DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1919 str. 11 <-- 11 --> PDF |
razvita nego ostala tanja, naročito ona srednje razvita stabla. Prema tome je od napred spomenutih vrsti drveća tek kod hrasta od naravi opravdana ona metoda prorede, koja već kod prvog vađenja stabala, dakle još u zatvorenim sastojinama, izabire ona stabla, koja će se uzgajati do dobe ophodnje, te ih se bojom označuje, tako da je budući upravitelj te šume vezan na izbor tih stabala. Za bukove i borove sastojine preporuča se, da se sa izborom stabala, koja će se uzgajati do obhodne dobe, pričeka i da se prve prorede provađaju samo s obzirom na odstranjenje loših stabala najjačeg debljinskog razreda. Agrarna reforma obzirom na prilike gornje krajine Pred nekoliko vremena imali smo prilike, da čujemo nekoje detalje projekta zakonske osnove o agrarnoj reformi, koji bi se imao u skoroj budućnosti našem narodnom predstavništvu na pretres i prihvat donjeti. Opravdanost djelomične podjelbe zemlje veleposjeda ne može nitko poreći, no beuzuvjetno samo relativno prema jaktičnoj potrebi i individualnoj mogućnosti racionalne obradbe, a da se time ne smanji minimun potrebe agrarne produkcije za industrijalne svrhe, mjesto što bi se morala intenzivnim gospodarstvom za mnogostruku korist općenitosti povećati. Na kordunu, gdje služim, nema veleposjeda, te zapravo nemogu da se upuštam u specialnu raspravu glede podjele zemlje u pojedinim krajevima, jer govoriti o relaciji, a nepoznati prilike i odnošaje pojedinih mjesta, znači biti preuzetan, što si ne može bez proučavanja niti najprvi stručnjak dozvoliti. Dozvoliti si ali možemo raspravu o drugim važnim pitanjima, koja sačinjavaju važnu kariku, te su u nerazdruživoj vezi sa agranom reformom. Bez pravednog riješenja istih nema cjeline t. j . reforma biva nepotpuna i krnjai, |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1919 str. 12 <-- 12 --> PDF |
21« Ta pitanja jesu bezuvjetno: 1. Revizija segregacije šumskih posjeda. 2. Uređenje zemljišnih zajednica. 3. Kolonizacija. Ne sumnjamo u dobru volju narodnog predstavničtva, da će prema prvotnoj objavi Njegovog Visočanstva Regenta Aleksandra upravljenu na narod riješiti povoljno ta pitanja, ali ipak obzirom na raznolikost prilika prema pojedinom kraju, a jer ima i takovih, kojima nije poćudno, da se ta pitanja zaista pravedno riješe, smatran dužnošću za odnošaje užeg korduma, a na korist ovog siromašnog naroda iznijeti nekoje misli, koje bi morale biti glavnom direktivom gore navedenih pitanja, ako se želi udovoljiti pravdi. Za vrijeme bivše austro-magjarske vlade nije bilo moguće niti djelomično izpraviti nepravde. Pokušavalo se mnogo puta, ali redovno svaka molba ostade glas vapijućeg, a obećanjima ni kraja ni konca. Nadajmo se, da ćemo u našem novom kraljevstvu naići na razumjevanje kod mjerodavnih faktora, pak da će skora budućnost pravedni cilj realizirali. 1. Revizija segregacije. Ovdje spadaju u prvom redu diobe šumskih posjeda između države i imovnih općina. Kojim su načinom postale imovne općine i koja je njihova svrha, to je svakome šumaru dobro poznato, no nije ipak široj javnosti poznato, kako to da imamo bogatih i pasivnih imovnih općina, i zašto su ove pasivne. Otkup šumskih služnosti zakonom od 11./7. 1871. iz državnih šuma otstupom polovice posjeda po vrijednosti, bez obzira, dali će se nova kreirana imovna općina moći financialno trajno uzdržavati, a u prvom redu namirivati potrebe ogrijevnog i građevnog drva za pravoužitnike, jest svakako jedan protupravan i nepravedan čin, koji se mogao provesti samo silovitim načinom u pomanjkanju stručne i juridičke obrane neukog seljaštva. Kroz stoljeća krvlju i pepelom vlastitih kuća stečeno pravo današnjih krajišnika za obranu civilizacije zapadne Evrope, nije se u nikojem slučaju smjelo prikratiti niti oduzeti, a još manje pomenutim zakonom odrediti, da za |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1919 str. 13 <-- 13 --> PDF |
é svoju stegnutu pripadnost užitka u naravi u svrhu pokrića troškova za imovnu općinu plati odgovarajuću pristojbu. Na taj način postoje i danas sa dokazanom pasivnošću slunjska, I. i II. banska, te još konačno ne ustrožena lička imovna općina, akoprem su šumskim pravilnikom zakona od *860. zajamčene bezplatno u potpunom obsegu poznate šumske služnosti. Sada ću u kratko sa nekojim podacima prikazati stanje meni poznate slunjske imovne općine od početka njezinog opstanka do danas. Prema diobnoj odluki od 16./VII. 1874., odobrenoj nar. c. kr. glavnog vojnog zapovjedničtva kao vrhovne zemaljske upravne oblasti od 15./VIII. 1874. br. 2206, dopitano je i. o. (po odbitku, naredbom c. kr. glavnog zapovjed. od 13./X. 1875. br. 11.559 odijeljene žumberačke im. općine) 24.658 rali 1529 č. hv. šume sačinjavajući 82 šumska predjela, razdjelena danas na 30. gosp. jedinica odnosno 45 čuvarska sreza. Posjedovni i pravni odnošaji bijahu vrlo nesređeni i međe strašno poremećene. Krčenje i palenje šuma preotelo je takav mah, da su nekoje šume skoro nestale. U nekojim predjelima nailazimo na cijele naseobine, dok se nije energičnim istupom uprave tom zlu stalo na kraj. Po vrsti drveća bile su to u početku većinom bukove šume sa umetnutim hrastom, a mjestimično i cerom, te neznatnim djelom borovine. Prema procjembenom elaboratu iznašala je drvna masa okruglo 600.000 normalnih hvati ili 1,896.000 m;i u vrijednosti sa zemljištem od 2,035.195 for. Godine 1881. pronađeno je 6711 selišta uračunavši upravne, školske i crkvene općine, dočim je godine 1912. ustanovljeno 11.449 pravoužitničkih obitelji, 10 upravnih, 31 crkvenih i 45 žkolskih općina. Potpuna kompetencija ogrijeva i građevnog drva, te drva za paljenje opeke i vapna iznašala bi godišnje 86.516 m3, a jer izračunati etat prema zadnjoj reviziji gospodarstvene osnove iznaša samo 16.225 m3, to se pokazuje godišnji manjak od 70.191 m3 ili 72 %. Ta diferencija izjednačuje se time, da se za jedno cijelo selište doznačuje stegnuta kompetencija od 35 pr. mt. ogrijevnog drva i 040 m3 građenog drva ; za tri četvrtine |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1919 str. 14 <-- 14 --> PDF |
:- 220 3. pr. mt. ogrijevnog i 0*57 m3 građevnog drva ; za dvije četvrtine selišta 2´50 pr. mt. ogrijevnog i 0*22 m3 građevnog drva; za jednu četvrtinu selišta 2 prost. mt. ogrijevnog i Oi 7 m3 građevnog drva. Upravne i školske općine dobivaju potpunu ogrievnu i građevnu, a crkvene samo građevnu kompetenciju. Da taj kvantum ne može ni izdaleka zadovoljiti i pokriti najnužniju potrebu, o tome nema nikakove sumnje. Međutim moramo znati, da se broj kuća, koje danas dnevno podržavaju i potrebuju vatru, mjestimično više nego podeseterostručio. Evidencija o tome žalibože nije vidljiva, niti je moguće, da se prikaže, jer su to skoro sve potajne diobe, kako je običaj kod kordunaša u mnogim stvarima, da sam sebi kroji pravdu, bez utjecaja vlasti. Tako nastale nove zadruge (podjeljenike) nije ali moguće odbiti u podavanju pripadnosti, jer kad dođe zima, a nema doznačenog drveta, eto ga do najbližeg ruba šume, da sam gospodari. Prema tome nije druge, nego treba i za takove u drvosjeku doznačiti pripadnost, a nakon što uplati odgovarajuću pristojbu, slijedi faktična doznaka. Pitati će mnogi, a kako se ta stegnuta kompetencija od . 5 odnosno 2 pr. metra ogrijevnog drva dijeli, a da se ne prekorači etat, odnosno poveća broj selišta? Na koji način može svaka kuća dobiti makar i stegnutu kompetenciju, kada prema osnovi o potrajnom gospodarenju nije to moguće. Dosljedno tome počinja se svake godine prehvat na drvnoj glavnici a na štetu budućih generacija. I teoretski i praktički zaista bi došli do tog rezultata, te bi već mnoge male šume nestale, da nije velik dio potrebe pokrit u privatnim šumama, te srezovima zemljišnih zajednica, a donekle i u državnim šumama. Navedene šume pokrivaju potrebu svih onih pravoužitnika, kojima je šuma imovne općine usljed daljine nepristupačna. Na taj način ne doznačuje se zapravo za svaki kućebroj pripadnost, već samo za obližnje, koji su upućeni na šume imovne općine, a njihovoj stegnutoj kompetenciji može se donekle pridodati i kompetencija onih, koji de facto radi daljine ne uživaju. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1919 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Time dobivaju okolišne kuće mjestimično i potpunu pripadnost, samo s tom razlikom, što za istu ne plaćaju propisanu pravouzitnicku pristojbu za 1 pr. mt. sa 2 K, već se smatra kao užitak preko kompetencije uz tarifalnu cijenu od 9 K. pr. m. na panju. Prema tome jedna zadruga, koja ima pravo na kompe tenciju od 3 pr. m., ako dobije 1 bukvu od 12. pr. m., ima platiti za tri pr. mt. pô 2 K = 6 K i za 9 metara po 7 K., što čini ukupno 69 kruna. Taj način obračuna nemože da pojmi naš pravoužitnik, er on neće da čuje o nekakovoj stegnutoj kompetenciji, a oš manje, da bi zapravo 1 bukovo stablo morao dijeliti sa još trojicom, kada bi žitelji iz podaljih sela svoju pripadnost tražili. Njemu je jedino krivo, da kao neki nazovi-pravoužitnik mora platiti tako visoke pristojbe, koje su obzirom na povišeni tarif za vrijeme rata zaista prevelike. Dabome da sva krivnja pada na „Verštera", koji je po njihovom svaćanju najveći krvopija naroda, koji hotice ide za tim, da što više oguli narod na račun, kako oni vele, „silno bogate imovinske kase". Nastaje pitanje, jeli moguće tako i nadalje raditi, odnosno imali izgleda, da bi se te pristojbe mogle sniziti i na koji način, te dali imovna općina zaista potrebuje tolike izdatke. Na to pitanje, ako preispitamo najnužnije potrebe imovne općine, koje se godišnjim proračunom preliminiraju, dobijemo vrlo nepovoljan odgovor. Današnja potreba iznaša godišnje oko 290.000 K naprama potrebi od 60.000 K pred jedno 20 godina. Razlog povišenju, koji tereti proračun, nalazimo najviše u stavkama lugarskog osoblja sa ratnim i obiteljskim doplacima, općinskog nameta, državnog poreza, skupocjenih, a bezuvjetno nužnih kulturnih radnja, dok razmjerno najmanje za trošak stručnog osoblja, jer isto nije niti u najnužnijem broju namješteno. Raštrkanost šumskih predjela sa nepovoljnim terreainskim prilikama zahtjeva kod ove im. općine, da se i na male površine mora postaviti sigurno šumsko osoblje sa odgovarajućom plaćom prema stavljenim dužnostima, jer zahtjevati strogo izvršenje neke službe, a ne plaćati na |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1919 str. 16 <-- 16 --> PDF |
mještenika, da može s tom plaćom živiti, to je svakako nemoguće. Čuvao jedan lugar jedan kompleks od 1000—2000 rali ili po 6 razdijeljenih predjela sa ukupno 300 - 400 rali, mora imati jednaku plaću, a baš ta okolnost, da se radi rascijepkanosti šumskih parcela mora namjestiti više lugara, uzrokom je, da ima kod ove imovne općine što stalnih i privremenih pomoćnih lugara oko 55, a godišnja potreba iznaša sa ratnim i obiteljskim doplacima blizu 100.000 K. Ta stavka neće se moći ni onda, kada nastanu normalne prilike, sniziti, jer, kao što je rečeno, službeniku, kojemu se za istenalažu dužnosti, mora se bar donekle obezbjediti život. Poznato nam je nadalje, da zakonom od 6. VIII. iz god. 1914. o prirezu, što se imade od državnih i opć. šuma u hrv. slav. Krajini plaćati za pučke škole i općine, imaju imove općine plaćati općinski i školski namet u potpunoj mjeri. Taj izdatak iznašao je, prije nego što je stupio u krjepost spomenuti zakon, godišnje oko 2000 K, dok danas prekoračuje 25.000 K, a da ne govorimo, koju će visinu dosegnuti za jedno 5 do 10 godina. Porast općinskog nameta sveopće je poznata stvar, koja žalibože za daleku budućnost nema izgleda, da će se sniziti. Ogromni troškovi, koji terete naše relativno siromašne općine po raznim invensticijama za nužne novogradnje škola, mostova, te popravak cesta i t. d., dokazuju neizbježivu potrebu izdataka, a na izravni teret imovne općine. Tako isto i državni porez prekoračuje godišnju potrebu od 10.000 K, a crne vijesti preogromnih dugova i troškova, koje će naša mlada država morati preuzeti, daju nam sigurni znak, da će se državne financije morati još jače podupirati, ako želimo, da država napreduje. O skupoći radnih sila ne trebam ni govoriti. Provađanje kulturnih radnja nekada i danas prema cjenama od 1 K (i to često uz otpis dužne šumske štete) naprama 20 i 30 K današnje dnevne zaslužbe ne treba dalnjeg komentara. Upravni troškovi stmčnog osoblja razmjerno najmanje terete proračun, zapravo iskazuju prištednju od blizu 30.000 K godišnje, jer kako je spomenuto, nijesu sva mjesta ni popunjena. Uz upravitelja gospodarstvenog ureda te 2 upravitelja dviju šumarija, ne uračunavši manipulaciono činov |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1919 str. 17 <-- 17 --> PDF |
ništvo, nemamo niti jednoga drugoga činovnika, akoprem bi prema posjedu i faktičnoj potrebi trebalo najmanje još 4 sile. Iz svega toga vidimo, da imamo posla sa neizbježivim troškovima, kojima se mora naći pokrića. Do danas, prema rastućoj potrebi, pokrivali su se ti izdaci djelomično ubiranjem sniženih pristojba, kao i sa kompetencijom onih pravoužitnika, koji radi udaljenosti nisu uplatili svoju sniženu pristojbu, a doznačeno je drugima uz punu cjenu. Neki dio pokrivao se je utjerivanjem dužnih šumskih svota, dok se prigodice prištednjom na građevnom drvu moglo izlučiti za veleprodaju manje partije, sa kojima se konačno krparilo i pokrivali manjci u pojedinim prometnim godinama. Na taj način, prema rastućoj potrebi, dosegle su pristojbe za ogrijevno drvo pravoužitnika od predratnih 20 de 24.000 K prošle godine blizu 100.000 K (dakle jedva za lugarsko osoblje)* dok je šumska šteta utjerana sa 50.000 K. — Nuzužici, paša i žirovina, te pristojbe za građevno drvo i drugi nepredviđeni prihodi izbacivali su godišnje preko 15.000 K. Na umanjenje izdataka imamo vrlo malo računati, dok sniženje pristojba mora usljediti, jer čim se malo uredi valuta, nemoguće je računati, da će se za jedno srednje bukovo stablo dobiti prosječno 30 do 50 K. To mora dapače i prije usljediti s razloga, što se narod obzirom na prokl*maciju slobodne drvarije i paše nalazi u vrlo napetom odnošaju prama upravi imovne općine. Njegovo je uvjerenje, da bi već danas morao dobiti drva bezplatuo, te da samo iz objesti i samovolje upravnih činovnika ne može da dođe do svoga prava. Sad konačno moramo staviti pitanje, a na koji način, da se te neprilike saniraju, odnosno, kako da se nađe izlaza? Na to možemo odgovoriti samo jednom izrekotn: pravednom revizijom segregacije, te ispravkom nedopustivog i protupravnog čina diobe, što izlazi iz toga, da se već u početku imovne općine pokazala njena pasivnost. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1919 str. 18 <-- 18 --> PDF |
K tome kao usko vezano pitanje ima se ujedno urediti i pitanje zemljišnih zajednica, kao i mjestimično prisilno iseljivanje t. j . kolonizacija u plodnim krajevima Slavonije na djelomično ekspropriiranom zemljištu veleposjeda. I bivša austro-magjarska uprava priznala je nepravednost segregacije, jer uzakonjenom c. kr. naredbom od 15./VII. 1881., kojom je utjelovljena bivša vojna krajina kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji, u §.21. obećaje doslovno „Moja ugarska vlada imati će se jošte pobrinuti, da se ličkoj, slunjskoj, I. i II. banskoj imovnoj općini pruži potpora, u koliko je doista potrebna njihovom opstanku." Od onda pa do danas prošlo je skoro 40 godina, pak sve molbe i predstavke, da se ta odredba realizira, ostale su glas vapijućeg. — Jedino što se isposlovalo jest, da je godine 1913. zakonskim člankom LXVI. §. 9. otpisan sav dužni porez, koji je do tada bio uknjižen na cijeli posjed imovne općine, a kojeg od svoga početka do te godine radi pasivnosti nije imovna općina plaćala. Od tog dana pak do 1916. plaćala je porez krajiška investicionalna zaklada, dok i to nije iz nepoznatih razloga prestalo, tako da danas imovna općina mora sama i taj teret namirivati. Ponavljam, samo revizija segregacije može odstraniti nepravdu, jer zapravo sve šume, koje se danas nalaze na području bivše slunjske regimente, nisu još dovoljne, da se pravoužitnicima u potpunom smislu riječi pruži njihova potreba, te olakša teška dužnost plaćanja tako visokih pristojba. Dopitanjem svih državnih šuma i ujedno pripojenjem šuma zemljišnih zajednica moglo bi se ipak dotjerati, da se godišnjim etatom pokrije najnužnija ogrijevna i građevna kompetencija. Za pokriće godišnjih troškova imala bi se tekom jednog desetgodišta, a eventualno i kroz dulje razdoblje, sa vremenitim prodajama starijih sastojina. makar i uz prehvat na užitku, gdje gospodarstvene prilike dozvoljavaju, u današnjinTdržavnim šumama, a djelomično i u nekojim predjelima imovne općine, stvoriti jedna nepotrošiva glavnica od bar 4 milijona kruna u novcu ili zalihi, s kojom bi se lih u tu svrhu gospodarilo. Sa prihodima iste i drugima nuzprihodima, kao i postepenim utjerivanjem zaostalih šumski šteta našao bi se donekle izlaz. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1919 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Za nekoliko decenija kasnije, kada dozriju srednjodobne sastojine, mogla bi se nepotrošiva glavnica povećati. Pripojenjem zemljišnih zajednica imovnim općinama, otpao bi prinos, što ga ove moraju doprinašati za stručnu upravu, a sa druge strane nesumnjivo je, da bi se moglo bolje čuvati i gospodariti nego do sada. Šumski tehničar političke oblasti, koji ima da vodi nadzor i stručnu upravu ovdašnjih z. z., nalazi se u preudaljenom Ogulinu, te ima preko sebe brigu za sve zem. zaj. Ogulinskog, Vojničkog i Slunjskog kotara uz potporu jednog nadlugara u Vojniću, te oko 90 nazovi-lugara. Da ovaj ni uz najbolju volju ne može provesti niti nadzor, a kamo li stručnu upravu na tako velikom kompleksu, to će mi svatko priznati. Naprotiv šumar imovne općine, koji vrlo često prolazi kroz šume zem. zaj., koje dapače na mnogo mjesta međaše sa imovnom općinom, može za vrijeme poslovanja u jednom te istom danu, izvršiti stručne radnje u obim šumama (zapravo u jednoj šumi, kada sačinjavaju de facto jedan konpleks). Tako bi otpao mnogi lugar z. z., koji i onako nosi samo naziv, a službu ne vrši, niti prema plaći od 10 do 20 K. vršiti može. Time bi se eliminirao — a to je svakako najvažnije — pojam dvostrukog pravoužitničtva, jer dok nekoji dobivaju ogrijev u z. z., a ako im je šuma imovne općine na zgodi, hoće i tamo da svoje pravo vrše, što je na štetu onog drugog, koji je upućen lih na imovnu općinu. Jedna vlastnost i jedno pravoužitništvo, to bi imalo biti pravilo, jer nema sumnje, da se danas sa drvom ima postupati kao sa dobrom, bez kojeg naročito naš seljak ne može biti. Razpoložba sa istim mora biti provedena na temelju načela najstrožije pravednosti i potrajnog gospodarstva, ako hoćemo da za buduće generacije očuvamo šumu. Tim više ima se što strože postupati, jer danas nemamo niti jednu trećinu od prijašnjih privatnih šuma. Neutaživa pohlepnost za dobiti za vrijeme rata uništila je bezbroj malih i većih šumskih parcela, koje su do sada koliko toliko namirivale kućne potrebe mnogih zadruga. Kad se nebi provelo ujednostručenje uprave, a naprotiv ako dođe do revizije segregacije (tako da bi se imao dati |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1919 str. 20 <-- 20 --> PDF |
226 besplatni ogrijev), to bi nekoja sela dobila na dva kraja kompetenciju, dok bi druga sela usljed još uvijek premalenog etata morala stradavati. Istina je, da naš narod oštro luči pojam z. z. od imovne općine, jer dok prvu smatra neosporivim vlastništvom žiteljstva, to imovnu općinu, akoprem zna, da je neki pravoužitnik, drži nečim tuđim, a to sve s´ razloga tako visokih pristojba za ogrijevno drvo, koje se svake godine povećavaju. Radi toga, kada bi žiteljstvo za stalno znalo, da će dobivati besplatno ogrijev, bilo iz šuma. zem. zaj. ili od imovne općine (prema blizini šuma), a sa druge strane, da neće trebati više plaćati prinos sa nametom za stručnu upravu dosadašnjih z. z., te konačno kada bi se osigurala slobodna besplatna paša na pašnjacima zem. zaj. u onom opsegu, kako to danas vrše, to nema dvojbe, da bi svi pristali na ujednostručenje uprave. Moramo naime znati, da i ti šumama zem. zaj. plaćaju za ogriev — gdje im se takav doznačuje — stanovite pristojbe, pak obzirom na garancije, da će biti užitak bezplatan,* možemo sa sigurnošću računati, da provedenje nebi naišlo na zapreke. Šuma z. z. nalazimo još danas u upravnim općinama Vukmanić, Vojnić, Krnjak, Barilović i Slunj, te na području grada Karlovca nekoje oveće parcele, ukupno po prilici oko 5 do 6.000 rali, koje su do nedavno bile, bar na slabo pristupačnim mjestima, prilično očuvane. Porast cijene drvetu, te blizina grada Karlovca dala je povoda, da su te šume u zadnje vreme pretrpile znatne štete, koje se dapače i danas sve više opetuju, te vode do potpune propasti, ako ne bude bilo kakove pomoći. Osim s tom nesrećom moramo računati sa još jednom pogibeljnom, t j . s totalnim krčenjem uz rubove šuma, kao i krčenjem po sredini, stvarajući za racionalno šumsko gospodarstvo vrlo pogibeljne enklave. Takovih slučajeva imamo vrlo mnogo na području općine Krnjak i Vukmanić, gdje su do danas oveće površine izrešetane tako malim parcelama. * Mi u principu nismo za besplatno dijeljenje drva, jer to u seljačkom svijetu stvara mišljenje, da je drvo opće dobro kao zrak i voda, te ga prekomjerno troši, a sve na račun ostalih sugrađana, koji moraju drvo sve skuplje plaćati, Ur, |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1919 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Nesmijemo biti protivnici jedne opsežne komasacije konačnog gruntovnog prepisa prema današnjemu uživanju, no to smije vrijediti samo za rubove pravih pašnjaka (a donekle i šuma) makar u većem opsegu, a nipošto za sredinu šuma, a niti pašnjaka, jer nema dvojbe, da će se u dogledno vrijeme takove enklave morati uz skupe parnice za priznanje vlasničtva natrag dobiti odnosno odkupljivati, kao što je imovna općina od tuđih enklava preko 70% već otkupila. Ako dođe do uređenja tog pitanja, to bi se imala u naravi smjesta provesti jedna temeljita reambulacija, prigodom koje bi se imao posjed obrašten šumom posebno omeđiti za razliku od pašnjaka i onih površina, koje su sa vrlo rijetkim drvečem obraštene. No i te površine imale bi se za uvijek ograničiti na minimum pripadnosti prama pojedinim selima i faktičnoj potrebi za uzdržavanje blaga preko ljeta, a nipošto dalje dopustiti, da pojedinci i to bogatiji na svoju korist krče i izrabe pojedine djelove na štetu stotinu siromašnijih drugih. Na ova razmatranja i predloge kazati će mnogi od gospode sudrugova, da bi bilo bolje, kada bi se šume imovne općine razdijelile na zemljišne zajednice, jer bi time mnogo pojeftinila uprava, koja je po subjektivnom shvaćanju kod imovnih općina navodno preskupa. Na taj vjerojatni odgovor mogu dati samo kratki protuodgovor. Neka izvole ta gospoda doći osobno u gornju Krajinu, pak neka vide svojim vlastitim očima, što znači šuma z. z., a što šuma imovinska. Kada bi se to provelo, to bi bila najveća katastrofa za današnje šume. Šume imovne općine, ako i ne mogu pokriti pravoužitničku potrebu, to ipak mogu biti na diku i ponos današnje uprave, koja je u skoro 50 godišnjoj ljutoj borbi uzdržala, dok se postiglo najglavnije, a to je opstanak šuma. Opisivati potanje nije moguće, treba očima viditi, pak onda prosuditi. Pa i u onom slučaju, kada bi se te šume recimo uzdržale, ne postoji predpostavka, da bi upravni troškovi pojeftinili. Neka nitko ne misli, da govorim iz ambicije, jer služim kod imovne općine i jer mi je navodno tu „dobro*. Biti šumar kod gornjokrajiških imovnih općina ili u Slavoniji, ogromna je razlika, Svaki onaj, kojem sudbina dosudi |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1919 str. 22 <-- 22 --> PDF |
228 ^ ´ _____ u ovim krajevima služiti, prava je žrtva svog zvanja. To se ne da opisati bez vlastitog iskustva. Istom onda, kada se na pojedinoj komisiji mora pješačiti dnevno 20 do 40 kim., može^se prosuditi „ugodnost" službovanja. Što se tiče troškova za slučaj diobe imovnih općina na zem. zajednice, to sam uvjeren, da se nebi ništa umanjili. Općinski namet, porez, plaće lugara, lugarska mirovinska zaklada, ogojni troškovi i t. d. ne snizuju se niti za jedan filir. Stručno osoblje!? Zar se može računati sa umanjenjem istoga? Ta danas, kako sam napomenuo, ne može da udovolji potrebi, a kamo li u buduće. Recimo, da se imovna općina razdijeli na z. z., to u svakom slučaju treba kod kotarske oblasti u Slunju 2 stručnjaka, a tako isto kod kotarske oblasti u Vojniću. To osoblje ne bi moglo da vrši procjenbeni dio, kao ni ine tehničke radnje, nego bi se na svaki način morao u krugu glavne šumarske direkcije osnovati poseban odjel (za skup više zajednica napram položaju) za taksaciju i uređenje, kao što je danas uređeno kod državne uprave, samo s tom razlikom, što bi pravoužitnici sa općinskim nametom morali dopri našati visoke prireze za troškove te uprave. I tako dođemo do činjenice, da u tom slučaju o uštednji «opće ne može biti govora prema današnjim izdatcima, naprotiv pripojenjem z. z. imovnim oćinama prištedio bi se doprinos, kojeg danas plaćaju za stručnu upravu zemljišnih zajednica, a zaokruživanjem šumskih srezova našla bi se mjestimično prištednja na plaći lugara z. z. Najglavnija je pak činjenica, da odvraćamo pogibelj, da šume budu devastirane i pretvorene u neplodne pašnjake i gričeve, kakovih imamo na hiljade rali diljem cijele mo druško-riječke i ličko-krbavske županije. Još jedno pitanje: Predpostavimo međutim, da sve gore navedeno nije ispravno, te da zbilja mora doći do podjele. Pitamo sada, na koji način i po kojem bi ključu mogle te šume biti razdijeljene. Kao baza podjele imamo teoretski 4 alternative: 1. Dioba po vrijednosti. 2. Po površini. 3. Po drvnoj masi i 4. Kombinovano prema masi i površini. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1919 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Priznati mora svatko, da prva tri slučaja ne mogu uopće doći u kombinaciju obzirom na nepravednost, koja bi se time počinila prema cilju, koji se hoće postići. Zadnja metoda t. j . metoda kombinovanog razšeštarenja, prama površini i drvnoj masi, također je neprovediva, jer su sastojinske i stojbinske prilike tako različne, da ni najbolji taksator ne bi mogao razdijeliti posjed na pravedne i potrebama za ogrijev i građu odgovarajuće dijelove. U ostalom ta metoda može doći u obzir samo za uređenje šumskog gospodarstva u pojedinim gospodarstvenim jedinicama, a nipoštvo za diobu takve naravi i uz takove okolnosti. Kvalitativno, prema tehničkoj vrijednosti pojedinih šumskih predjela, pokazuju se još veće razlike. Nekoja bi sela dobila dosta površine, koje danas sačinjavaju dobro uščuvane mlade branjevine, ali iz kojih ne bude užitaka niti za 15 godina, a građe ni za 50 godina, dok bi nekoja sela dobila obratno, većim dijelom drvo sposobno za tehničku porabu. Od kuda bi prvonavedeni namirivali potrebu za građu, kada bi današnje šume, u kojima dobivaju taj materijal, bezuvjetno dobila druga sela? A kako istom na branjevinama? Danas, kada moramo nastojati, da se što više reduciraju zabrane, a po mogućnosti drvosječi što prije otvore za pašu, našli bi se najedanput pred činjenicom, da bi mjesto 2 drvosjeka u jednom većem kompleksu imali bar 5 do 6 takovih. Šumski predjeli, koji bi se prema položaju i veličini morali razdijeliti na više zemljišnih zajednica (jer u blizini nema druge šume), imali bi za svaki dio svoj poseban drvosjek i tako bi okolišne kuće, koje se nalaze u neposrednoj blizini Šume, bile zaokružene sa bezbroj branjevina i drvosjeka. Bi li to bilo pametno i pravedno? Može li se stotine žiteljstva staviti u položaj, da sa svojim blagom ne smije takorekuć prekoračiti praga od svoje štale. Istina jest, i danas postoje branjevine, ali su te koncentrirane na jedno ili dva mjesta u većim površinama, te se žiteljstvo lakše čuva šumske štete, a lugarsko osoblje uspješnije provađa obranit, |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1919 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Nadalje moramo imati pred očima, da će nekoji šumski predjeli obzirom na uspješno provedene kulture sadnjom hrastovog žira u sadašnjim čistim bukovim sastojinama, reprezentirati u budućnosti visoku vrijednost, te obilnije moći namirivati građevnu potrebu i udaljenijih sela, gdje uopće nema dovoljno šume niti raspoloživog zemljišta, da se takove uzgoje. Naš seljak, kada treba građu, a nema u blizini, ide po takovu makar i 30 kim. daleko. Kada bi ti predjeli pripali obližnjim selima, to bi se stvorio za buduće generacije vrlo loši i pogibeljni položaj. Onome, kome je poznata duša krajišnika i njegov strastveni egoizam, pa makar se radilo o rođenom bratu, taj će dobro razumjeti zloradost rta jednoj, a ono nezadovoljstvo na drugoj strani, koje bi nastalo, kada bi nekoja sela dobila bolje šume, a udaljenija slabije, odnosno kada bi ova makar za jednu periodu od 50 godina ostala bez građevnog materijala. Prvospomenuti mogli bi svoj općinski namet djelomičnim utrškom vrijednih sastojina sniziti, dok bi ga drugi naprotiv morali povećati, jer bi doprinos za stručnu upravu i lugare bio svakako veći nego vrijednost godišnjeg dohodka od mladih branjevina. Dogodilo bi se dapače; da bi pripadnici druge općine morali plaćati namet i za onu općinu, u kojoj leži njihova nôvo pripala šuma. — Na taj bi način imali podmirivati dvovrsrti općinski namet, izim da se promijeni cijelo gruntovno stanje, te provede nova razdioba poreznih općina. je li to moguće? Ni tehnički ni praktički. Pogotovo ne posljednje, jer bi se potpunim ocijepljenjem ili djelomičnim cijepanjem jedne porezne općine naišlo na veliki odpor dotične upravne općine, koja uživa današnji namet od tih šuma, i tim dosljedne svojim općinarima umanjuje taj redovni izdatak. Jasno je dakle, da o podjelbi ne´ može biti ni govora iz stotinu razloga, već naprotiv treba iz opće poznal/7] principa racionalog šumskog gospodarstva današnje zemlj/Šrne zajednice sjediniti sa imovnom općinom uz gore naveden« načela, a napose revizijom segregacije mora se dobiti natrag državni šumski posjed i tako sve šume nalazeće se na teritoriju imovne općine koncentrirati pod jednu upravu, |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1919 str. 25 <-- 25 --> PDF |
makar to bilo pod direktnu državnu vlast, jer je samo na taj način moguće racionalno gospodariti, te potrebe naroda u prvom redu trajno namirivati. Time bi se svakako povisila kompetencija prema da našnjoj stegnutoj, otpalo bi dvovrsno pravoužitničtvo, a k tome očuvale bi se od posvemašnje propasti mnoge mlade hrastove šume z. z. oko grada Karlovca, koje bi u budućnosti reprezentirale milijone vrijednosti, dok danas od dana u dan bivaju žrtvovane pohlepi pojedinaca za do bitkom. Konačno da spomenem nešto i o trećem važnom pitanju t. j . o prisilnoj kolonizaciji. Velim prisilnoj, jer poznavajući našeg kordunaša, koji vrlo teško seli iz svog doma, a u opće još teže prima svojstva naprednog gospodara, to nema drugog izlaza već da se pomnim ispitanjem posjedovnih odnošaja u pojedinim krajevima uvede obvezatna konolizacija za skup od 10 do 50 i više obitelji. Diljem modruško riječke i ličko krbavske županije nalazimo na žalosna ljudska stanja, a još žalosnije gospodarstvene prilike. U kamenu prostranog krasa opkoljen i isprepleten sa gustim i podivljalim pašnjacima, koji sačinjavaju mjestimično po više četvornih kilometara površine, nalazimo tu i tamo raštrkane zaselke, čije se kuće protežu na daljinama od nekoliko kilometara. Zemljište, što ga ta kuća obrađuje, redovno je rascjepano i za kulturu uslijed manjkave obradbe i još ređeg gnojenja vrlo nesposobno Željezni plugovi, gospodarski strojevi, umjetna gnojiva, to su u 99°/0 nepoznate stvari. Jedino, što ga uzdržava, jest sitna stoka i nešto odrasle rogate marve, koja na prostrane kilometričke „Gmajne" nalazi mršavu pašu, jedva da se preko ljeta uzdrži, dok zimi uz neznatnu količinu od nekoliko centi sijena, ako nema brsta. :ormalno gladuje. Tamo pak, gdje ima bolje poljodjelske zemlje, razdjeljena je veoma nejednolično na bezbroj zadruga. Veći je procenat zapravo sirotinja, koja za vrijeme najrodnijih godina rano u proljeće mora kupovati kruh za prehranu, dočim je vrlo mali broj takovih, koji mogu od svog priroda jedan dio prodati. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1919 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Razumljivo je dakle, da o djelomičnom pošumljenju tih kršovitih pašnjaka ili bilo koje vrsti kultiviranja ne može biti govora, dok vladaju takove prilike, jer ako graničar ne odhrani preko ljeta koju ovcu, to nema s drugog dohodka da podmiri porez i namet, te da svoju djecu kupovanjem kruha prehrani. Pokušavalo se često puta u slunjskom kotaru posumiti — ma i djelomično -— te puste površine, ali je svaki trud i trošak ostao uzaludan, jer su posađene biljke za nekoliko dana izčupane ili najkasnije prvog proljeća vatrom uništene. Ima slučajeva, gdje je imovna općina u nekojim šumskim predjelima do bosanske granice (slunjskog kotara) posumila nekoje čistine po 10 i više puta, no svaki su put uništene usuprot silnih šumskih šteta, koje su pravomoćno presuđene ali redovno neutjerive. Da se ti pašnjaci samo na deseti dio racionalnim gospodarenjem (a naročito tamo, gdje prilike odgovaraju kultiviranju plemenitih biljka) podignu, bilo bi skroz dovoljno za tri puta veći broj blaga, nego što se sada uzgaja. Prema našim današnjim prilikama, pa makar uveli najstrožije zakone i odredbe, nebi se moglo to nikako postići, a još manje posumiti. Time bi samo pomnožili broj šumskih prijava, kojih već danas nalazimo na hiljade i hiljade u stanju raztvorbe na tavanima kotarskih oblasti, a sa druge strane nagomilali sa milijonima propisnike neutjerivih šumskih šteta. Toga radi, ako se žele one silne puste kraške površine privesti kulturi i hoće li se poboljšati sterinost tla, moraju se na svaki način ti pašnjaci djelomično posumiti, a žiteljstvo, koje danas tamo kukavno životvari, prisilnim načinom kolonizirati na zemljištu expropriiranog veleposjeda u plodnoj slavonskoj ravnici, osiguravši pojedinoj zadrugi pristojnu egzistenciju, što se tiče stanbenih i nuzgrednih gospodarskih prostorija. Reasumirajući sve skupa vidimo i stojimo pred činjenicom, da se današnjemu zlu na kordunu i u Lici, od kojeg trpi veliki dio naroda od nekoliko generacija unatrag, može stati na put samo pravednom revizijom segregacija, uređenjem zemlj. zajednica i prisilnom kolonizacijom. Upozoravam ovime mjerodavne krugove, da prigodom konačnog provedenja agrarne reforme izvole za prilike gornje |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1919 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Krajine osobiti obzir uzeti, jer počinjene pogreške i nepravda za vrijeme bivše austrougarske vlasti ne smiju se ponavljati, niti ostati glas vapijućeg u našoj mladoj državi. Ako međutim tko od gospode kolega uađe još bolji predlog i izlaz na korist naroda, to svakako tim bolje. Ovime udovoljavam ujedno pozivu šumarskog društva prema zaključku odborske sjednice od 8. II. 1919. t. 5. , Miško Markić, nadšumar šumske imovne općine. Evolucija našeg šumarstva. Piše M. Marinović, kr. šum. inženjer. (Nastavak.) 4. Šum. obrt i industrija. Statistika pokazuje, da se mnogi naši šumski produkti izvoze u inozemstvo kao surovine, da se prerađeni opet povrate. Uzrok je tome slabo razvijen šum obrt i industrija. Da je tome tako, kriva je naša dosadašnja ovisnost, veliko-posjednička agrarna politika, ali i indiferentnost našeg kapitala prema ovakovim poduzećima. Silna vodena energija naših rijeka, potoka i vodopada nije se znala iskoristiti. Uvjeren sam, da će sada, kada su glavne zapreke uklonjene, veliki kapital, koji je za vrijeme rata nagomilan u rukama privatnika, pokazati velik interes za ovu granu obrta i industrije. Treba samo da naši strukovnjaci pozornost tih kapitalista svraćaju na konkretne slučajeve, gdje bi se u blizini naših šuma mogle podići pilane, tvornice pokućtva, parketa, štapova, okvira za slike, podvlaka, celuloze, kemičkih drvnih proizvoda i t. d. Nisam za to, da se šumarstvo samo upušta u takove pothvate. Kako se iz dosadanjih izvoda vidi, toga sam mnijenja, da šumarstvo prestaje na međi šume. Kada je drvo izvezeno na skladište Šumsko i ondje predano trgovcu, prestaje i njegov djelokrug, a počinje novi, koji je odijeljen od njegovog zvanja. Time ne kažem, da šumarstvo ne osniva manje pothvate-; dapače, bilo bi vrlo probitačno, kad bi šumarstvo proizvodilo sâmo ono, što treba za pokriće vlastitih potreba. Tako |