DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-9/1921 str. 3 <-- 3 --> PDF |
R.7.,8. i 9. S3?A4J, KOLOVOZI RUJAN 1921. GOD. XLV. ŠUMARSKI LI5T GLASILO HRVATSKOG ŠUMARSKOG DRUŠTVA. Ima li Picea Omorica Panč. šumsko-gospodarstveno značenje i budućnost? Napisao A. Karolyl.» Naša je zemlja medju evropskim državama jamačno ona, koja je u šumskom pogledu od prirode najbolje obdarena. Ona ima ne samo neizmjernih masa drva — nagomilanih većinom u prašumama kao baština ranijih epoha, gospodarski slabije razvijenih — i kvalitativno naše šume Stoje na višemu stepenu. Mi imamo najbogatiji izbor vrsta drva, a medju njima dragocjenih specijaliteta: najbolji hrast na svijetu u Slavoniji, izvrsni crni bor u Bosni, ravan Pitsch-pine-u. No mi imamo i najbiranije specijalitete : vrsti drva, koje su podesne za obrazovanje sastojina i nema ih inače nigdje u svijetu osim kod nas, dakle su kod nas endemične. Ovakove su endemične vrsti drva kod nas munika (Pinus leucodermis Ant.) i omorika (Picea Omorica Panč.). No od ovih obiju vrsti drva iziskuje viši interes omorika. Pinus leucodermis Ant., koji se pojavljuje na većim prostorima u Hercegovini, naročito na Prenj-planini, morfološki, a fosobito biološki skoro je identičan s crnim borom i ne može iziskivati nikakve važnosti po gospodarstvo i umjetno obrazovanje sastojina. Tim je više zanimiva pojava omorike. Ko ju je samo jednom vidio na njenom prirodnom raslištu (stojbini), hé može je nikada više zaboraviti ; oznake su njene vrsti tako dobro izražene, a naročito i njena spoljašna pojava, njen habitu s tako jedinstven, da se svakomu neizbrisivo utisne u pamet. Promatrana sa šumsko-estetskoga gledišta ona je naijepše crnogorično drvo današnje srednjo-evroske šume. * Gosp. pisac umoljava se, neka izvoli priopćiti uredništvu svoju potpunu adresu, da mu se uzmogne dostaviti suradnički honorar- Uredništvo . [ |
ŠUMARSKI LIST 7-9/1921 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Njena je povjest vrlo interesantna. Ona je vjerojatno glavna vrst drva tercijarnih crnogoričnih šuma Srednje Evrope, te prema tomu, fitopaleontološki jedna od naših najstarijih vrsti drva, a ipak je kasnij e od svih drugih otkrivena i opisana ; ona je n a j m 1 a d j i- član šumske siste matike. Tek godine 1875. otkrio ju je u drinskoj dolini beo gradski botanik P a n č i ć i iste ju je godine opisao kao novu vrst. Godine 1877. Willkomm je upozorio šumarske krugove na ovu interesantnu vrst drva, 1890. izašla je temeljna radnja Wettsteinova o njoj (Dr. R. v. Wettstein, Die Omorika-Fichte, Picea OmoricaPanc. Eine monografische Studie, Wien 1890.). Otprilike deset godina nakon botaničkoga otkrića bila je i sa strane šumskoga gospodarstva otkrivena i inventarizovana. Jedina sklopljena i skoro čista sastojina omorike leži u drinskoj dolini u višegradskom okrugu, na sjevernim obroncima stolačkoga brda, izmedju 1200 i .600 m nad morem, i obuhvata prostorno nekih 60 ha. U ovoj je sastojirii višegradski drvotržac Aleksa Popović poduzeo oko 1885. s dozvolom bosanske zemaljske vlade veliko i temeljito iskdrišćivanje. Dobio je naravno od erara običnu jelovinu, a eksploatisao je "omoriku. Pogreška se da objasniti. Već za vrijeme iskorišćivanja pade u oči okružnom šumarskomu referentu čudna „jela". Bili su poslani u Beč uzorci i jela se sa stolačkoga brda iščahuri kao Picea Omorica Panč. ! Ali prekasno. Najstarija, najmoćnija debla sastojine otputovaše medjutim k Drini, a odatle dalje na splavima k Mitrovici. Iza toga je, naravno, izdana zabrana sječe za ovu vrst drva. Kad sam ja upravljao šumama višegradskoga okruga (1900—1906.), poduzimali smo svake godine u sastojini omorike samo još jedno iskorišćivanja : sakupljali smo što vi,še sjemenja ove vrsti drva i razašiljali ga botaničkim vrtovima,, šuniajskim ^jgokim . školama i šumskim upravama. Omorika je bifa^došla u modu! * Kasniji pi^ci, nisu više dodali ništa temeljnoj radnji Wettsteinovoj, Samo su navodna nalazišta ovoga drveta bila sve više suzivana. 1 ja mogu sa svoje strane potvrditi, da omorike nem a na Ozrenu kod Sarajeva, ni na Borji u 4ešanjskom okrugu. Bugarsko nalazište na? rpdopskom gorju Reiser i Jiraček nisu mogli potvrditi. Tako preostaje |
ŠUMARSKI LIST 7-9/1921 str. 5 <-- 5 --> PDF |
1ÔI kao glavno, a vjerojatno i jedino nalazište, srednja i gornja dolina Drine; u srednjoj dolini Drine onaj lanac pećina, kojim gospoduje Stolačko brdo, a proteže se u dužini od nekih 25 km prema Srebrenici niz rijeku ; u gornjoj dolini Drine sjevero-istočni obronak Lelja-Planine kod JelečaDrobnjaci u Crnoj Gori. Da je omorika barem u Drinskoj dolini još u bližim historijskim vremenima bila raširenija šešarkarna podavaju joj najljepši piramidski oblik, plemenitii i da je sizala znatno ´* dublje, u blizini Bosanskoga Višegrada, kod mjesta Barima, u prorijedjenim privatnim šumama, kod 300 m visine nad morem, još nekoliko starih omorika u društvu mogu potvrditi. Našao sam obične jele, crnoga bora, bukve i jednoga hrasta, vrlo rijetka u visokom rastu, Quercus hungarica. Jednu se takovu omoriku iz Drinske doline vidi na si. 1. Ja sam je jednom snimio radi interesantnog mjesta, gdje je izrasla, a i jer pokazuje, dok ovako slobodno stoji, nadasve karakteristični i frapantno lijepi habitus . ove vrsti drva. Kratke, posve gusto postavljene grane s tamno-zelenim iglama kao u jele i s gustim, grozdjusličnim, ljubičastim _malim suka i. oblik čempresa. Ova se vrst drva razabire već na više kilometara po njenoj karakterističnoj silhueti. Ona nam se čini u slici naše flore kao nešto tudje. Visoko, uspravno, vrlo´ tankovito deblo s krošnjom, koja se do vrška diže u jednom likoj, vrlo gustoj, oštro piramidskoj formi, nema analogona u slici srednjo-evropske šume. Slika 2. pokazuje prizor iz sastojine omorikove kod Stoca, čije su plemenite draži neopisive. Komu je bilo dano, kao meni, da goni u ovom zapisu prastarih doba povjesti naše zemlje mrkoga * |
ŠUMARSKI LIST 7-9/1921 str. 6 <-- 6 --> PDF |
102 medvjeda, koji tamo češće udara svoj stalni stan u špiljama, divokozu i tetrijeba, da promatra brkuta, kako hiti k svojemu gnijezdu, taj proživljuje osjećaje i razmatranja, kojih nijedno pero ne može da ponovi. Wettstein daje svojom monografijom potanki opis ove vrste drva, te osvjeljuje i njen sistematski položaj, kao i njeno značenje za povijest biljka. Omorika sačinjava u svojoj vrsti Picea s najsrodnijim joj istočno-azijskim vrstima Picea Glehni i Picea Alcockiana posecnu sekciju. Sistematki opis po Ascherson-Graebner, „Synopsis dermitteleuropâischen Flora", glasi: „Igle odozdo sa dvije bijele pruge,* s naličja sjajno zelene, bez pruga, sa dva postrana žlijeba za smolu. Stablo do 42 m visoko, posve uspravno, razmjerno tanko^ pokriveno je kao kava smedjom korom, sastojećom od1 velikih ljusaka, koje se lako odlupe, donje grane odbacuje rano, krošnja je uska, piramidalna, vrlo gusta. Grane razmjerno tanke, vise prema dole, donje nisu nikada duže od 2 m, na vršiči uspravne. Igle starijih grana po sredini žlijebaste, 8—14 mm duge, 1´5 — 2´5 mm široke, otprilike dvaputa tako široke kao debele, valjkaste, na kratko zašiljene, stoje pojedince u nožnicama. Muški cvjetovi su cilindrični smedji u ljubičasto preliveni, mlade šešarke prelivene u ljubičasto, već izrasle su žute kao koža do 7 cm duge, a do 3 cm debele. Ljuske Šešerka fino su isprugane, valovito nazupčane. Sjeme je crnosmedje sa otprike dvostruko tako dugim naopako jajolikim krilika, 1 cm dugim. Klica imade 4-8 (najčešće 6)." Wettstein stavlja hipotezu, da je omorika u tercijarno doba bila raširena uz druge vrsti iste sekcije u Srednjoj Evropi, a odatle po Istočnoj Aziji i po današnjoj zapadnoj obali Sjeverne Amerike, te da predstavlja t e r c i i a r n i oblik našeg običnog bora. „Znatne klimatske promjene prouzročene koncem tercijarnog doba s jedne strane time, što je veći dio Evrope bio pokriven ledenjacima, * Površnom motriocu izgleda, da se te bijele pruge nalaze odozdo. "One se zapravo nalaze na gornjo j strani iglice, no jer je iglica odmah iznad podine svoje okrenuta okolo svoje osi skoro za 180°, to je gornja straha ovako Okrenute iglice zajedno sa navedenim prugama okrenuta naprama dolje. Opaska urednika. |
ŠUMARSKI LIST 7-9/1921 str. 7 <-- 7 --> PDF |
s druge strane promjenama u konfiguraciji kopna, te napokon postankom istočno-evropske stepe, proizvele su, da je izumro tercijarni tip u Sjevernoj i Srednoj Evropi, te u Sjevernoj i Srednoj Aziji; kao ostatak postoji još Picea Omorica u Južno-Istočnoj Evropi, Picea Ajanensis i neke srodne joj vrste u Istočnoj Aziji i Picea Sitkaensis u zapadnom dijelu Sjeverne Amerike". Dokaz bi se ove teze po Wettsteinu mogao provesti, kad bi uspjelo dokazati: „1. da je u neko doba razvoja Zemlje veći dio Evrope nastavala neka flora, koja je bar približno imala karakter istočno - azijske flore, ili 2. da je u fosilnom stanju u to doba iz Evrope poznata neka jela slična Piceae Omoricae, ili 3. da i druge evropske biljke, koje danas živu, pokazuju slične sistematske odnose prema istočno-azijskim vrstama kao i Picea Omorica. Ove dokaze pruža Wettstein. Naročito su zanimivi direktni dokazi ad 2, koje je on pronašao, a po kojima se „medju osta- siika 2. cima biljka baltičkog jantara, dakle iz tercijara (suboligocen) nedvojbeno nalazi jedna vrst vrlo srodna Piceae omoricae, da je nadalje u interglacijalno doba u Sjevernim Alpama živjela jedna jela slična pomenutoj vrsti". Kasniji autor prof. Dr. Lujo Adamović (Die Vegetationsverhaltnisse der Balkanlander, Leipzig 1909), piše o tom slijedeće : ,,Najznamenitiji nalazak Pančićev sačinjava jamačno za evropsku floru tako osobita i posve izolirana Picea |
ŠUMARSKI LIST 7-9/1921 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Omorica, koju smo tek točno upoznali zaslužnom monografijom R. von Wettsteina (IH. i IV.). Ova ponajprije sa japanskim i sjevero-američkim vrstama srodna crnogorica relikat je tercirarne evropske flore, u kojoj bijaše tada ovo drvo vrlo rašireno. To nam najbolje pokazuju .osilni nalazi. R. v. Wettstein naišao je god. 1891. u interglacijalnoj Breccie-i v. Hottingen-a kod Innsbruka u velikim masama iglice nekog bora, koje po njegovom mnijenju pripadaju ili nekoj srodnoj vrsti omorike ili cvjetnim granama vrška neke vrsti običnog bora. (R. v. Wettstein: Die fossile Flora der Hôttinger Breccie Denkschrift der kais. Akademie der Wissenschaft, Wien, 1892, Bd. LIX.). C. A. Weber konstatirao je, da šešarke, iglice i grane neke mo čvarne naslage starijeg kvarternog sistema Saksonske dolaze od neke, omorici posve identične jele, koju nazva Picea omoricoides. (C. A. Weber: Uber eine omoricaartige Fichte aus einer dem alteren Quartâre Sachsens angehorenden Moorbildung, Englers. Botan. Jahrb. Bd. XXIV.). Ali i činjenica, da je ime omorike poznato svim Slavenima od Drave, Save i Dunava do Jadranskog mora,, govori u prilog tome, da je ovo drvo u području gorja, koje spaja Alpe s Balkanom, nekada bilo mnogo raširenije, nego sada, i da je kao što primjećuje Pančić (IX), bilo zbog svog vitkog, visokog rasta ili kakovog ´inog, čovjeku korisnog svojstva mnogo rabljeno i uslijed toga i na mhogim mjestima iskorijenjeno. Taj je zaključak tim manje smion, što ista sudbina i sada stizava razne vrsti drveća u Balkanskim zemljama, osobito muniku (Pinus Leucodermis), muru ili moliku (Pinus Peuce), tursku lesku (Corylus Colurna), jest, dapače jelu, hrast i crni bor. I u« tercijaru Sjeverne Pruske nadjena je srodna vrsta naše Pjceae Omoricae i opisana po Conwentz-u´ kao Picea Engleri. (Conwentz: Monographie der baltischen Bersteinbaume. 1890. S. 72.). Indirektni dokazi Wettsteinovi ad 1 i 3 zadobiše poslije još vrlo mnogo dokazne moći po opsežnim radnjama drugih fitopalentologa. Tako v. Ettinghausen (,,Zur Théorie der Entwicklung der jetzigen Floren der Erde aus der Tertiarflora") postavlja sasvim općeniti zaključak i temelji ga na bezbrojnim primjerima, da je tercijarna flora Evrope bila sastavljena od neke smjese tipova biljka, koji danas živu |
ŠUMARSKI LIST 7-9/1921 str. 9 <-- 9 --> PDF |
105 u velikoj udaljenosti jedan od drugoga, dapače na raznim kontinentima, i da je općeniti karakter tercijarne flore sastojao u tom, što su prvobitno zajedno postojali elementi flore. Von Ettinghausen misli, da „nema sumnje, da oliskosrodni oblici biljka sadašnjega doba, bili oni označeni kao rodovi ili vrste, negdje u tercijarno doba, oko ovoga doba ili u to doba konvergišu jedan prema drugome, i da ih se konačno mora zamišljati kao vezane u praoblicima ili kao takove, koji prelaze u ove oblike. Na temelju dosadanjih iskustava možemo općenito uzeti, da su područja, na kojima su se prostirale tercijarne vrsti biljka, bila veća nego područja njihovih sadašnjih descendenata". Slična mišljenja zastupa i Dr. Schulz u „Grundzuge einer Entwicklungsgeschichte der Pflanzeriwelt Mitteleuropas seit dem Ausgang der Tertiarzeit". ...... Wettstein vrlo ispravno opaža : ako je njegova hipQte7za o omorici točna, da svakako mora biti i drugih biljka u prostoru, gdje je raširena omorika, koje valja da je sudbina pridijelila omorici, te moraju padati u oči s jedne strane po svojoj osamljenosti u novijoj srednje-evropskoj flori, a s druge strane po,bliskim rodbinskim vezama s istočno-azijskim vrstama koje još i sada živu. Wettstein daje popis takovih biljka, i doista je glavno mjesto, na kojem raste omorika, onaj lanac pećina ispod Stolačkoga brda, pravo utočište, u kojemu su se zajedno s omorikom preko ledenih doba spasile mnoge biljke, kojih inače nigdje u okolici nema, a pojavljuju se još najviše na vrlo udaljenim mjestima. Za tercijarno porijeklo omorike držim, da mogu osim Wettsteinovog izvesti još jedan neizravni dokaz. Ovaj će ujedno dati odgovor na pitanje: koju gospodarsku važnost i budućnost imade omorika? Izraziti, lijepi piramidski oblik omorike, koji zadivljuje šumskog estetu, sačnjava ujedno za prirodoslovca biološki problem, čije se riješenje mora tražiti. Izmedju oblika stabla i stojbinskih faktora njegovog nalazišta postoje odnosi i svaki tipični oblik stabla možemo smatrati izrazom stabilne morfološke ravnoteže ove vrste prema stojbioskim faktorima nalazišta Vanjski oblik prilagodjivanja tako postojane vrste, kao što je omorika, zadobiven filogenetskim načinom, mora da |
ŠUMARSKI LIST 7-9/1921 str. 10 <-- 10 --> PDF |
ima svoje razloge, što ga uvjetuju, ili bolje rekuć — pošto se radi o jednoj vrsti koja izumire, koje nestaje — mora da ih je imao. Poznato nam je iz Wiesnerovih studija o užitku svijetla (Wiesner, Der Lichtgenuss der Pflanzen. Leipzig 1907.), da oblik stabla i osvjetljenje stoje u uskoj vezi, da je oblik stabla funkcija uživanja svijetla u njegovoj cjelini, odnosno u njegovoj prostornoj razdiobi. Piramidski oblik specijalno predstavlja višestrano prilagodjivanje svijetlu : s jedne strane obranu od najjačih izravnih zraka podnevnog sunca, s druge strane intenzivno iskorišcivanje oslabljenog sunčanog svijetla, naročito difuznog svijetla s strane. Stoga Wiesner piramidska stabla nazivlje stablimasvljetla sa strane, te razlikuje medju njima dva tipa. Kod suptropskog oblika, čiji je najpoznatiji predstavnik čempres (Cupressus sempervivens), prevladava pasivna strana prilagodjivanja — obrana od prejakog zenitskog svijetla — dok se kod sjevernog piramidskog stabla . kod piramidskog stabla velike visine nad morem radi o aktivnoj strani prilagodjivanja o intenzivnom iskoriščivanju zraka niskog sunca i difuznog svjetla sa strane. Wiesner dokazuje da na dalekom sjeveru, te u velikim visinama nad morem i v ste inače široke krošnje mogu poprimiti piramidski oblik. Omorika je dakle tipično stablo svijetla sa strane. Nijedno drugo drvo srednjo-evropske šume ne pokazuje tako jednostrano prilagodjivanje svijetlu, što je pod našim današnjim klimatskim prilikama suvišno , pač e škodljivo. Tako ovaj oblik prilagodjivanja, koji stoji u protuslovju s današnjim općenitim klimatskim prilikama, nije mogao nastati pod njihovim uplivom, već njegov postanak moramo premjestiti u prijašnja vremena, u suprotsku klimu tercijarnog doba, kad je bilo korisno, da ga se zadobije. Ovo objašnjenje proizlazi posve neprisiljeno, te je Ujedno dokaz za tercijarno porijeklo omorike. Wiesner kao i Beck von Mannagetta (Die Vegetationsverhâltnisse der illyrischen Lander, Leipzig, 1901 ; strana 474) nabacuju pitanje, a da ne odgovaraju na nj, zašto je drugo bosansko šumsko drveće tako jako potisnulo omoriku. I na to daje zadovoljavajući odgovor jednostrano prilagodjivanje |
ŠUMARSKI LIST 7-9/1921 str. 11 <-- 11 --> PDF |
na svijetlo sa strane. Omorika se baš nalazi filogenetski na stepenu razvitka, koji svojom postojanošću, upornošću vodi izumiranju vrste. Pod promjenjenim klimatskim prilikama ne može više da se opire utakmici drugih vrsta, koje se bolje prilagodjuju. Izloži li je se vanjskim prilikama, koje odgovaraju njezinom obliku prilagodjivanja) zadobiven´u u drevno doba, onda uspijeva. To se dešava na njenom jedinom još preostalom nalazištu, na strmim stijenama Drinske kotline. Tamo ona uživa zbog konfiguracije terena gotov o isključivo difuzno svijetlo sa strane sjevernog i sjevero-istočnog neba, pa stoga može da se održi i da uspijeva. Nakon namjeravanog iskorišćenja osamdesetih godina, omorika se je raširila znatno i preko granica prijašnje obrasle površine. Tako se može biološkim oblikom prilagodjivanja rastumačiti i činjenica, zašto se je baš ir Drinskoj kotlini sa vrlo strmim sjevernim i istočnim stijenama do sada mogla održati omorika. i Interesantna je činjenica, da omorika u mladosti, po prilici do 30. godine ne samo pokazuje mnogih anatomskih sličnosti s egzemplarima Picea excelsa, nego obe vrsti drveća u mladosti i po vanjštini potpuno naliče jedna drugoj. Ekstremi, tako karakteristični piramidski oblik omorike razvije se tek u kasnijoj dobi ; u mladosti imade posve labavu šupljikavu krošnju. > Ovaj pojav možemo Iako da rastumačimo. Omorika je šumsko drvo, koje obično piovadja mladost po zaštitom starijih individua. Stoga bi joj rano prifagodjivanje svijetlu u sastojini, gdje joj u šumskoj sjeni stoji na raspolaganje jedino gornje svijetlo, bilo vrlo škodljivo. Tek kad više isključivo ne zavisi od svijetla šume, nego bar gornjim dijelom, svoje krošnje može da iskorišćiva slobodno, samo položajem svog stajališta modificirano svijetlo, prilagodjivanje intenzivnomu iskorišćivanju svijetla sa strane imadë vrijednosti, te se može postepeno razvijati. Prilagodjivanje je konstantno, te se ukazuje svuda kao obilježje vrste, na svakom mjestu, gdje omorika raste. To dokazuju egzemplari kod Barima. Time je izrečen sud o gospodarskoj budućnosti omo rike. Ona te budućnosti nema, ne može je imati ! Jednostrano prilagodjivanje onemogućuje joj uspješnu utakmicu s drugim vrstama crnogorice, koje su je potisnule. |
ŠUMARSKI LIST 7-9/1921 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Ona još može pod jednostranim uvjetima životariti samo na rijetkim raslištima, gdje joj krošnji piramidskog oblika prijaju prilike osvjetlenja. Osudjena je da izumre. Na ovo se može uzvratiti : to se odnosi na prirodnu utakmicu i borbu drveća. No čovjek može da segne svojom rukom u tu borbu, on to čini bez prestanka, umjetno goji biljke, te može da ublaži borbu, da ju i odstrani. To je ispravno, te bi se sigurno mogle na mnogim mjestima uspješno obrazovati i gojiti omorikove sastojine. No od takovih mjera n e smijemo očekivati gospodarske koristi. Jednostrano prilagodjivanje omorike nema samo za posljedicu, da joj je otešćana utakmica s običnim borom ili jelom; njena krošnja, koja ne spada u današnje klimatske prilike, otešćava joj i da iskorišćuje faktore uspijevanja na običnim stojbinama, a osobito, što je najglavnije, ne da joj da iskorišćuje svijetlo, kojega imade u obiju. Stoga ne može da proizvede na istoj stojbini nikada tolike mase drva kao**druge mladje vrste drva sa rijetkim krošnjama, koje se prilagodjuju gornjem svijetlu. Na temelju analiza debla i sastojina cijenim njenu sposobnost na prikladnom, autohtonom raslištu prosječno u pojedinom stablu na 70°0) a u većim sastojinama ha jedva 60% obične omore. Jedna snimka pokusne površine, valjda jedina do sada, koju je proveo pisac ovoga god. 1906. na Stocu, slijedi: Površina: 400 m2; raslište: vrlo strma, sjeverno-istočna stijena, sa špiljama i klisurama trias-vapnenca; tlo je vrlo humozno. Mješavina: 0*7 Picea omorica Pana, 0*3 jela, smreka, bijeli i crni bor, trepetljika ; mnogo podmlatka omorike. Pojedinačno i u malom rastu vrsti lonicerae, takodjer lonicera alpina, gorski javor, viburnum lahTâha, mnogo trave i mahovine. Promjer u prsnoj visini "fc. Omorika Crni bor Bijeli bor Smreka Jela 5 1 .´ 2 ´ .,: _L.´ 6 1 7 ;; ´ ! 1 — 1 1 8 1 ´ l- |
ŠUMARSKI LIST 7-9/1921 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Promjer u prsnoj visini Omorika "% 9 10 1 11 — 12 13 1 14 — 15 16 — 17 1 18 — 19 3 20 3 21 — 22 1 23 24 25 1 26 — 27 1 28 ´ — 29 1 30 — 31 1 32 1 33 - 34 1 35 — 36 37 " Sastojinu računam sa Crni bor — — — — — ´— — — — — 1 — — — — 1 — — — — 1 1 232 m3 Bijeli bor — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — Smreka 1 1 : — 2 — — — — — 1 — — — — — — — — — — " Jela — — 1 — ; — — — — - — — — - - - - — „ . -.... - — L-j* sadrzine po ha. Jedno posječeno pokusno deblo od 91 godina imalo je 24 cm promjera u prsnoj visini, 23.8 m ukupne duljine i 0´427 m3 sadrzine; analiza mu je slijedeća: |
ŠUMARSKI LIST 7-9/1921 str. 14 <-- 14 --> PDF |
110 |
ŠUMARSKI LIST 7-9/1921 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Gospodarski imala bi omorika samo jednu prednost nad borom — znatno jaču otpornost spram nepogoda, jači i dublji korjen. Drvo joj kvalitativno nije ravno borovu drvu, jer joj se stablo gotovo nikada ne čisti od gustih donjih grana. Njena kvantitativna sposobnost, kao Što je gore spomenuto, znatno je manja. Naprotiv proizvadja relativno mnogo sjemenja, većina stabala pokrivena je u gornjem dijelu iz godine u godinu lijepim, malim groždju sličnim, gustim ljubičastim šešarkama. Kao da naslućuje svoju propast, i kao da u zadnjoj zdvojnoj borbi proti sudbini hoće da stavi svu svoju snagu u službu uzdržavanja vrste. Naša je dužnost, da joj pomognemo u toj borbi. Ako su joj druge vrsti drva gospodarski i pretpostavljene, ostaje ona ipak naša najljepša crnogorica, a pogled na nju mora da obraduje srce i dušu svakog prijatelja prirode i šumara, te da u najvećem stepenu zadovolji smisao za ljepotu svakog kulturnoga čovjeka. Stajala je na koljevci čovječanstva, svjedok je razvitka njegovog od prvih borba stanovnika špilja s prirodnim silama i divljom zvjeradi kroz nebrojena tisućljeća do danas. 1 pijetet mora dakle pomoći da uzdržimo to plemenito drvo za buduće generacije. Zato je osim zabrane sječe, što pasivno djeluje, potrebna i aktivna njega raslišta. Nadajmo se da će bosanska zemaljska vlada, kojoj je povjerena ta narodna dragocjenost, učiniti i taj korak, te stvoriti od posljednjeg nalazišta omorike, od više puta spomenutog gorskog lanca Drinske kotline, narodni perivoj, u kojem će omorika uz odgovarajuću zaštitu i njegu naći zadnje, sigurno utočište. Kućna gljiva (merulius lacrymans) i borba protiv nje. Napisao Levln Heisinger, nadsumar imovne općine gjurgjevačke. (Nastavak.) j u;: ´,´.´-. a 2. Znanstvena diagnoza. Na licu mjesta sakupljenim materijalom (zračni mycelij ili pako mycelijski konopci) postupa se na slijedeći način: Zračni se mycelij mikroskopska u svrhu, da se uzmogne ustanoviti prisutnost kopčastih stanica, kako je to već na stranici broj 4 (slika broj 1 ) opisano. Kod toga jest najbolje upotrijebiti povećanje 1 : 500. |