DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1919 str. 48     <-- 48 -->        PDF

.


dolazi toliko faktora u račun, da je odluka teška. U najviše slučajeva
dolaze do odlučne važnosti opći interesi, kod kojih država mora da
kaže svoju odluku.


Pitanje šuma o plodnim ravnicama, kao i pitanje šumske paše
i koza morat će se taopćenitost, a po volji pojedinih interesenata. U tim pitanjima sukobljuju
se dva oprečna stanovišta. Šumar imade zadaću, da uzgoji potrebno
drvo, a gospodar potrebnu hranu za ljude i stoku. Znademo
dobro, da u ravn m krajevima imade dosta šuma, čije bi se tlo
moglo prepustiti poljoprivredi, ali znademo i to, da bi nastale kobne
posljedice, da se sve te šume jednostavno posjeku. Razumljivo nam
je takodjer, da gospodar, koji nije priskrbio dovoljno hrane za stoku
traži istu tamo, gdje je nalazi. Ako li nahrani stoku sa mladom
šumom, tada neće biti šume, a ako´ šumar zapriječi uništenje šume
bit će manje stoke. Javno raspoloženje uvijek je ni strani gospodara,
jer nitko ne će, da se malo dublje u stvar zamisli. Stoka će
naime naći hrane na nekoliko mjeseci u branjevini, koja je 5—10
godina čuvana, i u kojoj se nabralo bilja svake vrsti. Za pet—šest
mjeseci popase blago ovu rezervu — ako se dopusti, a čime će
onda dalje hraniti istu količ nu stoke. Trajno dakle ni branjevine ne
pomažu, trajno može pomoći samo racionalni uzgoj krme, pa čemu
onda uništavati trud od 5—10 godina, da se momentano pomogne
onim gospodarima, koji su krivom špekulacijom, na račun branjevina
došli u nepriliku. Dakako, da i na strani šumara mora u tom pogledu
biti mnogo elasticiteta. Da pojedini šumari ne dolaze u položaj, da
ih narod proglašuje svojim nepr jateljerr, valja u novom zakonu, a
prije i putem naredbe odrediti, kada, na kojim mjestima, u kc joj
mjeri, u kakovim šumama smije blago pasti, pa što se jedanput
odredi» tomu se imade svatko pokoravati. Skrajne je vrijeme, da
gospodarski drugovi jednom urede pitanje melioracije pašnjaka, a
potenciranje proizvodnje krme u opće.


Agrarno pitanje je na dnevnom redu. Da su u ovom pitanju i
šumoposjednici interesovani razumljivo je svima, jer su u tom pogledu
i šuma i agrarno tlo usko vezani. Ovdje se mora držati načela,
da šuma pripada onome, koji ju najnužnije treba, a ako vlasnička
razdioba nije u času takova, tada se vlasnici imadu odštetiti u onom
omjeru u kom im se oduzima. To je stvar pravednosti, a pravedna
stvar ne smije ničim izazvati zlovolju.


U vezi sa agrarnom reformom imade se riješiti i pitanje državnih,
imovinskih, općinskih, crkvenih i ostalih privatnih šuma. Naš
konačni cilj mora biti, da su općinske šume za gradsko pučanstvo
i industriju. Ladanjskog pučanstva ima 70°/0. a gradskog 30%- Ako
uvažimo potrebe industrije, tada bi se šume imale tako razdjeliti, da
50°/o odpadne općinama, a 50°/0 gradovima i industriji.


Pošumljenju kraških goljeti morat će ministarstvo posvetiti osobitu
pažnju, jer posumiti tu površinu znači povećati domovinu za
toliku površinu. Goli kras zapreka je svakoj kulturi i sili sinove
svoga kraja, da ostavljaju domovinu i da si u tuđini osiguravaju