DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1919 str. 51     <-- 51 -->        PDF

i9&


liko mogli bi kazati starijih navoda naročito a poglavlju o utjecaju
šuma na klimu, te stim u savezu i nekoliko zaključaka, koji
baziraju na tim neispravnim premisama«


U zadnjem, poglavlju govori pisac članka o budućoj šumarskoj
politici naročito za područje dosadanje Srbije te ističe ove potrebe:


1. U pogledu vlasništva šuma, primjeniti i kod nas šumsku
uredbu za novooslobođene krajeve, koja privatni šumski posjed ne
predviđa^ a iz opštlnskih šuma daje stanovništvu pravo na ishranu
domaće stoke i drveta za domaću potrebu a „sve što preteče
preko te potrebe od prinosa šumskog, državna je svojina."
Prema ovome treba sva privatna apsolutna šumska zemljišta^
koja su pod šumom Ili su ogoljena, a ispod 14 hektara veličine
eksproprisati. Za procjenu treba uzeti vrednost rente zemljišta.


Ovakvim rješenjem privatan vlasnik ne gubi, jer te su šume
većinom do sada bile pod državnim nadzorom, što znači; da on nije
imao pravo svu šumu da iseče i šumski kapital pretvori u novac,
već je imao samo šumski prinos, koji će mu se kao renta zemljišta
platiti. Ako je pak vlasnik šumu iskrčio, onda će mu se phtiti znatno
manja suma^ jer će pri izračunavanju rente zemljišta ići u račun i
vrijeme šumskog obrta. Sopstvenik (vlasnik)^ koji je šumsko zemljište
iskrčio i uziratio (pretvorio u poljsko zem3jište), sa procjenjenom
vrijednosti, na osnovu šumske rente neće biti zadovoljan, jer renta od
1 hekt» poljskog zemljišta veća je od rente i hektara šume, ali kako
apsolutno šumska zemljišta, koja su uziraćena gube svoju plodnost
sa 10—20 godina, to.će se i taj sopstvenik zadovoljiti procjenom na
osnovu rente zemljišta, jer je vještačko đubrenje takvih zemljišta
obično skopčano sa teškim radom.


Država, pak, ovom eksproprijacijom nebi bila izložena nekom
naročitom izdatku, pošto je do sada imala izdatak oko ograničavanja
državnih šuma, to sa tim izdatkom može za nekoliko godina isplatiti
sva ta šumska eksproprisana zemljišta.


Privatne.šume iznad 14 hektara, dakle u kojima se može po
principima šumarske nauke racionalno gazdovati ne ekspropjsati, već
dosadanjem sopstveniku dati prvenstveno pravo zakupa za eksploataciju
dotične šume. Veličina zakupa da se određuje prema šumskom
prinosu.


Ovakvim rješenjem sopstvenik ne gubi mnogo, jer je on 1 do
sada imao koristi od šume u toliko, što ju je ekspSoatisao, do sada
je plaćao porez, a od sada će plaćati zakupinu. Država pak dobiće,
jer će zakup biti veći od poreza.


Ali ovakvo rješenje ne odgovara zahtjeva moderne šumarske
politike, koja je protivna davanju šume u eksploataciju privatnim
licima. To da bi se u ta] zahtev zadovoljio, bilo bi najpravilnije
rješenje, da se dosadanjim sopstvenicima daje kao naknada vrijednost
toga prava eksploatacije. No kako je tu vrjednost prema današnjem
sistemu razvijenosti našega šumarstva vrlo teško odrediti to i to
rješenje treba ostaviti za docnije, kad se naše šumarstvo razvije I
pokaže kolika je to vrijednost