vlastelinskih i državnih šuma,
tako, da bi svaka općina imala svoju šumu, kojom bi po
načelima šumskoga zakona, koji bi se izvaditi imao, uprav


^(Jj4la^Time prestaju postojati imovinske šume, koje i tako


.... za dugo opstojati mogle. Sve preostale vlastelinske


šume, koje nadilaze stanovitu veličinu (oko 1000 jutara1,
imala bi država prekupiti od dosadanjih vlasnika.


Prema tomu imali bi u državi tri vrsti šuma i to općinskih,
državnih i privatnih. Općinske bi šume namirivale potrebu
sela, državne potrebu gradskoga pučanstva i potrebe
industrije, dočim bi privatne šume, koje ne će više znatnu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 55     <-- 55 -->        PDF

53


površinu zapremati, namirivale potrebe gospodarske njezinoga
vlasnika i manje industrije.


Na ovaj bi način mogli lahko namiriti sve potrebe na
drvu ukupnoga žiteljstva, jer sela bi imala svoje općinske
šume, a gradovi bi dobivali nužno drvo, u koliko već sada
pojedini gradovi nemaju svojih šuma. Državne bi šume namirivale
potrebu industrije, a privatne potrebu većih gospodara
i manje industrije. Razumljivo je, da bi i općinske
šume znatnu količinu drva industriji na raspolaganje stavljati
mogle, kao i mnoge privatne šume, a državne bi šume opet
mogle prodavati svoje drvo općinama. Najvažnije pri tomu
jest to, da bi time sveukupni šumski kompleks najpravednije
razdijeljen bio, a o valjanoj budućoj upraVi ovisilo bi, da
li bi ove šume svojoj pravoj svrsi odgovarale. Država bi u
tom slučaju oko 40% sviju šuma posjedovati morala.


Predsjednik naglašuje, da bi se i pašnjaci, obrasli
sa šumom, koji nisu za pašu podesni, pritegnulî u teritorij
šume, a da se kod uzgoja šuma veća pažnja posvećuje
potrebama seljačkih gospodara, sa osobitim obzirom na pašu.


Odbornik Šimi d predlaže, da bi se sve šume podržavile,
dakako iznad stanovitoga minimuma, te prešle pod
državnu upravu, a država bi se imala brinuti, da namiruje
potrebu općina i gradova.


Odbornik Markić upozoruje na poteškoće, koje bi
kod razdiobe na općine naišle, jer da je to skoro neprovedivo
iz razloga, što će neke općine, pa ma se kakogod
pravedno dijelilo po općinama, biti upućene na šume, koje
se nalaze na teritoriju drugih općina, u kojima su do sada
drvo vlastiti općinari dobivali. ^ s . <´ ^ /..


Predsjednik primjećuje, da je to i do sada bilo,
pak će žitelji iz krajeva siromašnih sa šumom morati služiti
se sa onakovim šumama, koji im baš ne leže povoljno.


Pošto je ali ovaj predmet tako opsežan, a ako se zađe
u detalj, to se poteškoće upravo gomilice nameću, to predlaže,
da bi se ova rasprava u glavnim crtama otisnula u
društvenom glasilu sa molbom na- sve članove društva, da
svoje stanovište čim prije pismeno saopće sa osobitim
obzirom na specijalne prilike, koje u tamošnjem kraju dolaze
do izražaja i na koje bi se kod rješavanja šumske reforme
obzira uzeti moralo.


*




ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 56     <-- 56 -->        PDF

Mišlenja pojedinih članova koja će pismeno na šumsko
društvo saopštena biti, objelodaniti će se u slijedećem broju
Šumarskoga lista. Saopćio ......


Osobne vijesti.


Imenovanja. Njegovo kraljevsko Visočanstvo regent Aleksandar
imenovao je u prvom ministarstvu kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca
dra. Mehmeda Spahu ministrom šumarstva i rudarstva.


Povjerenik za narodno gospodarstvo imenovao je : apsolventa
šumarske akademije Velimira P o 1 a k a privremenim kotarskim šumarom
u X. činovnom razredu sa sustavnim berivima, dodijeliv ga
na službovanje kr. kotarskoj oblasti u Sv. Ivanu Zelini; apsolventa
šumarske akademije Gjuru Šokčevića privremenim šumarskim
vježbenikom kod brodske imovne općine; ispitanog šumara Pavla
Polovica kotarskim šumarom I. razreda u X. činovnom razredu
kod kotarske oblasti u Gračacu ; šumarskog vježbenika Antu P r emužića
kotarskim šumarom u X. činovnom razredu sa sustavnim
berivima kod otočke imovne općine; šumarskog vježbenika Maksa
Fischera kotarskim šumarom u X. činovnom razredu sa sustavnim
berivima kod gradiške imovne općine; šumarskog vježbenika Stevana
K o 1 a r o v i ć a kotarskim šumarom u X činovnom razredu sa sustavnim
berivima kod petrovaradinske imovne općine.


Povjerenik za narodno gospodarstvo imenovao je zemaljske
šumarske nadzornike I. razreda Andriju Koprića i Gjuru Cesarica,
županijske šumarske nadzornike I. razreda Dragutina Matizovića,
Aleksandra Havličeka i Dragutina Giirtha, zemaljske
šumarske nadzornike II. razreda Antuna Jovanovca i dra. Vasilija
Vučkovića, županijske šumarske nadzornike I. razreda Josipa Jakopca,
Ljudevita Szentgyôrgyia, Milana Gjurekovica, Rudolfa
Erny-a, Josipa Maj narića i Rudolfa Kol ibaša šumarskim
nadzornicima I. razreda u VII. činovnom razredu ; županijske šumarske
nadzornike II. razreda Franju Jindru, Ratislava Maksi ć a,
Adolfa Dumengjića, Dušana Weinera, Andriju pl. Fe-renzffy a,
Dinka Blažića, Milana Le p uši ča, Vinka Augustina, Rudolfa
Sablića, Ljubomira Bugarovića, Josipa GrunwaIda ml., profesora
Alfonsa Kaudersa, zerraljskog šumarskog nadzornika II.
razreda Levina Haueisea, županijskog šumarskog nadzornika l.
razreda Slavka Su t lica, županijske šumarske nadzornike II. razreda
Josipa Grunwalda st., Antuna Resza, Gjuru Demetrovića,
Milana Wein era, Bartola Pleška i Antuna Ba liče vica šumarsk.
m nadzornicima II razreda u VIII. činovnom razredu; županijske
šumarske nadzornike II. razreda Josipa G uli na, Šandora pl.
Kôrôskenya, Ivana Odžića, Milana Ž i brat a, Rafaela D v or šaka,
Gjuru Grlića, Josipa Hecknera, i Gasu Vaca, „zatim kotarske
šumare Nikolu Pleša, Ota pl. Koretića, Nikolu Šuberta, Krešimira
pl. Stanisavljevića, Petra Georgijeviça, Velimira Ko