DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 18 <-- 18 --> PDF |
28â _ a-~ __ već jedan studij, a za taj se hoće vremena. Ja sam već jednom javno istaknuo, da šumar ne dospijeva biti lovac niti se uzgojem divljači baviti, a sada dodajem, da još manje na književnost dospijeva. Za književni rad treba uopće mnogo volje, a što i još glavnije raspoloženja i vremena. Bilo mi je u dužnosti, da o gornjem pitanju svoje mnijenje istaknem, jer sam to još bivšem uredniku ovoga lista sada nadsavjetniku gospodinu Kosoviću obećao. Uređenje vlasništva, gospodarstva i uprave sa sumama na području kraljevstva SHS. A. Vlasništvo. Uređenje šumskog vlasništva, gospodarstva i uprave u kraljevstvu SHS. kao pitanje od eminentne važnosti, jest u uzročnoj svezi sa rješenjem agrarnog pitanja. Rješavajući kod nas pitanje zemlje mora se istodobno rješiti i pitanje šume t. j . pitanje potreba državljana, napose poljodjelskog stališa na drvu, paši te žirenju svinja. Nužno je, da kod rješavanja agrarnog pitanja sudjeluje i nekoliko šumarskih stručnjaka te izaslanici šumskog vlasništva. Naš urođeni narodni elemenat, gospodari danas još dosta ekstenzivno, te su mu potrebne prostrane šumske površine za pokriće dnevnih potreba na drvu, paši i žirenju u blizini njegovih obitavališta. Kod rješenja šumskog pitanja u nas mora se uzeti veliki obzir na te okolnosti, te narodu udovoljiti današnjim njegovim potrebama. Svuda na svijetu jest poljodjelski stališ najkonservativniji narodni elemenat. Naš poljodjelski narod jest uz to individualno sebičan. Nema u njega ni malo altruizma, a vrlo malo smisla i svijesti o zajednici interesa, pa povodom rješenja toga pitanja moramo uzeti veliki obzir na to njegovo shvaćanje to prije, što sačinjava 80% svih državljana, dakle veliku većinu žiteljstva. Mi za danas još prema omjeru pojedinih stališa nismo država industrijalna nego skoro čisto poljodjelska, pa valja da uzimljemo veliki obzir na |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 19 <-- 19 --> PDF |
mišljenje većine žiteljstva, ako želimo državu i njeno gospodarstvo tako urediti, da državljani budu približno zadovoljni, jer bez približno zadovoljnih državljana nema trajnog mira i poretka u državi. Prema tomu moramo buduće uređenje šumskog gospodarstva vezati na faktične potrebe većine pučanstva. U odborskoj sjednici šumarskog društva obdržavanoj dne 8. veljače t. g. pala su u tom pogledu različita misije-; nja i predloži. Od svih sudionika rasprave nije se našao nijedan, koji bi zastupao dosadašnje kapitalističko načelo uređenja tog pitanja. Dakle status quo ne smije ostati nikako. Ostala dva načela, socijalističko i komunističko (dioba šuma na sela, podržavljenje šuma) zastupahu svi odbornici, kako koji, neki više u komunističkom, neki više prema socijalističkom smjeru. Obzirom na gornje razlaganje nikako nisam za komunističko rješenje šumskog pitanja u cijeloj našoj državi s razloga : 1. Jer bi bilo za sada komplicirano i nepravedno; 2. jer sav narod nema svaćanja za takovo rješenje, pošto je rođeni i odgojeni individualista i konservativac, pa prema tomu u najvećem svom dijelu ne će svatiti potrebu takovog rješenja i ne će biti zadovoljan, ako se stvar rješi u tom smjeru. 3. jer mu je za sada — uz današnji stupanj gospodarenja i tiniarenja stoke potrebna paša i žirovina, pa bi mu se, kad bi sve šume i postale državno vlasništvo, morao dozvoliti ugon stoke t. j . služnost paše i žirenja ma i uz pristojbu u državne šume, a mi znamo svi, kakovo je šumsko gospodarstvo, kad narod smije svaki dan u šumu. Valja stoga u dijelu zadržati današnji način uređenja šumskog vlasništva: sasvim dokinuti ili bar stegnuti na minimum privatno vlasništvo, a pojačati općinsko, pa makar nešto i na račun državnog vlasništva, ako to i zbilja bude potrebno. Prema tomu sam, kako se vidi za rješenje, koje se kreće između komunističkoga i socijalističkoga. Ja sam dakle za takovo rješenje toga pitanja, da se osnuju šume: |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 28 <-- 28 --> PDF |
292 Stoga baš i same kotarske šumarije ne bi smjele biti velike s razloga, što je kot. šumaru nužno za dobro upravljanje, da svoj teritorij dobro pozna. Da se sva pitanja šumsko "stručna, osobna itd. u buduće rješavaju u redu i na korist opću te u smislu što veće pravednosti, te da ravnatelji direkcija mogu što bolje upoznati svoje činovništvo, dobro bi bilo svakiput kad se nabere stručnih a kompliciranih pitanja, no svakako barem jedanput godišnje, da direkcija sazove sve upravitelje šumarija skupno k sebi. Tu bi se nakon rješenja zakučastih stručnih pitanja držali i referati iz različitih šumarskih struka, a ovaj sastanak bio bi i povod za međusobno upoznavanje stručnjaka te bolju izobrazbu. Da se dobije dobro stručno osoblje nužne su i dobre škole ali i dobra praksa. Valja osnovati potpuno visoko šumarsko učilište. Iz tih učilišta valja, da iziđu ljudi stručno naučno za viši poziv spremni. Za polazak takove škole dostatno bi bilo šest ili sedam razreda srednje škole. U prvom i drugom tečaju predavale bi se discipline konbinovane srednje škole VII i VIII. razreda te neke poi moćne znanosti šumarstva, koje se predaju sada I. i djelom II. godine. U III. IV. i V. tečaju predavali bi se opći stručni predmeti. U VI. ili ako bi se još uvela i VII. godina specializirao bi se slušatelj u odabranom stručnom predmetu. Da se dobije spremnih i izobraženih šumskih tehničara valjalo bi osnovati i t. zv. šumske srednje škole. Iz tih bi izilazilo osoblje, koje bi se moglo upotrebljavati za nadzor i vođenje šumskih radnja. Da se dobije opet spremnih čuvara šume nužno bi bilo osnovati lugarske tečajeve nakon četiri razreda pučke škole od 6 —8 mjeseci. Svakako, da bi se u svim tim školama morala posvećivati velika pažnja praksi — praktičnim vježbama u naravi na uzornim šumskim gospodarstvima. Nakon svih onih škola i tečajeva ne bi bilo nužno polaganje t. zv. praktičnog ispita, nego bi pojedinac prvo vrijeme bio dodjeljivan u službu starijim praktičarima, pa u koliko bi se pokazao sposoban dala bi mu se samostalna služba. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 29 <-- 29 --> PDF |
Nabacio sam tu eto nekoje misli u pogledu reforme vlasništva, organizaciji službe i rada, te gospodarstva šumskog u želji, da se to pitanje što bržje i bolje na korist sviju riješi. Privredni problem Bosne i Hercegovine. Napisao šum. inž Dr. I. Zubović. U čemu je problem. Šumska ekonomijam U prva tri poglavlja opisao sam i iznio glavne pojave bosanske privrede i uočio one momente, koji su karakteristični za njezin razvitak u cijelosti. Za ovo doba (pred rat 1914). Zato treba da to isto učinim za šumsku granu bosanske privrede. Jer u jednoj zemlji sa pretežno naturalnom produkcijom, u kojoj je 50% površine pokrivene šumom, zauzimlje šumska ekonomija svakako toliko odlično mjesto, da je možemo zasebno obraditi. Ipak se u ovom poglavlju gdje se radi o izlaganju privrednog problema u cijelini ograničujem samo na osnovne momente, koji su odlučni za značenje bosanskih šuma u narodnoj ekonomiji; ostalo, objašnjenja i razvoj do današnjeg stadija, obradiću u poznijim glavama. Mišljenja o značenju šuma u narodnoj privredi danas su, prilično utvrđena u nauci. Uza sve to u javnosti: u štampi, među inteligencijom, u narodu ima toliko različnih shvatanja, najoprečnijih i najneosnovanijih u ovom pitanju, da se stanovište javnog mišljenja može nazvati nastranim i konfuznim. Radi toga moramo u izučavanju privrednih problema prema šumskoj ekonomiji da postavimo ponajprije izvjesne kriterije, koji mogu vrijediti kao pouzdani i od kojih ćemo polaziti u svom ispitivanju. Kao mjerilo vrijednosti šuma u nacionalnoj ekonomiji uzima se danas korist, koju one donose : imaterijalna i mamaterijalna. 1 Odlomak iz veće radnje pod gornjim naslovom, koja je izlazila u »Novom Delu" u Sarajevu. 1918/19. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 27 <-- 27 --> PDF |
ti šumari mogu smatrati već sada državnim organima. Činovnike i službenike imovnih općina imenovala je vlada na predlog odbora imovne općine. Bilo je prema tomu to osoblje polu općinsko polu — zemaljsko (državno). Da se provedu sve gore spomenute predradnje u redu i dosta brzo, nužna je dobra i jedinstvena organizacija a jedinstvena je organizacija nemoguća, dok bude postojalo toliko kategorija šumarskog osoblja. Stoga neka ministarstvo dekretira sve zemaljske i imovno općinske šumare i lugare državnima činovnicima i službenicima uz naknadno odobrenje zastupstva imovnih općina i inih korporacija. Privatne pak šumarske činovnike i službenike neka pozove — koji hoće — da prinesu svoje kvalifikacije, pa ih treba imenovati privremeno državnima t. j . dati im taj naslov, s kojim će biti skopčana stanovita odgovornost i posao i beriva, no samo dok traje taj posao predradnja, pa im povjeriti predradnje u privatnim šumama njihova područja. Poslije, kad se pitanje vlasništva uredi zakonskim putem, te u slučajevima, gdje iz privatnih šuma nastanu općinske ili državne šume, postaju i privatni činovnici i službenici drzawi, a sa ostatkom privatnih šuma mogu gospodariti ili privatni činovnici, ili gospodarenje tih šuma povjeriti susjednom državnom šumaru uz otštetu. Nadzor nad gospodarenjem stanovitog kompleksa privatnih šuma neka vrši nadzorni državni šumarski činovnik. U ministarstvu šuma i ruda, te u svakoj direkciji bile bi prema kategorijama vlasništvo tri sekcije, a svaka od tih sekcija dijelila bi se opet u referade prema svrsi posla. Iza šumskih direkcija došle bi odmah kotarske šumarije. Posebne bi bile za državne šume posebne pak za općinske šume, a to za to, da se posao može intenzivnije obavljati. Netko bi možda bio i za to, da se za teritorij manji od direkcije, a veći od šumarije uvrsti nadzorništvo. Ja nisam za to. Bolje je onako, kako sam predložio, jer su na onaj način šumarije pod neposrednim nadzorom direkcije. Više upravnih stepenica pogoduje i većem birokratizmu te sporosti posla. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 26 <-- 26 --> PDF |
290 šumarskog odsjeka odnosno direkcije, u čije područje spada opisani šumski teritorij. Iz svih ovih podataka sastavila bi šumska direkcija pregled svog šumskog teritorija u dva primjerka. Jedan ostavila sebi, a drugi poslala ministarstvu. Na taj način dobilo bi ministarstvo dosta brzo ne baš točan, ali približno odgovarajući pregled nad cijelom površinom šuma u državi i moglo temeljem toga odrediti općenita načela gospodarenja za pojedine krajeve. No što je najglavnije, sad bi se tek mogla sazvati anketa za agrarno šumsku reformu, gdje bi se saslušalo mnijenje i razlozi svih posjednika poljskog i šumskog gospodarstva te ostalih interesenata. Ova mnijenja i svoj predlog podnijelo bi ministarstvo privremenom narodnom predstavništvu na pretres, a privremeno narodno pretstavništvo odredilo bi glasovanjem najshodnije, što je nužno do izbora legalnog narodnog zastupstva, da se provede u interesu države i svih državljana. Konačno — narodno predstavništvo pretreslo bi zakonski predlog ministarstva u tom pitanju eventualno ga popunilo, glasovalo o njemu i to bi onda bila osnova zakona, koja bi se predložila legalno izabranom narodnom zastupstvu na prihvat ili obratno. Vidi se iz svega ovoga, da se konačnom uređivanju pitanja vlasništva sada još ne može pristupiti, jer bi svaka nova uredba bila protuzakonita, pošto ne postoji faktor, koji ima zakonitu i moralnu moć odlučivanja, no bezuvjetno je nužno, da se provedu sve predradnje, koje su nužne kod rješenja tog pitanja i reforme vlasništva koli poljskog toli šumskog, a u te predradnje spada organizacija uprave i rada, te sabiranje podataka, potrebnih za tu reformu. Za taj posao´svakako je potrebno osoblje. To osoblje nužno je statuirati t. j . odrediti mu dužnosti i prava. Kako znamo postoje šume državne, općinske i privatne, te različitih korporacija. Prema tomu postoji i osoblje državno, općinsko i privatno. Uprava i nadzor nad gospodarstvom u šumama zem. zajednica bila je i dosada u rukama zemaljskoj vladi u Hrvatskoj i Slavoniji podvrženih šumara, pa se prema tomu i |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 25 <-- 25 --> PDF |
novih zaokruženja uzimati obzir na postojeće gospodarstvene odnošaje i na dosadašnje gospodarenje te unutarnje razdijelenja šumskog kompleksa. Nadalje će se morati uzimati obzir i na to, da se državu što manje optereti u pogledu davanja drva i paše te žirenja tako, da država može na svom šumskom teritoriju što moguće jeftinije i uzornije gospodariti. Općinsko šumsko gospodarstvo imalo bi se voditi u smjeru, da udovolji u prvom redu domaćim potrebama na drvu, paši i žirenju i potrebama maloobrta. Državno šumsko gospodarstvo imalo bi se voditi u smjeru, da u prvom redu uzgaja drvo za izvoz i zatim, da gospodari u interesu općem. Privatno šumsko gospodarstvo iznad minimuma površine imalo bi se po državnim šumskim organima nadzirati, da se gospodari u smislu šumskog zakona i propisa. Prije nego će se započeti ikakav posao, bezuvjetno je nužno, da vrhovna šumska oblast t. j . ministarstvo šuma i ruda pozna objekt svoga rada. Prema tomu je nužno, da ministarstvo dobije pregled preko svih šuma, šumskih površina šumskih sastojina i stojbina te inih odnošaja. Gdje postoje gospodarstvene osnove to je lako doznati, no imamo i takovih šumskih površina, koje nisu ni omeđašene, a kamo li, da bi za njih postojale osnove o gospodarstvu. Sastavljati precizne ili bar približno precizne osnovet bilo bi danas preskupo, a zahtjevalo bi i suviše vremena. Tu bi valjalo postupati na najjednostavniji način. Predradnje bi se imale izvesti sa najjednostavnijim strojevima i na najjednostavniji način, a iste bi moglo u određenom roku obaviti sada postojeće i na dotičnim mjestima službujuće šumarsko i lugarsko osoblje, koje dakako najbolje pozna područje svog dosadašnjeg službovanja, samo bi bilo nužno, da ministarstvo izda jedan naputak za izvedbu tog posla, u kojem bi bilo detaljno navedeno, kako će se i kojim redom kod rada postupati. Taj svoj operat i referat imalo bi to osoblje podnijeti sada postojećoj svojoj Šumskoj oblasti do određena roka, a ova opet višoj nadzornoj oblasti i tako bi stvar došla UQ |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 24 <-- 24 --> PDF |
ćinskih 41%, privatnih i korporacija (većinom veleposjed) 36% od cijele šumske površine. Vidi se na prvi pogled kako je taj omjer bio abnormalan, pogotovo ako zamislimo, da su se zem. zajednice t. j . veliki dio općinskih šuma, sastojale iz slabo ili uopće nikako drvetom obraslih površina. Kod budućeg uređenja šumskog vlasništva valjalo bi nastojati, da se postigne približno slijedeći omjer; Općinske šume kao najvažnije, koje bi imale namirivati u glavnom domaće potrebe, trebale bi obuhvatati barem 50—60% i to drvom dobro obraslu šumu, uz mnogo manju i razmjernu površinu opć. pašnjaka. Državne šume trebale bi obuhvatati 35—40% a privatne ništa ili najviše 10—15% cijele šumske površine na teritoriju države SHS. Dakako, male šumske površine, pogotovo na relativnom šumskom tlu, do određene površine, ne bi se smjele voditi kao šume. Opazi li se u kojoj šumskoj općini tijekom godina nedostatak drveta, trebala bi se obvezati država, da će taj nedostatak na površini odnosno masi naknaditi iz svoje šumske površine. Od vremena do vremena mogle bi se poduzimati revizije pogledom na šumsko vlasništvo. Za gospodarenje u privatnim, a dobro će biti i u općinskim šumama, valja stvoriti vrlo stroge zakonske ustanoye, te usavršiti službu nadzornu. B. Gospodarstvo te organizacija uprave i posla. Razumije se samo po sebi, da šumsko gospodarstvo u općinskim i državnim, a i u privatnim šumama iznad stanovitog minimuma površine, ima biti strogo potraj no, te se ima voditi na temelju gospodarstvenih osnova, a sječa obavljati dozvolom i uz nadzor šumske oblasti. Osim toga treba da država nad općinskim i privatnim šumama u pogledu cijelog gospodarenja ima preko svojih šumskih organa trajan nadzor. Za jedan dio šuma barem u Hrvatskoj i Slavoniji postoje gospodarstvene osnove već više godina, pa tu ne bi bilo velikih poteškoća, a ni troška za sakupljanje podataka. Pošto su predradnje i sastavak gospodarstvenih osnova vrlo skupe radnje, morat će se kod uređenja vlasništva i |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 23 <-- 23 --> PDF |
vala na bližim šumama, imala bi njezinu potrebu namiriti država, dakako uz naknadu troškova. Sav ostatak šuma pripao bi u vlasništvo privatno i državno. Nikako nisam oduševljeni zagovornik privatnog vlasništva, jer šta će privatno šumsko vlasništvo recimo do 1000 rali, kad postoje općinske šume, iz kojih će svaki član moći namirivati svoje najnužnije kućne potrebe. Gospodarstvima malim i većim od 100— 500 rali, te maloobrtu može se dati prilika u općinskim, i državnim šumama, da si potrebno drvo nabave maloprodajama. Kad bi se pak ostalo kod privatnog surqskog vlasništva uzeo bi za maksimum 100 do 500 rali. .1 Sve šume, koje bi preostale iza razdiobe šuma šumskim općinama i privatnicima, nadalje šume nalazeće se na apsolutnom šumskom tlu, na kraškoj golijeti, letećem pijesku, bujičnom području te na visokim i nepristupnim planinama imale bi pripasti državi kao državno šumsko vlasništvo. Iz svega ovoga slijedi, da bi se imovne općine i zemljišne zajednice imale kao takove dokinuti. Njihova likvidacija imala bi se obavljati postepeno. Najprije valja stvoriti jedinstvenu organizaciju uprave i rada oko uređenja, a nakon toga, kad se posao razdijeli i svakoj kategoriji stručnjaka odredi posao i kompetenciju, valja preći likvidaciji dosadašnjih korporacija. Sve zemljišne zajednice i imovne općine valja da izaberu svaka svoga delegata, koji će u ime te korporacije zajedno sa dodijeljenim mu stručnjakom te korporacije na jednom općem kongresu dati svoje mijenje, no samo savjetujući, nikako odlučujući glas. O cijelom pitanju valja da odluči konačno zakonito izabrano narodno zastupstvo, nakon što mu bude stavljen zakonski predlog, koji se temelji na mnijenju svih tih korporacija. Prethodne revizije segregacija, koje se dadu razmjerno jeftinije i dostatno dobro provesti, svakako valja da obave dosadašnja zakonita zastupstva tih korporacija. Razmjer između državnih, općinskih i privatnih šuma u Hrvatskoj i Slavoniji bio je do sada slijedeći: Državnih šuma bilo je 576.000 kat. rali, općinskih 1,020.000 kat. rali, privatnih i korporacija 890.000 kat, rali, državnih 23%, op |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 22 <-- 22 --> PDF |
vezi sa državnom šumom i na apsolutnom šumskom tlu, te takova zemljišta kultivirati ili kao racionalni, dakako šumskim drvećem zagajeni pašnjak, ili kao racionalno gospodarenu šumu, a šumskoj općini dati šumom obraslo tlo na drugom mjestu, u blizini sela ili ako je to nemoguće, toj općini, dok sadašnji zapušteni dijelovi ne budu kultivirani i za sječu zreli — dobavljati drvo uz otštetu izradbe i dovoza iz svojih šuma. Dakako, da bi šumska općina imala nositi troškove kulture i čuvanju na takovim zagajenim površinama, ako bi poslije željela uzeti tu površinu u potpuno svoje vlasništvo. Vidi se iz toga, da bi imali dvije vrsti šumskih općina, t. j . idealnih, koje za sada ne bi imale u naravi pravog vlasništva, ili ne bi mogle biti potpuno namirene, no koje bi ipak kao takove imale davati svoj doprinos u svrhu, da budi kultiviraju zapuštenu površinu, budi da plate namirbu svojih potreba po državi, zatim faktičnih šumskih općina, koje bi posjedovale potpunu svoju šumom zagojenu površinu, i Kad bi se svi ti odnošaji uredili t. j . kad bi se proveli svi ispravci dosadašnjeg vlasništva, stvorile šumske općine i konstituirali šumski odbori, provela jedinstvena upravna šumska organizacija, odredio minimum privatnog vlasništva te stvorio tako temelj za uređenje, prešlo bi se na razdiobu cijele šumske površine na teritoriju kraljevstva SHS ponajprije na šume općinske zatim privatne i državne. Kod dijelenja šuma pojedinim šumskim općinama imalo bi se paziti na slijedeće: 1. Da općine dobiju koliko je god više moguće pravom šumom obrasle površine; 2. da se iste šume nalaze na dosta blizom i prikladnom mjestu za izvoz drva te ugon stoke. 3. da iste budu prikladno komasirane i rasporedane prerra pojedinim mjestima šumske općine; 4. da mogu pokrivati potrebe pojedine općine barem približno. Ključ za razdiobu imao bi se dakle sastaviti prema broju obitelji i članova obitelji, a površina dati opet takova i tolika, koja bi odgovarala tom ključu, vrsti, vrsnoći uporabe i vrijednosti drva. Pojedinoj općini, koja bi oskudije |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Cijelo pitanje bi se moglo detaljno riješiti na slijedeći način. U kraljevstvu SHS nalazimo danas više kategorija šumskog vlasništva. Imamo šume državne, imovinske, zemljišnih zajednica, crkvene, općinske, raznih korporacija, te privatne, bilo slobodne bilo opterećene različitim služnostima. Privatne i crkvene opet šume razlikujemo u mali i veliki šumski posjed. Pošto su do sada razne korporacije te privatni veleposjed sa šumom gospodarili u mnogo slučajeva loše, premda je država imala nadzor nad gospodarstvom u svim Šumama, a jer je nadzor nad tim šumama u opće teško provesti, ne bi se ni u buduće u njima mnogo bolje gospodarilo; nadalje od gospodarenja i proizvoda tih šuma nije imao do sada nikakove koristi narod napose poljodjelski, osim toga te šume nisu dovoljno zaštićivale opće šumsko-političke interese, stoga ih valja potpuno dokinuti te izvlastiti u prvom redu u korist šumskih općina, a u drugom redu u korist države,bilo uz primjerenu otštetu bilo bez ikakve otštete analogno agrarnoj reformi, koja će odrediti, kojima se veleposjednicima ima dati i kolika otšteta u novcu, a kojima ne ili pak svesti na stanoviti minimum njihovu današnju površinu šuma. Da se pitanje otštete može pravedno urediti po državu, općine i dosadašnje imovne općine te zemljišne zajednice, koje su gotovo svuda ostali prikraćeni prigodom provedenih segregacija na površini i kvaliteti šume, bezuvjetno je nužno, da se provede gdjegod je to moguće, t. j. gdje nije previše zamršeno a posao skopčan sa razmjerno prevelikim troškom, revizija segregacije. U onim pak šumama, koje su još i danas opterećene stanovitim služnostima valja provesti otkup tih služnosti bilo u gotovu novcu bilo u šumskom zemljištu. Znademo nadalje da mnoge zem. zajednice posjeduju i takova šumska zemljišta, na kojima nema nikakova drveta, a i takova zemljišta, koja su uslijed lošeg gospodarenja i neracionalne paše obrasla sa kržljavim šumskim raslinama te grmljem. Da se u buduće takova zemljišta privedu kulturi, a da pojedina šumska općina ne bi možda dobila šumsku površinu bez drva, trebala bi sva ovakova zemljišta uzeti država u svoje vlasništvo, pogotovo, ako se nalaze u |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 20 <-- 20 --> PDF |
1. Općinske, koje će biti vlasništvo jedne ili više mjesnih općina, u kojima će članovi moći približno namirivati svoje potrebe na drvu, paši i žirenju te o kojima će odlučivati osim u stručnim i personalnim stvarima, dakako pod nadzorom vrhovne državne vlasti — općinski šumski odbori. 2. Državne, koje će biti vlasništvo države (svih državljanja), o kojima će odlučivati svi državljani putem legalnog narodnog zastupstva i u kojima ne će biti nikakovih služnosti sa strane državljana, po kojima bi netko smio u te šume ulaziti ili proizvode iznašati bez naročite dozvole sa strane države, koje će napokon služiti opće državnim svrhama. 3. Privatne, koje će biti vlasništvo privatnika sa ograničenom maksimalnom površinom. Ne bude li dosta šuma za općine i državu, valja privatno vlasništvo i dokinuti, jer prednost se ima davati interesima komunalnim i državnim. Najvažnije jesu po mom mišljenju ovdje šume općinske (gradske). Iz njih bi se imao namirivati najveći dio poljodjelaca i ostalog žiteljstva imenito na drvu građevnom i ogrjevnom te paši i žirenju i potrebe maloobrta. Površina tih šuma bi se imala za svaku pojedinu općinu odrediti po broju žiteljstva a te šume, koje će se dati u vlasništvo kojoj općini ne bi smjele biti udaljene od sela (grada) više od 10—12 km, te bi se.vmorale nalaziti na lako pristupnim mjestima. Mislim, dane bi bilo dobro, daše šumske općine osnuju po pojedinim selima i mjestima, jer bi takove upravne jedinice bile premalene, nego bi bilo dobro, da se osnuju po općinama i to u koliko je moguće političkim te bi politički općinski odbori bili ujedno i šumski odbori. Pravo u tim šumama imali bi svi zavičajnici dotične političke općine uz pretpostavu, da su državljani kraljevstva SHS. Iza općinskih (gradskih) šuma su vrlo važne državne šume. Državne šume imala bi biti uzorna šumska gospodarstva te uređene najsavršenije, prema razvitku šumarske znanosti. |