DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-6/1921 str. 26 <-- 26 --> PDF |
kar pa pri naših kartah za gozdni kataster ni vselej mogoče zahtevati. Ako je bil naš prvoten namen, napraviti veliko kopij, ne bomo reducirali katastralnih map šele na risalnem papirju, temveč že koj iz početka na prozorni posnemalni papir ali takošno platno. Pri tem si bomo tudi lehko prihranili konstruiranje pomanjševalne mrežice, ker položimo oziroma pritrdimo lehko posnemalni papir na risalni papir, na kterem imamo enkrat za" vselej tako mrežico pripravljeno. Prenos pregednih kart v druga merila. Ako imamo prenesti naše pregledne karte v drugo merilo, na primer iz merila 1 : 10.000 v 1 : 11.520 ali narobe, treba nam je le narisati na risalni papir mrežico, ki je v sorazmerju v mrežico našega originala. Iz kvadratov mrežice originala prenesemo risbe v kadrate nove mrežice. Ako pa na pr. prenesemo iz merila 1 : 11520 v merilo 1 : 10000, je priporočljivo, da položimo na prvooznačeno risbo (1 : 11520) stekleno ploščo ali pavzni papir s hektarsko mrežico, to je kvadratno mrežico, koje kvadrat pomeni 1 ha v naravi. Iz te mrežice prenese se slika na risalni papir na kterem smo konstruirali merilu 1 : 10000 pripadajočo hektarsko mrežico. Ako kopiramo mesto na risalni papir na posnemalnega, niti mrežice konstruirati ni treba, temveč položimo posnemalni papir na risalni papir s centimetersko mrežico, ki ga je mogoče nabaviti si v trgovini s papirjem. Kućna gljiva (merulius lacrymans) i borba protiv nje. Napisao Levin Heisinger, nadšumar imovne općine gjurgjevačke. Već kojih 150 godina unatrag opaženo jest, da se kućna gljiva sve više i više širi u stanbenim i sličnim prostorijama, razarajuć pri tom sve drvene naprave, počam od podruma pa sve do tavana zgrada, pretvarajući na taj način zgrade tako reći u ruine. U novije doba rasprostranilo se je to zlo na tako pogibeljan način, da se sve drvene konstrukcije zgrada mogu |
| ŠUMARSKI LIST 4-6/1921 str. 27 <-- 27 --> PDF |
smatrati ugroženima. Ta bojazan infekcije postoji kod zgrada bile one nove ili stare, suhe ili vlažne u jednakoj mjeri. Tek u najnovije doba, od kada je započela borba protiv kućne gljive strogo na znanstvenoj podlozi, opaženo jest neko malo ograničenje i popuštanje infekcije, tim najnajvećim neprijateljima drva. Kućna gljiva je obligatni saprofit, koji ne živi na drveću, a niti na živom drvu, te je prema tome isključena mogućnost inficiranja u šumi. Medjutim potiče on ipak nepobitno iz šume, gdje živi na suhim granama (na tlu) i odpacima drva u vrlo neznatnom rasprostranjenju i to s razloga, jer joj uvjeti vegetacije nisu tako povoljni kao što u zgradama i sličnim stojbinama. Svakako je isključena mogućnost, da bi infekcija drva kućnom gljivom poticala iz šume, već obzirom i na tu okolnost, što stabla budu istom izvan šume otesana i obdjelana, te bi se možebitna infekcija površine stabla mogla naiaziti samo u trijeskama i otpacima drva, u pilanama ili pak tesarskim spremištima. Prema tome jest pružena mogućnost infekcije tekar na skladištima drva ili pako može ležati žarište infekcije u jur postojećim zgradama. Ovaj potonji način infekcije nastupa u većini slučajeva, te se prema tome kućnu gljivu može nazvati punim pravom infekcioznom bolešću kuća. Tečajem moje prakse imao sam dovoljno prilike baviti se radnjama protiv suzbijanja kućne gljive, kao što i proučavanjem iste, pa mislim, da će biti od koristi za samu stvar, da stečeno iskustvo kod toga objelodanim. I. Opis kućne gljive (Merulius lacrymans). Pretežni dio drveća i biljaka, koje susrećemo u šumama ili pako na poljima i livadama, dakle prirodi, posjeduju muške, ženske ili pako obospolne cvijetove, za razliku od gljiva, kojim ti cvijetovi manjkaju. Osim kod gljiva manjkaju nadalje cvijetovi kod mašina i paprati. Ove potonje biline uključiv ovamo i gljive razplodjuju se sporama, te spadaju prema tomu u grupu kryptogama. Pošto svim gljivama manjka klorofilno zelenilo, to one nisu kadre asimilovati ugljičnu kiselinu, već su upućene, da crpe gotovu hranu bilo iz životinjskog ili pako bilinskog |
| ŠUMARSKI LIST 4-6/1921 str. 28 <-- 28 --> PDF |
tijela. Nadalje može gljiva da crpe svoju hranu iz živog ili pako mrtvog bilinskog tijela ili drva. U prvom slučaju označujemo gljivu da živi kao parasit, dočim ju u drugom slučaju nazivljemo saprophytom. Vegetaciono tijelo gljiva sastoji iz bijelih niti, koje se nalaze u šumi obično prekrite sa lišćem i mahovinom, te se nazivlju mycelijem. Ti myceliji su kod svih vrsti gljiva tako slični, da se po njima pojedine vrsti gljiva u opće razlikovati ne mogu. Na stanovitim mjestima mycelija razvijaju se organi, koji služe za rasplod. Akoprem jest mycelij u pravom smislu riječi tako zvana prava gljiva, označuje se u običnom životu skroz pogrešno kao korjen gljive, dočim se plodišta i nosioci plodišta označuju gljiva, što u istinu nisu. Mnogi i mnogi sabirači gljiva ne primećuju taj mycelij, odnosno faktičnu glivu, koja se nalazi sakrivena u tlu i od koje su plodišta, dakle »gljive«, nastale, ili joj pako pripisuju sporednu važnost. Kod nepovoljnih prilika može mycelij dugo vremena dalje rasti i dapače bujno razvijati se, bez da tvori organe za rasplod. Takovi neplodni myceliji mogu se vidjeti često u vlažnim podrumima, gdje tvore na zidovima bijele prevlake u podobi pusta. Kako je jur naprijed spomenuto, gljive se rasplodjuju sporama. Spore su obično mikroskopski malene kugljice ili štapići, koje nam se u naslagama veće količine prikazuju prostim okom kao prašak. Bude li takova spora odnošena vjetrom na koju u rastvaranju se nalazeću organsku, obično bilinsku tvar, ostaje neko vrijeme na miru. Nu već nakon prvih palih kiša i uz potrebitu dakako za to toplinu, spora se naglo podvostručuje, podeseterostručuje itd., te u najkraćem vremenu tvori vidljive bijele niti, t. j . poznati nam već mycélium. Osim sporama, rasprostranjuju se neke gljive i myceliumom. Nakon općenitog razmatranja o gljivama, koje bijaše nužno boljeg razumjevanja radi, prelazimo sada na samu stvar. Kućna gljiva spada u podrazred basidiomyceta, a red hymenomyceta. To je gljiva, koja najb olje uspijeva u tamnim i muklim prostorijama, pa se zato pojajvlja najčešće ondje, gdje je prepriječen propuh odnosno stru anje zraka. Ona se / |
| ŠUMARSKI LIST 4-6/1921 str. 29 <-- 29 --> PDF |
najradije pojavlja na drvenim predmetima, rijedje na zidovima, gdje izbija tu i tamo u većim ili pako u velikim oblicima, za razliku od većine drugih gljiva koje se na vlažnim mjestima kuća pojavljuju u manjim oblicima ili pako u formi crnih mrlja ili plijesni. Jedini organ, kojim kućna gljiva razara drvo jest mycelij. Prema tome, da li se razvijaju niti mycelija u drvu ili pako izvan njega, razlikujemo mycelije, koji služe za dovadjanje hrane i takove, koji živu u zraku. Tijelo zračnog mycelija sastoji se uvijek iz stanica sa kopčama, kako nam to prikazuje slika broj 1 slovo a. 1. slika. Pod kopčama razumjevamo način postranog spoja dviju stanica, koje leže medjusobno jedna pokraj druge. Osim kopčastog spoja susjednih stanica, dolazi više puta izmedju dviju paralelno idućih stanica i do tvorbe popriječnog spoja u obliku mosta, kako je to označeno pod slovom b u slici broj 1. Ovaj potonji slučaj nastupa rijedje. Stanice finih niti mycelija, koje se nalaze u drvu, ne posjeduju redovno nikakovin kopča. Te stanice sa kopčama od velike su važnosti prigodom diagnoze na kućnu gljivu, te se dadu uvijek u preparatu, koji potiče iz zračnog mycelija točno ustanoviti. O toj diagnozi biti će jošte kasnije govora. Zračni mycelij pojavlja se u glavnom u tri oblika i to: a) U formi nikakovog dodira podnašajućeg bijelog rijedje u crleno ili žuto prelazećeg pamuka (Watte) ili pahuljica. b. Kao kožnata prevlaka glatkih ploha drva, bijele, ružičaste, žućkaste ili pako sive boje. c) Kao mycelijski konopci ili vodovi (Myceliumstrange). |
| ŠUMARSKI LIST 4-6/1921 str. 30 <-- 30 --> PDF |
80 Prvi oblik dolazi obično u vlažnim i od propuha dobro zaštićenim podrumima, gdje se na popriječnim prosjecima drva, osobito karakteristično razvija. Drugi oblik pojavlja se obično kod manjeg stupnja vlage u supstratu samom i zraku. Taj slučaj nastupa u kućama kod uzidanih greda i nutarnjih strana podova. Često puta rasprostranuje se ta modifikacija zračnog mycelija po nekoliko metara u duljinu i širinu, te znade više puta polučiti debljinu od kojih 4 centimetara. Osobito potpuno i savršeno razvija se ta vrst mycelija po ravnim i glatkim plohama drva, te je uslijed svog brzog i nesmetanog raštenja od velike važnosti kod prosudjivanja šteta prouzročenih kućnom gljivom. Medju zračne mycelije ubrajamo i one, koji se rasprostranjuju u raznim reškama i inim medjuprostorima drva ili pako zidja. Treći oblik, to jest mycelijski konopci nastaju na taj način, da se razgranjena ležišta mycelija privuku skupa i tvore konopce. Ti konopci pojavljuju se kod svakog na drvu živućeg a osobito u blizini zidja ili pako nasipa ispod podova se nalazećeg mycelija. Mycelijski konopci mogu se smatrati organima, koji služe kućnoj gljivi da nepodesne za hranidbu supstrate preraste s razloga, da se na taj način može dokopati zdravog, jošte neokuženog drva, u kojem se onda na novo udomi. Osim toga je tvorba istih ovisna o stupnju vlage, koja se u supstratu nalazi. Relativno malenim osušenjem supstrata tvore se tekar ti konopci. Prema tome nalazimo te konopce izmedju stropova, u nasipima kuća, a osobito na zidovima i u pukotinama zidja. Poradi toga, što se ti konopci pojavljuju često na zidju, nazivlje se u običnom životu zidnom gljivom, što naravski ne stoji, jer oni proizlaze iz mycelija, koji živu u drvu. z Mycelijski konopci pokazuju popriječni prosjek zaokrir enog oblika, kako nam to pokazuje slika broj 2. U živom . u stanju posve bijeli, dočim kada obamru, poprime sivu "i pako crnkastu boju. Debljina im varira izmedju debline ^.... i prosjeka od 5 mm. prhmjera, a duljina im kadkada znade iznositi 3—4 metra. Konopci, koji nose plodišta, znadu narasti do 10 mm. debljine u prosjeku. |
| ŠUMARSKI LIST 4-6/1921 str. 31 <-- 31 --> PDF |
2. slika. Često puta ti konopci anastomisiraju, te tvore mreže. U živom stanju dadu se savijati, te su i dosta žilavi, nu čim obamru postaju opori i vrlo se lako kidaju. Pošto ne rastu u drvu, hrane ih myceliji, koji se nalaze u drvu samom. Tako dugo dok ne dostignu drvo, ili pako ne dodju do zraka, gdje tvore plodišta, ostaju cilindrički. Dostignu li pako drvo razprostranjuju se odmah po površini u formi prevlake; dodju li pako van na zrak, tvore početke plodišta. Kako nam slika broj 2 pokazuje sastavljeni su ti konopci iz triju različitih elemenata i to: 1. Relativno dosta uskih stanica sa tankim stijenama, koje nisu ništa drugo doli obične hyphe kućne gljive. Pošto se u najvećoj množini nalaze, tvore na taj način temeljnu supstancu konopca. Te stanice ne posjeduju nikada jasnih kopča. 2. Širokih cijevi, sa razmjerno tankim stijenama, koje cijevi potsjećaju na sudove bolje organizovanih bilina, te služe za dovadjanje hrane. Sadržaj cijevi reagira na bjelančevinu. 3. Hypha, čija veličina je po prilici jednaka onima temeljnog tkiva, od kojih se ali uslijed neobično jakog odeblanja staničnih razlikuje (slika broj 2 slovo b). Potonja vrst stanica služi u tu svrhu, da se mehaničkim načinom čvstoća mycelijskih konopaca poveća. Prema tome one preuzimlju ulogu sklerenchymskih vlakanaca u tijelu bolje organizovanih bilina. Ova vrst hypha jest od osobite važnosti kod diagnoze, jer ih sve ostale vrsti gljiva, koje se razvijaju u kućama, ne posjeduju. Myceliji, koji se nalaze u nutrinji drva, i koji služe za hranjenje kućne gljive, sastoje iz vrlo finih hypha. U centralnim srčanim zrakama drva znadu se one nalaziti u obilnoj, |
| ŠUMARSKI LIST 4-6/1921 str. 32 <-- 32 --> PDF |
mjeri. Kopčaste stanice te hyphe ne posjeduju ili barem vrlo rijetko, stoga ne dolaze prigodom diagnoze u obzir. Hyphe kućne gljive napadaju stanične stijene drva, te izlučuju tom prilikom dva fermenta i to : hadromazu i cytazu. Prvi rastvara spoj celuloze sa ligninom, dočim drugi fermenat rastapa celulozu te ju time tek čini sposobnom za hranu gljive. Povodom tog kemičkog procesa gubi drvo svoju prvotnu čvrstoću i boju. Životna snaga mycelija kućne gljive traje prema raznim autorima do 6 godina. Plodišta kućne gljive pojavljuju se ili na krajevima mycelijskih konopaca ili pako prelaze kožnati zračni myceliji u stanje fruktifikacije. U prvom slučaju tvore se plodišta opore i mesnate konsistencije, dočim u drugom slučaju pridržaju habitus kožnatog mycelija. Na krajevima mycelijskih konopaca pojavljuju se plodišta samo na reškama zidja ili pako inim pukotinama drva, nikada na gladkoj površini u obliku bijele plijesni ili pako kao snijeg biljelih pahuljica. Medjutim rasprostranjuju se ta plodišta kasnije i preko glatkih pukotina ne sadržavajućih površina, koje obično u formi jastuka prerastu. Tvore li se ta plodišta u mirnom protiv propuha zaštićenom zraku u kojem se nalazi dovoljna količina vodenih para, pojavljuju se na njima naskoro vodene kapljice, koje su posve čiste od raznih primjesa, te niti kiselo a niti alkalički ne reagiruju. Pod istim uvjetima pojavljuju se te vodene kapljice i kod mycelija kućne gljive i to prigodom rašćenja. Te kapljice nisu — kako neki misle — ni najmanje karakterističe po kućnu gljivu, jer se iste pojavljuju na plodištima i mycelijima nekih ostalih gljiva, koje živahno dišu, te koje se nalaze u parom zasićem zraku. Prema položaju, kojeg mlada plodišta zauzimlju, razvijaju se ona u raznim oblicima. Pojavljuju li se ta plodišta na stropovima podruma ili pako na podovima, dakle horizontalnm površinama, razvijaju se ista u podobi okruglog lima, koji služi za pečenje omleta. Tvore li se pako na zidovima, dakle vertikalnim površinama, poprimaju oblik potkove ili šešira. Tako dugo, dokle ta plodišta dobivaju jošte hrane i doklem sredina istih ne prelazi u gnjilež, rastu ona |
| ŠUMARSKI LIST 4-6/1921 str. 33 <-- 33 --> PDF |
\ 83 neprestano dalje, te znadu katkada polučiti širinu do 50 centimetara. Drugi način tvorbe plodišta, kod kojega naime prelaze kožnati myceliji u stanje frukctifikacije, razlikuju se često znatno od tvorbe prvašnjeg s razloga, jer posjeduje sasma drugi habitus. Potonja modifikacija plodišta sastoji iz suhe i mnogo žilavije tvari od one prve, te se znade više puta rasprostraniti do površine od jednog četvornoga metra. Plodišta kućne gljive tvore se u svako godišnje doba, nu ponajviše u mjesecu svibnju, lipnju, srpnju i kolovozu. Kao glavni uzrok tvorbe plodišta može se smatrati zrak (vanjski) i neko stanovito osušenje supstrata, na kojem kućna gliva živi. Svijetlo nije kod tvorbe plodišta od nikakovog upliva. Ustanoviti kućnu gljivu pomoću plodišta nije tako laka stvar, jer osim nje živi u kućama kojih 50 vrsti ostalih hymenomiceta, čije potanje poznavanje jest od prijeke potrebe prigodom determiniranja. Prema tome ćemo taj posao morati prepustiti botaničarima, koji se time specijalno bave, dakle mykolozima. Svakako će biti, držim, za šumara ili inog tehničara, kada bude pozvan kod ustanovljivanja kućne gljive kao stručnjak najsigurnija metoda diagnoze kućne gljive pomoću mycelija, što je već uslijed te okolnosti opravdano, jer se mycelij u svako doba nalazi u inficiranom drvu, dočim plodišta često puta u opće ili baš za vrijeme istraživanja manjkaju. U sljedstvu gornjeg nisam se u opće upuštao u potanje opisivanje plodišta gljive. Spore kućne gljive razvijaju se na bazidijama hymeniuma, te su oblika jednostrano jajolikoga, a boje žućkastosmedje. Duljina spora iznosi 9—12, dočim im širina varira izmedju 5—7 mikromilirnetara.* U potanje razglabanje spora kućne gljive ne ću se upuštati i to s razloga, jer je mogućnost infekcije istima vrlo malena, skoro nikakova, te ne dolazi u praktičnom životu u obzir. * Jedan mikromilimetar jest tisuči dio milimetra, te se označuje s grčkim slovom .. (mi). |
| ŠUMARSKI LIST 4-6/1921 str. 34 <-- 34 --> PDF |
84 I ! Tu okolnost potvrdjuje najbolje činjenica, što se dapače u čistim kulturama vrlo mučno mycelij iz spora uzgojiti dade. Raztvaranju drva u opće jedinim su uzrokom razne gljive, bilo to kod živućih drveća ili pako izradjenog drva. Nu myceliji ostalih gljiva kadri su rastvarati drvo, odnosno u njemu rasti samo onda, ako imadu na raspolaganju zato potrebitu vodu, dakle vlagu. Prema tome pojavljuju se sve ostale gljive osim kućne samo onda, ako u zidju, odnosno drvu stanoviti stupanj vlage postoji. Dosljedno tomu nosi odgovornost kod infekcije kuće tim gljivama, kojih oko 50 imade, jedino poduzetnik, jer je prigodom gradnje morao upotrijebiti bud vlažno drvo, ili je pako proveo manjkavo izolaciju protiv vlage. Medjutim te gljive ne čine ni izdaleka toliko štete kao kučna, a uništuju se lako odstranjenjem vlage, dakle izolatornim radnjama. Kućna gljiva jest jedina gljiva, koja u suhim i dobro gradjenim kućama rastvara drvo raznih konstrukcija. Ta činjenica tumači se time, što se uslijed vdikog intenziteta rastvaranja celuloze u drvu izlučuje voda, kuja jest upravo nužna, da može kućna gljiva rasti i rasprostranjivati se. Ovo potonje jest i uzrokom, da se ona širi i na posve suhom drvu. tako da se ona pojavlja i u kućama, kod kojih je sasma savjesno provedena izolacija protiv vlage. Stog se prigodom infekcije kućnom gljivom ni u kojem slučaju ne muže kriviti graditelja, odnosno gradnju nadzirajućeg organa bud u pogledu izvedenja solidnosti gradnja, bud obzirom na upotrebu suhog i valjanog gradjevnog materijala. Gornje navode podkrijepljuje jošte i ta činjenica, što inficirano gradjevno drvo ugleda u početku posve zdravo, te se gljiva više puta pet podma nakon uporabe tekar pojavlja. Nadalje jest merulius lacrimans jedina gljiva, koja živi u kući i koja se samo velikim troškom i bez ikakove specifičke sigurnosti odstraniti dade. Kućna gljiva napada bez razlike sve vrsti drva, nu najradje četinjavo. Osim toga jest kod nastupa kućne gljive posve svejedno, da li je drvo sjećeno ljeti ili zimi, jer možebitna infekcija drva ne potiče uopće iz šume s razloga uvodno spomenutih ;. |
| ŠUMARSKI LIST 4-6/1921 str. 35 <-- 35 --> PDF |
nadalje ne odlučuje kod infekcije ni veći stupanj vlage ljeti sjećenog drva, jer si kućna gljiva nužnu vlagu sama stvara, kako je to jur malo prije spomenuto. Merulius lacrymans spada medju neotrovne gljive. Još pred kratko vrijeme smatrali su stanove inficirane kućnom gljivom kao štetne po zdravlje, naročito da stanari takovih prostorija trpe na glavobolji, slabokrvnosti, očnim katarima i umornosti. Nu najnovijim istraživanjima jest nepobitno dokazano, da niti kućna gljiva sama, kao što niti njezine spore, kojih uvijek u zraku imade, nisu štetne po ljudsko zdravlje. II. Diagnoza na kućnu gljivu. Prema stupnju u kojem jest drvo napadnuto po kućnoj gljivi, može se, bez obzira na plodišta, prisutnost iste ustanoviti ili po rastvorenom drvu obzirom na veliko rasprostranjenje infekcije, ili pak pomoću zračnog mycelija. Prvi slučaj dolazi u obzir kod jur već jako rastvorenog drva, a ja sam ga okrstio praktičnom diagnozom. Drugi pako slučaj dolazi kod slabije napadnutog drva. gdje nismo sigurni, ne potiče li infekcija od koje druge u kući živuće gljive, a nazivlje se znanstvenom diagnozom. Potonja diagnoza rabi se i kod rastvorenog drva, kada se praktičnom diagnozom prisutnost kućne gljive, sa sigurnošću ustanoviti ne uzmogne. Općenito uzeto, možemo si kao pravilo usvojiti, da rabimo znanstvenu diagnozu na kućnu gljivu pomoću zračnog mycelija svuda tamo, gdje se infekcija istom bez najveće sinosti ustanoviti ne dade. 1. Praktična diagnoza. Praktična diagnoza sastoji se u okularnom ocijenjivanju šteta prouzročenih kućnom gljivom na raznim drvenim konstruktivnim dijelovima zgrada, obzirom na brzo i posvemašnje rastvaranje drva, kao što i na brzo i veliko zasnovano širenje infekcije, što niti kod nijedne infekcije sa preostalim u kući živućima gljivama tako brzo i u tolikoj mjeri ne nastupa. Osim toga se infekcija drva preostalim gljivama, koje u kući živu, ograničuje gotovo uvijek samo na pojedine konstruktivne dijelove. |
| ŠUMARSKI LIST 4-6/1921 str. 36 <-- 36 --> PDF |
Tko je od gospode imao prilike promatrati sam jedanput u životu štete prouzročene kućnom gljivom većeg stila, moći će jamačno odmah prisutnost iste ustanoviti. Znakovi, po kojima se kućna gljiva prepoznaje po drvu, jesu: 1. kod nenaličenog drva po crnim, malim točkama, koje se na površini pojavljuju. . 2. kod drva naličenog s klijanom bojom po istaknutim mjestima, kožnatim izgledom, koja su ponešto žućkasto bojadisana. 3 kod svakog drva po muklom, dubokom zvuku kod udaranja sa željezom i po ugibanju drva kod tlačenja. 4. po na gljivu sjećajućem vonju okuženih prostorija. Samo se po sebi razumije, da ćemo se tom diagnozom poslužiti samo onda, kada je već kućna gljiva svoju rabotu do kraja učinila, gdje se naime od drvenih naprava više ništa spasiti ne da, već je neophodno nužna izmjena svih drvenih dijelova konstrukcija. Na početku ili pako kod manjeg opsega infekcije kućnom gljivom, ne da se tim načinom ustanoviti sa sigurnošću ništa pozitivnoga, već je bezuvjetno od potrebe znanstvena diagnoza. (Nastavit će se.) Društvene vijesti. Zapisnik sjednice upravnog odbora hrv. šum. društva, obdržanoga 24. XI. 1920. u 10 sati prije podne u društvenim prostorijama u Zagrebu. Predsjedao je društveni predsjednik Milan barun Turković, u prisutnosti podpredsjednika Dragutina Trôtzera, blagajnika Aleksandra pl. Lajera, tajnika Manojla Divjaka, i odbornika Dr. Aleksandra Ugrenovića, Dr. Gjure Nenadića, Dr. Andrije Petračića, Jure Dražica, Rudolfa Ernya, Milana Marinovića i Srećka ....... i Čita se zapisnik prošle sjednice, a za ovjeravanje biraju se odbornici Milan Marinović i Rudolf Erny. II. Društveni tajnik izvještava, da je prema skupštinskom zaključku upućena predstavka Gospodinu Ministru Šuma i Rudnika, glede saziva ankete šumarskih stručnjaka, na kojoj bi se imalo pretresti pitanje o uplivu agrarne reforme na šumarske prilike. Po želji članova uprave » |