DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4-6/1920 str. 16 <-- 16 --> PDF |
t pogrešku od 2 5 m, naročito ne u slabijim debljinskim skalinama, gdje su stabla najniža, te stoga okularnu ocjenu visine donekle olakšavaju. Opravdanost ovoga prigovora ne da se doduše poreći, no njemu nasuprot valja također držati na umu, da pogreška u ocjeni visine može u manje više znatnoj mjeri lako i prekoračiti iznos od 2"5 m i to naročito u jačim debljinskim skalinama. Prekoračenje ovoga iznosa bilo bi nemoguće samo onda, kad bi prosječna stabalna visina svake debljinske skaline točno pala baš po sredini između najvišega i najnižega stabla, štono odgovaraju sredini debljinske skaline, a to u pravilu ne biva.1 Još znatno veću visinsku pogrešku može taksator napraviti u sastojinama, u kojima visinska diferencija između jednako debelih stabala prekraćuje iznos od 5 m, gdje se dakle po dosadanjem mišljenju moraju obrazovati i visinske klase. U takovim sastojinama dade se naime glede stabala, koja svojom visinom padaju blizu granice između pojedinih visinskih klasa, samo teško i vrlo nesigurno stvoriti odluka o pripadnosti njihovoj k pojedinim visinskim klasama,2 pa se stoga taksator u visini izabranih primjernih stabala može naročito onda vrlo prevariti, ako primjernim stablima nadjeljuje pojedine debljinske klase unutar visinskih klasa. Ako dakle taksator u sastojinama, u kojima visinska diferencija između jednako debelih stabala ne prekoračuje iznosa od 5 m, može kod izbora primjernih stabala samo na temelju i pomoću prsnog promjera napraviti lako i visinsku pogrešku od preko 2´5 m, a u drugim sastojinama (sa visinskom diferencijom od preko 5 m) još i znatno veću, onda gore navedeni prigovor potpuno gubi svoju snagu, pa se prosječni postotni iznos pogreške, koja je skopčana sa izborom primjernih stabala samo na temelju prsnog pro 1 Ovo bi moglo biti samo onda, kad bi iznad ove sredine (između najvišeg i najnižeg stabla, štono odgovaraju srednjem promjeru debljinske skaline) bilo upravo toliko stabala, kolike ih ima ispo d te sredine i kad bi ujedno svaka vis inska stepen ica iznad te sredine sadržavala upravo toliki broj stabala, koliko ih sadržaje svaka njoj nasuprotna stepenica ispod te sredine. Jer se to u naravi gotovo uopće ne dešava, to možemo reći, da prosječna stabalna visina svake debljinske skaline pada doduše manje više blizu sredine između najvišega i najnižega stabla, štono odgovaraju srednjem promjeru debljinske skaline, no da diferencija između prosječne skalinske visine i spomenute sredine može često doseći i prilično znatan iznos. 2 Baur, HolzmeSskunde, 4. izd., 1891., str. 384. I |