DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1919 str. 49     <-- 49 -->        PDF

m,


da bi kurs novome dinaru bio računajuć sa 50°/0 devalvacije i sa
podlogom u zlatu od jedne milijarde na 5 rrilijardi, to bi mu računarski
kurs u Švicarskoj bio minimalno 30 centima (što bi se ali u
brzo popraviti moglo), tj. jedan švicarski franak stajao bi 3*30 novih
dinara, a mi danas plaćamo već 7 kruna, a to zneči, da smo ovom devalvacijom
još uvijek na dobitku. Još bolje bi prošli vlasnici starih dinara,
jer bi oni za stari dinar dobili tri nova, a to je isto kao i
jedan švicarski franak (90°/,).


Dakako, da bi država morala u interesu ojačanja nove valute
još i mnoge druge stvari urediti, ali to već ne spada u okvir ovoga
pitanja.


Kod ovoga načina rješavanja valutarnoga pitanja stavljali bi
najveće poteškoće vlasnici dionice stare Narodne Banke, prem skroz
neopravdano, jer sa predloženom fuzijom ne bi ništa izgubili, gube
ali onu vlast, koja je u bivšoj Srbiji veliku ulogu igrala. Gube za
sebe i svoje potomke isključivo i privilegovano pravo, da upravljaju
sa financijama države, a oni jako dobro znadu, da to mnogo nosi.
Ovaj otpor slomiti najv ća je poteškoća, što bi samo jakoj i od raznih
okolnosti neovisnoj vladi uspjeti moglo. Da li će Narodno Predstavništvo
biti jače od vlade i siliti ju na relativno povoljno rješenje
ovoga pitanja bez obzira na interese pojedinaca, ali za to u interesu
cjelosti, to ćemo vidjeti već u kratkom vremenu.


Nas kao strukovnjake u ovom slučaju najviše zanima način,
kojim ćemo najprije i bez velikih gubitaka iz naših šuma unovčiti
onih 500 milijuna dinara u zlatu, što je svakako sa znatnim poteškoćama
skopčano.


To je u prvom redu stvar ministra šuma i rudnika. Da li će
on imati toliko vještine i spreme, da ovu stvar provede — u to ne
sumnjamo — jer osoblje, Koje mu stoji na raspolaganju svakako je
od najbolje kvalitete. U ovom se slučaju radi i o tom, da li će ministar
imati dovoljno trgovačke vještine, da iz ovog kapitala, koji
leži diljem domovime, izbije što više novca u zlatu, jer ovoj cijeloj
transakciji to je konačna svrha.


Ni u ovom pogledu ne bi bilo većih poteškoća, jer naši trgovački
krugovi u vlastitom bi interesu ministra poduprli na najizdaš
niji način.


Pitanje vlasništva jedva da bi veće smetnje pravilo. Sve dozrele
šume imale bi se u najkraćem vremenu procjeniti i od vlasnika prekupiti,
u koliko nije vlasnik država sama.


Otplata bi uslijedila uz 2%-tno ukamaćenje (prosječni šumski
kamatnjak) nakon ustrojenja Banke, jer bi država prodajom dionica
unovčila znatno veći kapital, nego što uložena glavnica vrijedi. I
država bi kod toga dobar posao učinila. Samu prodaju tih šuma za
novac u zlatu obavila bi država, a do prodaje digla bi zajam u
iznosu od 500 milijuna dinara u zlatu i uručila ga Banki, tako, da
bi Banka odmah funkcionirati počela. Pokriće za ovaj zajam pružile
bi šume kao zalog vjerovniku. Sama tehnička provedba procjene,
prodaje i izradbe drva ne bi nailazila na veće poteškoće, jer Ministar