DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1919 str. 26     <-- 26 -->        PDF

Razumljivo je dakle, da o djelomičnom pošumljenju
tih kršovitih pašnjaka ili bilo koje vrsti kultiviranja ne može
biti govora, dok vladaju takove prilike, jer ako graničar ne
odhrani preko ljeta koju ovcu, to nema s drugog dohodka
da podmiri porez i namet, te da svoju djecu kupovanjem
kruha prehrani.


Pokušavalo se često puta u slunjskom kotaru posumiti —
ma i djelomično -— te puste površine, ali je svaki trud i trošak
ostao uzaludan, jer su posađene biljke za nekoliko dana
izčupane ili najkasnije prvog proljeća vatrom uništene.


Ima slučajeva, gdje je imovna općina u nekojim šumskim
predjelima do bosanske granice (slunjskog kotara) posumila
nekoje čistine po 10 i više puta, no svaki su put
uništene usuprot silnih šumskih šteta, koje su pravomoćno
presuđene ali redovno neutjerive.


Da se ti pašnjaci samo na deseti dio racionalnim gospodarenjem
(a naročito tamo, gdje prilike odgovaraju kultiviranju
plemenitih biljka) podignu, bilo bi skroz dovoljno
za tri puta veći broj blaga, nego što se sada uzgaja.


Prema našim današnjim prilikama, pa makar uveli najstrožije
zakone i odredbe, nebi se moglo to nikako postići,
a još manje posumiti. Time bi samo pomnožili broj šumskih
prijava, kojih već danas nalazimo na hiljade i hiljade
u stanju raztvorbe na tavanima kotarskih oblasti, a
sa druge strane nagomilali sa milijonima propisnike neutjerivih
šumskih šteta.


Toga radi, ako se žele one silne puste kraške površine
privesti kulturi i hoće li se poboljšati sterinost tla, moraju se na
svaki način ti pašnjaci djelomično posumiti, a žiteljstvo, koje
danas tamo kukavno životvari, prisilnim načinom kolonizirati
na zemljištu expropriiranog veleposjeda u plodnoj slavonskoj
ravnici, osiguravši pojedinoj zadrugi pristojnu egzistenciju,
što se tiče stanbenih i nuzgrednih gospodarskih prostorija.


Reasumirajući sve skupa vidimo i stojimo pred činjenicom,
da se današnjemu zlu na kordunu i u Lici, od kojeg
trpi veliki dio naroda od nekoliko generacija unatrag, može
stati na put samo pravednom revizijom segregacija, uređenjem
zemlj. zajednica i prisilnom kolonizacijom.


Upozoravam ovime mjerodavne krugove, da prigodom
konačnog provedenja agrarne reforme izvole za prilike gornje