DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 21     <-- 21 -->        PDF

Cijelo pitanje bi se moglo detaljno riješiti na slijedeći
način.


U kraljevstvu SHS nalazimo danas više kategorija
šumskog vlasništva. Imamo šume državne, imovinske, zemljišnih
zajednica, crkvene, općinske, raznih korporacija, te
privatne, bilo slobodne bilo opterećene različitim služnostima.
Privatne i crkvene opet šume razlikujemo u mali i veliki
šumski posjed.


Pošto su do sada razne korporacije te privatni
veleposjed sa šumom gospodarili u mnogo slučajeva loše,
premda je država imala nadzor nad gospodarstvom u svim
Šumama, a jer je nadzor nad tim šumama u opće teško
provesti, ne bi se ni u buduće u njima mnogo bolje gospodarilo;
nadalje od gospodarenja i proizvoda tih šuma nije
imao do sada nikakove koristi narod napose poljodjelski,
osim toga te šume nisu dovoljno zaštićivale opće šumsko-političke
interese, stoga ih valja potpuno dokinuti te izvlastiti u
prvom redu u korist šumskih općina, a u drugom redu u korist
države,bilo uz primjerenu otštetu bilo bez ikakve otštete analogno
agrarnoj reformi, koja će odrediti, kojima se veleposjednicima
ima dati i kolika otšteta u novcu, a kojima ne ili pak svesti
na stanoviti minimum njihovu današnju površinu šuma.


Da se pitanje otštete može pravedno urediti po državu,
općine i dosadašnje imovne općine te zemljišne zajednice,
koje su gotovo svuda ostali prikraćeni prigodom
provedenih segregacija na površini i kvaliteti šume, bezuvjetno
je nužno, da se provede gdjegod je to moguće,


t. j. gdje nije previše zamršeno a posao skopčan sa razmjerno
prevelikim troškom, revizija segregacije. U onim pak šumama,
koje su još i danas opterećene stanovitim služnostima
valja provesti otkup tih služnosti bilo u gotovu novcu bilo
u šumskom zemljištu.
Znademo nadalje da mnoge zem. zajednice posjeduju i
takova šumska zemljišta, na kojima nema nikakova drveta,
a i takova zemljišta, koja su uslijed lošeg gospodarenja i
neracionalne paše obrasla sa kržljavim šumskim raslinama
te grmljem. Da se u buduće takova zemljišta privedu kulturi,
a da pojedina šumska općina ne bi možda dobila
šumsku površinu bez drva, trebala bi sva ovakova zemljišta
uzeti država u svoje vlasništvo, pogotovo, ako se nalaze u