DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1919 str. 35 <-- 35 --> PDF |
najbolju organizaciju uprave ne može racionalno, recte trajno gospodariti. Sigurno je, da će se razmnožati narod, a tim je i budućnost šuma zapečaćena. Radikalni je lijek podržavljenje svih šuma u demokratskoj našoj dr?avi, a to traže apsolutno siromašniji krajevi, jer nemaju što da izgube, kad bi se tim uopće nešto gubilo. Relativno bolje stojeći nisu za podržavljanje svih šuma. Umjerenije mišljenje većine s ručnjaka zagovara reviziju svih segregacija šumskih služnosti, gdje se smatraju ovlaštenici prikraćenima. Odmah izjavljujem, da bi, ako bi se provela pravedna revizija služnosti, koja ne bi predviđala umnožavanje pučanstva, već samo sadašnje potrebe, samo u području bivše vojne krajine država ostala bez svih šuma, a na području slunjske I. i II. banske imovne općine još ih ne bi ni dosta bilo. Kako bi biio u Provincijalu s vlastelinskim šumama, nije mi poznato. Preostatak od vlastelinskih šuma poslije provedbe agrarne re forme imao bi državi služiti kao naknada za predane šume imovnim općnama i ze.nljišnim zajednicama. Svakako bi se za slučaj revizije radilo o žestokoj koliziji vlastničtva pojedinih interesanata. Segregacije šumskim služnostima opterećenih šuma gotovo su svuda nepravedno obavljene, jer je seljački narod prikraćen i trpi štetu. Kod nas i u drugim kulturnim zemljama obavljao se otkup šumskih služnosti prema opsegu onih stvarnih prava na opterećene šume, koja su zadnjim zakonom bila zajamčena, odnosno prema faktičnim šumskim i gospodarskim potrebama. Nije se dakle uzimao obzir na buduće potrebe, jer je to neizvjesna okolnost, niti se je uzimao obzir na buduie umnožavanje ovlaštenika i napredovanje gospodarstva, jer je i to okolnost, koja se je imala u budućnosti odlučiti. Pravnici u segregacionom povjerenstvu vjerojatno su tadašnje ovlaštenike prema tadašnjim potrebama smatrali kao jedine specijalne ovlaštenike za šumske užitke, što, držim, nije bilo ispravno, nego je to bio neizvjestan broj i budućih generacija kao potomaka tadašnjih ovlaštenika, bila je to skupnost — živi socijalni organizam, koji nije trajno iste kvalitete i kvantitete. Naša šumska judikatura oslanjala se je na propise u naprednijim državame, pa da smo imali i dalekovidne stručnjake i ekonome u povjerenstvima za segregaciju šumskih služnosti, ne bi stoga segregacija po našem današnjem shvaćanju bila ispravno provedena. Kakvo je to naše mišljenje, ne samo današnje, već kakvo je bilo i onih stručnjaka odmah iza provedenja se regacije? Mnogi od nas držali su i drže, da bi segregacija bila ispravna, kad bi uzimala obzir nesamo na sadašnje nego i na buduće šumsko gospodarstvene prilike ovlaštenika. To znači, da otkup služnosti kao dobrovolnja nagodba, kao pravni posao ne može biti nepromjenljiv, već bi imao biti uvjetan pravni posao, jer se veže nekom neizvjesnom okolnošću, koja će se u budućnosti dogoditi ili će izostati (može se dogoditi, da broj pučanstva spadne). |