DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 64     <-- 64 -->        PDF

/


odgovara običnim potrebama posjeda. Odgovaralo bi poprečno posjedima
do 10 ha poljodjelskog zemljišta, od 10 ha do 20 ha po
0*5 ha šume za svaki ha posjeda više. Tako, da bi posjednik sa
10 ha oranica, travnika itd. posjedovao 5—10 ha šume, što bi mu
na dobrom tlu nosilo do 40 m3 drva godišnje, dakle dovoljno za
gospodarstvene potrebe, onaj sa 20 ha posjeda do 15 ha šume ili
603 m prirasla, isto dovoljno, od česa bi još mogli prištediti potrebe
za popravu kuće itd. Naravno, da bi trebalo točne individualne
stručnjačke istrage i za svaki pojed ni kraj, za različite višine (ravnica,
planina) i za pojedinu vrstu šume naredbenim putem ustanoviti
granice takve posjedovane šume. Takvu normalnu posjedovnu
šumu zvati ću nadalje jednostavno „kućara"- „Kućare"
ili dio, koji dotičnome ne dostaje do potpune kućare, kod ćega se
ne obazire na neposjednike polja, morala bi država odstupiti dotičnim
posjednicima putem t. zv. arondacije, uz otplatu stanovitog dijela
diela državne otkupnine i troškova prenosa. Ni kod manjih posjeda
ne bi se smjele trpjeti veće šume od recimo l1/» do 2 kućara pri
pojedinom posjedu, već bi se višak morao na jedan način upotrijebiti
za popunu kućare susjedu, naravno uz odštetu. Takve bi kućare
morale biti posebni predmet strogog državnog nadzora i vezane
uz posjed. — Koliko da se šume ostavi dosadašnjim veleposjednicima?
Ko želi zadržati stanoviti dio poljodjelstva, po kućaru ko toga
nema a hoće da mu ostane pravedni dio posjeda, neka mu se ostavi
šume za stanovitu množinu, recimo 500 m3 godišnjeg prirasta drva,
koja bi se šuma imala ustanoviti zakonom i nazvati recimo „n o r-
male" Tomu bi odgovaralo 100—150 ha normalne šume.


VI


Pokriće potrebne paše, krme za rogato i malo blago (živinu),
stelje, gradjevnog i obrtnog drva za pojedine siromašnije gospodare
te za one krajeve, gdje nema šuma ili ne u tolikoj mjeri, da bi se
mogle razdijeliti kućare, moralo bi se urediti posebnim i općenitim
propisima i to na način, da se to pokriće izvršava putem, dotično
posredovanjem političkih oblasti. Ove bi istražile faktičnu potrebu,
dotično manjak, i pobrinule se zato, da se ta potreba — uz naknadu
vlastitih troškova i troškova dokazanja — doista i na najracionalniji
način, po mogućnosti i pravodobno pokrije. A uprava šuma
imala bi odrediti, gdje, na koji način i u kojoj mjeri se potrebni
predmeti mogu oduzeti bez štete za šumsko gospodarstvo i za budućnost
pokrića. Samo nikakve služnosti na tlo ili na stalnu količinu
već obveza državne uprave, da svakogodišnje daje maksimum onoga,
što smije i može dati, uz najniže cijene, što mogu biti, a da dobro
općenitosti osjetljivo ne trpi. Za predmete (stelja, krma), kojih se
mjestimice ne bi moglo dati, morala bi se politička uprava brinnit
za surogate, da odtereti šumu. Bude li potrebna nova arondacja —
ali i prema novim cijenama! neka je, do stanovite granice. Država
to može. Slično vrijedi za postupak kod opskrbe gradjevnim i obrtnim
drvom, kako ćemo u jednom od slijedećih poglavlja razložiti.