DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1919 str. 51 <-- 51 --> PDF |
i9& liko mogli bi kazati starijih navoda naročito a poglavlju o utjecaju šuma na klimu, te stim u savezu i nekoliko zaključaka, koji baziraju na tim neispravnim premisama« U zadnjem, poglavlju govori pisac članka o budućoj šumarskoj politici naročito za područje dosadanje Srbije te ističe ove potrebe: 1. U pogledu vlasništva šuma, primjeniti i kod nas šumsku uredbu za novooslobođene krajeve, koja privatni šumski posjed ne predviđa^ a iz opštlnskih šuma daje stanovništvu pravo na ishranu domaće stoke i drveta za domaću potrebu a „sve što preteče preko te potrebe od prinosa šumskog, državna je svojina." Prema ovome treba sva privatna apsolutna šumska zemljišta^ koja su pod šumom Ili su ogoljena, a ispod 14 hektara veličine eksproprisati. Za procjenu treba uzeti vrednost rente zemljišta. Ovakvim rješenjem privatan vlasnik ne gubi, jer te su šume većinom do sada bile pod državnim nadzorom, što znači; da on nije imao pravo svu šumu da iseče i šumski kapital pretvori u novac, već je imao samo šumski prinos, koji će mu se kao renta zemljišta platiti. Ako je pak vlasnik šumu iskrčio, onda će mu se phtiti znatno manja suma^ jer će pri izračunavanju rente zemljišta ići u račun i vrijeme šumskog obrta. Sopstvenik (vlasnik)^ koji je šumsko zemljište iskrčio i uziratio (pretvorio u poljsko zem3jište), sa procjenjenom vrijednosti, na osnovu šumske rente neće biti zadovoljan, jer renta od 1 hekt» poljskog zemljišta veća je od rente i hektara šume, ali kako apsolutno šumska zemljišta, koja su uziraćena gube svoju plodnost sa 10—20 godina, to.će se i taj sopstvenik zadovoljiti procjenom na osnovu rente zemljišta, jer je vještačko đubrenje takvih zemljišta obično skopčano sa teškim radom. Država, pak, ovom eksproprijacijom nebi bila izložena nekom naročitom izdatku, pošto je do sada imala izdatak oko ograničavanja državnih šuma, to sa tim izdatkom može za nekoliko godina isplatiti sva ta šumska eksproprisana zemljišta. Privatne.šume iznad 14 hektara, dakle u kojima se može po principima šumarske nauke racionalno gazdovati ne ekspropjsati, već dosadanjem sopstveniku dati prvenstveno pravo zakupa za eksploataciju dotične šume. Veličina zakupa da se određuje prema šumskom prinosu. Ovakvim rješenjem sopstvenik ne gubi mnogo, jer je on 1 do sada imao koristi od šume u toliko, što ju je ekspSoatisao, do sada je plaćao porez, a od sada će plaćati zakupinu. Država pak dobiće, jer će zakup biti veći od poreza. Ali ovakvo rješenje ne odgovara zahtjeva moderne šumarske politike, koja je protivna davanju šume u eksploataciju privatnim licima. To da bi se u ta] zahtev zadovoljio, bilo bi najpravilnije rješenje, da se dosadanjim sopstvenicima daje kao naknada vrijednost toga prava eksploatacije. No kako je tu vrjednost prema današnjem sistemu razvijenosti našega šumarstva vrlo teško odrediti to i to rješenje treba ostaviti za docnije, kad se naše šumarstvo razvije I pokaže kolika je to vrijednost |