DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 29     <-- 29 -->        PDF

Nabacio sam tu eto nekoje misli u pogledu reforme
vlasništva, organizaciji službe i rada, te gospodarstva šumskog
u želji, da se to pitanje što bržje i bolje na korist
sviju riješi.


Privredni problem Bosne i Hercegovine.


Napisao šum. inž Dr. I. Zubović.


U čemu je problem.


Šumska ekonomijam


U prva tri poglavlja opisao sam i iznio glavne pojave
bosanske privrede i uočio one momente, koji su karakteristični
za njezin razvitak u cijelosti. Za ovo doba (pred rat
1914). Zato treba da to isto učinim za šumsku granu bosanske
privrede. Jer u jednoj zemlji sa pretežno naturalnom
produkcijom, u kojoj je 50% površine pokrivene šumom,
zauzimlje šumska ekonomija svakako toliko odlično mjesto,
da je možemo zasebno obraditi. Ipak se u ovom poglavlju
gdje se radi o izlaganju privrednog problema u cijelini ograničujem
samo na osnovne momente, koji su odlučni za značenje
bosanskih šuma u narodnoj ekonomiji; ostalo, objašnjenja
i razvoj do današnjeg stadija, obradiću u poznijim
glavama.


Mišljenja o značenju šuma u narodnoj privredi danas
su, prilično utvrđena u nauci. Uza sve to u javnosti: u
štampi, među inteligencijom, u narodu ima toliko različnih
shvatanja, najoprečnijih i najneosnovanijih u ovom pitanju,
da se stanovište javnog mišljenja može nazvati nastranim
i konfuznim. Radi toga moramo u izučavanju privrednih
problema prema šumskoj ekonomiji da postavimo ponajprije
izvjesne kriterije, koji mogu vrijediti kao pouzdani i od
kojih ćemo polaziti u svom ispitivanju.


Kao mjerilo vrijednosti šuma u nacionalnoj ekonomiji
uzima se danas korist, koju one donose : imaterijalna i mamaterijalna.


1 Odlomak iz veće radnje pod gornjim naslovom, koja je izlazila u »Novom
Delu" u Sarajevu. 1918/19.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 28     <-- 28 -->        PDF

292


Stoga baš i same kotarske šumarije ne bi smjele biti
velike s razloga, što je kot. šumaru nužno za dobro
upravljanje, da svoj teritorij dobro pozna.


Da se sva pitanja šumsko "stručna, osobna itd. u buduće
rješavaju u redu i na korist opću te u smislu što veće
pravednosti, te da ravnatelji direkcija mogu što bolje upoznati
svoje činovništvo, dobro bi bilo svakiput kad se nabere
stručnih a kompliciranih pitanja, no svakako barem jedanput
godišnje, da direkcija sazove sve upravitelje šumarija
skupno k sebi. Tu bi se nakon rješenja zakučastih
stručnih pitanja držali i referati iz različitih šumarskih struka,
a ovaj sastanak bio bi i povod za međusobno upoznavanje
stručnjaka te bolju izobrazbu.


Da se dobije dobro stručno osoblje nužne su i dobre
škole ali i dobra praksa.


Valja osnovati potpuno visoko šumarsko učilište. Iz tih
učilišta valja, da iziđu ljudi stručno naučno za viši poziv
spremni. Za polazak takove škole dostatno bi bilo šest ili
sedam razreda srednje škole.


U prvom i drugom tečaju predavale bi se discipline
konbinovane srednje škole VII i VIII. razreda te neke poi
moćne znanosti šumarstva, koje se predaju sada I. i djelom


II. godine. U III. IV. i V. tečaju predavali bi se opći stručni
predmeti. U VI. ili ako bi se još uvela i VII. godina specializirao
bi se slušatelj u odabranom stručnom predmetu.
Da se dobije spremnih i izobraženih šumskih tehničara
valjalo bi osnovati i t. zv. šumske srednje škole.
Iz tih bi izilazilo osoblje, koje bi se moglo upotrebljavati
za nadzor i vođenje šumskih radnja.


Da se dobije opet spremnih čuvara šume nužno bi bilo
osnovati lugarske tečajeve nakon četiri razreda pučke škole
od 6 —8 mjeseci.


Svakako, da bi se u svim tim školama morala posvećivati
velika pažnja praksi — praktičnim vježbama u naravi na
uzornim šumskim gospodarstvima.


Nakon svih onih škola i tečajeva ne bi bilo nužno polaganje
t. zv. praktičnog ispita, nego bi pojedinac prvo vrijeme
bio dodjeljivan u službu starijim praktičarima, pa u
koliko bi se pokazao sposoban dala bi mu se samostalna
služba.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 27     <-- 27 -->        PDF

ti šumari mogu smatrati već sada državnim organima. Činovnike
i službenike imovnih općina imenovala je vlada na
predlog odbora imovne općine. Bilo je prema tomu to
osoblje polu općinsko polu — zemaljsko (državno).


Da se provedu sve gore spomenute predradnje u redu
i dosta brzo, nužna je dobra i jedinstvena organizacija a
jedinstvena je organizacija nemoguća, dok bude postojalo
toliko kategorija šumarskog osoblja.


Stoga neka ministarstvo dekretira sve zemaljske i imovno
općinske šumare i lugare državnima činovnicima i službenicima
uz naknadno odobrenje zastupstva imovnih općina i
inih korporacija.


Privatne pak šumarske činovnike i službenike neka pozove
— koji hoće — da prinesu svoje kvalifikacije, pa ih
treba imenovati privremeno državnima t. j . dati im taj naslov,
s kojim će biti skopčana stanovita odgovornost i posao i
beriva, no samo dok traje taj posao predradnja, pa im povjeriti
predradnje u privatnim šumama njihova područja.


Poslije, kad se pitanje vlasništva uredi zakonskim putem,
te u slučajevima, gdje iz privatnih šuma nastanu općinske
ili državne šume, postaju i privatni činovnici i službenici
drzawi, a sa ostatkom privatnih šuma mogu gospodariti
ili privatni činovnici, ili gospodarenje tih šuma povjeriti
susjednom državnom šumaru uz otštetu. Nadzor nad gospodarenjem
stanovitog kompleksa privatnih šuma neka vrši
nadzorni državni šumarski činovnik.


U ministarstvu šuma i ruda, te u svakoj direkciji bile
bi prema kategorijama vlasništvo tri sekcije, a svaka od tih
sekcija dijelila bi se opet u referade prema svrsi posla.


Iza šumskih direkcija došle bi odmah kotarske šumarije.


Posebne bi bile za državne šume posebne pak za općinske
šume, a to za to, da se posao može intenzivnije
obavljati.


Netko bi možda bio i za to, da se za teritorij manji od
direkcije, a veći od šumarije uvrsti nadzorništvo. Ja nisam
za to. Bolje je onako, kako sam predložio, jer su na onaj
način šumarije pod neposrednim nadzorom direkcije. Više
upravnih stepenica pogoduje i većem birokratizmu te sporosti
posla.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 26     <-- 26 -->        PDF

290


šumarskog odsjeka odnosno direkcije, u čije područje spada
opisani šumski teritorij.


Iz svih ovih podataka sastavila bi šumska direkcija
pregled svog šumskog teritorija u dva primjerka. Jedan
ostavila sebi, a drugi poslala ministarstvu.


Na taj način dobilo bi ministarstvo dosta brzo ne baš
točan, ali približno odgovarajući pregled nad cijelom površinom
šuma u državi i moglo temeljem toga odrediti općenita
načela gospodarenja za pojedine krajeve. No što je
najglavnije, sad bi se tek mogla sazvati anketa za agrarno
šumsku reformu, gdje bi se saslušalo mnijenje i razlozi svih
posjednika poljskog i šumskog gospodarstva te ostalih
interesenata.


Ova mnijenja i svoj predlog podnijelo bi ministarstvo
privremenom narodnom predstavništvu na pretres, a privremeno
narodno pretstavništvo odredilo bi glasovanjem najshodnije,
što je nužno do izbora legalnog narodnog zastupstva,
da se provede u interesu države i svih državljana.
Konačno — narodno predstavništvo pretreslo bi zakonski
predlog ministarstva u tom pitanju eventualno ga popunilo,
glasovalo o njemu i to bi onda bila osnova zakona, koja
bi se predložila legalno izabranom narodnom zastupstvu na
prihvat ili obratno.


Vidi se iz svega ovoga, da se konačnom uređivanju
pitanja vlasništva sada još ne može pristupiti, jer bi svaka
nova uredba bila protuzakonita, pošto ne postoji faktor, koji
ima zakonitu i moralnu moć odlučivanja, no bezuvjetno je
nužno, da se provedu sve predradnje, koje su nužne kod
rješenja tog pitanja i reforme vlasništva koli poljskog toli
šumskog, a u te predradnje spada organizacija uprave i rada,
te sabiranje podataka, potrebnih za tu reformu.


Za taj posao´svakako je potrebno osoblje. To osoblje
nužno je statuirati t. j . odrediti mu dužnosti i prava.


Kako znamo postoje šume državne, općinske i privatne,
te različitih korporacija. Prema tomu postoji i osoblje državno,
općinsko i privatno.


Uprava i nadzor nad gospodarstvom u šumama zem.
zajednica bila je i dosada u rukama zemaljskoj vladi u
Hrvatskoj i Slavoniji podvrženih šumara, pa se prema tomu


i




ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 25     <-- 25 -->        PDF

novih zaokruženja uzimati obzir na postojeće gospodarstvene
odnošaje i na dosadašnje gospodarenje te unutarnje razdijelenja
šumskog kompleksa.


Nadalje će se morati uzimati obzir i na to, da se državu
što manje optereti u pogledu davanja drva i paše te
žirenja tako, da država može na svom šumskom teritoriju
što moguće jeftinije i uzornije gospodariti.


Općinsko šumsko gospodarstvo imalo bi se voditi u
smjeru, da udovolji u prvom redu domaćim potrebama na
drvu, paši i žirenju i potrebama maloobrta.


Državno šumsko gospodarstvo imalo bi se voditi u
smjeru, da u prvom redu uzgaja drvo za izvoz i zatim, da
gospodari u interesu općem.


Privatno šumsko gospodarstvo iznad minimuma površine
imalo bi se po državnim šumskim organima nadzirati,
da se gospodari u smislu šumskog zakona i propisa.


Prije nego će se započeti ikakav posao, bezuvjetno je
nužno, da vrhovna šumska oblast t. j . ministarstvo šuma i
ruda pozna objekt svoga rada.


Prema tomu je nužno, da ministarstvo dobije pregled
preko svih šuma, šumskih površina šumskih sastojina i stojbina
te inih odnošaja.


Gdje postoje gospodarstvene osnove to je lako doznati,
no imamo i takovih šumskih površina, koje nisu ni
omeđašene, a kamo li, da bi za njih postojale osnove o
gospodarstvu. Sastavljati precizne ili bar približno precizne
osnovet bilo bi danas preskupo, a zahtjevalo bi i suviše
vremena. Tu bi valjalo postupati na najjednostavniji način.
Predradnje bi se imale izvesti sa najjednostavnijim strojevima
i na najjednostavniji način, a iste bi moglo u određenom
roku obaviti sada postojeće i na dotičnim mjestima
službujuće šumarsko i lugarsko osoblje, koje dakako najbolje
pozna područje svog dosadašnjeg službovanja, samo
bi bilo nužno, da ministarstvo izda jedan naputak za izvedbu
tog posla, u kojem bi bilo detaljno navedeno, kako
će se i kojim redom kod rada postupati.


Taj svoj operat i referat imalo bi to osoblje podnijeti
sada postojećoj svojoj Šumskoj oblasti do određena roka, a
ova opet višoj nadzornoj oblasti i tako bi stvar došla UQ




ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 24     <-- 24 -->        PDF

ćinskih 41%, privatnih i korporacija (većinom veleposjed)
36% od cijele šumske površine. Vidi se na prvi pogled
kako je taj omjer bio abnormalan, pogotovo ako zamislimo,
da su se zem. zajednice t. j . veliki dio općinskih šuma,
sastojale iz slabo ili uopće nikako drvetom obraslih površina.


Kod budućeg uređenja šumskog vlasništva valjalo bi
nastojati, da se postigne približno slijedeći omjer; Općinske
šume kao najvažnije, koje bi imale namirivati u glavnom
domaće potrebe, trebale bi obuhvatati barem 50—60% i to
drvom dobro obraslu šumu, uz mnogo manju i razmjernu
površinu opć. pašnjaka. Državne šume trebale bi obuhvatati
35—40% a privatne ništa ili najviše 10—15% cijele
šumske površine na teritoriju države SHS. Dakako, male
šumske površine, pogotovo na relativnom šumskom tlu, do
određene površine, ne bi se smjele voditi kao šume.


Opazi li se u kojoj šumskoj općini tijekom godina nedostatak
drveta, trebala bi se obvezati država, da će taj nedostatak
na površini odnosno masi naknaditi iz svoje šumske
površine.


Od vremena do vremena mogle bi se poduzimati revizije
pogledom na šumsko vlasništvo.


Za gospodarenje u privatnim, a dobro će biti i u općinskim
šumama, valja stvoriti vrlo stroge zakonske ustanoye,
te usavršiti službu nadzornu.


B. Gospodarstvo te organizacija uprave i posla.
Razumije se samo po sebi, da šumsko gospodarstvo
u općinskim i državnim, a i u privatnim šumama iznad stanovitog
minimuma površine, ima biti strogo potraj no, te se
ima voditi na temelju gospodarstvenih osnova, a sječa obavljati
dozvolom i uz nadzor šumske oblasti. Osim toga treba
da država nad općinskim i privatnim šumama u pogledu
cijelog gospodarenja ima preko svojih šumskih organa trajan
nadzor.


Za jedan dio šuma barem u Hrvatskoj i Slavoniji postoje
gospodarstvene osnove već više godina, pa tu ne bi
bilo velikih poteškoća, a ni troška za sakupljanje podataka.


Pošto su predradnje i sastavak gospodarstvenih osnova
vrlo skupe radnje, morat će se kod uređenja vlasništva i




ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 23     <-- 23 -->        PDF

vala na bližim šumama, imala bi njezinu potrebu namiriti
država, dakako uz naknadu troškova.


Sav ostatak šuma pripao bi u vlasništvo privatno i
državno. Nikako nisam oduševljeni zagovornik privatnog
vlasništva, jer šta će privatno šumsko vlasništvo recimo do
1000 rali, kad postoje općinske šume, iz kojih će svaki
član moći namirivati svoje najnužnije kućne potrebe. Gospodarstvima
malim i većim od 100— 500 rali, te maloobrtu
može se dati prilika u općinskim, i državnim šumama, da si
potrebno drvo nabave maloprodajama.


Kad bi se pak ostalo kod privatnog surqskog vlasništva
uzeo bi za maksimum 100 do 500 rali. .1


Sve šume, koje bi preostale iza razdiobe šuma šumskim
općinama i privatnicima, nadalje šume nalazeće se na apsolutnom
šumskom tlu, na kraškoj golijeti, letećem pijesku,
bujičnom području te na visokim i nepristupnim planinama
imale bi pripasti državi kao državno šumsko vlasništvo.
Iz svega ovoga slijedi, da bi se imovne općine i zemljišne
zajednice imale kao takove dokinuti.


Njihova likvidacija imala bi se obavljati postepeno.
Najprije valja stvoriti jedinstvenu organizaciju uprave i rada
oko uređenja, a nakon toga, kad se posao razdijeli i svakoj
kategoriji stručnjaka odredi posao i kompetenciju, valja
preći likvidaciji dosadašnjih korporacija.


Sve zemljišne zajednice i imovne općine valja da izaberu
svaka svoga delegata, koji će u ime te korporacije
zajedno sa dodijeljenim mu stručnjakom te korporacije na
jednom općem kongresu dati svoje mijenje, no samo savjetujući,
nikako odlučujući glas.


O cijelom pitanju valja da odluči konačno zakonito
izabrano narodno zastupstvo, nakon što mu bude stavljen
zakonski predlog, koji se temelji na mnijenju svih tih
korporacija.


Prethodne revizije segregacija, koje se dadu razmjerno
jeftinije i dostatno dobro provesti, svakako valja da obave
dosadašnja zakonita zastupstva tih korporacija.


Razmjer između državnih, općinskih i privatnih šuma
u Hrvatskoj i Slavoniji bio je do sada slijedeći: Državnih
šuma bilo je 576.000 kat. rali, općinskih 1,020.000 kat. rali,
privatnih i korporacija 890.000 kat, rali, državnih 23%, op




ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 22     <-- 22 -->        PDF

vezi sa državnom šumom i na apsolutnom šumskom tlu, te
takova zemljišta kultivirati ili kao racionalni, dakako šumskim
drvećem zagajeni pašnjak, ili kao racionalno gospodarenu
šumu, a šumskoj općini dati šumom obraslo tlo na
drugom mjestu, u blizini sela ili ako je to nemoguće, toj
općini, dok sadašnji zapušteni dijelovi ne budu kultivirani i
za sječu zreli — dobavljati drvo uz otštetu izradbe i dovoza
iz svojih šuma. Dakako, da bi šumska općina imala
nositi troškove kulture i čuvanju na takovim zagajenim površinama,
ako bi poslije željela uzeti tu površinu u potpuno
svoje vlasništvo.


Vidi se iz toga, da bi imali dvije vrsti šumskih općina,


t. j . idealnih, koje za sada ne bi imale u naravi pravog
vlasništva, ili ne bi mogle biti potpuno namirene, no koje
bi ipak kao takove imale davati svoj doprinos u svrhu, da
budi kultiviraju zapuštenu površinu, budi da plate namirbu
svojih potreba po državi, zatim faktičnih šumskih općina,
koje bi posjedovale potpunu svoju šumom zagojenu površinu,
i
Kad bi se svi ti odnošaji uredili t. j . kad bi se proveli
svi ispravci dosadašnjeg vlasništva, stvorile šumske
općine i konstituirali šumski odbori, provela jedinstvena
upravna šumska organizacija, odredio minimum privatnog
vlasništva te stvorio tako temelj za uređenje, prešlo bi se
na razdiobu cijele šumske površine na teritoriju kraljevstva
SHS ponajprije na šume općinske zatim privatne i državne.


Kod dijelenja šuma pojedinim šumskim općinama imalo
bi se paziti na slijedeće:


1. Da općine dobiju koliko je god više moguće pravom
šumom obrasle površine;
2. da se iste šume nalaze na dosta blizom i prikladnom
mjestu za izvoz drva te ugon stoke.
3. da iste budu prikladno komasirane i rasporedane
prerra pojedinim mjestima šumske općine;
4. da mogu pokrivati potrebe pojedine općine barem
približno.
Ključ za razdiobu imao bi se dakle sastaviti prema
broju obitelji i članova obitelji, a površina dati opet takova
i tolika, koja bi odgovarala tom ključu, vrsti, vrsnoći uporabe
i vrijednosti drva. Pojedinoj općini, koja bi oskudije




ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 21     <-- 21 -->        PDF

Cijelo pitanje bi se moglo detaljno riješiti na slijedeći
način.


U kraljevstvu SHS nalazimo danas više kategorija
šumskog vlasništva. Imamo šume državne, imovinske, zemljišnih
zajednica, crkvene, općinske, raznih korporacija, te
privatne, bilo slobodne bilo opterećene različitim služnostima.
Privatne i crkvene opet šume razlikujemo u mali i veliki
šumski posjed.


Pošto su do sada razne korporacije te privatni
veleposjed sa šumom gospodarili u mnogo slučajeva loše,
premda je država imala nadzor nad gospodarstvom u svim
Šumama, a jer je nadzor nad tim šumama u opće teško
provesti, ne bi se ni u buduće u njima mnogo bolje gospodarilo;
nadalje od gospodarenja i proizvoda tih šuma nije
imao do sada nikakove koristi narod napose poljodjelski,
osim toga te šume nisu dovoljno zaštićivale opće šumsko-političke
interese, stoga ih valja potpuno dokinuti te izvlastiti u
prvom redu u korist šumskih općina, a u drugom redu u korist
države,bilo uz primjerenu otštetu bilo bez ikakve otštete analogno
agrarnoj reformi, koja će odrediti, kojima se veleposjednicima
ima dati i kolika otšteta u novcu, a kojima ne ili pak svesti
na stanoviti minimum njihovu današnju površinu šuma.


Da se pitanje otštete može pravedno urediti po državu,
općine i dosadašnje imovne općine te zemljišne zajednice,
koje su gotovo svuda ostali prikraćeni prigodom
provedenih segregacija na površini i kvaliteti šume, bezuvjetno
je nužno, da se provede gdjegod je to moguće,


t. j. gdje nije previše zamršeno a posao skopčan sa razmjerno
prevelikim troškom, revizija segregacije. U onim pak šumama,
koje su još i danas opterećene stanovitim služnostima
valja provesti otkup tih služnosti bilo u gotovu novcu bilo
u šumskom zemljištu.
Znademo nadalje da mnoge zem. zajednice posjeduju i
takova šumska zemljišta, na kojima nema nikakova drveta,
a i takova zemljišta, koja su uslijed lošeg gospodarenja i
neracionalne paše obrasla sa kržljavim šumskim raslinama
te grmljem. Da se u buduće takova zemljišta privedu kulturi,
a da pojedina šumska općina ne bi možda dobila
šumsku površinu bez drva, trebala bi sva ovakova zemljišta
uzeti država u svoje vlasništvo, pogotovo, ako se nalaze u




ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 20     <-- 20 -->        PDF

1. Općinske, koje će biti vlasništvo jedne ili više
mjesnih općina, u kojima će članovi moći približno namirivati
svoje potrebe na drvu, paši i žirenju te o kojima
će odlučivati osim u stručnim i personalnim stvarima, dakako
pod nadzorom vrhovne državne vlasti — općinski
šumski odbori.
2. Državne, koje će biti vlasništvo države (svih državljanja),
o kojima će odlučivati svi državljani putem legalnog
narodnog zastupstva i u kojima ne će biti nikakovih
služnosti sa strane državljana, po kojima bi netko smio u
te šume ulaziti ili proizvode iznašati bez naročite dozvole
sa strane države, koje će napokon služiti opće državnim
svrhama.
3. Privatne, koje će biti vlasništvo privatnika sa
ograničenom maksimalnom površinom. Ne bude li dosta
šuma za općine i državu, valja privatno vlasništvo i dokinuti,
jer prednost se ima davati interesima komunalnim
i državnim.
Najvažnije jesu po mom mišljenju ovdje šume općinske
(gradske). Iz njih bi se imao namirivati najveći dio poljodjelaca
i ostalog žiteljstva imenito na drvu građevnom i
ogrjevnom te paši i žirenju i potrebe maloobrta. Površina
tih šuma bi se imala za svaku pojedinu općinu odrediti po
broju žiteljstva a te šume, koje će se dati u vlasništvo kojoj
općini ne bi smjele biti udaljene od sela (grada) više od
10—12 km, te bi se.vmorale nalaziti na lako pristupnim
mjestima.


Mislim, dane bi bilo dobro, daše šumske općine osnuju po
pojedinim selima i mjestima, jer bi takove upravne jedinice
bile premalene, nego bi bilo dobro, da se osnuju
po općinama i to u koliko je moguće političkim te bi politički
općinski odbori bili ujedno i šumski odbori.


Pravo u tim šumama imali bi svi zavičajnici dotične
političke općine uz pretpostavu, da su državljani kraljevstva
SHS.


Iza općinskih (gradskih) šuma su vrlo važne državne
šume. Državne šume imala bi biti uzorna šumska gospodarstva
te uređene najsavršenije, prema razvitku šumarske
znanosti.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 19     <-- 19 -->        PDF

mišljenje većine žiteljstva, ako želimo državu i njeno gospodarstvo
tako urediti, da državljani budu približno zadovoljni,
jer bez približno zadovoljnih državljana nema trajnog
mira i poretka u državi. Prema tomu moramo buduće
uređenje šumskog gospodarstva vezati na faktične potrebe
većine pučanstva.


U odborskoj sjednici šumarskog društva obdržavanoj
dne 8. veljače t. g. pala su u tom pogledu različita misije-;
nja i predloži.


Od svih sudionika rasprave nije se našao nijedan, koji
bi zastupao dosadašnje kapitalističko načelo uređenja tog
pitanja. Dakle status quo ne smije ostati nikako. Ostala
dva načela, socijalističko i komunističko (dioba šuma na
sela, podržavljenje šuma) zastupahu svi odbornici, kako
koji, neki više u komunističkom, neki više prema socijalističkom
smjeru.


Obzirom na gornje razlaganje nikako nisam za komunističko
rješenje šumskog pitanja u cijeloj našoj državi s
razloga :


1. Jer bi bilo za sada komplicirano i nepravedno;
2. jer sav narod nema svaćanja za takovo rješenje,
pošto je rođeni i odgojeni individualista i konservativac, pa
prema tomu u najvećem svom dijelu ne će svatiti potrebu
takovog rješenja i ne će biti zadovoljan, ako se stvar rješi
u tom smjeru.
3. jer mu je za sada — uz današnji stupanj gospodarenja
i tiniarenja stoke potrebna paša i žirovina, pa bi
mu se, kad bi sve šume i postale državno vlasništvo, morao
dozvoliti ugon stoke t. j . služnost paše i žirenja ma i uz
pristojbu u državne šume, a mi znamo svi, kakovo je
šumsko gospodarstvo, kad narod smije svaki dan u šumu.
Valja stoga u dijelu zadržati današnji način uređenja
šumskog vlasništva: sasvim dokinuti ili bar stegnuti na
minimum privatno vlasništvo, a pojačati općinsko, pa makar
nešto i na račun državnog vlasništva, ako to i zbilja bude
potrebno.


Prema tomu sam, kako se vidi za rješenje, koje se
kreće između komunističkoga i socijalističkoga. Ja sam
dakle za takovo rješenje toga pitanja, da se osnuju šume:




ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 18     <-- 18 -->        PDF

28â _ a-~ __


već jedan studij, a za taj se hoće vremena.


Ja sam već jednom javno istaknuo, da šumar ne dospijeva
biti lovac niti se uzgojem divljači baviti, a sada
dodajem, da još manje na književnost dospijeva.


Za književni rad treba uopće mnogo volje, a što i još
glavnije raspoloženja i vremena.


Bilo mi je u dužnosti, da o gornjem pitanju svoje
mnijenje istaknem, jer sam to još bivšem uredniku ovoga
lista sada nadsavjetniku gospodinu Kosoviću obećao.


Uređenje vlasništva, gospodarstva i uprave
sa sumama na području kraljevstva SHS.


A. Vlasništvo.
Uređenje šumskog vlasništva, gospodarstva i uprave u
kraljevstvu SHS. kao pitanje od eminentne važnosti, jest u
uzročnoj svezi sa rješenjem agrarnog pitanja. Rješavajući
kod nas pitanje zemlje mora se istodobno rješiti i pitanje
šume t. j . pitanje potreba državljana, napose poljodjelskog
stališa na drvu, paši te žirenju svinja. Nužno je, da kod
rješavanja agrarnog pitanja sudjeluje i nekoliko šumarskih
stručnjaka te izaslanici šumskog vlasništva.


Naš urođeni narodni elemenat, gospodari danas još
dosta ekstenzivno, te su mu potrebne prostrane šumske
površine za pokriće dnevnih potreba na drvu, paši i žirenju
u blizini njegovih obitavališta.


Kod rješenja šumskog pitanja u nas mora se uzeti
veliki obzir na te okolnosti, te narodu udovoljiti današnjim
njegovim potrebama.


Svuda na svijetu jest poljodjelski stališ najkonservativniji
narodni elemenat. Naš poljodjelski narod jest uz to
individualno sebičan. Nema u njega ni malo altruizma, a vrlo
malo smisla i svijesti o zajednici interesa, pa povodom rješenja
toga pitanja moramo uzeti veliki obzir na to njegovo
shvaćanje to prije, što sačinjava 80% svih državljana,
dakle veliku većinu žiteljstva. Mi za danas još prema omjeru
pojedinih stališa nismo država industrijalna nego skoro
čisto poljodjelska, pa valja da uzimljemo veliki obzir na