DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 69 <-- 69 --> PDF |
... već je mnogi prisiljen prilikama, dizao zid, pokaivao crijepom, nabavio štednjak, cijenio drvo i šumu. * Od cc. 13 milijuna rali šuma u Jugoslaviji otpada na državne cc. 39%. na općinske cc. 15%. a 46% na privatne. Privatni veliki posjed najjači je u Sloveniji. Ima dakle više šumovlasnika s raznom svrhom gospodarstva. Dok jedni, medju koje spada i država, imadu pred očima financijski momenat, drugi se brinu za stvarni materijalni uspjeh, direktno podmirenje potreba na ogrjevnom i gradjevnom drvu, paši bez obzira na financijalnu stranu. Radi medjusobnog upoznavanja šumsko-gospodarskih odnošaja u SHS potrebno je, da se osvrnemo na značaj pojedine Kategorije šumskog vlasništva, naročito na narodne šume. Država je svojim autoritetom počela prisvajati vlasništvo nad šumskim objektima, koji su do tada bili opće svačije dobro i konačno postala vlasnica današnjih državnih šuma. Današnja državna ekonomska politika ide za tim, da dodje u posjed što većih površina šume. Ukoliko je državno šumsko vlasništvo bilo ograničeno stvarnim pravima državljana, nastojala je svaka država, da svoje privatno šumsko vlasništvo oslobodi samo radi slobode u raspoložbi sa prihodima, te je i odkupila šumske služnosti svuda, gdje je mogla da se sa stvarno-pravnim ovlaštenicima nagodi, ili uopće nije do danas otkupila šumske služnosti. Kako su dakle državne šume jedno državno privatno šumsko poduzeće, — ukoliko se ne radi o općoj koristi, što ju neka šuma imade, — nastojala je država, da iz njih izvuče što veću korist. S obzirom na prodaju paše, žirovine, drva, ponašala se je državna šumska uprava prema seljacima kao privatnik, jer ga kao slaba platca i nepouzdanog posjetnika šume nije rado gledala. U Bosni su na golemu štetu općenitosti favorizirane tudjinske firme, koje su dobivale drvo uz niže cijene, a osim toga su se šume devastirale. Primjećujem radi neupućenih, da je država prodavala drvo samo na veliko, jer pojedinac trgovac, koji kupuje velike količine drva, te ih u velikom stilu izradjuje, preradjuje, i na svjetska tržišta izvozi samo radi špekulacije, plaća šumu najbolje, dok seljak treba drvo za sebe i malo treba, sam radi i vozi, ne može da plati što drvo uistinu vrijedi Vlasnici privatnih šuma stekli su vlasništvo poklonom od kralja, kupoprodajom, okupaci om, silom, dejekcijom. Ima fizičkih, juridičkih osoba, naime društava, korporacija, zaklada zatim redova, manastira, beneficija, prebenda, takvih zajednica, koje se osnivaju na privatnopravnom razmjerju, imovnih općina, fideikomisa. Mnoga su od tih vlasništva kao i državna bila u korist općenitosti ili dijela općenitosti (sela, općine, gradova) ograničena stvarnim pravima, ali su se toga tereta riješila segregacijama. |