DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1922 str. 2 <-- 2 --> PDF |
Inž. .. Mhvmović: Postanak i zadaća Jugoslov. Šumarskog Udruženja. Silan elan solunske vojske i mase naroda, elektrizovanih idejama, koje iznesoše poelednje godine rata, porusise ncna. ravne granice stare monarhije. Vjekovima razdijeljena braca našeg naroda padoše u zagrljaj. I nastadoše nezaboravni dam narodnog veselja i oduševljenja, koje i stroga historija mora zabilježiti s ganutljivom suzom radosnicom u ratom ispla^ kanom oku. , ^ ^. t Bili su veliki časovi. Narod se otresao mamurluka, taiasi oduševljenja obvladali su ga, da je bio kao dijete, koje u svojoj sreći sve ljubi, sve vjeruje i — svakome nasjeda. Bilo je kao kad se okovana galija razbila o stijene, a tužni robovi galijoti našli se odjednom u potpunoj slobodi sunca na bajnom otoku, gdje se sve želje ispunjaju. No zamalo se pokazaše strahovite posljedice rata i započinje nova ljuta borba. S jedne je strane šaka boraca za ideale u prvim redovima; bore se nadasve oduševljeno. S druge su. strane revd? lucionarne mase. Među njima razni fantaste i špekulanti obećaju brda i doline. Sve hoće samo lagodan život bez muke i napora. Novi proroci dižu se na leđima nerasudne mase, u koju su pre? tvorih narod i koja ih slavi, pjeva, kliče, slijedi ih u život i smrt i sve ruši i obara, što joj se usuđuje usprotiviti. Dolaze na red i lijepe naše šume. I one se nište, haraju, grabe. Svaki vikač s njima počinje, svatko njih obećaje, s njima trguje i s njima se uzdiže. Šuma po-staje korteško sredstvo. A šumar? On stoji u tom metežu, kavzi, otimačini, stoji u prvim redovima, idealizam mu prožeo cijelo biće. Ali neodgovorne sile su jače, jer po njima zavedeno ljudstvo udara ga kamenom i olovom. Tako od konca 1918. godine proživljuje i naše šumarstvo strašnu krizu. U nerazmjernoj borbi uzimaju posvuda naši šu^ mari učešće, ali na žalost — pojedinice i zato hez uspjeha. I ti pojedinci stradavaju, padaju pod udarcima revolucioniranih masa, koje preko njih provaljuju u šume i nište ih, ruše, pale od krševitih obala Jadrana sve tamo do macedonskih vrleti i banatskih pjeskulja. Opetuje se staro pravilo tisućljetne historije, koja veli, da za svake revolucije najviše stradavaju šume. Šumari uviđaju besmislenost pojedinačne borbe i za to vi^ chmo odmah poshje prevrata, da se u svim krajevima domovine spontano pojavljuje neodoljiva težnja, da sve sile koncentri. semo da se uhvatnno u snažnu falangu oko naših šuma, da imjboJje ^borcc svoje postavimo u prve bojne redove te dovik. ncmo svim tim vikačima: ne ćete dalje! Ali na žalost, nije sve islo onako, kako seje htjelo. S jedne strane izmučeni živci pre! napetim radom u vječnoj borbi za ideale struke, s drui^tran e |