DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-3/1920 str. 3     <-- 3 -->        PDF

... ..*******´ .....«.^...—


BROJ 1,2. 3. SIJEČANJ, VELJAČA I OŽUJAK 1920. G. XLIV.


ŠUMARSKI LI5T


GLASILO HRVATSKOG ŠUMARSKOG DRUŠTVA.


Marino Conte de Bona - Bunić.


(Prigodom njegovog umirovljenja).


Ministar Šuma i Rudnika stavio je u trajno stanje
´ mira dosadanjeg šefa šumarskog odsjeka kr. zem. vlade šum.


nadsavjetnika Marinu Conte de Bona, bivšeg podpredsje


dnika hr. slav. šumarskoga društva.


Opraštajući se ovime od dosadanjeg predstavnika našega


šumarstva, dijelimo se od jednog tihog i skromnog radnika


na polju naše zelene struke, koji je, ne ističući nigdje svoj


rad, uvijek u interesu nas sviju radio i konačno isto tako


skromno i tiho sišao sa svog visokog položaja, u nadi, da


će u ovom položaju još po kojemu od nas, bilo savjetom,


bilo iskustvom, pripomoći.


Marino Conte de Bona potomak je slavne dubrovačke


patricijske porodice Bunića, a rodio se je g. 1857. u Senju,


gdje mu je otac služio kao c. kr. pomorski inspektor za


hrvatsko Primorje. Kasnije su se vratili njegovi roditelji u


Dubrovnik, gdje je svršio više razrede gimnazije, a kasnije


je položio maturu u Spljetu. Šumarske je nauke svršio 1880. g.


na c. k. visokoj školi za kulturu tla u Beču, i namješten po


c. k. general-komandi u Zagrebu k zemaljskoj upravnoj
oblasti za hrv. slav. vojnu Krajinu. Kroz više godina bio je
pridjeljen hrvatskoj sekciji taksacijonalnog povjerenstva, koje
je imalo zadaću, da na trošak investicijonalne zaklade ponovno
procjeni sve državne šume područja hrv. slav. Krajine.
Nakon položenog državnog ispita službovao je u Jasenku
i Ogulinu, a nakon toga istupio je iz državne službe i imenovan
kr. šumarom kod podžupanije na Rijeci. Ustrajanjem
modruško riječke županije 1886. prešao je u istom svojstvu
kr. županijskoj oblasti u Ogulinu, gdje je g. 1889. imenovan
kr. žup. šum. nadzornikom u IX č. razredu, a g. 1896.
u istom svojstvu dodjeljen na službovanje šumarskom odsjeku
kr. zem. vlade, gdje je uz postepeno promaknuće polučio


N




ŠUMARSKI LIST 1-3/1920 str. 4     <-- 4 -->        PDF

2


najvišu čast u našoj šumarskoj struci, kada je je naime ukazom
Njegovog Kraljevskog Visočanstva Regenta od 12.
novembra 1919. imenovan kr. zem. šum. nadsavjetnikom u


V. čin. razredu.
Za vrijeme službovanja na Rijeci i Ogulinu osobito je
neumorno radio oko posumljenja primorskoga Krasa, polučio
je lijepe uspjehe, koji i danas još rese njegov rad. Hrv. slav.
šumarsko društvo, uvažujući njegov rad i položaj, izabralo
ga je u g. 1916. za svoga podpredsjednika, koju je čast
obnašao do konca godine 1918.


Kako vidimo, težki su putevi naših strukovnih radnika,
pa zato i moramo našem vrijednom podpredsjedniku čestitati,
da je uza sve nepogode ustrajao u toj borbi do kraja
i dočekao čas, da može mirne duše osvrnuti se na svoj
četrdeset godišnji rad. Priznanje za taj njegov rad neka mu
bude priznanica njegovih drugova, koji mu i ovom zgodom
kliču : Živio naš bivši podpredsjednik. M.


Moja tetivnica.


Piše: B. Héjek, šumarnik.


Potaknut naročito raspravom g. profesora Levakovića,
objelodanjenom u šumarskom listu broj 11. i 12. od god.
1919. pod naslovom „Zaokruživanje promjera kod klupovanja
sastojine" nadopunio sam svoju tetivnicu, a kako sam
ju tečajem prošlih godina opetovano popunjavao, predlažem
ju ponovno g. g. drugovima na prosudbu.


Prije negoli se upustim u opis promjerke, neka mi bude
dozvoljeno upozoriti one od g. g. drugova, koji nisu imali
prigode pratiti šumarski list počam od god. 1900., na
slijedeće :


Promjerku, što je kanim opisati, nazivaju neka g. g. i
u šumarskom listu) posve neispravno »Pukovom* promjerkom.
Ja sam tu promjerku pronašao, konstruisao i opisao u
šumarskom listu (br 7. g. 1900. strana 410.-415.)


Gospodin Puk podvrgao je tu promjerku, kako je on
onda mislio, poraznoj kritici, pod naslovom „Tetivnica g.
Hajeka" (u šumarskom listu br. 8. god. 1900. strana 445.-450.)