DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-3/1920 str. 3 <-- 3 --> PDF |
... ..*******´ .....«.^...— BROJ 1,2. 3. SIJEČANJ, VELJAČA I OŽUJAK 1920. G. XLIV. ŠUMARSKI LI5T GLASILO HRVATSKOG ŠUMARSKOG DRUŠTVA. Marino Conte de Bona - Bunić. (Prigodom njegovog umirovljenja). Ministar Šuma i Rudnika stavio je u trajno stanje ´ mira dosadanjeg šefa šumarskog odsjeka kr. zem. vlade šum. nadsavjetnika Marinu Conte de Bona, bivšeg podpredsje dnika hr. slav. šumarskoga društva. Opraštajući se ovime od dosadanjeg predstavnika našega šumarstva, dijelimo se od jednog tihog i skromnog radnika na polju naše zelene struke, koji je, ne ističući nigdje svoj rad, uvijek u interesu nas sviju radio i konačno isto tako skromno i tiho sišao sa svog visokog položaja, u nadi, da će u ovom položaju još po kojemu od nas, bilo savjetom, bilo iskustvom, pripomoći. Marino Conte de Bona potomak je slavne dubrovačke patricijske porodice Bunića, a rodio se je g. 1857. u Senju, gdje mu je otac služio kao c. kr. pomorski inspektor za hrvatsko Primorje. Kasnije su se vratili njegovi roditelji u Dubrovnik, gdje je svršio više razrede gimnazije, a kasnije je položio maturu u Spljetu. Šumarske je nauke svršio 1880. g. na c. k. visokoj školi za kulturu tla u Beču, i namješten po c. k. general-komandi u Zagrebu k zemaljskoj upravnoj oblasti za hrv. slav. vojnu Krajinu. Kroz više godina bio je pridjeljen hrvatskoj sekciji taksacijonalnog povjerenstva, koje je imalo zadaću, da na trošak investicijonalne zaklade ponovno procjeni sve državne šume područja hrv. slav. Krajine. Nakon položenog državnog ispita službovao je u Jasenku i Ogulinu, a nakon toga istupio je iz državne službe i imenovan kr. šumarom kod podžupanije na Rijeci. Ustrajanjem modruško riječke županije 1886. prešao je u istom svojstvu kr. županijskoj oblasti u Ogulinu, gdje je g. 1889. imenovan kr. žup. šum. nadzornikom u IX č. razredu, a g. 1896. u istom svojstvu dodjeljen na službovanje šumarskom odsjeku kr. zem. vlade, gdje je uz postepeno promaknuće polučio N |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1920 str. 4 <-- 4 --> PDF |
2 najvišu čast u našoj šumarskoj struci, kada je je naime ukazom Njegovog Kraljevskog Visočanstva Regenta od 12. novembra 1919. imenovan kr. zem. šum. nadsavjetnikom u V. čin. razredu. Za vrijeme službovanja na Rijeci i Ogulinu osobito je neumorno radio oko posumljenja primorskoga Krasa, polučio je lijepe uspjehe, koji i danas još rese njegov rad. Hrv. slav. šumarsko društvo, uvažujući njegov rad i položaj, izabralo ga je u g. 1916. za svoga podpredsjednika, koju je čast obnašao do konca godine 1918. Kako vidimo, težki su putevi naših strukovnih radnika, pa zato i moramo našem vrijednom podpredsjedniku čestitati, da je uza sve nepogode ustrajao u toj borbi do kraja i dočekao čas, da može mirne duše osvrnuti se na svoj četrdeset godišnji rad. Priznanje za taj njegov rad neka mu bude priznanica njegovih drugova, koji mu i ovom zgodom kliču : Živio naš bivši podpredsjednik. M. Moja tetivnica. Piše: B. Héjek, šumarnik. Potaknut naročito raspravom g. profesora Levakovića, objelodanjenom u šumarskom listu broj 11. i 12. od god. 1919. pod naslovom „Zaokruživanje promjera kod klupovanja sastojine" nadopunio sam svoju tetivnicu, a kako sam ju tečajem prošlih godina opetovano popunjavao, predlažem ju ponovno g. g. drugovima na prosudbu. Prije negoli se upustim u opis promjerke, neka mi bude dozvoljeno upozoriti one od g. g. drugova, koji nisu imali prigode pratiti šumarski list počam od god. 1900., na slijedeće : Promjerku, što je kanim opisati, nazivaju neka g. g. i u šumarskom listu) posve neispravno »Pukovom* promjerkom. Ja sam tu promjerku pronašao, konstruisao i opisao u šumarskom listu (br 7. g. 1900. strana 410.-415.) Gospodin Puk podvrgao je tu promjerku, kako je on onda mislio, poraznoj kritici, pod naslovom „Tetivnica g. Hajeka" (u šumarskom listu br. 8. god. 1900. strana 445.-450.) |