DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 13 <-- 13 --> PDF |
zahtjeve sve do granice, gdje počinje šteta "po zdravlje i sve dotle, dok se prilike u toliko ne srede, da će se iz povećanog prihoda šuma moći žrtvovati i u te svrhe. Jedno mora međutim odlučno zahtijevati, da se ne bi u novoj državi prihvatila stara praksa bivše ugarske vlade, koja je ovo pitanje barem za hrv. erarske šume tretirala sa silnom štedljivošću i tjesnogrudnošću. Nema sumnje, da će investicije uložene u gradnju zdravih činovničkih, podčinovničkih i radničkih stanova uroditi zdravim plodom, koji će doći do izražaja u povećanoj volji i sposobnosti za rad, što će sve dolaziti do izražaja u povećanju prihoda naših šuma, što nam je konačni cilj i svrha. Pitanje šumarske terminologije. Napisao; Z. Turkalj, kot. šumar. Poradi rata zaspalo je i pitanje šumske terminologije, potaknuto u ovome listu god. 1912. Uređenjem države SHS. postaje to pitanje opet aktuelnim, pogotovo kad se radi o jedinstvenoj šumskoj terminologiji na čitavome teritoriju kraljestva SHS. Jedinstvena terminologija imade uzeti svoje mjesto kako u šumarkoj književnosti i nastavi, tako i u službenoj, trgovačkoj i privatnoj praksi. Dok se to provede trebati će mnogo rada i mnogo radenika, a uzato proći če i dosta vremena. Baš zato, što će trebati mnogo rada, valjaš njime odmah započeti. Ani bene coepit, dimidium facti habet. Slobodan sam s toga, da o početku i načinu toga rada iznesem ovdje nekolika svoja mnijenja. Sa svim onim, kako je to pitanje u Š. L. god. 1912. broj 2. i 3. načeto, ne slažem se. Poglavito ne slažem se time, što se kao prilog Š. L. te godine počeli odmah tiskati „Podaci za terminologiju, t. j . iz njemačkih djela, a iz različitih oblasti šumarske znanosti, povađeni njemački stručni šumarski nazivi. Ja držim |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 14 <-- 14 --> PDF |
da na taj način nećemo doći do podataka za našu terminologiju. Ti izvaci njemačkih stručnih naziva sile nas u neku ruku na prijevode, a to je ona poglavita pogrješka, koju ja u tome prevođenju nalazim. Duh njemačkoga jezika protivan je naime vrlo duhu našega jezika ; gotovo svi stručni njemački izrazi su složenice od dviju, paće i više riječi, a takovih složenica naš jezik nikako ne trpi. Prevođenjem njemačkih složenica dakle ne možemo doći do podataka, koje trebamo za našu terminologiju. Ti izvaci (a ne „podaci) mogu nam poslužiti tek u toliko, da držimo pred očima (u evidenciji) sve moguće izraze, koji bi nam za pojedine oblasti naše znanosti trebali, i da ih prema njima a na temelju naših podataka u našoj terminologiji popunjuje. Jedini put, kojim možemo doći do podataka za našu šumsku terminologiju, jest naš narod i živi narodni a i uporedu s time i književni jezik. Živi narodni jezik je naš najveći učitelj, to je vrelo iz kojega vriju i ključaju najljepši i najrazgovjetniji izrazi i riječi, koje né možemo zamijeniti niti sa kakovim prijevodima, niti složenicama niti kovanicama. Valja dakle te izraze i riječi u narodu potražiti, pobilježiti i znanosti ih primjeniti, to u prvome redu. U drugome mogu učenjaci i majstori u jeziku i na temelju tako sabranih o.snovnih riječi sastaviti i složiti nazive za sve predmete i radnje, koje spadaju u šumarsku znanost. U trećem redu mogu stručnjaci, a poznavaći drugih srodnih slavenskih jezika, na priliku ruskoga (koji od svih slavenskih imade najčišći i najsavršeniji književni jezik), potražiti u njima stručne nazive, koji nam manjkaju, pa ih uvrstiti u našu terminologiju. Držim da ne bi bilo na odmet u tome, da se pregledaju i francuska stručna djela i njihovi stručni nazivi, pa da se prema njima pokuša eventualno prijevod u duhu našega jezika, jer kako je poznato duh svih romanskih jezika bliži je našem od njemačkoga. U svakom drugom slučaju bolje jest, ako se za pojedine pojam ili radnju ne može pronaći zgodna riječ, da se taj pojam opiše, nego da se upotrijebi kakova nezgrapna kovanica ili loš prijevod. Dakako, da uporedo s time moraju i ostale šumarske pomoćne znanosti, u prvome redu prirodn e usavršiti i uje^ |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 15 <-- 15 --> PDF |
27g diniti svoju nomenklaturu, kako je to uostalom istakao i Dr. Langhoffer u Š. L. br. 3. od 1913. U prvome redu dakle leži na nama šumarima, da šumarske nazive, koji već u narodu postoje pobilježimo. Glede toga posla, t. j . bilježenja riječi upozoriti ću, da i tu treba imati načina. Jednostavnim pitanjima na našega seljaka: kako se zove to, kako bi ti krstio ono, nećemo daleko doći. Bolje je, da prisluškujemo narodnom razgovoru sa strane i ako je moguće neopazice, jer je poznato, da naš seljak, ako razgovara sa gospodinom, već bira riječi i mijenja izraze, pače, kako je naučen od gospode, upotrebljava izraze iz tuđih jezika. Uopće mogu reći, da za prave narodne izraze treba imati fino uho. Od šumskih radnika, seljaka, lugarskog osoblja u gorskim krajevima Gornje Hrvatske može se čuti lijepih šumskih naziva i to će biti držim glavno vrelo naših podataka. Dakako, da se na sabiranju te građe mora raditi po svim krajevima našega prostranog kraljevstva. Kad smo već tu spomenuti ću, da se od braće Srba iz bivše kraljevine s te strane ne možemo bogzna čemu nadati ; njihov jezik imade dosta arhaizama i provincijalizama (Vidi govor Dr. Andrića, predsjednika D. H. K. Savremenik br. VU. i VIII. str. 307.) Savezno s time ističem, da ćemo se i mi šumari idući uporedo sa lijepom književnosti morati privoljeti ekavskom dijalektu u stručnoj literaturi prema tome i u terminologiji. Vraćajući se na stvar predlažem i preporučam gg. kolegama, da sakupljajući i bilježeći šumske nazive ukratko opisuju pojedine radnje n. pr. iz uporabe, uzgoja ili čuvanja šuma, a stručne riječi i izraze neka potcrtavaju. Iz tog kratkog opisa najbolje će se vidjeti značenje tih riječi i izraza i neće ih trebati zasebno tumačiti, dok sporedan naziv ili eventualno tumačenje može se navesti u zaporci do potcrtane riječi. Na priliku iz discipline „Uporaba šuma," izrađivanje ogrijevnoga drva. Bukve se najprije ruše, podsjećaju ili podpiljuju. Zatim se spiljuju na trupce od lm dužine. Onda se trupci |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 16 <-- 16 --> PDF |
-. cijepaju. Cijepaju se sa sjekirom i u tu svrhu napravljenim drvenim batom ili mačugom. Ako dobro pucaju iscijepaju se najprije na pole zatim četvrti, konačno na plohe. Ako trupac neće da puca na pole, cijepa se na pas Cijepanice su bolje kad se cijepaju na plohe nego kad se srče. Prema tome, ako nije potreba drva ne smiju se srčiti nili sitniti. Kod bukve izvana bijel, unutra o s r č i n a (crljen) Iz srčikovine je duga šarena. Bukva bjelica (sa bijelom korom) ili crnica. Dešnjakinja bukva, koja ima po sebi brazdu, jarak ili žlije^b na desno bolje puca, dok jela Ijevakinja bolje puca. Mjesto u šumi, gdje se izrađuju ogrijevna drva, zove se cjepalište, dok se vesla izrađuju» na tesalištu, a duge na pođelištu. Vesla, vratila, bati kratki i dugi. Stablo je golostubo (bez grana), samo u vrhu ima kitu (malena krošnja) Voz drva, naramak drva. Svi koji nose drva ogrijevna zovu se nara m čari. Breme drva (naramak), t o v a r drva (na konju). Lisa, z al i sati stablo znači na stablu sa jedne ili više strana |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 17 <-- 17 --> PDF |
* m skinuti koru ili ga zatesati, da se kod konsignacije znade, koje je stablo već uzeto. Za konsignaciju jedino je ispravan izraz o bil jezen je stabala, dok je doznaka (uručenje) drugo. Obilježenje i doznaka mogu se u isti mah obaviti. Za „listinac", bolje je reći sušanj. Nizak (kržljav) grm zove se šišljaga. A kakovih krasnih naziva ima naš narod za kola i ostalo šumsko oruđe ne trebam spominjati. Ta samo na volovskom jarmu jest: šija, podbradnja, kuč, preslice (široke kuci), krčel (zavoranj) trta (gužva). Bačvari, kablari, naćkari, sitari imaju opet svoj alat i svoje nazive. Svi produkti domaćega obrta najzad do javorovih gusala i tambura, što se i danas izrađuju na Kordunu, i zadnji klinac u njima ima svoj osebujan i lijep naziv. U mojoj praksi čuo sam i ovu prostonarodnu : „Provrti brestovo, zaprdi rastovo, okolo bukovo, kolo gotovo!" T. j . brestova trupina, hrastovi palci i, bukove gobelje To sam onako letimice i exempli causa -naveo. Kako za uporabu šuma, tako bi se i za ostale discipline kao uređenje i uzgoj mogli sakupiti izrazi dijelom iz naroda, a dijelom iz naše literature o tim granama, od kojih bi valjalo najbolje i najpodesnije primiii i utvrditi ih kao jedinstvene. Tako sakupljenu građu valjalo bi poslati jednom posebnom odboru, koji bi je proučio, izlučio što valja i svrstao najprije po pojedinim šumarskim naukama, a kasnije bi se mogao izdati i jedinstveni šumsko tehnički rječnik. Prema tome glavna zadaća i glavni posao leži na nama šumarima. Drugo je pitanje, da li se mi kraj naše teške, odgovorne, a višeputa jako šablonske. i fizički naporne službe dospijevamo i tim stvarima baviti. Bit će eventualno odgovor : pa to bar nije teško, kaki izraz i naziv pobilježiti. Na to odgovaram, ako se i najjednostavnija stvar hoće da napiše, a pogotovo ako se hoće nešto da kritički i književno obradi, tu treba sjesti i stvar dobro razmisliti, to je |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 18 <-- 18 --> PDF |
28â _ a-~ __ već jedan studij, a za taj se hoće vremena. Ja sam već jednom javno istaknuo, da šumar ne dospijeva biti lovac niti se uzgojem divljači baviti, a sada dodajem, da još manje na književnost dospijeva. Za književni rad treba uopće mnogo volje, a što i još glavnije raspoloženja i vremena. Bilo mi je u dužnosti, da o gornjem pitanju svoje mnijenje istaknem, jer sam to još bivšem uredniku ovoga lista sada nadsavjetniku gospodinu Kosoviću obećao. Uređenje vlasništva, gospodarstva i uprave sa sumama na području kraljevstva SHS. A. Vlasništvo. Uređenje šumskog vlasništva, gospodarstva i uprave u kraljevstvu SHS. kao pitanje od eminentne važnosti, jest u uzročnoj svezi sa rješenjem agrarnog pitanja. Rješavajući kod nas pitanje zemlje mora se istodobno rješiti i pitanje šume t. j . pitanje potreba državljana, napose poljodjelskog stališa na drvu, paši te žirenju svinja. Nužno je, da kod rješavanja agrarnog pitanja sudjeluje i nekoliko šumarskih stručnjaka te izaslanici šumskog vlasništva. Naš urođeni narodni elemenat, gospodari danas još dosta ekstenzivno, te su mu potrebne prostrane šumske površine za pokriće dnevnih potreba na drvu, paši i žirenju u blizini njegovih obitavališta. Kod rješenja šumskog pitanja u nas mora se uzeti veliki obzir na te okolnosti, te narodu udovoljiti današnjim njegovim potrebama. Svuda na svijetu jest poljodjelski stališ najkonservativniji narodni elemenat. Naš poljodjelski narod jest uz to individualno sebičan. Nema u njega ni malo altruizma, a vrlo malo smisla i svijesti o zajednici interesa, pa povodom rješenja toga pitanja moramo uzeti veliki obzir na to njegovo shvaćanje to prije, što sačinjava 80% svih državljana, dakle veliku većinu žiteljstva. Mi za danas još prema omjeru pojedinih stališa nismo država industrijalna nego skoro čisto poljodjelska, pa valja da uzimljemo veliki obzir na |