DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 62 <-- 62 --> PDF |
bolje načelu pravednosti, ali — agrarna reforma je posve flešto drugo, da, posve oprečna svakoj trgovini. No fakat je taj, da nam obična dosadanja zakonita sredstva dalje ne pomažu, i zato će svaki korak dalje trebati suverene volje naroda putem zakonskog utanačenja u parlamentu. Svi ovi predloži, kaošto i slijedeći i posljednji, stoje na onom ispravnom i već provedenom stanovištu, da država preuzme veleposjede u svoje ruke. Taj novi predlog ide za tim, da država doista preuzme posjed u svoje ruke, ali da upravu i gospodarenje na istom ostavi dosadašnjim posjednicima, a zatraži od njih stanovitu godišnju rentu, bolje stanoviti procenat. U praksi bi to značilo ostati pri starom, pa nije ni čudo, jer taj predlog dolazi sa strane — interesiranog veleposjeda. Tim, inače zamamljivim i zato pogibeljnijim predlogom postignut je ekstrem u shvaćanju svrhe agrarne reforme; moguće da bi on zadovoljio osim veleposjeda — i državnog pretpotopnog fiskusa, ali — svrsi agrarne reforme protuslovi on posvema, i jer je svijesno iznesen, baca joj najveću uvrijedu u lice: evo ti kaplju otrova, da što prije izdahneš! Naglasili smo već, da je ideja pravedne razdiobe zemljišnog posjeda elementarne snage, te se ona možda dade zadržavati, ali zadržati nikako, pa će možda već na temelju ove konstatacije dotičnik u duši povući svoj predlog, kod pomisli, da je ipak bolji vrebac u džepu nego golub na krovu. Kod te pomisli dolazi nam i nehotice potreba radikalnog riješenja tog pitanja pred oči. Postavimo li državu na čvrst temelj, njezina će garancija neizmjerno više važiti negoli kakav laskavi provizorij, na što ta gospoda očito ne pomišljaju. I zato je i sa njihovog stanovišta puno prihvatljivije, da zadovoljan narod svoje obvezatnosti može izdržati, nego da se ga sili na stabilno revolucionarno raspoloženje. Pod istom perspektivom valja što prije zahvatiti i druge kapitale putem poreza na ratne dobitke i odaje imetka. IV. Smjernica pravednog riješenja bila bi po našem mnijenju sliedeća: Sve šume, koje prelaze stalni normale, i one u posjedu zajednica, u koliko prekoračuju normalno pokriće potreba zajedničara, ima preuzeti država u isključivo vlasništvo. Za odštetu bi isplatila država manje svote na želju odmah, inače i sve veće svote putem godišnje rente, i to po začasnom tečaju valute na jednom medjunarodnom tržištu. Visina odštete imala bi se proračunati za javnohumanjtarne ustanove (bolnice, nemoćnice škole i dr.) individualno po vrijednosti poprečnih cijena 1908. do 1913. godine. Za ostale šume, koje su prešle prije 1890. godine u vlasništvo današnjeg posjednika, imala bi se isplatiti kupna realna cijena, gdje se ta može pronaći, ili, kaošto i za ostale šume, što su mijenjale posjednika od te godine, vrijednost, koju je šuma imala po tadašnjim (1900. god.) cijenama, po individualnoj nepristranoj procjeni. Kako je neznatni dio |