DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 64 <-- 64 --> PDF |
/ odgovara običnim potrebama posjeda. Odgovaralo bi poprečno posjedima do 10 ha poljodjelskog zemljišta, od 10 ha do 20 ha po 0*5 ha šume za svaki ha posjeda više. Tako, da bi posjednik sa 10 ha oranica, travnika itd. posjedovao 5—10 ha šume, što bi mu na dobrom tlu nosilo do 40 m3 drva godišnje, dakle dovoljno za gospodarstvene potrebe, onaj sa 20 ha posjeda do 15 ha šume ili 603 m prirasla, isto dovoljno, od česa bi još mogli prištediti potrebe za popravu kuće itd. Naravno, da bi trebalo točne individualne stručnjačke istrage i za svaki pojed ni kraj, za različite višine (ravnica, planina) i za pojedinu vrstu šume naredbenim putem ustanoviti granice takve posjedovane šume. Takvu normalnu posjedovnu šumu zvati ću nadalje jednostavno „kućara"- „Kućare" ili dio, koji dotičnome ne dostaje do potpune kućare, kod ćega se ne obazire na neposjednike polja, morala bi država odstupiti dotičnim posjednicima putem t. zv. arondacije, uz otplatu stanovitog dijela diela državne otkupnine i troškova prenosa. Ni kod manjih posjeda ne bi se smjele trpjeti veće šume od recimo l1/» do 2 kućara pri pojedinom posjedu, već bi se višak morao na jedan način upotrijebiti za popunu kućare susjedu, naravno uz odštetu. Takve bi kućare morale biti posebni predmet strogog državnog nadzora i vezane uz posjed. — Koliko da se šume ostavi dosadašnjim veleposjednicima? Ko želi zadržati stanoviti dio poljodjelstva, po kućaru ko toga nema a hoće da mu ostane pravedni dio posjeda, neka mu se ostavi šume za stanovitu množinu, recimo 500 m3 godišnjeg prirasta drva, koja bi se šuma imala ustanoviti zakonom i nazvati recimo „n o r- male" Tomu bi odgovaralo 100—150 ha normalne šume. VI Pokriće potrebne paše, krme za rogato i malo blago (živinu), stelje, gradjevnog i obrtnog drva za pojedine siromašnije gospodare te za one krajeve, gdje nema šuma ili ne u tolikoj mjeri, da bi se mogle razdijeliti kućare, moralo bi se urediti posebnim i općenitim propisima i to na način, da se to pokriće izvršava putem, dotično posredovanjem političkih oblasti. Ove bi istražile faktičnu potrebu, dotično manjak, i pobrinule se zato, da se ta potreba — uz naknadu vlastitih troškova i troškova dokazanja — doista i na najracionalniji način, po mogućnosti i pravodobno pokrije. A uprava šuma imala bi odrediti, gdje, na koji način i u kojoj mjeri se potrebni predmeti mogu oduzeti bez štete za šumsko gospodarstvo i za budućnost pokrića. Samo nikakve služnosti na tlo ili na stalnu količinu već obveza državne uprave, da svakogodišnje daje maksimum onoga, što smije i može dati, uz najniže cijene, što mogu biti, a da dobro općenitosti osjetljivo ne trpi. Za predmete (stelja, krma), kojih se mjestimice ne bi moglo dati, morala bi se politička uprava brinnit za surogate, da odtereti šumu. Bude li potrebna nova arondacja — ali i prema novim cijenama! neka je, do stanovite granice. Država to može. Slično vrijedi za postupak kod opskrbe gradjevnim i obrtnim drvom, kako ćemo u jednom od slijedećih poglavlja razložiti. |