DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 54     <-- 54 -->        PDF

.2


deći, da sve reforme, koje se oslanjaju na kapitalističkoj
smjernici, neće moći za dugo udovoljiti željama naroda. On
zahtjeva, da se što dalje udaljimo od privatno pravnih načela
i približimo se što jače komunističkom smjeru, jer će
time naša reforma trajnije značenje dobiti, u predpostavi,
da razvoj svijeta teče prema komunističkom uređenju društva.
On zahtjeva da bi član društva Dr. Nenadić, koji je član
odbora za agrarne reforme, u tom odboru iznio stanovište
šumarskoga društva onako, kako će to društvo zaključiti.
Većina odbornika se ne slaže s tim stanovištem, nego želi,
da* u odboru za agrarne reforme sudjeluju posebni izaslanici
šumarskog društva.


Predsjednik predlaže, da bi se izabrao posebni pododbor,
koji bi stajao u kontaktu sa delegiranim članom, te
bi davao upute svome delegatu, koje bi on stanovište u ime
šumarskog društva zastupati imao, ujedno predlaže, da se
meritorno raspravi pitanje reforme šuma. Na to tajnik iznaša
slijedeće svoje stanovište :


U kraljevini S H S razlikujemo šume državne, imovinske,
zemljišnih zajednica, crkvene, općinske, raznih korporacija
i privatne, bilo slobodne, bilo opterećene sa služnostima.
Ove* šume imadu potrebe sveukupnog žiteljstva u
državi S H S namirivati. U cijeloj državi razlikujemo u
glavnom selsko i gradsko žiteljstvo. Selsko žiteljstvo čini po
prilici 80°/o pučanstva, a gradsko 20. Tako bi se i šume
razdijeliti imale. Specijalno za Hrvatsku i Slavoniju držim,
da bi najshodnije bilo, da svaka općina dobije svoju šumu.
Te bi se šume dodjeljivale općinama iz dosadanjih šuma
imovnih općina i zemljišnih zajednica, a u koliko nisu dosta
velike, to bi se povečale iz vlastelinskih i državnih šuma,
tako, da bi svaka općina imala svoju šumu, kojom bi po
načelima šumskoga zakona, koji bi se izvaditi imao, uprav


^(Jj4la^Time prestaju postojati imovinske šume, koje i tako


.... za dugo opstojati mogle. Sve preostale vlastelinske


šume, koje nadilaze stanovitu veličinu (oko 1000 jutara1,
imala bi država prekupiti od dosadanjih vlasnika.


Prema tomu imali bi u državi tri vrsti šuma i to općinskih,
državnih i privatnih. Općinske bi šume namirivale potrebu
sela, državne potrebu gradskoga pučanstva i potrebe
industrije, dočim bi privatne šume, koje ne će više znatnu