DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 28     <-- 28 -->        PDF

292


Stoga baš i same kotarske šumarije ne bi smjele biti
velike s razloga, što je kot. šumaru nužno za dobro
upravljanje, da svoj teritorij dobro pozna.


Da se sva pitanja šumsko "stručna, osobna itd. u buduće
rješavaju u redu i na korist opću te u smislu što veće
pravednosti, te da ravnatelji direkcija mogu što bolje upoznati
svoje činovništvo, dobro bi bilo svakiput kad se nabere
stručnih a kompliciranih pitanja, no svakako barem jedanput
godišnje, da direkcija sazove sve upravitelje šumarija
skupno k sebi. Tu bi se nakon rješenja zakučastih
stručnih pitanja držali i referati iz različitih šumarskih struka,
a ovaj sastanak bio bi i povod za međusobno upoznavanje
stručnjaka te bolju izobrazbu.


Da se dobije dobro stručno osoblje nužne su i dobre
škole ali i dobra praksa.


Valja osnovati potpuno visoko šumarsko učilište. Iz tih
učilišta valja, da iziđu ljudi stručno naučno za viši poziv
spremni. Za polazak takove škole dostatno bi bilo šest ili
sedam razreda srednje škole.


U prvom i drugom tečaju predavale bi se discipline
konbinovane srednje škole VII i VIII. razreda te neke poi
moćne znanosti šumarstva, koje se predaju sada I. i djelom


II. godine. U III. IV. i V. tečaju predavali bi se opći stručni
predmeti. U VI. ili ako bi se još uvela i VII. godina specializirao
bi se slušatelj u odabranom stručnom predmetu.
Da se dobije spremnih i izobraženih šumskih tehničara
valjalo bi osnovati i t. zv. šumske srednje škole.
Iz tih bi izilazilo osoblje, koje bi se moglo upotrebljavati
za nadzor i vođenje šumskih radnja.


Da se dobije opet spremnih čuvara šume nužno bi bilo
osnovati lugarske tečajeve nakon četiri razreda pučke škole
od 6 —8 mjeseci.


Svakako, da bi se u svim tim školama morala posvećivati
velika pažnja praksi — praktičnim vježbama u naravi na
uzornim šumskim gospodarstvima.


Nakon svih onih škola i tečajeva ne bi bilo nužno polaganje
t. zv. praktičnog ispita, nego bi pojedinac prvo vrijeme
bio dodjeljivan u službu starijim praktičarima, pa u
koliko bi se pokazao sposoban dala bi mu se samostalna
služba.