DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1919 str. 16 <-- 16 --> PDF |
sklopu (Femelschluss). Ovaj naravni praoblik šume smatra uređenje šuma danas, a držalo ga je, težeći za geometrijskim figurama u šumi, još i u prošlom stoljeću kano neki chaos ukojtreba gospodarenjem uvesti neki red, propisujuć kod pomlađenja sječu stabala na velikim površinama i to kod čiste odstranjenjem sviju stabala u jedanput, a kod oplodne sječe postupičnim odstranjenjem stabala u kratkom vremenu. Na ovaj način izginuše preborne šume nizina i brežuljaka, dapače i visokogorja, a njih zamijeniše jednako stare šume najvećih dimenzija. Ovaj prvi prelaz od prebornih šuma, punih pomladka, k jednoličnoj visokoj šumi, bijaše veoma lagan ; osnivanje pako šuma slijedećih generacija provađa se već pod većim poteškoćama tako, da nam neizbježivo umjetno pomlađenje donosi i povećane izdatke. Prelazom iz preborne šume k jednakodobnoj visokoj šumi sa velikim sastojinama dobili smo i teških opasnosti, te nam preborna šuma još i danas služi idealom održanja vrste drveća, dobrote tla i sigurnosti napram prirodnim nepogodama. Povratiti se opet k njoj je danas više nemoguće, jer ne odgovara zahtjevima današnjeg rentovnog šumskog gospodarstva. Samo šume, koje su u stanju prelaza iz prašume, koje su tržištem i osobljem siromašne, što opet dovodi do pomanjkanja intenzivnog gospodarenja, bivaju podvržene periodičkom prebornom gospodarenju. U napučenim kulturnim zemljama treba rentabilitet kano izraz sposobnosti šuma sve više da istupa, a rentovno t. j . racionalno gospodarstvo mora nastojati, da jednim kompromisom udovolji u jednu ruku ekonomskim principima korisnim čovjeku, a u drugu ruku zakonima stvarajućih prirodnih sila. Najjednostavniji i najudobniji način gospodarenja, čista sječa , opravdan je samo sa stanovišta rentabiliteta, zanemaruje ali sasma zahtjeve prirode, što ne ostaje nekažnjeno, a potvrda zato jesu teške šumske katastrofe ; ova istiskuje iz šume razne vrste drveća u korist nekih malobrojnih, umanjujuć tako polagano, ali tim sigurnije dobrotu tla (bonitet). Gayer i C. Wagner zapostavljaju čistu sastojinu mješovitoj, nastojeć time svaki na svoj način postignuti naravno pomlađenje i mješovitu sastojinu, ali nisu posve uspjeli. Hoćemo li na put stati razgranjenosti i zlim stranama čistih sastojina, moramo zlo sa korjenom iščupati, a to je ure |