DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1919 str. 27 <-- 27 --> PDF |
89 . Evolucija našeg šumarstva. Piše M. Marlnović kr. šum. inženjer. Topovi su zamuknuli, a duše naroda izmoždanih dugim ratnim patnjama zadrhtale su od dodira lahkog povjetarca, koji je na svojim krilima nosio dah slobode i jednakosti. I tihi zavjetarac pretvorio se u strahotni orkan u času, kada su narodi, opojeni blizinom demokraktskih ideja podigli ogromna pleća, da otresu sa sebe sve, što ih je do sada pritiskalo. Kulturni radnici svih naroda pregnuli su, da svojim narodima osiguraju ljepšu i vedriju budućnost. Dok političari nastoje, da pred svjetskim forumom dokažu opravdanost novih granica svoje domovine, dotle su stručnjaci svih struka napeli sve sile, da se još za vremena stvore veliki programi novog rada, koji će osigurnim korakom krenuti određenom cilju. Sada ne smije biti više krzmanja ni kolebanja; svakome mora biti sveta dužnost: što intenzivniji rad. Svatko mora nastojati, da se sve sile ujedine, a sve snage napnu do skrajnjih granica. Samo na taj način moći će se ratom zadane rane što prije izliječiti. U tom radu čeka važna zadaća šumarstvo kao jednu od najodličnijih grana narodne proizvodnje, koja je u stanju svojim raznolikim proizvodima mnogo doprinijeti, da se rasklimana valuta popravi. O tom radu našega šumarstva nismo mnogo čuli ni čitali. U našem novinstvu našao se doduše po gdjekoji članak i o toj važnoj grani našeg gospodarstva, no to je sve malo, tako reći ništa. Danas, kada Šume, koje nazivamo našima, zauzimaju ogromnu površinu od 7,274.571 ha t. j . 32´3% cijele površine Jugoslavije? postaje pitanje šumarstva tako važnim, da bi o njemu trebalo raspravljati u anketama, pisati rasprave i študije ne samo u stručnim, nego i u gospodarsko-ekonomskim i političkim listovima, da se iz svega toga iskristalizuje mnijenje, koje bi imalo biti direktivom ovim važnim odredbama i zakonskim osnovama, koje će čitavo to naše šumarstvo postaviti na nove temelje. Ovdje će biti govora o nekim reformama i institucijama, koje treba bezuvjetno provesti, da se naše šumarstvo svrne |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1919 str. 28 <-- 28 --> PDF |
u modernu, naprednu kolotečinu, a o kojima još nije ni govora bilo u spomenutim člancima naših listova. *>´ 1. Birokratizam. Kod nas je zavladao novi duh, no samo iz vana; iznutra je ostalo sve, kako je i prije bilo. U čitavom javnom životu opaža se neko mrtvilo, apatija, zasićenost i umornost pa je li čudo, da se to sve odrazuje i u šumarstvu? Tome je lezuvjetno kriv dugi rat, koji je uništio živote, pokopao ambicije, prenapeo živce, pod noge bacio prastare zasade o moralu i poštenju, ali je sukrivac tome i onaj austro-madžarski odgoj, koji je činovnika uzgajao za šablonu, konzekventno uništujući u njemu svaku samostalnu misao i čineći iz njega prostu mašinu, stroj bez misli, želja i osjećaja. Je li onda čudo, da taj stroj ni sada, kada je oslobođen, nije u stanju da nešto samostalnoga stvori, očekujući još uvijek, da ga netko navuče? Sada, kada je sve kao probuđeno, pa poput bolesnika u zagušljivoj atmosferi uske sobice teži za svježim zrakom; kada je nestalo za par sati svega onoga, što je kroz vjekove bilo od naših pojmova neodjelivo ; kada se na na svakom koraku susrećemo s idejama i praksom zapadne demokracije — u našim uredima još uvijek vlada ogavni duh prastarog birokratizma, još je uvijek alfa i omega svega — šablona. Suvišno je i spominjati, da se oboje protivi i samom pojmu šumarstva. Majka priroda, koja stvara divno polje šumareva rada, velike i prostrane šume, ne poznaje sputanosti ni šablone. A mi šumari možemo pokazivati uspješan rad samo u toliko, u koliko se znademo u našem radu prilagoditi i približiti prirodi. Zato i nema birokratskošablonska uprava uspjeha, jer je protuprirodna, nenaravna. Tim više mora je nestati danas, kada ju isključuje napredni duh vremena. Prvi je uslov napretka našeg šumarstva, da se iz uprave istisne svaki trag birokratizma, a uvede uredovanje, koje je u suglasju s duhom vremena. Osnov naprednog uredovanja je izvan svake sumnje proširenje djelokruga pojedinih upravnih organa. Danas je šumar sputan ; djelokrug mu je do smiješnosti u kontrastu s naobrazbom. Akademski školovan, mora za svaku sitnicu tražiti dozvolu predpostavljenih oblasti. Ove opet za svaku malekost moraju izašiljati centralne organe i saslušati mnijenje |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1919 str. 29 <-- 29 --> PDF |
trojice četvorice činovnika prije nego stvore odluku, koja često puta dođe — prekasno. Uslijed toga što nema djelokruga nema naravno ni prave odgovornosti, jer se za sve nađe formula u labirintu propisa i pravila, koja se dadu navlačiti prema potrebi. . -.´ ´ Svatko gleda, da se ogradi kineskim zidom svoje uske odgovornosti i preko toga ni makac, jer ambicija je stvar nepoznata ali i nezahvalna. Ta jednako se nagrađuje onaj tko radi dan i noć kao i onaj, koji radi samo toliko, koliko je potrebno, da ga ne otpuste. Zato svako nastoji udovoljiti formalnosti službovnih propisa i ne pitajući se, je li njegovo djelovanje korisno ili ne. Glavno je, da se uzmogne reći prema gore; tako je propisano, a prema dolje: tako je zapovjeđeno. . Oslododi bože, da si koji organ bio viši ili manji, dozvoli makar i najmanju malenkost, koja nije pred tridesetak godina predviđena, pa zato nema za nju direktnih propisa ; svoju liberalnost plaća u najboljem slučaju globom, ako ga ne zahvati slučajno i karnosna istraga. Zato i sastoji čitavo umijeće današnjeg uredovanja u vještini, kojom znade dotičnik svoja djela dovađati u sklad s raznim propisima i naredbama Za to je vještijem dozvoljeno mnogo toga,- za što manje vješt ne bi našao opravdanja osim dakako, ako ima osobitih sveza, jer takovima je naravno mnogo toga dozvoljeno, za što bi drugi lahko nastradao. Dokle vodi birokratizam i tjesnogrudnost, navest ću primjer iz vlastite prakse*. U zabitom seocu, gdje osim popa i učitelja nema tako reći pismena čovjeka, kupuje nova tvrtka primitivno uređenu pilanu i uredi modernu na turbine. Pošto se svuda uvodi električna rasvjeta, ponudi upravitelj pilane tamošnjem šumaru, da će uz malu odštetu uvesti istu i u njegov stan. Budući da je selo kojih. 50 kim od pošte i željeznice, a isti posao na pilani već u toku, šumar nabavlja električni uređaj za vlastiti novac, daje uvesti rasvjetu u državni stan i predlaže na naknadno odobrenje minimalni proračun od par kruna; ostalo pokriva sam veseo, da će u pustinji trpeći kroz mjesece nestašicu svijeća i petroleja, konačno doći do moderne rasvjete. Na njegovo najveće začudenje stiže iznimno brzi odgovor, da se uvedenje električne rasvjete ne prihvaća, a upravitelj šumarije imade uređenje navlastiti * U Ugarskoj. Op. ur. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1919 str. 30 <-- 30 --> PDF |
trošak ukloniti iz stana. Birokratski predstojnik ureda nije zapeo o trošak, ta taj je bio minimalan! ali u svojoj tjesnogrudnosti nije mogao pregoriti, što upravitelj nije troškovnik unaprijed predložio, pa se je tako ogriješio o formalnost. A da je pravilno postupao, radi loših prometnih prilika i kompliciranog „Dienstwega", mogao bi čekati mjesece, kada bi konačno došao centralni činovnik da stvar ispita, a čitav bi proces stajao državu za sto—dvjesta kruna više. Drugi slučaj. Uslijed nastalih okolnosti mora se žurno provesti neka mala promjena u razdijeljenu šumarijske zgrade, imadu se probiti nova vrata, što h, rječju imade se obaviti posao od nekih 150—200 K. Bez obzira na to, da se je vođa graditeljstva o žurnoj potrebi toga posla vani na Šumariji već osvjedočio, putuje velik svezak spisa i planova ministrastvu, jer ured nije u toj stvari kompetentan. Mladi referent, koji dotične zgrade i ne pozna, ispituje stvar i hvala njegovom dobrom raspoloženju, predlaže na potpis. Za tri mjesaca stiže odobrenje i posao se obavi. Za dulje ili kraće vrijeme (katkada i nakon godinu—dvije dana) putuju opet prijašnji spisi, samo pomnožani ministarstvu, da odredi pohvalbu. Prijašnji referent udara na spis jednu od šablona, redovito pak onu, neka ured u toj stvari odluči u vlastitom djelokrugu. Sada šalje ured jednog od neinteresiranih činovnika, s kojim redovito putuje (po drugi put) i vođa graditeljstva, da gradnju ispituju. Konačno putuje i po treći put (sada već snažan) svezak spisa ministarstvu, praćen pohvalbenim zapisnikom i posebnim predlogom pohvalbenog povjerenika — dakako sve na ministarskom papiru. I po treći put dolazi sve pred onoga referenta, koji konstatira, da da je spis već zrio za ad acta time, što dozvoljuje, da se eventualni suvišak briše (sada nakon tri četiri godine kada je već na koncu prve godine eo ipso prestao!) i graditelju dade apsolutorij. I čitava ta komedija i veliki trošak radi 150—200 K! I. t. d. moglo bi se duljiti, primjerom, tisuće i tisuće, jedan eklatantni ji od drugogo, ali čemu? Sve je to i predobro poznato, tko je imao prilike, da se izbliza osvjedoči o brzini i praktičnosti beamterskog uredovanja. Mora se priznati, da je težak prijelaz na moderno uredovanje naročito starijim činovnicima, koji su odgojeni u onom austro-vojničkom duhu, kojemu je kod rješavanja spisa bila |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1919 str. 31 <-- 31 --> PDF |
prva i najglavnija stvar formalnost, koji je na prste mjerio razmak naslova i redova. Ali sve badava, moderna evolucija ruši svaki konzervatizam i reakcionarstvo bez obzira na žrtve. Ona će i u šumarstvo uvesti brzu i praktičnu metodu uredovanja, koja, gdje može i mimoilazi akte. Uvađanje posla u vlastitoj režiji zahtijeva okretnost, gipkost, momentanu odluku za iskorišćenje tržišta i brzinu uredovanja, koja je nemoguća kraj "današnjih birokratskih okova. Spomenuto proširenje djelokruga pojedinih upravnih organa dizat će njihovu samosvijest i samostalnost. Kada se ne bude moralo za svaku sitnicu tražiti dozvola ureda ili ministarstva, kada bude upravitelj šumarije ili predstojnik ureda osjećao i sav teret odgovornosti za svoje odluke, onda će prije nego li ih izda dobro promisliti znajući, da za svoje čine nema drugog opravdanja, već svoju stručnu spremnu i svoju savjest. Širok djelokrug involvira uNsebi zahtjev, da se uredovanje osnuje na povjerenju, a ne na kontroli. Sadašnja kontrola je podreda za akademski naobražena čovjeka, sama sebe isključuje. Ako je netko nepošten, onda će kraj raznoličnosti i opsežnosti šumske manipulacije kraj svih kontrola naći načina, kako će oštetiti svog sluzbodavca, a pošten će ostati takav, bila kontrola ili ne, jer pošten čovjek odstaje takav uslijed, odgoja i etičkih ideja, koje on usvaja, a ne samo iz straha pred kaznom. Pošten dakle ne treba kontrole, nego nepošten, a lupežima nije ni onako mjesto u državnoj službi, nego u tamnici. Osim osobnog poštenja, uredovne prisege, strogih od redaba, koje se imadu izdati za one, koji se u službi zaborave, ima još nešto, što će šumara podstrekavati na rad, a to je ljubav njegova prema lijepoj zelenoj struci, Malo je struka, koje sadržavaju toliko raznolikosti poslova, toliko idealizma i plemenitosti, kao šumarska. Šumar uzgaja s najvećim altruizmom šumu na kršu znajući, da ne samo ne će uživati plod svoga rada, nego da ga često ne će ni vidjeti, jer on radi za potomstvo. Kad umoran svagdanjim brigama i uredskim poslom izilazi u šumu, u njezinoj tišini, raznoli kosti njezinih boja, u svježem zraku, uznesen pijevom ptica, romatičnosti njezinih brdina, potoka i gudura, zaboravlja on na sve, što ga tišti i nalazi okrepe i odmora razdraženim |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1919 str. 32 <-- 32 --> PDF |
živcima i stiče novu snagu za rad. Samo dajte mu prilike, da doista bude šumar, jer danas to nije. Dane i nedjelje sjedi on zguren nad stolom, pravi šablonska kilometricka zvješća o svemu i svačemu, piše duge iskaze, vodi bezbroj dnevnika i zapisnika, obračunava hiljade šumskih kvarova često u svoti od par filira, vodi kompliciranu manipulaciju s novcem i od svega toga jedva dospijeva dva tri put na mjesec, da doista bude Šnmar. A u šumi se obavljaju kulture, prorede, siječe se šuma, grade se ceste, mostovi željeznice, svuda vrije, kipi — a sve pod nadzorom često puta strukovno slabo obraženog podčinovnika. A on upravitelj, vođa svega toga ? — u pisarni riješava akte. Da se stručne sile uzmognu što bolje izrabiti, naročito danas, kada podjelba posala mora biti prva stvar, moraju se iz šumsko-tehničke službe elimirati svi poslovi, koji nisu strogo stručni. Uz to bi se imali svi poslovi, za koje ne treba tehnička naobrazba, prepustiti jeftinijim namještenicima s manjom naobrazbom. U praktičnom gospodarstvu ne bi se smjelo dogoditi, da se čilog zdravog šum. tehničara zatvori za čitav život u blagajnu ili računovodstvo, kada za taj posao ne treba visokoškolska, a još manje tehnička naobrazba. Isto bi se tako imalo odijeliti od upravitelja šumarije baratanje s novcem, mjesto čega bi se mogao uvesti chequovni promet, terminske plaćanje po blagajnicima, za koje bi ´dobro došli n. pr. inteligentni invalidi itd. Šablonske poslove u pisarnama mogli bi sasvim lijepo obavljati podčinovnici s lugarskom školom. Isti bi mogli obavljati i šablonske vanjske poslove, za koje je tehničar — šumar preskup kao n. pr. veće konsiguiranje u manje vrijednim sastojinama, mjerenja prsnih promjera za osnovku procjena itd. Kraj današnjih šumarija s velikim teritorijem i silnim pisarničkim poslom nemoguće je svako intenzivnije gospodarenje. Da se provede racionalna podjelba posala i sve snage prema svojoj naobrazbi uzmognu izrabiti, trebalo bi i u našem šumarstvu osnovati stalež podčinovnika, koji bi po svojoj spremi odgovarali austrijskim i češkim Forsterima. Oni bi preuzeli spomenute pisarničke poslove, a u vanjskim poslovima upravu manjih šumarija i nadzor nad nekoliko lugara, kao i obavljanje šablonskih vanjskih poslova. Više |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1919 str. 33 <-- 33 --> PDF |
.5 Qfako^vih Fôrstera padalo bi pod nadzer šumskog tehničara,koji bi u tom slučaju imao prilike, da svu svoju snagu posveti lih strogo šumsko — tehničkim poslovima. Kada bi se to provelo, ne samo da ne bi sadašnje šumarije, kap teritorij budućeg djelovanja šumskog tehničara bile prevelike, nego bi se njihova površina mogla mjestimice dobrano proširiti, 2. Stručna izobrazba. Stranac, koji je čuo o šumama Hrvatske i Slavonije, teško bi mogao vjerovati, da ta zemlja, koja je imala do 2 5 jutara milijuna šuma, i posjedovalo je najviši šumarski zavod, nije imala ni jedne jedine lugarnice. Lugari rekrutirali su se ; redovito iz seljaka, kojima je sva prednaobrazba sastojala u tome, da .su znali čitati i pisati.* Oni su redovito proveli neko vrijeme u pisarni, zamjenjivali kojeg lugara, a onda su polagali ispit. Ta i naš zakon ne traži drugo od lugara; nego da je navršio 20. godinu, da bude neporočna vladanja i položi lugarski ispit. Kako se je onda moglo očekivati, da ti ljudi budu prava potpora šumarima u izvršavanju šumsko-tehničke službe? Kakove su se nade mogle polagati u intenzivnije gospodarenje, kod kojega pomoćno osoblje ne samo pomaže, nego i samostalno radi? Nije čudo, da smo mi u većini slučajeva imali dobre čuvare šuma, ali nismo imali dovoljno naobraženo pomoćno osoblje. Lugari, koji su imali ambicije, usvojili su uz dobro vodstvo nakon dulje prakse stanovitu spretnost, ali samo u onim poslovima, s kojima su se bavili. Više se od njih nije moglo zahtjevati kraj spomenute stručne „naobrazbe." A sada ne preostaje drugo, nego baciti u zaborav ono što je bilo, pa odlučiti, da u novoj našoj mladoj državi sve, ali sve drukčije bude. U mnogočemu, a naročito u šumarstvu mora nastati tabula rasa, na kojoj će se ove iznova sagraditi. Naravno, da pod tim ne mislimo na nenaravne skokove; promjene moraju nastati mirnom, ali radikalnom evolucijom. U spomenutom pitanju bit ćemo momentano zadovoljni, ako se otvore šestmjesečni lugarski tečajevi, da se neophodno Osim.malih iznimaka, koji su svršili privatni tečaj. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1919 str. 34 <-- 34 --> PDF |
m potrebite praznine popune, no u najbližoj budućnosti imadu se osnovati lugarnice i to barem dvije. Za izobrazbu gore spomenutih tehničarskih podčinovnika ili Fôrstera mogao bi se osnovati jednogodišnji tečaj na kojoj lugarnici, ali u istu svrhu dobro bi došla i šumarska škola u Sarajevu, na kojoj bi se uz postojeću školu osnovala i lugarnica, koja bi davala lugare za brdske, četinjave šume. Momentano mogla bi se stvar riješiti i na taj način, da bi se između sadašnjeg lugarskog osoblja. one, koji uslijed svoje školske i svestrane stručne naobrazbe to zaslužuju, pripustilo eventualno posebnom kratkom tečaju i ispitu, koji bi ih osposobio za samostalno vođenje manjih, lakših šumarija. Za njih bi trebalo osnovati posebne plaćevne stepene, koji bi odgovarali plaći XI dotično X. razreda. Tako bi mogli malo po malo rješavati problem decentralizacije šumarske uprave, a šumskim tehničarima davati postepeno djelokrug, koji im po naobrazbi i pripada. Što se pak šumarske naobrazbe tiče, pokazuje duh vremena, da bi se i ona imala podvrći nekim promjenama. U sadanju, pretežno teoretsku nastavu, moralo bi se uvesti više praktične, da prijelaz od knjige u život ne bude tako težak. Svi se sjećamo, kako smo se osjećali u praksi, kada smo nakon svršenog študija u život stupili. Koliko je toga bilo, što smo kroz 8 semestara učili, a nikada nam nije trebalo niti će nam trebati, a koliko je opet toga bilo, što smo u životu svaki čas trebali, a u školi nismo o tome tako reći ni čuli. Danas, kada se toliko toga čita i piše o reformama srednjih i drugih škola, ne bi škodilo, kada bi se profesori naše akademije, koji su za to u prvom redu zvani, i s tim pitanjem pozabavili. Jedno je međutim već sada jasno, da će se u buduće morati posvetiti velika pažnja nacionalnoj ekonomiji i s njom skopčanim znanostima, da učenjem tih disciplina šumari usvoje što više kritike, te se već u školi nauče samostalno misliti i otvorenim očima gledati svijet, a znanje da im bude svestrano. Samo na taj način moći će se šumari oduprijet presizanju drugih struka, naročito pravničke, na vodeća mjesta. Stručna naobrazba ne bi smjela prestati sa školom, nego bi se morala nastaviti i u praksi. Zato bi se morala naročita |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1919 str. 35 <-- 35 --> PDF |
ft pažnja posvetiti tome, da se uzgajaju specijalisti šiljanjem mladih sposobnih sila u naprednije inozemstvo, češće bi trebalo priređivati ekskurzije u krajeve, gdje se već intenzivno gospodari, koje bi se ekskurzije mogle spojiti s kratkim tečajevima i predavanjima. Mnoga su pitanja intenzivnog gospodarenja, kao jača proreda, naravno pošumljenje, gradnja novih prometila itd. takove naravi, da će ih stručnjak pravo razumjeti, njihovu opravdanost shvatiti i poprimiti ih, ako ih u kratko prouči na mjestu, a ne iz dugih, suhoparnih rasprava. Verba movent, exempla trahunt. Novac uložen u te svrhe donijet će stostruke kamate. U svemu tome očekujemo´ impuls od profesora naše akademije no samo onda, ako nova država posveti veću pažnju šumarskoj akademiji, sjedinivši je sa drugim gospodarskim zavodima u samostalnu visoku školu. Samo onda, kada se visoka šumarska škola oslobodi komičnog tutorstva nestručnjaka,, kada se ugled i stanje, njezinih nastavnika podigne na niveau ostalih sveučilišnih profesora, moći će i oni sve svoje sile posvetiti ne samo odgoju šumarskog pomlatka, nego i stvaranju naše šumarske literature, dizanju ugleda našeg šumarstva pred inozemstvom i postati ona elita šumarske struke, koja ih po zvanju i pozivu, a i po primjeru drugih naroda u istinu ide. Nema sumnje, da će se sada u novoj državi ostvariti i davno iščekivani osnutak pokusne postaje, koja ima upotpuniti visoku šumarsku školu i udariti osnovu našim šumarskim znanstvenim istraživanjima. Jedno je´ međutim sigurno, da će mlada država iz početka morati veću važnost polagati na onakove investicije, koje će donositi brze kamate, pa bi se moglo dogoditi, da se pitanje pokusne postaje još na neko vrijeme odgodi. Znajući, od kakove je važnosti to pitanje, šteta bi bila za svaki čas odgađanja pa mislimo, da bi se našao izlaz, da se postaja osnuje, a da mnogo ne stoji. Glavno je, da imademo vanjska pokušališta, a centrala ne mora odmah biti raskošno uređena građevina. Posao i uprava imala bi se povjeriti stručnjaku, koji ne bi imao drugog posla, osim toga. Njemu bi se za vanjske poslove od zgode do zgode mogli pridijeliti štipendiste šum. akademičari, privremeni vježbenici onog ureda, u čijem se području posao obavlja i t. d., a taj |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1919 str. 36 <-- 36 --> PDF |
bi ured i plaćao osobne izdatke dodijeljenog osoblja i radničtva za vrijeme tog posla u njegovom području, kao i ograđivanje pokušališta. Na taj način ne bi trebalo u državnom proračunu uzeti posebnu veliku svotu za šum. pokusnu postaju, osim svote za osobne izdatke upravitelja te postaje. Ostali troškovi razišli bi se po proračunima pojedinih ureda, koji bi ih lahko uvrstili u rediteljski proračun, kamo po naravi i spadaju, a da za njih ne bi trebalo posebnu svotu prenumerirati. Na taj bi način bez vike i velikih priprava došli do različitih pokušališta, koja bi već pokazivala neki rezultat onda, kada država bude u stanju, da uredi centralnu pokusnu postaju onako i s onim troškom, kako je uređena kod drugih naprednih naroda. (Nastavit će se.) Agrarna reforma i naše sume. 1. Neke misli o podržavljenju šuma, sadašnjih z. z. (Obzirom na vinodolski kotar.) Prigodom segregacije naših primorskih urbarskih općina sa kr. državnom gospoštijom Vinodol, sve su ove općine bez iznimno štetovale. Prije segregacije zaprimili su pravoužitnici iz državnih šuma faktičnu potrebu, dok nakon segregacije nije nijedna vinodolska zem. zajednica u stanju, da namiri potrebe ovlaštenika na građevnom ljesu i ogrijevu. Spomenuti ću samo jedan primjer: Pravoužitnici jedne područne urbarske općine zaprimili su prije segregacije godišnje u ime građevnog ljesa 14 m3 i 2437 m3 ogrijeva. Segregacijom dopitane šume pokazuju godišnji prirast od 650 m3, dakle za 1787 m3 manje od prije segregacije doznačene i izračunane faktične potrebe. Parnica između državnog erara i ove urbarske općine vukla se je mnogo godina, a facit bio je: da je ova zem. zajednica tu parnicu izgubila. Svi dokazi i stručna mnijenja zastupnika urbarske općine nisu koristila, i tako su ovlaštenici kroz više od 20 godina |