DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-6/1920 str. 16     <-- 16 -->        PDF

t


pogrešku od 2 5 m, naročito ne u slabijim debljinskim skalinama,
gdje su stabla najniža, te stoga okularnu ocjenu
visine donekle olakšavaju. Opravdanost ovoga prigovora ne
da se doduše poreći, no njemu nasuprot valja također držati
na umu, da pogreška u ocjeni visine može u manje
više znatnoj mjeri lako i prekoračiti iznos od 2"5 m i to
naročito u jačim debljinskim skalinama. Prekoračenje ovoga
iznosa bilo bi nemoguće samo onda, kad bi prosječna stabalna
visina svake debljinske skaline točno pala baš po sredini
između najvišega i najnižega stabla, štono odgovaraju
sredini debljinske skaline, a to u pravilu ne biva.1


Još znatno veću visinsku pogrešku može taksator napraviti
u sastojinama, u kojima visinska diferencija između
jednako debelih stabala prekraćuje iznos od 5 m, gdje se
dakle po dosadanjem mišljenju moraju obrazovati i visinske
klase. U takovim sastojinama dade se naime glede stabala,
koja svojom visinom padaju blizu granice između pojedinih
visinskih klasa, samo teško i vrlo nesigurno stvoriti odluka


o pripadnosti njihovoj k pojedinim visinskim klasama,2 pa
se stoga taksator u visini izabranih primjernih stabala može
naročito onda vrlo prevariti, ako primjernim stablima nadjeljuje
pojedine debljinske klase unutar visinskih
klasa.
Ako dakle taksator u sastojinama, u kojima visinska
diferencija između jednako debelih stabala ne prekoračuje
iznosa od 5 m, može kod izbora primjernih stabala samo
na temelju i pomoću prsnog promjera napraviti lako i visinsku
pogrešku od preko 2´5 m, a u drugim sastojinama
(sa visinskom diferencijom od preko 5 m) još i znatno veću,
onda gore navedeni prigovor potpuno gubi svoju snagu,
pa se prosječni postotni iznos pogreške, koja je skopčana
sa izborom primjernih stabala samo na temelju prsnog pro


1 Ovo bi moglo biti samo onda, kad bi iznad ove sredine (između najvišeg
i najnižeg stabla, štono odgovaraju srednjem promjeru debljinske skaline)
bilo upravo toliko stabala, kolike ih ima ispo d te sredine i kad bi ujedno
svaka vis inska stepen ica iznad te sredine sadržavala upravo toliki broj
stabala, koliko ih sadržaje svaka njoj nasuprotna stepenica ispod te sredine.
Jer se to u naravi gotovo uopće ne dešava, to možemo reći, da prosječna
stabalna visina svake debljinske skaline pada doduše manje više blizu sredine
između najvišega i najnižega stabla, štono odgovaraju srednjem promjeru debljinske
skaline, no da diferencija između prosječne skalinske visine i spomenute
sredine može često doseći i prilično znatan iznos.


2 Baur, HolzmeSskunde, 4. izd., 1891., str. 384.


I