DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 62     <-- 62 -->        PDF

bolje načelu pravednosti, ali — agrarna reforma je posve flešto
drugo, da, posve oprečna svakoj trgovini. No fakat je taj, da nam
obična dosadanja zakonita sredstva dalje ne pomažu, i zato će svaki
korak dalje trebati suverene volje naroda putem zakonskog utanačenja
u parlamentu.


Svi ovi predloži, kaošto i slijedeći i posljednji, stoje na onom
ispravnom i već provedenom stanovištu, da država preuzme veleposjede
u svoje ruke. Taj novi predlog ide za tim, da država doista
preuzme posjed u svoje ruke, ali da upravu i gospodarenje na istom
ostavi dosadašnjim posjednicima, a zatraži od njih stanovitu godišnju
rentu, bolje stanoviti procenat. U praksi bi to značilo ostati pri
starom, pa nije ni čudo, jer taj predlog dolazi sa strane — interesiranog
veleposjeda. Tim, inače zamamljivim i zato pogibeljnijim
predlogom postignut je ekstrem u shvaćanju svrhe agrarne reforme;
moguće da bi on zadovoljio osim veleposjeda — i državnog pretpotopnog
fiskusa, ali — svrsi agrarne reforme protuslovi on posvema,
i jer je svijesno iznesen, baca joj najveću uvrijedu u lice: evo ti
kaplju otrova, da što prije izdahneš! Naglasili smo već, da je ideja
pravedne razdiobe zemljišnog posjeda elementarne snage, te se ona
možda dade zadržavati, ali zadržati nikako, pa će možda već na
temelju ove konstatacije dotičnik u duši povući svoj predlog, kod
pomisli, da je ipak bolji vrebac u džepu nego golub na krovu.


Kod te pomisli dolazi nam i nehotice potreba radikalnog riješenja
tog pitanja pred oči. Postavimo li državu na čvrst temelj,
njezina će garancija neizmjerno više važiti negoli kakav laskavi provizorij,
na što ta gospoda očito ne pomišljaju. I zato je i sa njihovog
stanovišta puno prihvatljivije, da zadovoljan narod svoje obvezatnosti
može izdržati, nego da se ga sili na stabilno revolucionarno
raspoloženje. Pod istom perspektivom valja što prije zahvatiti i druge
kapitale putem poreza na ratne dobitke i odaje imetka.


IV.
Smjernica pravednog riješenja bila bi po našem mnijenju
sliedeća:


Sve šume, koje prelaze stalni normale, i one u posjedu zajednica,
u koliko prekoračuju normalno pokriće potreba zajedničara,
ima preuzeti država u isključivo vlasništvo. Za odštetu bi isplatila
država manje svote na želju odmah, inače i sve veće svote putem
godišnje rente, i to po začasnom tečaju valute na jednom medjunarodnom
tržištu. Visina odštete imala bi se proračunati za javnohumanjtarne
ustanove (bolnice, nemoćnice škole i dr.) individualno po
vrijednosti poprečnih cijena 1908. do 1913. godine. Za ostale šume,
koje su prešle prije 1890. godine u vlasništvo današnjeg posjednika,
imala bi se isplatiti kupna realna cijena, gdje se ta može pronaći,
ili, kaošto i za ostale šume, što su mijenjale posjednika od te godine,
vrijednost, koju je šuma imala po tadašnjim (1900. god.) cijenama,
po individualnoj nepristranoj procjeni. Kako je neznatni dio