DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 73 <-- 73 --> PDF |
inst tucije zahtijeva, da ona pomaže državi graditi ceste, željeznice, škole . . . Konačno umanjuju se glavnice imovnih općina same po sebi. Imovne su općine postale prostorno po vojničkom razdjeljenju, a ovo sa gospodarskim raidjeljenjem nema apsolutno nikarkove zajedničke, osim tek formalne podloge. Kao što je državna šumska uprava osnova´a 3 centralna ureda, tako bi i šumsko-gospodarstveni odnošaji krajiških imovnih općina, diktirali ne 10 nego najviše 4 središnja ureda, a pravoužitnici bi onda rado proveli fuziju imovine. Osim drugih znatnih prednosti glavna bi prednost bila velika prištednja u novcu, dakle veća glavnica imovne općine. Strukovna uprava imovnih općina kraj sadašnjeg šumsko-gospodarskog i upravnog sistema, poznatog birokrat.zma, znatno pridonosi teškoj budućnosti imovnih općina. Takovo je stanje kod nekih pogrješno zvanih bogatijih imovnih općina. Kako je kod siromašnih, kod I. i II. banske i slunjske, nije mi izbliže poznato. Držim, da je tamo stanje neodrživo. S takovom odviše žalosnom perspektivom stupaju imovne općine u naš novi državni život. Radi se za imovne općine o biti i nebitiv 0 tom u II dijelu. Šume, koje nisu u vlasništvu pojednih privatnika, već su vlasnost t. j . dobro opčine (sela) kao takove, zove narod općinskim, općim, zajedničkim dobrom jedne općine, sela. — Pravni je izraz općinske šume. One su dakle vlasništvo jednog sitiog dijela države, naime gradske, trgovišne, upravnih, mjesnih, plemićskih, privilegovanih i urbarskih općina. Prema tomu su općinske šume zajednice suposjednika, ali su u raspoložbi sa svojim posjedom ograničene u korist općine kao promjenljivog socijalnog bića. Ovo ograničenje sastoji se u tom, da se šume smiju samo privremeno i racionalno-konzervativno uživati. Svrha im je trajna, nije momentana, ali nije ni vječna. Radi toga i po glavnim načelima općega šumskoga zakona ima supstancija šume u pravilu ostati netaknuta. Crpsti se mogu samo prihodi, t. j . radi trajnosti svrhe i radi očuvanja supstancije ima im nadzirati rad organ vrhovne općenitosti, državna vlast, a raditi — gospodariti imade se racionalno-konzervativno. Via ništvo takovih zajedničara suposjednika, općinara, tako je ograničeno pravom šire i veće općenitosti t. j . organa njezinog, državne vlasti, da bez njezine dozvole općinari ne mogu svojevoljno umanjiti, preinačivati ili ukidati svoje imovine. Državna im vlast to iznimno dozvoljava iz agrarnih ili drugih osobito važnih, ali uvijek opravdanih razloga, koji su na korist i njihovih potomaka i cjelokupnosti. Posmatrajući ovdje pitanja vlasništva s materijalne strane ne možemo naći nesumnjivog kriterija za vlasništvo pojedinaca u toj |