DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1919 str. 49 <-- 49 --> PDF |
m, da bi kurs novome dinaru bio računajuć sa 50°/0 devalvacije i sa podlogom u zlatu od jedne milijarde na 5 rrilijardi, to bi mu računarski kurs u Švicarskoj bio minimalno 30 centima (što bi se ali u brzo popraviti moglo), tj. jedan švicarski franak stajao bi 3*30 novih dinara, a mi danas plaćamo već 7 kruna, a to zneči, da smo ovom devalvacijom još uvijek na dobitku. Još bolje bi prošli vlasnici starih dinara, jer bi oni za stari dinar dobili tri nova, a to je isto kao i jedan švicarski franak (90°/,). Dakako, da bi država morala u interesu ojačanja nove valute još i mnoge druge stvari urediti, ali to već ne spada u okvir ovoga pitanja. Kod ovoga načina rješavanja valutarnoga pitanja stavljali bi najveće poteškoće vlasnici dionice stare Narodne Banke, prem skroz neopravdano, jer sa predloženom fuzijom ne bi ništa izgubili, gube ali onu vlast, koja je u bivšoj Srbiji veliku ulogu igrala. Gube za sebe i svoje potomke isključivo i privilegovano pravo, da upravljaju sa financijama države, a oni jako dobro znadu, da to mnogo nosi. Ovaj otpor slomiti najv ća je poteškoća, što bi samo jakoj i od raznih okolnosti neovisnoj vladi uspjeti moglo. Da li će Narodno Predstavništvo biti jače od vlade i siliti ju na relativno povoljno rješenje ovoga pitanja bez obzira na interese pojedinaca, ali za to u interesu cjelosti, to ćemo vidjeti već u kratkom vremenu. Nas kao strukovnjake u ovom slučaju najviše zanima način, kojim ćemo najprije i bez velikih gubitaka iz naših šuma unovčiti onih 500 milijuna dinara u zlatu, što je svakako sa znatnim poteškoćama skopčano. To je u prvom redu stvar ministra šuma i rudnika. Da li će on imati toliko vještine i spreme, da ovu stvar provede — u to ne sumnjamo — jer osoblje, Koje mu stoji na raspolaganju svakako je od najbolje kvalitete. U ovom se slučaju radi i o tom, da li će ministar imati dovoljno trgovačke vještine, da iz ovog kapitala, koji leži diljem domovime, izbije što više novca u zlatu, jer ovoj cijeloj transakciji to je konačna svrha. Ni u ovom pogledu ne bi bilo većih poteškoća, jer naši trgovački krugovi u vlastitom bi interesu ministra poduprli na najizdaš niji način. Pitanje vlasništva jedva da bi veće smetnje pravilo. Sve dozrele šume imale bi se u najkraćem vremenu procjeniti i od vlasnika prekupiti, u koliko nije vlasnik država sama. Otplata bi uslijedila uz 2%-tno ukamaćenje (prosječni šumski kamatnjak) nakon ustrojenja Banke, jer bi država prodajom dionica unovčila znatno veći kapital, nego što uložena glavnica vrijedi. I država bi kod toga dobar posao učinila. Samu prodaju tih šuma za novac u zlatu obavila bi država, a do prodaje digla bi zajam u iznosu od 500 milijuna dinara u zlatu i uručila ga Banki, tako, da bi Banka odmah funkcionirati počela. Pokriće za ovaj zajam pružile bi šume kao zalog vjerovniku. Sama tehnička provedba procjene, prodaje i izradbe drva ne bi nailazila na veće poteškoće, jer Ministar |