DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1919 str. 47 <-- 47 --> PDF |
´ L i 1 ; glavne skupštine od 21. prosinca 1918, te na zaključke odborskih sjednica od 8. II. 1908., i od 3. V. 1919. kao i na razne članke u Š, L. o agrarnoj reformi, upravi šuma, šumskoj paši, te o organizaciji cijelog šumarstva u SHS, a napose u Hrvatskoj, o evoluciji našeg šumarstva i t. d. po čemu se vidi, da je društvo vodilo brigu o staleškim potrebama današnjeg vremena. Valuta i šume. (Hrvatski drvotržac br. 428.) Svaka privredna grana javnoga i privatnoga života imade interesa kod rješavanja valutnoga pitanja. Kada radnik ulaže dio svoga života, svoj rad, u produkciju, on do iva kao protuvrijednost novac tj. valutu. Njemu ne može biti svejedno, što ta valuta vrijedi. Ako je onačno nakon duge sa žrtvama spojene borbe iznudio povišicu plaće, pa ako ta plaća tj. valuta svakim danom sve manje vrijedi, tada ne može doći u njegovom životu do mira, već se mora svakim danom spremati na novu borbu — jer to od njega zahtjeva osjećaj dužnosti borbe za opstanak — on se mora skrbiti za sebe, za ženu i djecu — mora svakim danom spremati se na nove žrtve — a u takovom životu ne može biti zadovoljst.a. Što mu koristi štednja, što mu koristi otkidanje od ustiju, kada skoro stalno znade, da će ono, što je danas teškim pregaranjem na stranu stavio, već sutra možda vrijediti polovicu — e onda ne smije biti štednje — jer bi to bila najneracionalnija ekonomija, a u takovu se nitko upuštati ne može. Država nije do sada ništa učinila, što bi ovaj kobni ekonomski položaj ublažilo. Država dakle jedina, a naročito ministar financija, nosi glavnu odgovornost za ovo naše upravo žalosno gospodarsko stanje. Kako prolazi kraj ovoga stanja naše šumsko gospodarstvo — nije nužno niti razlagati: manjkaju pile, sikire, oružje svake vrsti, a i radnici, sposobni za bolji posao — jer tko će konačno i da radi za papir, kojemu nitko ne poznaje prave vrijednosti. Prometila su u derutnom stanju, kola nema, konja nema — a kada se konačno na sve moguće i nemoguće načine sve to nekako i nabavi, onda dolazi država sa svojim sipljivim odgovorom: vagona nemam, da ih stavim. Vagona ali ipak ima, jer tko govoriti znade sa zaviračem, magazinerom, strojarem, podčinovnikom, činovnikom i glavarom, taj konačno ipak dobiva vagone, ali teško onom jadniku, koji sa ovim drvima mora da zakuha juhu, jer kila je kruna, a treba barem deset vrlo laganih kila. Tko bi onda mogao biti zadovoljan — a imade ih ipak vrlo mnogo, koji mimo svega toga traže razloge nezadovoljstvu. Prvo naše gospodarsko pitanje jeste i ostaje pitanje o uredjenju valute U ovom razmatranju želimo iznijeti jedan realan način, kako bi valutarno pitanje mogli rješiti na bazi našega bogatstva u šumama, o kojem se je bogatstvu doduše mnogo pisalo — ali praktično nije ni ovo naše bogatstvo do sada u nikojem pogledu izrabljeno. r |