DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 63 <-- 63 --> PDF |
32I veleposjeda u zadnjih trideset godina mijenjao kupnjom* svoga vlasnika, to bi se za veći dio tih posjeda jednostavno prvotna glavnica likvidirala i povratila — naravno progresivno prema veličini oporezovana, kao i ostali kapitali — svome gospodaru. Kamate na svoj kapital je kroz tih četrdeset godina i tako žeo u šumi. On mijenja jedino foimu temeljne glavnice : glavnicu sigurne šume sa glavnicom još sigurnije državne rente; naravno uz rezignaciju na i tako problematični spekulativni prirast kapitala u zadnjih 30 godina, koji je ali prirastao na trošak narodnih masa, i zato s pravom njima pripada. To bi sve vrijedilo za slučaj, ako su u zadnjih 30 godina bile sječe normalne i kulture redovne i ako postoji danas stanje zaliha u šumi te posjed nije opterećen. Za višak n. z. morala bi se izračunati današnja vrijednost njegova i odbivši najmanje 25 postot. riz ka, pribrojiti k otplatnoj svoti. Za manjak n. z. izvidi se prodajna cijena u dotičnim godinama i odbije od odplatne svote, kaošto iza svaki ha zaostalih kultura n. pr. po 200 K. Uporabive nove investicije, kaošto i planovi neka se otkupe po cijeni troškova, odbivši za svaku godinu dosadanje uporabe 5 postot. od troškova. Napokon bi se za sve faktične prištednje za postignuće normalnog stanja zaliha morala cijena svake godine povisiti za šumski kamat (l1/,—2 postot.) Sve terete (dugove, penzije itd.) mora naravno preuzeti država i po mogućnosti što prije isplatiti, a njihovu vrijednost odbiti od odplate, uz stanovite modifikacije. Tim bi načinom došli do pravednog riješenja pitanja odšteta, gdje su te potrebne i opravdane, a naravno da bi se pojedine stavke, koje bi trebalo strukovno i točno istražiti, morale doslovce utanačiti putem zakona. V. Tako od države u vlasništvo i u upravu preuzete šume nebi se iz već navedenih razloga pod nikakvim uvjetom smjele parceli-» rati, jer bi to bila u pravom smislu riječi pogubna anarhija u gospo« darstvu, koja bi nas dovela do propasti. Od parcelacije pojedincima ni,e puno bolja parcelacija na zadruge, sela itd., ako ne možda u stanovitim krajevima još i gora. Velike šume moraju ostati veliki kapitali naroda — države pod strogom paskom, javnom kontrolom, i dobrom upravom. A tko pobliže pozna pitanje servituta, t.j. različitih služnosti i njihovih užasni upliv na produktivnost i rentabilnost šuma, taj će odmah priznati, da se šume ne smiju ni pod kojim uvjetom baciti u ruke tome crvu — rastočliji svakog šumarskog gospodarstva. Kako da se onda zadovolji pravednim temeljnim zahtjevima agrarne reforme? Kako da bude ovca cijela i vuk sit? To je drugo važno pitanje, za koje ima takodjer riješenja, i to I ponajlakše i zajamčeno samo onda, ako država preuzme šumske komplekse doista neosporivo u svoje ruke i preuzme na sebe plaćanje svih odšteta. Princip bi morao biti, da svako poljodjelsko gospodarstvo, gdje je to moguće, dobije, ako već nema, malen dio šume, koji |