DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1919 str. 31     <-- 31 -->        PDF

Prvi interes za šumu ima seljak s obzirom na različite svoje
potrebe prema šumi, a tim potrebama može da zadovolji prema
svojoj gospodarskoj snazi. Kako je kod našeg seljaka do fanatizma
razvit osjećaj za individualno, lično ili porodično uže zadružno vlas
ništvo, a nema ljubavi za zajedničko dobro, bit će kod nas i nadalje
među seljacima imućnijih i siromašnijih.


Ako nam sredstva dopuštaju, da pravo seljaka bude realno i
ekvivalentno i da siromašniji sloj seljaka bude zaštićen, moramo da
mu ogrjevno drvo, koliko ga ide, doznačujemo ne u prostornoj ili
kubnoj mjeri, već u relativnim gorivim jedinicama, jer nije svejedno,
da li netko dobije 16 metara bukovine ili 16 metara vrbovine. Građevno
drvo treba doznačivati, kad je seljak u gradnji, s mogućim
obzirom na bolju vrstu građevnog drva.


Imućniji neka ziđu, a siromašniji, koji zasada ne mogu do cigle
ili do kamena, neka dobiju građu za čitav objekt, i to donju građu
uz potpunu cijenu. Odmah treba u samoupravi dizati ciglane i krečane,
da se ne uništavaju mlade šume izdavajući građu za drvene
zgrade.


Ušumljenje u lakše ili teže srezove sa lakše ili teže izradivim
drvom neka se dakle provodi na osnovi gospodarskog stanja seljaka,
a ne prostorno po selima. Pojedina su sela u različnom položaju
prema šumi, tako da neka šumu potpuno iskoriste prhozom suhadi,
leževine, pašom marve, rovom svinja, a neko selo jedva priveze svoj
građevni i ogrjevni pripadak. Bilo bi pravo, da se ta nejednakost
izravna tako, da nešto više ogrjevnog drva pripadne udaljenijim selima.


Onakove šumske površine (čistine i šume), što svojim nezgodnim
položajem sprečavaju prirodan razvoj seljačkog pučanstva, neka se
odmah predadu najoskudnijim seljacima u zakup, a kasnije i u
vlasništvo.


Vrijednost drva treba podići izgrađivanjem izvoznih naprava
već u samoj šumi, da se i slabiji i jači pojedinac što pogodnije
okoristi drvom.


Dok ne budemo imali valjanih podataka pokusne šumske postaje,
čuvajmo se u uzgoju novotarija, a držimo se prirode.
Objekti za spekulaciju imadu se strogo odlučiti od onih, kamo
će ići seljaci.


Tko prodaje doznačeno mu drvo, premda mu je neophodno
nužno, tko čini šumske štete, neka mu se osim oblasnog progona
obustavi pravo na pašu i drvo.


Dok se narod ne digne u prosvjeti i uputi u uzgoju marve,
treba da uredimo pitanje paše. Pašnjaka imamo oko pol milijuna
rali. Naš seljak i ne zna i ne će da uredi svoje pašnjake i one površine,
što ih on zove pašnjakom. Državna vlast treba da ih dade
po stručnjacima urediti, pa će narod od njih imati koristi. Gdje ima
seljačke sirotinje, neka se krče pašnjaci zgodni za poljsku kulturu.
Gdje ne treba pašnjaka, ima se dići šuma. Uporedo s pašnjacima
neka se njeguju Šume pašnjače i žirovnjače. jer osobito pomažu
ishrani marve. Gdje nema selo ispaše, neka se na račun vlasnika