DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1919 str. 32 <-- 32 --> PDF |
šume na relativnom šumskom tlu dopusti pošarenje, ali treba da se zabrani sječa drva i posve mladih nasada. Pravo tjeranja domaćih životinja u šumu na pašu, u žirovinu, treba ograničiti na broj neophodno nuždan za život seljaka. Za veći broj treba platiti potpunu taksu. Treba dakle katastar za ovlaštenike. Pitanje detaljnog uređenja paše zasada nije aktuelno. Treba prije svega očuvati branjevine i regulirati pravo na drvo. Pravo seljaka na popašu, građevni i ogrjevni materijal (ne samo na drvo) moglo bi se u početku udesiti prema propisima dotičnog kraja, po uzoru imovnih općina, zemljišnih zajednica, negdje na osnovu neke odštete u novcu ili besplatno. Pravo i odšteta isključuju jedno drugo. Budući da su potrebe naše države silne, budući da je šumska taksa najmanje odlučan faktor u vrijednosti šumskih proizvoda na trgu, pa budući da naš čovjek ne zna da dovoljno cijeni robu, što je badava dobije, držim, da poslije nekog vremena treba osigurati pravo na popašu i drvo limitnom, sniženom kasnije podpunom pristojbom na sve šumske proizvode, odnosno sav građevni i ogrjevni materijal, pašu i žirovinu, te ostale nuzgredne proizvode. Kod doznake paše, goriva, građe, neka se ustanovi najniža mjera, bez koje seljak ne može da živi, neki nužni relativni egzistttni minimum za sve seljake zajedno. Što treba povrh toga, neka naplati potpunom pristojbom. Ušumljenje neka se provodi prema gospodarskoj snazi seljaka. Korporacijama ne treba dati pravo na drvo osim školama. Podupirati treba obrt i industriju, ako ne mogu bez drva da budu, i to doznakom uz potpunu cijenu. * Urediti krajiške imovne općine znaci urediti čitavo šumsko gospodarstvo u Hivatskoj, a po analogiji u cijeloj državi SHS. Neke drugove kod političke uprave molio sam, da iznesu svoja mišljenja o stanju, budućnosti i uređenju zemljišnih zaiednica. Ja ću se ovdje baviti samo imovnim općinama. Što se tiče krajiških imovnih općina predlagao je nadšumar Nanicini (vidi vrlo zanimljivu njegovu brošuru: „Imovne općine u bivšoj Vojnoj Krajini." Zagreb 1898.) reviziju segregacije šumskih služmosti ili bolje obnovu otkupa služnosti u duhu starih zakona i pravica i preuredbu administracije u duhu slobode i autonomije. To je, drži, jedini spas imovnih općina. Nanicini dokazuja, da je zakonom od god. 1850. proglašeno pravo krajiških općina i obitelji na one šumske užitke, sto su ih do tada uživale u krajiškim šumama, odnosno da je izrečena za državu dužnost, da iz svojih šuma krajišnicima daje sve do tada uživane pogodnosti. Zakonom od 3. II. 1860. u §. 68. i 71. nabrojena su taksativno ta prava i to: §. 86. Državne šume opterećene su sa ovim služnostima: Za novogradnju i uzdržavanje općinskih zgrada, crkava, škola i ostalih građevina davati građevna drva. Krajiškim obiteljima davati besplatnu građu i goriva drva za kućnu potrebu, pašu i žirenje za marvu i |