DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1921 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Omorica, koju smo tek točno upoznali zaslužnom monografijom R. von Wettsteina (IH. i IV.). Ova ponajprije sa japanskim i sjevero-američkim vrstama srodna crnogorica relikat je tercirarne evropske flore, u kojoj bijaše tada ovo drvo vrlo rašireno. To nam najbolje pokazuju .osilni nalazi. R. v. Wettstein naišao je god. 1891. u interglacijalnoj Breccie-i v. Hottingen-a kod Innsbruka u velikim masama iglice nekog bora, koje po njegovom mnijenju pripadaju ili nekoj srodnoj vrsti omorike ili cvjetnim granama vrška neke vrsti običnog bora. (R. v. Wettstein: Die fossile Flora der Hôttinger Breccie Denkschrift der kais. Akademie der Wissenschaft, Wien, 1892, Bd. LIX.). C. A. Weber konstatirao je, da šešarke, iglice i grane neke mo čvarne naslage starijeg kvarternog sistema Saksonske dolaze od neke, omorici posve identične jele, koju nazva Picea omoricoides. (C. A. Weber: Uber eine omoricaartige Fichte aus einer dem alteren Quartâre Sachsens angehorenden Moorbildung, Englers. Botan. Jahrb. Bd. XXIV.). Ali i činjenica, da je ime omorike poznato svim Slavenima od Drave, Save i Dunava do Jadranskog mora,, govori u prilog tome, da je ovo drvo u području gorja, koje spaja Alpe s Balkanom, nekada bilo mnogo raširenije, nego sada, i da je kao što primjećuje Pančić (IX), bilo zbog svog vitkog, visokog rasta ili kakovog ´inog, čovjeku korisnog svojstva mnogo rabljeno i uslijed toga i na mhogim mjestima iskorijenjeno. Taj je zaključak tim manje smion, što ista sudbina i sada stizava razne vrsti drveća u Balkanskim zemljama, osobito muniku (Pinus Leucodermis), muru ili moliku (Pinus Peuce), tursku lesku (Corylus Colurna), jest, dapače jelu, hrast i crni bor. I u« tercijaru Sjeverne Pruske nadjena je srodna vrsta naše Pjceae Omoricae i opisana po Conwentz-u´ kao Picea Engleri. (Conwentz: Monographie der baltischen Bersteinbaume. 1890. S. 72.). Indirektni dokazi Wettsteinovi ad 1 i 3 zadobiše poslije još vrlo mnogo dokazne moći po opsežnim radnjama drugih fitopalentologa. Tako v. Ettinghausen (,,Zur Théorie der Entwicklung der jetzigen Floren der Erde aus der Tertiarflora") postavlja sasvim općeniti zaključak i temelji ga na bezbrojnim primjerima, da je tercijarna flora Evrope bila sastavljena od neke smjese tipova biljka, koji danas živu |