DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 70 <-- 70 --> PDF |
S34 Svrha je privatnim šumskim gospodarima razna, kod plemića uzdržanje i zadovoljavanje potreba svoga načina ž´vota; kod fideikomisa uzdržavanje dobra samo si stanovitu obitelj, prema tomu racionalno uredjenje i uzimanje redovitih dohodaka, dalje stanovita godišnja ili periodička renta kod crkvenih zakladnih dobara, negdje n. pr. kod dioničarskih društava i nekih špekulanata plemića ili gradjana iscrpljenje šuma u najkraćem roku i preprodaja drugom. Ovakve su šume redovno izvržene devastiranju, pogotovo, ako se sijeku ljeti, što se sad uobičajilo i tamo, gdje se zdravom razumu protivi ljetna sjeća, i ako za to govore socijalni razlozi. Za vrijeme su rata napose mnoge banke nakupovale znatne šumske komplekse samo u spekulativne svrhe. Privatne šume osobite vrsti jesu šume krajiških imovnih općina u Hrvatskoj i Slavoniji. Ima ih 10 sa površinom od 620.000 rali. Sve su ured jene. Sastoje se samo od onih seljaka potomaka negdašnjih krajišnika, koji su čuvali državu i a.-u. prijestolje od Turaka. Imaju trajnu svrhu i stoje pod javnim nadzorom. Graničari Krajišnici, sami seljaci, bili su gotovo cijeli život u jednom vojnom logoru, na granici Turske i bivše austro-ugarske monarhije, i branili granicu. Zato im je u početku država davala potrebno drvo kao svojim lenskim podanicima, a kasnije im se počelo priznavati pravo služnosti besplatnog drvarenja i besplatnog pašarenja u državnim šumama. Te šume okupirala je u svoje vrijeme država. Bila je posljedica nekulture i iznimnog vojničkog stanja, da narod nije znao svoje dugotrajnim vremenom utvrdjene posjedovne odnošaje prema nepreglednim prašumama zaodjeti u pravnu formu, već se je na to odlučio jači i pametniji, dakako s pomoću sile. Kad je prestala vojna Krajina, otkupila je država šumske služnosti po prije rečenom „ključu´´ tako, da je polovica šuma po vrijednosti pripala u potpuno vlasništvo krajiškim općinama, a druga polovica pripala je državi (zakon od 8. VI. 1871.). Zakonom od 15. VI. 1873. nastale su imovne općine u hrv.slav. vojnoj Krajini : otočka, ogulinska, slunjska, I. i II. banska, križevačka, gjurgjevačkč, gradiška, brodska, petrovaradinska. svaka na području dotične krajiške regimente. Jedino na području ličke regimente nije uspjela „dobrovoljna" nagodba, jer se je narod tomu odupro. Svaka je od njih samostalna, autonomna institucija, s trajnom svrhom, odredjenim brojem ovlaštenika, postavljenim organom, zastupstvom imovne općine, koje predstavlja vlasnika te sastavlja i ispituje godišnje proračune, raspolaže sa prihodnim suvišcima, zaključuje glede rješenja, ako možda koje selo ili općina želi da istupi iz imovne općine itd. Pomoćni organ zastupstva je odbor sa predsjednikom kao predstavnikom imovne općine na čelu, koji i općinu zastupa u svim njezinim pravnim poslovima, stvara zaključke na osnovi proračuna. Svi zaključci zastupstva i odbora vrijede, ako ih vlada potvrdi. Pošto zastupstvo sastoji od samih seljaka, koji nemaju |